Šamar bh. dijaspori
Možda ni dijaspora ne bi razumjela Alkalaja kada bi osim diplomatskog bh. pasoša imala i hrvatsku putovnicu
Sanja ŠkuletićSanja Škuletić
16.12.2009. 07:10

(Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.)

Iako je prošlo skoro pola godine otkako je počelo izdavanje biometrijskih pasoša u našoj zemlji, više od milion i po Bosanaca i Hercegovaca u inozemstvu danas bh. pasoš može izvaditi samo na 11 lokacija u svijetu!?

Opravdanja za kašnjenje u uspostavi biometrijskog sistema izdavanja dokumenata u planiranih tridesetak od ukupno 55 konzulata BiH u svijetu - nema.

Sama činjenica da je u jeku ovogodišnje ljetne sezone izdavanje pasoša bilo moguće u svega tri bh. konzulata, bila je šamar cjelokupnoj bh. dijaspori i jasna poruka da je njena matica tretira kao građane drugog reda.

Upravo u ovakvim i sličnim potezima aktuelna vlast treba tražiti odgovor na to zašto se dijaspora više ne može razgaliti s nekoliko ispraznih predizbornih poruka i riječima hvale za milione koji se iz njenih džepova sliju u BiH. Pogotovo je ovakva bahata vlast ne može privoljeti da u većem broju izađe na izbore.

U konkretnom slučaju, maltretiranje hiljada Bosanaca i Hercegovaca koji uzalud kucaju na vrata bh. konzulata sa zahtjevom za izdavanje pasoša, rezultat je dezorijentiranosti i bezobzirnosti ministra vanjskih poslova Svena Alkalaja.

Cjelokupan tekst dostupan je čitaocima "Dnevnog avaza" i pretplatnicima online izdanja..

Ko će biti naša djeca?Bošnjaci ili.....
Autor Muhidin Spahić
www.like.ba/index.php?... -
diskusije
Na jedan obični upit djevojčici od 13 godina ko si ti Bosanka ili Šveđanka, ona
mi reče: Ne znam.

Ljudi moji, ko su naša djeca po inostranstvu i jel to uopšte bitno više. Evo ja
to ovako rezonujem: moj otac rodom je iz Crne Gore, mati iz Bosne. To je sve
bila jedna država prije, tako da nije bilo ni bitno iz koje si republike. Nakon
rata razdjelili smo državljanstva i ja sam izabrao bosansko. Mene više ništa ne
veže za Crnu Goru, osim Što imam amidžu tamo i nešto rođaka kojima sam zadnji
put otišao 2006. Kad me neko pita kosam ja kažem da sam Bošnjak.

Hoce li i moje djete krenuti mojim stopama? Najvjerovatnije hoće. Imam li mu
pravo zabraniti to? Nemam. Jer sam i sam isti. Ja se ne osjećam Crnogorcem već
bošnjakom jer sam veći dio života proveo u Bosni. I da u Švedskoj provedem još
100 godina mislim da ću se i dalje osjećati Bošnjakom. Međutim, moje djete neće.
Ono će vecći dio života provesti u Švedskoj i ja mislim da je džaba što njegov
đedo kupuje kuću u Sarajevu i stanove kad oni neće i ne misle živiti dole.
Mislim da će i kod one curice s početka priče prevagnuti isto što je prevagnulo
u meni.

Ova djeca između sebe pričaju na Švedskom iako znaju bosanski. Razumiju oni
mene kad im ja pričam na bosanskom ali me puno bolje razumiju kad im pričam i
objašnjavam nešto na Švedskom.

Hajmo sad o njihovim đedovima. To su očevi i majke od naše generacije koja sada
ima 20-30-40-50 godina. Oni su došli u švedsku početkom devedesetih, bili su
mlađi i bili su primorani. Mi smo bili djeca ili smo naknadno došli. Oni su
ostali najviše željni Bosne. Nošeni tim žarom pokupovali su nekretnine dole u
nadi da će njihovu djecu i unučad Bosna privlačiti i poslije njih, kada umru.
Sada putuju polako jedan po jedan i svi redom putuju za Bosnu. Ovdje im se
klanja dženaza a dole kopaju.

Imamo tri generacije i tri načina razmišljanja:

1)Djecu i omladinu - koja ne znaju šta su ni ko su. Najvjerovatnije će izabrati
da budu šveđani.

2)Radnu generaciju - koji znaju da su Bošnjaci ali ne gledaju na Bosnu kao na
svijetlu tačku. Rade i zarađuju, povremeno odu u Bosnu ali nerijetko preskoče
da bi otišli negdje na more.

3) Stare i ljude pred penzijom - koji sanjaju da se vrate u Bosnu al im djeca
neće a oni dole ne idu jer bi bili sami i ne bi bili u bližini svojih unuka. Već
su pokupovali kuće i pripremili ih i sada čekaju da ove dvije mlađe generacije
nekakvim čudom odluče da žive dole. Doduše, nije ni ovdje loše. Najbolje bi bilo
u Bosnu otići u proljeće i živiti do zime, a zimi se vratiti u Švedsku gdje se
ne moraš mučiti sa grijanjem i toplom vodom.

U tom našem čekanju stari nam umiru, mi starimo, mladi odrastaju. Sve manje smo
Bošnjaci sve više smo neki drugi. Bosna je nepovratno izgubila 600.000 ljudi. Za
nekih 50-tak godina očekujte da vam se počnu dešavati stvari koje su se meni
događale dok sam živio u Zenici. Nerijetko je u džamiji u kojoj sam obavljao
svoje namaze znao naići poneki Francuz, Englez, Španac i Turčin koji bi došao tu
i raspitivao se za mezar neke svoje nene ili đede koji je bio Bošnjak. Jednom je
došao i jedan Turčin koji je dobro pričao bosanski, rekavši da se u njegovoj
porodici njeguje bosanski jezik vec 120 godina a da se njegov đed iselio iz
Bosne kad je pala pod Austrougarsku vladavinu.

Primjetiste li? Ja ga nazvah Turčinom jer on to i jeste bio.
Teorija evolucije je najveća bajka ikada ispričana čovječanstvu

Ako budemo pasivni i budemo puštali da voda teče kako
teče, normalno je da će se podmladak posvetiti društvu u kojem se nalazi.

Takođe, važan je pristup pojedinih organizacija odgoju te djece i omladine,
naravno ukoliko postoje.
skoro u svakoj stranoj državi gdje ima Bošnjaka postoje KUD-ovi u kojem se mladi
obrazuju i njeguju bošnjački običaji, druže se, igraju i pjevaju. U džematu se
obrazuju mlađi naraštaji, kako vjerski tako i moralno.

Neko mudar je davno rekao:"Učenje u mladosti je kao klesati ukamenu a u starosti
kao pisati po vodi"

Nemogoh odoljeti da ne komentarisem na ovaj ovako lijep i iskren tekst.Sve je ovako i nikako drugcije,al ima jedna izreka koja kaze lud zivi gdje mora,a pametan gdje mu je bolje.

Kad sve ovo rezonujem sta znaci gdje mora pa sta bi se moglo reci ko je sad lud a ko pametan,zar sam ja morao zivjeti 40 godina "gdje mi je bolje"al nikad nisam bio zadovoljan.ili sta je meni trebalo faliti da sam zivio sa mojim narodom mojim roditeljima, mojim kolegama, prijateljima, i cijelom rodbionom.Vjerovatno nista mi nebi falilo i drugi su zivjeli i nisu nista manje ostvarili od mene,ako bi se moglo reci da sam ja nesto ostvario.Zato su moje kolege prijatelji i poznanici vjerovatno cijelo vrijeme bili zadovoljniji,dusevno ispunjeniji i bez nastalgije,nego sto sam bio sam.Stres je zestok okupator zdravlja,a sve radi sopstvenih prohtjeva.

Svake godine mijenjao auto sto bih zaradio za godisnji odmor bih upirio i tako 40 godina prodze u tudzini,jeli to rijesenje i sada mladzim generacijama da i oni isto to dozive i njihova djeca????
Neznam neka se svako uci na svojim greskama al ja sam moj zivot haman prozivio pod stresom i nastalgijom koja jos nije jenula.
Dobrocinstvo jedne individue (covjeka) je da zivi sa svojim narodom sa svojom rodbinom i prijateljima.

Neka svako za sebe razmisli sta mu je ciniti al zivot tece kao rijeka i ni za trenutak se neda zaustaviti,kada prodze povratka mu nema.
Sta bi nam falilo svima da smo jedinstveni kao sto nismo i da se bolje drzimo jedni sa drugima, tada bi mogli promijeniti situaciju u kojoj se BiH nalazi pa samim tim i sebi stvoriti uslove za zivot kod svoje kuce, u svojoj avliji u svojoj domovini sa svojim narodom.
I sa manje se moze biti sretan,mozda sretniji nego ovako...

Vjeruj Dedo kad sam postavljao ovaj članak da sam pretpostavljao da ćeš ga komentarisati, i ako se lično ne poznajemo, osim ovako preko rogatica.com. Ako je tebi članak bio lijep i iskren, iz tvog komentara se može osjetiti da je isto tako (ako ne i više) iskreniji. Želim Ti dug život i dobro zdravlje.
P.S.
Ne znam ko ti dade ime Dedo, al' ti tako ne izgledaš na slikama. Dobro te pazi tvoja hanuma.