Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me
  • Stranica:
  • 1
  • 2

TOPIC: Ja se nalazim daleko u Americi, Australiji-svijetu

Odgovor:Ja se nalazim daleko u Americi, Australiji-svijetu 11 years 1 month ago #15973

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
31.08.2009
Čari ramazana u dijaspori




Za muslimane je mjesec razmazana po mnogo čemu poseban

Opšte je mišljenje da se ramazanska atmosfera u dijaspori sa onom u BiH „ne može ni porediti“. Vjernici u jednom bečkom džematu tvrde međutim suprotno: „Malo nas je, u tuđem smo svijetu, pa se onda još više pazimo.“

Atmosfera na ulicama Beča naravno nije ni slična ramazanskom doživljaju u bh. gradovima. Međutim i u dijaspori, ramazan itekako ima svoje čari. Objašnjava ovo Dževad Gazibara, jedan od funkcionera novoosnovaog džemata „Bosna“ u 16. bečkom okrugu. Rano je predvečerje, pogled kroz prozor najavljuje burnu velegradsku noć, svako malo mir naruši policijska ili sirena hitne pomoći. Ali se džematlije, šali se Dževad „ne daju izbaciti iz takta“ i ostaju mirni i staloženi.


Dževad Gazibara jedan od funkcionera novoosnovanog džemata "Bosna" u Beču

„Naravno, nije to ona atmosfera kao što je u Bosni, ne čuju se ezani, ne pale se kandilji, ne mirišu lepine. Mi sve to imamo, ali samo malo skučeno; ovdje u udruženju i u džamiji, na nekih 200 kvadrata, to nam dođe kao neka naša čahura. Ali kad se čovjek na to navikne, iskreno da vam kažem, nekako se i utopi u sve to, i onda se sa prijateljima i porodicom i ovdje u Beču zaista može doživjeti taj duh ramazana - čovjek ipak nađe neki smiraj“, objašnjava Dževad.

Zajednički iftari u prostorijama džemata

Jedna od specifičnosti ramazana u dijaspori je i ta što se iftari, priča Dževad, nerijetko obavljaju i u prostorijama samog udruženja. U Bosni je to drugačije, dodaje Gazibara, tamo ljudi jedni druge posjećuju u njihovim domovima, dok džematlije u Beču nerijetko nakon akšam-namaza ostaju u prostorijama udruženja i tu zajednički pripremaju iftare.
„Donese svako po nešto, ljudi koji su aktivni u udruženju pripreme sve ostalo, sjedne se, prouči se ezan, iftari se, priča se i onda se čeka jacija i teravija, i sve prođe u nekoj jako toploj atmosferi. U Bosni se svi poslije akšama razbježe kućama, a mi ostanemo ovdje. Razmjenjuju se iskustva neka iz Bosne, iz rata, iz sadašnjosti, tako da to zaista ima neku svoju čar, drugačiju nego u Bosni.


Svakodnevna zajednička molitva je obavezna....

Čini mi se da nas ova naša mala čahura nekako još više zbliži, bolje se upoznajemo, mi i nemamo puno drugog prostora, mi smo, da tako kažem, stjerani da moramo biti jedni uz druge“, objašnjava Dževad.
Njegova supruga Mirsada također tvrdi da u Beču za vrijeme ramazana osjeća „više duhovnosti“ nego u samoj BiH. I pored toga što i njoj, kako kaže, ipak nedostaje ramazanska atmosfera u samom gradu; „Kada se sve nekako smiri, zamiriše i sve nekako uspori“. Sa druge strane, džematlije u Beču, tvrdi Mirsada, mnogo više raspravljaju o raznim teološkim temama. Tome shodno, u posjeti Beču trenutno je i jedna studentica tuzlanske medrese, koja će za vrijeme ramazana ženama u džematu redovno držati različita teološka predavanja.


Pauza između iftara i teravije...

„Mi i inače, tokom cijele godine, organizujemo razna predavanja ovdje u udruženju. Izaberemo temu koja nas interesuje i onda tražimo kompetentne osobe koje nam mogu održati predavanje na tu temu. Temu su različite, odgoj djece, odjevanje žene u islamu, organizacija porodice, nasilje u porodice itd, a imamo i predavanja o nekim temama iz psihologije, npr, strah ili savladavanje nekih posebno teških situacija u životu itd.“

Briga za žene

Psihološke teme su, dodaje Mirsada, posebno važne, članice džemata su takođe i žene koje su prošle logore, zbjegove, progone i silovanja, a koje pri povratku u rodne krajeve na ulici nerijetko prepoznaju ljude koji su direktno ili indirektno sudjelovali u tim stravičnim zločinima. Te žene, kaže Mirsada, ne smiju ostati prepuštene same sebi i sve što im se desilo, ne smije biti zaboravljeno!

No ipak, ramazan je mjesec oprosta i pomirenja, kažu u džematu, tako će ga i ovdje provesti uz molitvu, kako za bližnje, tako i za Bosnu i Hercegovinu. „Da nam ostane ono što je uvijek bila“, kaže Dževad „zemlja dobrih i mirnih ljudi, uvijek spremnih pomoći komšiji i prijatelju, bez obzira na narodnost i vjeroispovijest.“

Autor: Emir Numanović

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić
Last Edit: 11 years 1 month ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Ja se nalazim daleko u Americi, Australiji-svijetu 11 years 4 weeks ago #16856

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
  • Karma: 7
SAD




Dvojica brace porijeklom iz BiH poginula u udesu
Sedamnaestogodisnji mladic i njegov mladzi brat poginuli su u srijedu nakon sto su svojim 'volkswagenom' GTI udarili u skolski autobus u blizini srednje skole North Canyon.
Radi se o dvojici mladica porijeklom iz BiH - Elminu i Eldinu Morini, a ciji su roditelji 1990-ih napustili ove prostore i srecu potrazili u SAD-u.

Vatrogasci su morali koristiti svoju specijalnu opremu kako bi iz vozila izvadili dva tinejdzera, koja su se automobilom zabila u prazan autobus.

Elmin, koji je vozio automobil, poginuo je na licu mjestu oko 7.20 sati ujutro, dok je njegov brat Eldin prevezen u bolnicu John C. Lincoln North Mountain u kriticnom stanju, kaze vatrogasni komandir u Phoenixu Alex Rangel. Mediji su kasnije objavili da je skinut s aparata koji su ga odrzavali u zivotu.

Bezivotno Elminovo tijelo ostalo je zaglavljeno u automobilu satima, prije nego su ga vatrogasci uspjeli izvuci ispod autobusa, pise Azcentral.com.
Last Edit: 11 years 4 weeks ago by Mare.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Ja se nalazim daleko u Americi, Australiji-svijetu 9 years 8 months ago #26585

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Neobična zanimanja

Bajro Ćesko: drvosječa
http://www.google.ba/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CBMQFjAA&url=http%3A%2F%2Feuropamagazine.info%2Fbajrocesko.htm&ei=ICxITe_YMYW5hAenwcTYBA&usg=AFQjCNFSsodUnm24_64T2BAHaQZ5nVMaTw

Piše: Enes Selimović

U zemlji mogućnosti lako se snaći. U stvari sve dok čovjek ne odluči da sve te blještave slike i imaginaciju pretvori u zbilju. Moji snovi o životu u centru Atlante, među oblakoderima, gdje se sunčevi zraci i svjetlost probijaju na jedvite jade, razbili su se u paramparčad s dolaskom u ovaj višemilionski grad. Treba biti uporan i ne buditi se često, non-stop sanjati i ne gubiti nadu. Valjda je tajna u tome. Ovo je priča o uspješnom snu, želji i mogućnostima. Vrlo je neobična jer je happyend. Bajro Ćesko, žepljak, kako sam za sebe kaže; ispekao je zanat u šumi. S drvetom je navikao od malih nogu. Mada je kod nas prevashodno drvo upotrebljavano za ogrjev, nerijetko je kvalitetnije stablo pretvarano u građu, ogradu, posuđe, burad za rakiju i razne druge đakonije i suvenire. Sve to u početku nije bog zna kako uticalo na odluku i izbor šta da radi. Više je nužnost, a to jest mogućnost prevagnula u odabiru zanata. Visoko u planinama i šumi, šta čovjek drugo da radi. Dovoljno je da se okreneš oko sebe i napred i nazad dokle god pogled seže drveće je. Na horizontu i u vizuri je drvo. Po vlastitoj priči nerijetko je Bajro lovio i divljač, od zečeva, jelena pa sve do medvjeda. Avanture nije manjkalo. Po dolasku u Ameriku, sav onaj bosanski reljef i pejsaž zamijenila je ravnica. Trebalo se i na ovo privići, strano i novo područje. Planine i ljepote Devetaka i Međeđe ostale su samo u lijepim uspomenama. Bajro je već prevalio šezdesetu. Najljepše godine, barem se tako kaže.

Ali vitalan je Bajro i bez ikakvih zdravstvenih tegoba; tako se čini gledajući. Posao s kojim se bavi već jedanaestu godinu ovdje u Atlanti otklanja svaku sumnju u njegovo zdravlje. Volja i entuzijazam za rad nadmašuju sve ustaljene forme i očekivanja nekog ko se sprema za penzionerske dane. Obično kad je kakva gromada od drveta u avliji onda se poziva Bajro. Po vlastitom priznanju oko svoje kuće srušio je čak 99 stabala. Bajro je na daleko poznat za rušenje stabala i kresanje ogranaka. Kako i ne bi bio. Većina naših ljudi dosada je kupila kuću ili dvije. Naša tradicionalna čestitost ne dopušta nam da živimo u kućama sa zapuštenim dvorištima i okolinom. Koliko možemo borimo se protiv korova i ugrađujemo mermer gdje god je to izvodljivo.

Bajro je aktivan širom Atlante, od Snelville, Clarkstona pa do Lawrencevilla, gdje i sam živi. Njegov posao i umijeće dovoljna su reklama sami za sebe. Kad ga čovjek posmatra s kakvim elanom radi i obrađuje srušeno drvo prosto mu se mora diviti. A šume ima. Bajro je drvosječa u pravom smislu riječi. To samo zvuči odbojno i grubo, jer sva grubost ovog zanata gubi se gledajući s kakvom predanosti obavlja ovaj posao. Ovdje je sve to malo uljepšano zato što se čovjek s drvetom bori na kućnom pragu. U predvorju civilizacije. Bor sa svim svojim bodljama i šišarkama pravi je neprijatelj svom ostalom rastinju i biljkama. Treba ga posjeći i očistiti dvorište,a napraviti mjesto tulipanima, ljiljanima i mimozama. Jorgovan je jako popularan u našim domaćinstvima. Za svoje zanimanje u Atlanti, Bajro je nabavio pozavidnu opremu i alat. Ovdje je pentranje po drvetu ili ukroćivanje prirode pravi podvig. U Bosni je sječa drveta pojednostavljena. Izaberi drvo i posijeci ga, gdje god padne dobro je. Ovdje je to vještina jer drvo je najčešće ako ne ispred, a onda iza kuće, pa ga treba srušiti s preciznošću. Uz svu tu muku s navigacijom treba ostati ne povrijeđen što Bajro uspjeva s lakoćom. Iako radi jedan od najrizičnijih poslova uz sav trud da drvo ne padne na kuću ili na nekog iz publike, Bajro to obavlja s pravim zanosom. I još jednom potvrda da posao koji radi čovjek treba voljeti. Sve ostalo je sporedno. I nije da se od ovog može lijepo i unosno živjeti, ali parttime posao je idealan. Bajro je pravi virtouz s motornom pilom i uvijek uradi više nego se od njega očekuje

Za kraj konstatatacija i pitanje. Ko bi rekao da u jednom višemilionskom i uz to olimpijskom gradu kao što je Atlanta čovjek može napraviti karijeru s motornom pilom? Defakto živimo u zemlji čuda i mogućnost.


Iz albuma:Žepljaci u Americi (Žepa)


Iz albuma: Žepljaci u Americi (Žepa)
Last Edit: 9 years 8 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.
  • Stranica:
  • 1
  • 2
Time to create page: 0.157 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version