KRVAVA CUPRIJA NA DRINI



KRACA BIOGRAFIJA AUTORA



Gospodin Suceska je dao saglasnost da se njegovo djelo objavi na stranici Rogatica com,ovom prilikom mu se zahvaljujem i zelim dug zivot i lijepo zdravlje.

PREDGOVOR:

Podrucje opcine Visegrad je u gornjem podrinju Jugoistocne Bosne.Veci dio teritorije opcine nalazi se na desnoj obali rijeke Drine i granici sa Srbijom.Kao granicna opcina od Prvog srpskog ustanka podignutog 1804 godine nasla se na udaru srpskih ustanika i poprista ratnih dejstava.Od tog vremena pa sve do danasnjih dana sa manjim i duzim prekidima Bosnjaci Visegrada zalozeni su progonima,paljenju imovine i ubijanjima.

Ivo Andric u knjizi na Drini Cuprija,(knjiga prva,dopunsko izanjeSvjetlost Sarajevo 1984.godine) izmadu ostalog pise:“Pocetkom proslog veka digla se buna u Srbiji.Ova kasaba na samoj granici Bosne i Srbije od uvek je u neposrednoj vezi i stalnom dodiru sa svim sto se desava u Srbiji.Ali sa vremenom je buna u Srbiji pocela da zadire sve vise u zivot celog bosanskog pasaluka,a narocito u zivot ove kasabe koja je na sat hoda od granice.
Najposle jednog leta,spusti se buna do ovih krajeva.Zaobisavsi Uzice,ustanici su dosli na dva sata hoda do (Visegrada).Tu su ,u Veletovu,topom porusili Lutvibegovu kulu i u Crncicima popalili turske kuce.A to se desavalo sve cesce sto je buna hvatala vise maha.Kada su ustanici popalili sela povise kasabe,ogorcenje kod turskog sveta je preslo meru.
Jednog proletnog dana jedan od veletovskih Turaka,odozgo sa granice,sedi na kapiji (cuprije)i uzbudeno prica skupljenim uglednim Turcima sto se ovih dana u Veletovu desilo.

Negdje zimus pricao je Veletovac,dode vis njihovih sela zloglasni Jovan Micic,rujanski serdar,cak iz Arilja,sa oruzanim momcima i pce da osmatra i omerava granicu.Kada ga upitaju kuda je namerio i sta tu radi,on odgovori drsko, da nikom nema da polaze racune, a ponajmanje bosanskim poturicama,ali ako bas hoce da znaju,kaze,onda im porucuje da ga je poslao kodza Milos da omeri kuda ce ici granica i dokle ce zahvatiti Srbija.

Kad nisu prosla ni dva mjeseca,a on se javi opet i to sa cetom Milosevih sejmena i sa carskim mubasom,Stambulijom.Tako je, kaze,od carskog devleta naredeno da Milos u Sultanovo zdravlje vlada Srbijom i da odredi dokle mu ide Srbija.Kada su mubasirevi ljudi poceli da pobijaju kolje onom kosom ispred Tetrebice, a Micic zade pa sam cupa kolje i frljaca za njim.Skace mubasiru u oci,vice nanjeg ko na mladeg i prijeti mu glave.Nije ,kaze,to granica;granicu su odredili Sultan i ruski car i dali ferman „knjazu“Milosu;Onda ide Limom pravo na visegratsku cupriju pa odatle dalje Drinom,tako je ovo sve Srbija. Pa i to je kaze za neko vrijeme,jer ce je poslije valjati dalje pomicati.Jedva ga je mubasir upamet utjerao,i iznad Veletova udarise granicu.I osta tako bar zasad. Sedamdeset godina posle Karadordeve bune,zarati se opet u Srbiji i odmah granica odgovori ustankom.Opet planuse i turske i srpske kuce,u Zlijebu Gostilji,Crcicima,Veletovu.(Ovo su kraci izvodi iz knjige Ive Andrica na Drini cuprija,str.95.96.110.111.i 134.)

Nastavice se.

Predgovor


Genocid kojeg su Srbi zapoceli pocetkom XIX soljeca nad nasim Bosnjackim narodom na ovim nasim prostorima Balkana, i Evrope, Bosnjaci Visegrada bili su stalno na udaru praceni hajducijama i cetovanjem srpskih frajkera,a pogotovu visegratska Zupa je bila stalno na udaru.
Vjerujem da vecina Bosnjaka je o tome malo znala.Zasto? Pa, o tome je malo govoreno,a nije nista pisano dabi se o tome moglo procitati.
Bosnjaci su upravo prezivjeli vec deset velikih genocida koji je nad njima izvrsen tokom zadnja tri stoljeca.Genocid koji je izvrsen na krajuXX i pragu XXI soljeca,jos se svugdje vidi i osjeca,posebno u dusama njegovih brojnih prezivjelih zrtava.Ovaj genocid po surovosti,monstruoznosti nadilazi sve sto su Bosnjaci do sada prezivjeli.Tokom drugog svjetskog rata najveci genocid izvrsen je nad Bosnjacima u istocnoj Bosni,i Sandzaku,pa i ovog rata.

Zlocini cetnika Draze Mihajlovica iz Drugog svjetskog rata u Visegradu svjesno su se potiskivali iz zaborava,prvenstveno od strane politickog rukovodstva.Zlocini i zlocinci su se tajno skrivali od Bosnjackog naroda na ovom podrucju.Oni koji su javno govorili o zlocinima cetnika sputavani su tako sto su neki“glasniji“pojedinci kaznjavani.Indoktrinacija je bila toliko jaka,da su pojedinci iz opcinskog rukovodstva i foruma u Visegradu cesto govorili da netreba pricati o zlocinima cetnika, jer zaboga za to jos nije doslo vrijeme.Bilo je i obecanja kako ce doci vrijeme kada ce se o zlocincima i zlocinima nad Bosnjacima moci pricati i pisati.Na zalost, to vrijeme nije dolazilo.Za vise od pola stoljeca,nakon zavrsetka Drugog svjetskog rata,nijednom se nije odala duzna pocast neduznim zrtvama cetnickog fasizma i terora na ovim podrucju.Vjerovatno zbog toga,nikada nije napisana ni monografija Visegrada.Takoder, nikada nije dozvoljeno da se obiljeze pojedina mjesta(bilo ih je vise od deset)gdje su cetnici ubili vece Gruppe Bosnjaka.Ta mjesta su dobro poznata familijama ubijenih.U sumi kod sela Haluga mjesto Potocje,krajem septembra 1941 godine za jedan dan ubijeno je preko 200 Bosnjaka,u selu Stari Brod krajem1941 godine zatvoreno je u tri zgrade i zapaljeno oko 400 zena djece i starijih osoba.U planini Stolac za dva dana,u martu 1942 godine ubijeno je 230 Bosnjaka i baceno u jamu Zvekara.U selu Drokan,u kuci Muje Karcica cetnici su zatvorili 84 zena i djece iz toga i susjednoh sela,i sve zive zapalili.

U Visegradu na drinskoj Cupriji,oktobra 1943 godine kad su cetnici zauzeli Visegrad,ubijeno je i zaklano oko 1500 Bosnjaka.Ni jedno jedino mjesto zlocina u Visegradu nije obiljezeno,pa cak ni ono koje se moglo postaviti na Cupriji Mehmed Pase Sokolovica,jer za njega nisu trebala posebna novcana sredstva.Zar se genocid nad Bosnjacima nije mogao na neki nacin zabiljeziti.Naravno da jeste al u tom slucaju se moralo napisati da su Bosnjake pobili cetnici a ne njemacke i talijanske fasisticke snage, i da su Bosnjaci pobijeni sam zato sto su Bosnjaci. Tolika tragedija,toliki zlocini.na podrucju opcine Visegrad, a da zato nisu dati,ama bas nikakvi povodi. Jos je tragicnije, to naivno vjerovanje Bosnjaka.Sjedne strane oni nisu mogli ni sanjati da ce im zlo doci od njhovih prvih komsija. Sdruge strane,ta naivnost je isla toliko duboko, da su su gotovo disciplinovano kao u stroju, isli cetnicima pod noz.

Nastavice se.

Dedo aferim za ovu rubriku/temu!

Predgovor

Prema kazivanju visegratskih Srba,u Visegradu nije bilo cetnika.za vecinu su cetnici bili tzv.
Ustanici,bez obzira sto je dokazano da su tzv.ustanici klali i ubijali Bosnjake.
Sto je najzalosnije,jednom broju cetnika po zavrsetku Drugog svjetskog rata priznato je pravo na penzije i invalidnine,jer su navodno bili ucesnici Narodno-oslobodilackog rata.Tako je 1975 godine jedan veci broj cetnika ostvario pravo na penzije i invalidnine,sto je bilo apsurdno,jer se pouzdano zna da su ti isti ljudi pobili preko 200 Bosnjaka kod sela Haluga septembra 1941.godine.
Pukim slucajem, ja kao ocevidac tog stravicnog pokolja prezivio sam to strijeljanje sa jos dvojicom Bosnjaka, koji su bili ranjeni.
S toga sam ovu studiju napisao jer osjecam potrebu da kazem,da napisem istinu o zlocinima cetnika na opcini Visegrad,zlocinima nasih komsija,i njihovim zvjerstvima sto su pocinili nad svojim komsijama Bosnjacima njihovim zenama i djecom.

Tokom Drugog svjetskog rata iskorijenjen je veliki broj porodica.Unistena su mnoga Bosnjacka sela.Iz sela Rujiste,Lipovac,Zagrade niko nije prezivio Drugi svjetski rat.U selu Stitarevu ubijeno je vise od dvije trecine stanovnika,a u jednom broju sela vise od polovice.Smiju li se takvi zlocini ikada zaboraviti.Ovo sto pisem,trebalo bi da bude jedna vrsta opomene sadasnjim,a i, buducim generacijama da ne zaborave,da pamte jer je to jedini nacin da se historija ne ponovi.
Ovo je prilika da ucimo o svojoj proslosti,koja je tuzna i tragicna,na zalost i ponovljiva.

Prisjetimo se samo agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992—95) ponovo je nad Bosnjacima izvrsen genocid,ponovo je neduzno civilno stanovnistvo pobijeno,poklano,protjerano iz svojih kuca.
Pocinjeni zlocini cetnika nad Bosnjacima opcine Visegrad u Drugom svjetskom ratu,vec su skoro dosli u zaborav pa i kod onih koji su zapamtili rat,i zlocine,i zlocince,. Mladi kao da su vjerovali,takvim pricama jer su one bile suvise surove za puku stvarnost.Upravo radi mladih,odlucio sam da napisem ovu storiju samo iz jednog jedinog razloga,a to je da se ne zaboravi.
Vec sam spomenuo da sam bio ocevidac tih zlocina,kako u drugom svjetskom ratu tako i za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Na strijeljanu,koje sam na svu srecu prezivio,ubijeno je 20 mojih skolskih drugova (sesnaestogodisnjaka) vecina sa svojim ocevima i bracom.Danima sam razmisljao o njima kao i o hiljadama drugih Bosnjaka koji su ubijeni,medu njima i o 57 Suceska-mojih blizih i daljih rodaka.

Devetero njih zivi su zapaljeni u Starom Brodu. Kao jedan od rijetko prezivjelih,zelim dok sam jos u zivotu,da se ovim biljeskama otrgnem od zaborava i ostavim trajnu uspomenu na sve ubijene Bosnjake.Ova knjiga utemeljena je na izjavama svjedoka koji su prezivjeli i jedan i drugi genocid.Naveo sam i imena cetnika koji su izvrsili genocid,nad Bosnjacima u nadi da ce se jednog dana naci pred medunarodnim sudom pravde.

Nastavice se.

Predgovor:

Plan za potpuno unistenje Bosnjaka Muslimana,motivisan je srpskom genocidnom ideologijom utemeljenoj u kosovskom mitu.Ilija Garasanin utvrdio je nacionalnu strategiju srba u famoznom „Nacertaniju“jos 1844 godine.Sustinu tog dokumenta najjasnije je iskazao Stojan Protic,kada je na upit Ivana Mastrovica u jeku rata 1917,godine`sta sa bosanskohercegovackim Muslimanima?
cinicno izjavio:Muslimani treba da se pokrste,ili sele ili da budu posjeceni.

Nacionalna strategija Srba pokusala se realizirati kroz programski dokument Stevana Moljevica,
poznatog cetnickog ideologa od 30 juna 1941.godine,zatim u genocidnom programu cetnickog pokreta Draze Mihajlovica od septembra 1941.godine i,njegovih instrukcija od 20 decembra iste godine o istrebljenju Bosnjaka Muslimana.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.)godine Bosnjaci Muslimani u Visegradu ponovo su dozivili strasnu tragediju.U vremenu od maja pa do polovice jula 1992.godine, za samo dva i po mjeseca ubijeno je negdje oko 3000 Bosnjaka,silovano oko 200 mladih djevojaka i zena,pa cak i zenske djece do 12 godina.Do polovine jula 1992 godine, cetnici su uspjeli protjerti i posljenjeg zivog Bosnjaka.Vecina prezivjelih je rasuta po bijelom svijetu,i pitanje je dali ce se ikada vratiti svojim kucama koje su spaljene do temelja,(podatci govore o 3600 spaljenih Bosnjackih kuca na podrucju visegratske opcine).

Bosnjaci u cijeloj Bosni i Hercegovini dozivjeli su istu tragediju.Ubijeno je oko 200.000 Bosnjaka i silovano na desetine hiljada mladih zena spominju se cifre preko 30.000 silovanih.
Dakle,na pragu dvadesetog stoljeca u kolijevci evropske civilizacije,na ocigled cijelog svijeta izvrsen je genocid nad Bosnjacima,koji se po svojim razmjerama moze porediti sa Holokaustom u Njemackoj u kojem su stradali Jevreji.

Danas se pitam dali se radilo o smisljenoj igri evropskih sila,prije svega licemjernosti Velike Britanije Francuske i Rusije,stalnih clanica Savjeta bezbjednosti.Evropa i Ujedinjene nacije stalno isticu vaznost ljudskih prava i sloboda,a gdje su ta prava i slobode bosnjackom narodu,njima je oduzeto i ono osnovno pravo na zivot i odbranu.

Medunarodna zajednica nista nije poduzela da zastiti goloruki bosnjacki narod.Sve rezolucije koje je donio Savjet bezbjednosti o ratu u Bosni i Hercegovini nisu ispostovane,osim jedne koja se odnosila na zabranu naoruzavanja Armije Bosne i Hercegovine.Dakle zabranjeno nam je da se naoruzamo i sami branimo.
Srebrenica i Zepa od maja 1993.godine bile su pod direktnom zastitom Ujedinjenih nacija.U Srebrenici su bili sjmesteni Holandani,a u Zepi Ruski vojnici.I sta se desava;Holandani Srebrenicu predaju cetnicima 11.7.1995.godine,a Ruski vojnici Zepu krajem juna 1995.godine.U ovom prelijepom bosanskohercegovackom gradu cetnici su za par dana ubili oko 10.000 Bosnjaka,medu kojima i stotinjak Visegradana koji su u Srebrenici bili u izbjeglistvu.

Nastavice se.

I sta reci na sve ovo.Reci samo, da su i Ujedinjene nacije krive za smrt 10.000 Bosnjaka Srebrenice.
Zbog predaje cetnicima hitno treba pokrenuti njihovu odgovornost i zajedno sa Slobodanom Milosevicem,fasistom i najvecim balkanskim zlocincem dvadesetog vijeka,dovesi ih pred lice pravde.Milosevic kao pokretac ovoga rata,mora odgovarati zbog svojih ciljeva koje je donekle uspio realizirati,a to su pored ostalog etnicko istrebljenje Muslimana i njihovo fizicko unistenje u Bosni i Hercegovini.
Zna se ko su njihovi izvrsioci:Radovan Karadzic,Ratko Mladic,i svi rukovodioci SDS za BiH i njima je takoder mjesto u Hagu,zbog nedjela koje su pocinili.

Dejtonskim sporazumom,potpisanim krajem1995.godine zaustavljen je rat u BiH i nametnut mir.
Dogovorom iz Dejtona Srbima je priznata Republika,nasilno osvojena teritorija i dodijeljeno im
49%teritorije BiH,a Bosnjacima i Hrvatima 51%u okviru Federacije BiH.

Drzava Bosna i Hercegovina zauzima povrsinu od 51.197 km²,na kojoj po popisu 1991.godine
zivi 4.364.649 stanovnika od cega 1.905.274 ili 63,7% Bosnjaka, 1,369.258 ili 31,4%Srba,
755.883 ili 17,3% Hrvata,333.609 ili 7,6% ostali.Prema ovim pokazateljima vidi se da je Medzunarodna zajednica ucinila veliku nepravdu prema Bosnjacima.

Srbi su nam nanijeli veliko zlo a mi smo narod koji ih nije mrzio,jer nemrzimo nikoga.Srbe nicim neizazvasmo da nam ucine toliko zla,Oni predvodzeni SDS-om i Radovanom Karadzicem vec su imali gotove planove i scenarij za njihovo ostvarenje.I kad je dosao, odredzeni cas,kidisali su na goloruki i nezasticeni bosnjacki narod.Ubijali su ga,odvodili u logore,mucili i silovali,pljackali im imovinu i palili.
Pitam se odakle tolika mrznja prema drugim,prema onome sto je drugacije,sto nije njihovo,otkud taj zvjerski nagon za ubijanjem.Danas u Visegradu i na cijelom podrucju opcine nejma Bosnjaka.
Pobijeni su i protjerani.Takav je i bio srpski plan.Oni su to i ostvarili uz pomoc bivse Jugoslovenske Narodne Armije,JNA,i stvorili cistu srpsku opcinu.Plan SDS-a imao je za cilj etnicko istebljenje
Muslimana njihovo fizicko unistenje.Mnogi Bosnjaci su ubijeni samo zato sto su vjerovali svojim komsijama Srbima i zato sto su bili naivni („nece nas nismo nikom nista ucinili“).

Nastavice se.

Muslimani su jedini narod na ovim prostorima Balkana kome se osporavaju prava da zive.Negiralo im se pravo na svoje nacionalno ime,na svoju historiju,kulturu,a posebno historiju knjizevnosti.
Od bivseg rezima priznati smo kao Muslimani 1970.godine.Zar je trebalo da nam neki rezim,na nekoj sjednici odredi ime nacije?.Kakav je to apsurd?Zasto nam nisu priznali ono sto su su nam davno uzeli „Bosnjak“.Nije slucajno da srpski i hrvatski nacionalisti,pa cak i oni umjereni,ako takvih i ima,izbjegavaju reci Bosnjak,pa cak i ismijavaju taj naziv i govore kako je to izmisljena i plenumska nacija. Kakva je to uvreda za Bosnjake.
Bosnjaci vracajmo se u nas Visegrad,tamo nam je pradjedovina i mezarja nasih predaka i to nas obavezuje.Zar da tim zlotvorima prepustimo nasa plodna imanja.Kada se mi vratimo oni ce morati otici sa naseg.Najveci interes za povratak u svoj kraj je od najmladih,oni pisu kako zele da se vrate u svoj Visegrad.Jedno takvo pismo naslo je mjesta i u ovoj knjizi,dvanaestogodisnje djevojcice
Mirele Zukic.Osjecam se duznim da se zahvalim velikom broju gradana sa podrucja opcine Visegrad,koji su mi pomogli da napisem ovu knjigu,jer su bili ocevidci velikih zlocina od strane cetnika nad Bosnjacima Visegrada,te ko su bili ti koji su cinilli zlocine u Drugom svjetskom ratu,kao i u agresiji od 1992-1995.godine.Zlocini nisu svi istrazeni i ova knjiga ostaje otvorena za dalje istrazivanje i pisanje.

Ovu knjigu sam napisao u Visegradu,ali ona mi je ostala u rukopisu,jer ja sam morao napustiti Visegrad aprila 1992.godine da sacuvam zivu glavu od cetnicke kame.Izbjegao sam u Austriju i tamo nastavio ponovo da pisem1993.godine,a dovrsio je u Njemackoj 1996.godine.Pisao sam pod vrlo teskim uslovima u kolektivnom izbjeglickom smjestaju,gdje je bilo izbjeglica i iz drugih zemalja,Rusije,Somalije,Iraka,i drugih.

Posebnu paznju skrecem na izjave svjedoka koje sam prikupljao niz godina.Naime,zbog autenticnosti i vjerodostojnosti,nije izvrsena posebna jezicka rektura izjava svjedoka,tako da ovom prilikom molim potencijalne citatelje da uvaze zelju autora.



U Bonnu 10.08.1996.godine Autor.

PODRUCJE OPCINE VISEGRAD

Podrucje opcine Visegrad obuhvata 449 kvadratnih kilometara i
najistureniji je dio Bosne u njenom jugoistocnom dijelu. Lezi na prostranoj kotlini rijeke Drine, na brezuljkastim padinama koje se uzdizu do brda, visokih
preko hiljadu metara nadmorske visine, koje okruzuju njenu teritoriju. Vecina
opcine nalazi se sa desne obale rijeke Drine. Od 2l.l11 stanovnika po popisu
1991. godine, na desnoj strani rijeke Zivjelo je 17.230, a sa lijeve 3.981
stanovnika. Kopnena granica izmedu Bosne i Srbije odvaja se od rijeke Drine 35 kilometara nizvodno od Visegrada, kod sela Zemljica i ide iza ovoga sela
Brusnickim potokom, iza planine Stolac, Dugog dola, Dikave, Janjca, Gostilja,Trebice i silazi na Rzav do sela Vardista na bosnjackoj strani i Mokre Gore na
srbijanskoj strani. Tako nastavlja do Uvca i Lima, odnosno sela Strbaca, i obuhvata
dio Rudanske opcine. Ova kopnena granica izmedu Srbije i Bosne
utvrdena je pocetkom cetrnaestog stoljeca i nije mijenjana do 1992. god. Na jugu, Visegrad granici sa opcinom Rudo, a na zapadu sa Rogaticom.
cijela jugoistocna Bosna vjekovima je bila na udaru velikosrpskih
ideologa i poprista krvavih ratova. Stoga su brojni pohodi na Bosnu, s ciljem da
pokore, ociste od nesrpskog stanovnistva i pripoje Srbiji, isli preko Visegrada, a svi ti pohodi pretvarali su se u male i velike ratove koji su unistavali bosnjacko
stanovnistvo i njihovu imovinu.
Patnja i progon bosnjackog naroda opcine Visegrad traje skoro 200.godina,tesko je bilo u Drugom svjetskom ratu u periodu od 1941. -1945. godine,a najteze je bilo tokom agresije izvrsene na Bosnu i Hercegovina 1992--1995.,
kada su cetnici ubili oko 5.000 Bosnjaka opcine Visegrad i njihovu imovinu do temelja spalili.

Nastavice se

Isti scenarij se ponovio 1992. godine kada su Srbija i Crna Gora
izvrsile agresiju na Bosnu i Hercegovinu i kada je samo za dva i po mjeseca ubijeno oko 3.000 Bosnjaka i spaljeno 3.600 njihovih kuca.U Drugom svjetskom ratu, cetnici su u visegradskoj zupi ubili preko
1.800 Bosnjaka, od kojih 550 djece do petnaest godina starosti, i to je ujedno dio opcine gdje je ubijeno najvise Bosnjaka. U samom centru Visegrada, godine 1943. (kada su Visegrad zauzeli cetnici) ubijeno je oko 1.500 Bosnjaka.
Prikupljanje podataka o ratnim zlocinima i zlocincima nad Bosnjacima,u podrucju opcine Visegrad, u roku Drugog svjetskog rata (1941. - 1945.)zapoceo sam 1987. godine, prilicno kasno po zavrsetku rata. Naravno, prije nije bilo ni moguce, jer poslijeratna politika rukovodstva nije dozvoljavala da se o
zlocinima cetnika bilo sta govori, a kamoli pise. pricalo se i pisalo o pocinjenom genocidu nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata.
Bosnjacima nije bilo ni dozvoljeno, da se neka od mnogobrojnih stratista simbolicno obiljeze. Vjerovatno je to zbog toga, sto bi na tim mjestima moralo pisati da su zlocine pocinili cetnici. Poslijeratne vlasti su stalno isticale da treba cuvati "Bratstvo i jedinstvo". oni Bosnjaci koji bi javno govorili o zlocinima cetnika su krivicno kaznjavani, sto je podgrijavalo strah i sutnju u narodu.
Radi takvog odnosa samo je jedan manji broj zlocinaca kaznjen, veci broj je sticen od svojih sunarodnika.
Podignut je veliki broj tuzbi, ali na zalost, samo na par njih je odgovoreno u bosnjacku korist.
Istrazujuci zlocine cetnika, iznio sam broj stradalih Bosnjaka, podatke za 4.000 ubijenih, s imenom i prezimenom. pored najvece zelje, da se dode do svih imena ubijenih Bosnjaka iz Visegrada, nisam mogao prikupiti sve egzaktne
podatke, zbog prirodne smrti onih koji su ih znali


Nastavice se