Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Odgovor:svjedocenja 13 years 8 months ago #6632

Bez njihovog znanja ili direktnog ucesca se nije nista desavalo u Rogatici za vrijeme rata.

Komandni kadar ''VRS'' u Rogatici

- Komadant brigade je major Kušić Rajko
- Bezbjednjak u brigadi je Zoran Čarkić
- Komadant logistike je Đoko Pazdeljac, a njegov zamjenik Slobodan Marković
- Komadant 1. bataljona Abazović Dragoljub zvani Piđe, a njegov zamjenik je Slavko Lelek
- Komadant 2. bataljona je major Stojan Perković
- Komadant 3. bataljona je Mikan Janković
- Komandir voda minobacača je neki Kozić
- Komandir interventnog voda je Radisav Ljubinac
- Komandiri četa su Miro Jovičić i Lelek Branko
- Komandir Vojne policije je Radenko Ilić zvani Dok


Od navedenih imena za sada je osudjen jedino Radisav Ljubinac.Ostali su na cekanju i valjda ce doci na red.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by detektiv.

Odgovor:svjedocenja 13 years 8 months ago #6765

KORIŠTENJE LOGORAŠA ZA CIŠCENJE MINSKIH POLJA

Broj dosjea:615
Logor:Rasadnik
Opcina:Rogatica


Žrtve zlocina u sva 4 logora su bili svi koji su dovedeni. Ja sam cijelo vrijeme boravka po logorima bio na prisilnom radu, tako da nisam u mogucnosti da tvrdim što je tamo bilo. Ranjen sam 09.05.1994 u Vražalicama. Pošli smo na prisilan rad i natjerao nas je Ješic Mile na minsko polje. Tu su bili ranjeni Edin Konakovic, Šahman Kahvedžic, Amir Kartal, Hasib Kartal i ja.Onda nas odvode u bolnicu u Rogaticu, a potom ja i Edin Konakovic odlazimo, odnosno odvoze nas u Sokolac u bolnicu. Tamo sam operisan i nakon 2 dana vracen ponovo u Rogaticu. Tu sam opet odveden u bolnicu i potom ponovo na Sokolac gdje mi je izvršena operacija ruke i bivam zadržan na lijecenju 9 dana. Vracen sam ponovo u zatvor u Rogaticu, a onda sam prebacen na Kulu gdje sam ostao do razmjene.
Ješic Mile licno nas je on natjerao na minsko polje.Bojic Vinko-Vili, i on je licno tukao zatvorenike. Rosic Milan, njih se sjecam zato što su se oni najviše isticali u fizickom i psihickom maltretiranju logoraša

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:svjedocenja 13 years 8 months ago #6824

SPISAK IZ LOGORA ROGATICA


Postao/la: Muhidin Kurta
dana 26 tra 2008, 14:14

Padom Žepe, od 25. jula 1995. godine, dogovorena je evakuacija svih ranjenih, u prvom redu, pa onda žena, djece i staraca. Dogovor su postigle dvije zaraćene strane uz prisustvo Ujedinjenih nacija, koje su pored srbočetnika garantirale sigurnost svima koji krenu konvojima. Međutim, kao i uobičajeno, četnici nisu pridavali važnosti dogovoru i na svoj prljavi i podmukli način izdvajali su iz konvoja skoro sve ranjene pa i starce koji su im se činili sposobnima. Tako je u Rogatici izdvojeno četrdeset i tri muškarca: dvanaest ranjenika i trideset i jedan starac. Nakon izvjesnog vremena u iste logore u Rogatici dovodili su i druge Žepljake koje su hvatali od Han-Pijeska do Priboja. Poznato je da su doveli dva dječaka od četrnaest i šesnaest godina. U logoru u Rogatici bili su zarobljeni:

1. Ramo Ademović iz Srebrenice
2. Mehmed Bičić iz Žepe
3. Edhem Brgulja iz Žepe
4. Ahmed Brgulja iz Žepe
5. Bego Brđanin iz Žepe
6. Huso Cocalić iz Žepe
7. Esed Cocalić iz Višegrada - ranjenik
8. Omer Čavčić iz Žepe
9. Salih Čavčić iz Žepe
10. Bego Čavčić iz Žepe
11. Đemo Čardaković iz Žepe (Stoborani) - ranjenik
12. Omer Delić iz Žepe (Rogatica)
13. Himzo Duraković iz Luke
14. Sabit Duraković iz Luke
15. Taib Dudojević iz Višegrada
16. Meho (Hamdo)Džebo iz Žepe - ranjenik
17. Hasan Džebo
18. Bego Gladović iz Luke
19. Nurbeg Gladović iz Luke
20 Mehmed Hajrić iz Žepe -pregovarač za evakuaciju
21. Mehmed Hodžić iz Žepe
22 Mirsad Hodžić iz Žepe
23 Amir Imamović iz Žepe - pregovarač za evakuaciju
24. Memiš Jusupović iz Podžeplja
25. Jusuf Kačević iz Žepe
26. Alija Karić iz Žepe - ranjenik
27. Nedžad Kadrić iz Srebrenice - ranjenik
28. Halil Lilić iz Žepe (Gođenje)
29. Ćamil Mešanović iz Žepe - ranjenik
30. Hamdija Muratović iz Žepe (Gođenje) - bolesnik
31. Rasim Mujkić iz Žepe (Brložnik)
32. Amir Mustafić iz Lule - ranjenik
33. Nezim Otajagić iz Žepe - ranjenik
34. Pašan Omanović iz Žepe
35. Nedžad Ramić iz Žepe - ranjenik
36. Nedžad Salić iz Žepe - ranjenik
37. Šefik Špiodić iz Žepe - ranjenik
38. Hamdija Torlak iz Žepe (Brložnik) - pregovarač za evakuaciju
39. Ejub Uvejzović iz Žepe (Gođenje)
40. Taib Udovičić iz Višegrada
41. Zećir Vatreš iz Žepe
42. Šaban Vatreš iz Žepe
43. Himzo Vatreš iz Žepe

Početkom augusta, oko Višegrada je zarobljen Jasmin Kulovac (maloljetnik od šesnaest godina) i doveden u logore u Rogatici, a kasnije je razmijenjen. Druga osoba bio je također maloljetnik od četrnaest godina, Kadrija Sulejmanović, dijete koje je ostalo iza evakuiranih civila. Uhvatili su ga u Žepi i doveli u logor gdje je bio podvrgnut torturama dželata Rogatice. Dvojica od trojice pregovarača ispred civilne vlasti, koji su dogovarali evakuaciji civila, zarobljeni su, mučeni u logoru Rogatica, a potom im se izgubio svaki trag. Vođeni su kao nestali sve do 2005. godine kada su pronađeni njihovi posmrtni ostaci oko sela Vragolovi kod Rogatice. Bili su to Mehmed - efendija Hajrić i Amir Imamović. Treći pregovarač koji je, također, bio zarobljen, Hamdija Torlak, srećom je pušten, odnosno razmijenjen.
Esed Cocalić, koji se također nalazi na spisku, odveden je u nepoznato i nikad mu se nije saznalo za sudbinu. Za njegov nestanak, kako svi kažu, krivi se Milan Lukić (iz Višegrada) koji ga je tražio, pronašao i odveo. Svi ostali su razmijenjeni krajem devedeset i pete i početkom devedeset šeste. Glavni komandant (upravnik) logora u Rogatici po svjedočenju svih preživjelih, bio je Zoran Nešković, a za zamjenika je imao Peru Despotovića. Obojica su iz Rogatice. Po svjedočenju mnogih, sve torture, patnje i provokacije doživjeli su upravo od poznatih Rogatičana.

MuhidinKurta

izvor informacije: ( zepskiforum.informe.com/forum/ratni-doku...a-rogatica-t242.html )

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:svjedocenja 13 years 8 months ago #6981

Evo jos jednog svjedocenja o silovanju u skoli u Rogatici. Da li ce ikad ovi heroji ciji su inicijali navedeni u tekstu odgovarati za svoja „herojska“ djela. Nadam se da su njihova imena poznata. Sta je jos potrebno? Trebaju li ove jadne zrtve, i pored svojih muka, da podizu optuzbe ili bi tuzioci trebali da odrade svoj posao i bez toga a na osnovu dokaza i izjava zrtava?????????


IZJAVE SVJEDOKA

Izvod iz izjave br. 375/92 - Rogatica

Agresija na BiH zatekla me u Rogatici, od maja 1992. god. do dana zatočenistva - odvođenja u skolu, bila sam u stanu u Rogatici sa svojom majkom. Povremeno u te dane, prema procjeni bezbjednosti, bjezali smo familiji i prijateljima u gradu i na selu.

Jula 1992. god. zatekla sam se sa majkom u stanu kada su dva naoruzana vojnika sa crvenim beretkama sa oznakama na beretkama trobojka plavo-bijelo-crveno, u maskirnim unifirmama, naoruzani sa po automatskom puskom, pistoljem, nozevima za pasom, po dva i u čizmi po jedan, i po pet bombi. U stanu su nas zatekli sa 11 članova, to su bile nase komsije, uglavnom starije zene. Oruzje su nam odmah trazili, ali ga mi nismo imali. Zatim su majci stavili noz pod vrat i skidali zlato, a onda i svim ostalim zenama i meni. Potom su nam rekli da nam daju dva minuta da napustimo stan, te da nas vode u skolu gdje ćemo imati hranu, lijekove i smjestaj. Kad smo dosli u skolu nismo imali nista od toga, tek četvrti dan zarobljenistva donijeli su nam 20 kg brasna, pola litre ulje i pola kilograma rize za sve nas u učionici, a bilo nas je 21 osoba.

Za tih 7 dana zatočenistva jednom su me odveli da čistim neki stan na drugom dijelu grada. Vodili su me pod prijetnjom oruzjem. Od druge večeri mog zatočenistva, pa sve do odlaska u Sarajevo, pod prijetnjom i fizičkom prisilom prinosenja noza na vrat odvodili su me na silovanje. Dolazila su po mene po dvojica naoruzanih četnika, a isto tako i po ostale dvije djevojke iz učionice. Ista stvar se događala i u drugim učionicama, jer sam to vidjela po hodnicima, a poslije su to neke djevojke pričale.

Pored mog otpora, uz prijetnju da će dovesti jos trojicu i podnosenjem noza pod vrat, silovao me M.I., a poslije te večeri jos tri večeri sam odvođena i jos pet puta silovana.

Jedno veče naizmjenično su me silovala trojica četnika. Od njih poznajem Z., M., K., V., M. - svi iz Rogatice, a jedan je bio iz Srbije, kojem ne znam ime, on je bio u maskirnoj uniformi, naoruzan automatom, pistoljem i nozem.

Za vrijeme silovanja su me tukli nogama, rukama, prijetili nozem da će me zaklati i psovali "(edit by webmaster) majku", govorili da sam "balijska kurva", i da sam "Turkinja". U tome se naročito isticao srbijanac kome ne znam ime i M.

Kako sam do te kobne noći u učionici bila "virgo intacta", sve je to meni bio sok, da sam tek nakon dolaska u učionicu vidjela ogromne modrice po vratu, leđima, kićmi, jer su me tukli vojničkim čizmama, kundakom, nozem.

Augusta 1992. god. zajedno sa ostalim iz skole rečeno nam je da napustimo Rogaticu i da se za pola sata spremimo, nisu nam rekli ni gdje. Kamionom su nas odvezli za Sarajevo. Bila su 3 kamiona i jedan autobus, puni zena, djece i iznemoglih staraca, svi iz S.S.C. "Veljko Vlahović". U pratnji je bilo oko 30 četnika, svi u maskirnim uniformama, neki sa crvenim beretkama sa trobojkom, a neki sa crvenim ili crnim trakama. Kad smo dosli na Hresu, samo su nam rekli da napustimo kamion i da idemo. Čim smo izasli počela je pucnjava po nama sa okolnih brda. Bilo je zena koje su se u tom opstem haosu ispovrijeđivale od bjezanja, panike i straha koji je zavladao.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:svjedocenja 13 years 8 months ago #7081

IZJAVE SVJEDOKA

Izvod iz izjave br. 10931/96 - Rogatica

U maju mjesecu 1992. god. primjetila sam kako su se komsije Srbi iz mog sela naoruzali. Svaki Srbin je nosio pusku, pa čak i kada je isao u bastu. Nisu htjeli kontaktirati sa nama Muslimanima, i govorili su da se boje. Ja sam od maja 1992. pa sve do oktobra 1992. godine isla u sumu nedaleko od kuće zvane Kom, uveće, gdje sam spavala, a po danu bi se vraćala u kuću, jer sam se plasila.

Oktobra 1992. god. negdje oko 11,00 sati, u selo je dosla grupa oko 8 policajaca (nosili su plave kombinezone i bili naoruzani). Ja sam samo jednog od njih prepoznala, zvao se K. Pred moju kuću dosla su trojica njih (ja sam tada zivjela sama, jer mi je otac umro prije mjesec dana). Jedan od njih mi je rekao da spremim stvari i da idemo za Sarajevo. Rekao mi je jos da spakujem zlato i novac. Svo muslimansko stanovnistvo sela Zakomo taj dan skupljeno na autobuskoj stanici gdje je čekao parkiran autobus. Sve zajedno su nas autobusom dovezli pred logor Rasadnik u Rogatici. Tu smo se zadrzali 10-tak minuta, pridruzili su nam se zatvorenici iz Rasadnika (ne znam koliko njih, jer sam čitavo vrijeme od straha drzala sagetu glavu). Vozili su nas za Lukavicu.

Kada smo dosli u Lukavicu, počeli smo izlaziti iz autobusa, kada sam ja posla da izađem M. mi je rekao da je ne izlazim da se vratim u autobus.

Mene su ponovo isti dan istim autobusom vratili. Isli smo za Rogaticu, negdje na Trebeviću, autobus su zaustavili dvojica pripadnika srpske vojske i trazili su dvojicu mu-skaraca iz autobusa, navodno su im bili potrebni za rad.

Oko ponoći, oktobra 1992. god. doveli su nas u logor Rasadnik, tu nas je primio upravnik M.V. Mene su smjestili u prostoriju zajedno sa drugim zenama (ta prostorija je bila odmah do kancelarije upravnika).

Krajem oktobra 1992. god. u nasu prostoriju dosao je M.V., rekao je ostalim zenama da idu na spavanje, a meni da ostanem tu. Odveo me je u svoju spavaonicu gdje mi je naredio da se skinem. Natjerao me je da legnem, osamario me, ja sam se branila, ali bezuspjesno, silovao me je. On je prvi muskarac sa kojim sam spavala. Nakon silovanja on je ostao u toj prostoriji. Isti dan u logor Rasadnik dosla su trojica koja su trazila da vode mene, M. i Dz. (zaboravila sam im prezimena). M.V. nije dozvolio da vode njih dvije, a mene sa autom (zuti "golf") odvezli su u Gračanicu u jedan stan. Naredili su mi da se okupam hladnom vodom, tu su me tjerali da stavljam njihove polne organe u usta, gurali su mi četku za kosu u vaginu i td. Potom su mi naredili da legnem. Kada me je jedan od njih silovao, druga dvojica su gledala, poslije su me silovali i druga dvojica. Ja sam vristala, branila se, međutim, sto sam se vise branila, oni su postajali gori. Stavljali su mi cijevi od pistolja u usta, noz pod grlo i prijetili mi da će me ubiti. U taj stan, taj dan dolazio je M.V.- komandir srpske policije (koji je naredio moje dovođenje u stan) i on me je silovao. Oko tri sata poslije ponoći jedan od njih, golfom (crvene boje), vratio me je u logor Rasadnik. Nakon 20 dana u logoru Rasadnik, smjenjen je M.V. i na njegovo mjesto postavljen je V.

Kada je za upravnika logora dosao V., prestala su odvođenja zena iz Rasadnika po stanovima, međutim V. je silovao zene koje su bile zatvorene u logoru Rasadnik. Mene je silovao vise puta (sve do mog pustanja aprila 1994. god.). Znam da je silovao: H.H. vise puta, K.K., F.F. (60 god), ja sam bila prisutna kada je V. silovao F.F. u svojoj kancelariji, N. N, S.S.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:svjedocenja 13 years 8 months ago #7146

IZJAVE SVJEDOKA

Izvod iz izjave br. 1834/93 - Rogatica

Zbijeg zena i djece strpali su u kuću B.G. u dvije prostorije, starije zene u kuhinju, a djevojke i mlađe zene u sobu. Pred kućom strazu su čuvali P.Lj. i N.N. četnik zvan "N." (sam je rekao da je iz Zenice, ali da je dosao braniti očevo ognjiste, a da je zenu i djecu evakuisao u Srbiju).

Augusta 1992. god. uveče, na vrata sobe, gdje su bile mlađe zene i djevojke, dosla je neka starija zena i rekla B. da je zovu strazari da izađe van kuće. Pred vratima kuće P.Lj. je rekao B. da se obuje da bi je vodio muzu na Gučevo. Međutim, on ju je odveo na drugi sprat iste kuće gdje joj je u jednoj sobi naredio da se skine sto je ona odbila. Tad je P. repetirao pusku i rekao da će je on skinuti silom. Zaprijetio joj je da ne plače i ne viče. Otkopčavajući slic hlača pitao ju je "Jesi li se ikad s Vlahom ...?". Gurnuo ju je na lezaj i izvrsio akt silovanja, ali bez bilo kakvog drugog fizičkog maltretiranja. Tad je rekao da se obuče, vrati u prostorije i da zovne M., udovicu srednjih godina. M. je odveo na sprat četnik po nadimku "N" iz Zenice. B. tvrdi da se M. vratila nakon sat vremena, ali da nije htjela reći da je silovana.

Augusta 1992. godine ujutro, zene i djeca iz kuće, potrpani su u autobus u koji je usao R.K. i pitao "Je li ko silovan?", na sto su zene sutjele, a R. je rekao : "Imamo mi ljepotica u skoli, vi nam ne trebate". Autobusom su dovezene do skole u Rogatici gdje su dosle dvije djevojke Srpkinje N.N. koje su popisale djecu i zene i mjesta gdje im se sad nalaze muzevi i rekle da će doći ujutru naglasavajući da imaju noć da razmisle da li će preći sa Islama na Pravoslavlje. Međutim, rano ujutro, četnici su naredili ukrcavanje u kamion "Upitrans-a" koji je vozio E.M. Iz luksuznog auta "zastava 101", nepoznati četnik iznio je petomjesečnu bebu i dao je muslimanskim zenama na kamion govoreći da su je oni nasli izgubljenu u sumi. Kamionom su ih dovezli na Hresu, naredili da siđu sa kamiona i krenu prema Sarajevu.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:svjedocenja 13 years 8 months ago #7198

IZJAVE SVJEDOKA

Izvod iz izjave br. 543/92 - Rogatica

U toku ratnih zbivanja zatekla sam se u Rogatici. Cijelo vrijeme sam provela u stanu zajedno sa ostalom porodicom. Krajem jula 1992. god. u stan su upali četnici. Odveli su nas u Srednjoskolski centar (S.S.C.) u kojem smo proveli 7 uzasnih dana.

Za vrijeme boravka u S.S.C. desavale su se uzasne stvari. Prvi dan kada sam dosla odveli su me zajedno sa mojim drugaricama na saslusanje. Raspodijelili su nas po različitim stanovima i doveli na razgovor. Nije mi bilo nista jasno, s tim vise samo sto su vodili mlađe djevojke, a ne one starije, s tim da nisu vise znale ako ih bas interesuju informacije o kretanju nase vojske i naoruzanju. Mene su odveli na zadnji sprat. Ispitivali su me M.V. i V.M. Prva dvojica su izasli vani, ostali smo samo ja i M. Znala sam tog mladića, od ranije i mislila da mi neće nista nazao uraditi. Međutim, ponio se neočekivano. Naredio mi da se skinem, sto ja naravno nisam htjela dobrovoljno uraditi. Međutim, on je zaprijetio da će pozvati jos dvojicu i da će me pretući. Uz prijetnju sam morala poslusati, s tim da su ta dvojica stajala ispred vrata i on bi ih pozvao kada bi se opirala. Tu me je silovao.

Dosli smo u skolu oko devet sati uveče. Nisam smjela nikome nista da kazem, jer sam mislila da ću samo bespotrebno izazvati paniku, a znače i svi ostali (sto mi bas i nije odgovaralo) pa sam prećutala taj događaj. Zatim sutradan su nas izveli, mene su odveli u obliznju zgradu preko puta. Opet su nas rasporedili po različitim stanovima. Uz batine, maltretiranja, razne psovke tu sam silovana. Nisam mogla da mu dobro vidim facu, ali znam ga po glasu, a i mislim da znam ko je, jer je taj isti čovjek dolazio taj isti dan u sobu.

Sutradan uveče (treće veče u S.S.C.) dosli su po mene neki srbijanci. Uz prijetnju oruzjem, nozevima i da će me zaklati u sobi, morala sam izaći napolje. Van sobe je čekao jos jedan četnik. Ubacili su me u sobu i ovaj sto me je doveo počeo je da me samara i rekao mi je da se skinem. Nisam htjela i on je pozvao onu ostalu četvoricu sto su drzali strazu na trećem spratu. Izvadili su nozeve i htjeli su da mi isjeckaju odjeću. Morala sam se skinuti, ali i dalje sam se opirala. Izvadili su nozeve i htjeli su da me kolju. Počela sam da plačem i da se tresem, gotovo nisam znala za sebe, pala sam na pod i tu lezala nekoliko minuta. Kada sam dosla sebi ustala sam i vidjela da se u sobi nalazi samo jedan mladić. Nisam imala vise snage da se opirem. Tu me je silovao. To se ponovilo i zadnje (sedmo) veće boravka u skoli sa sličnim provokacijama. Ujutro su nas dovezli na Hresu.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:svjedocenja 13 years 8 months ago #7243

B92: Jugoslovenska narodna armija napusta Visegrad 19. maja. Na Drini cuprija po drugi put u pola veka postaje mesto zlocina.



Ziga: Dok su oni bili tamo, pokolja u Visegradu nije bilo. Taj dan kada su otisli, kada je Ojdanic vratio Uzicki korpus, nazalost, ostavio je sve oruzje visegradskim Srbima. Taj isti dan ili mozda nekoliko dana ranije, sad tacno ne znamo dan, Milan Lukic koji zivi u Obrenovcu, koji je bio policajac, koji je se rodio i zivio i zavrsio osnovnu i srednju skolu u Visegradu, u jednom visegradskom selu, doveo je jednu grupu momaka iz Obrenovca koji su sebe nazivali "beli orlovi". U isto vreme dosla je jedna grupa seseljevaca, oni su sebe tako nazivali. Dosla je jedna grupa ne znam iz kog mesta, zvali su se "garavi sokak". Oni su prije nego sto su odlazili u kuce i kada su odvodili djevojke i devojcice, i muskarce, oni su se mazali nekakvih crnim farbama, ne znam sta je to bilo, uglavnom da se ne bi prepoznali njihovi likovi. Od 19. maja 1992. godine u Visegradu je nastao pakao. Svi oni koji su se nasli u gradu vise nisu mogli izaci. Prva masovna ubistva su se desila na mostu Mehmed Pasic-Sokolovica, na zloglasnoj Cupriji, i mi Bosnjaci ako se ikada vratimo, mi bismo najradije taj most srusili, jer je i te '45. godine isto sluzio za pokolj muslimana.

Dovodili su ljude, zene, djecu, pojedince su klali, bukvalno ih klali na sofi na sredini Cuprije, i njihova tijela obezglavljena bacali u Drinu. I djecu s majkama - za ovo sto govorim imamo zive svjedoke koji ce sutra svjedociti u Hagu, koji su vec to i uradili. Majke sa djecom su ubijali tako sto su majke ubijali na licu mesta tu na sofi i bacali u vodu a za njima su bacali njihovu djecu, to su bebe od godinu dana, od dvije, tri godine, i u zraku su u njih pucali. Milan Lukic, Mitar Vasiljevic, Mirko Lakic, mesar iz Visegrada, doveli su oko 65 iskljucivo zena i djece u kucu Mehe Aljica, zatvorili su vrata, navukli su nekakve cigle i ne znam sta sve jos da bi zatvorili prozor, sve izalaze, da ljudi ne bi mogli izaci. Prvo su poceli pucati po njima. Tada su ubacili zapaljive bombe i ti ljudi su ubijeni, sem jednog prezivjelog, jedna djevojka od devetnaest godina je uspijela izaci sva izgorjela iz te paljevine tako da imamo jednog preziveljenog svjedoka. U kucu Adema Omeragica doveli su Mitar Vasiljevic i Milan Lukic isto stanovnike sela Koritnik. Sedamdeset tri osobe su tu izgorele. Tu je bilo muskaraca, zena i djece. Uglavnom su tu bili starci i zene i djeca. Isto tako, na isti nacin su ih zatvorili, pucali, ubacili zapaljive bombe i na taj nacin likvidirali. Iz te kuce imamo cetiri prezivjela.

Stanovnici tih okolnih sela su se krili po sumama jer su vec poodavno harali cetnici po Visegradu. Jedan dan Ljupko Tasic, poznati ugostitelj iz Bosanske Jagodine, pozvao je stanovnistvo kao njihov prijatelj da organizuje konvoj da izadju iz grada, kao da im se nista nece desiti, da izadju slobodno sa svojim porodicama. Skupili su se tog 14. juna '92. godine u Bosanskoj Jagodini. Bilo je sest autobusa, dva kamiona, dosli su do Visegrada. Ispred hotela "Visegrad" su stajali, uslo je jos nekoliko mladica u taj konvoj. Posli su prema Sokolcu. U pratnji tog konvoja je bio Ljupko Tasic, organizator konvoja, a pre toga lokalni Crveni kriz Visegrada je popisao imena ljudi koji ce biti u tom konvoju. Pre toga su morali da potpisu nekakve priznanice sto su vec radnici Crvenog kriza pripremili da oni dobrovoljno napustaju svoju imovinu, tako da su bili primorani da potpisu te priznanice. Taj konvoj je posao tog kobnog 14.6.1992. godine prema Sokolcu. Usput je bilo pucnjave. Kada se konvoj kretao prema Donjoj Lesi, prema Rogatici, vidjeli su svi koji su bili na gornjoj strani, na lijevoj strani autobusa, iz kamiona nisu mogli vidjeti jer su bili pod ceradama, svi su vidjeli covjeka na raznju. Bukvalno, covjek na raznju. Tek su ga bili stavili na razanj tako da je jos covjek maltene bio ziv na tom raznju. Malo dalje od njega videli su da lezi, da li je bila mrtva oni to ne znaju, gola zenska osoba. Ne znamo ko je to bio. Konvoj je tuda prosao. Jedna nam je zena u tom konvoju stradala od zalutalih metaka jer su oni senlucili pored onog tijela. Jedna majka koja je sjedela na prvom sedistu iza vozaca, koja je nosila bebu od dvije godine slucajno je pogodjena, nije niko na nju namjerno pucao, ona je poginula, odmah su je izvadili iz autobusa i tu je negde ukopana. Prije godinu dana ona je ekshumirana i vracena je porodici u Gorazde. Dosli su do opcine Sokolac, mjesto Brdo koje se zove Isevic Brdo, najblize selo tom brdu se zove Kolakovici. Na tom brdu su se zaustavili autobusi odnosno ta kolona, usao je Ljupko Tasic koji je bio u pratnji ove kolone autobusa i kamiona, braca Milosavljevic Predrag i Nenad, Boris Ceho, usli su, bili su naoruzani i rekli da svi muskarci treba da izadju iz autobusa. Njihove majke, odnosno supruge su se pobunile. Na njih su uperili puske da sute jer ovi idu samo na ispitivanje u Rogaticu i oni ce ih vratiti. Medjutim, djeca su napravila paniku, poceli su plakati i vristati, kisa je padala, bilo je rano jutro, bilo je magle i kisa je padala. Izveli su 78 muskaraca. Zene i djecu su potjerali s tog brda prema selu Kolakovic niz nekakvo brdo gdje su zene trcale, bjezale. Za njima su pucali, ali u zrak su pucali. Jednog prezivelog imamo. Odatle su ih otjerali u sladaru, to je fabrika secera u Rogatici, tu su prenocili. Tukli su ih, ispitivali, oduzeli sav nakit, novac, sve sto su imali kod sebe. Sutradan 15.6. su ih opet strpali u te autobuse, kamione, i vratili u jedno mjesto koje se zove Paklenik. To je poznata jama Paklenik gde su ta tijela ekshumirana u novembru mjesecu 2000. godine.

izvor: www.b92.net/info/emisije/katarza.php?yyy...1&mm=10&nav_id=61806

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:svjedocenja 13 years 8 months ago #7318

Sifra:"BOJIC"-"JA SAM SVE OVO OD SRBA DOZIVJELA KAO MUSLIMANKA 1941.,1942...."

Rodjena sama na Palama gdje sam zavrsila osnovnu skolu i frizerski zanat.Radi zaposlenja sam otisla u Rogaticu,jer mi na Palama Srbi nisu dali da se zaposlim,iako sam u svome zanatu bila vrlo uspjesna.U Rogatici sam upoznala svog buduceg muza i udala se za njega,pocetkom 1991.godine.
Kada je na Bosnu JNA iz Srbije izvrsila agresiju,moj muz Salko pridruzio se Teritorijalnoj odbrani.Znam da je spominjao Ismeta Osmanovica,nekog Adila i druge.Braneci Rogaticu,poginuo je 26.VI 1992.godine.
Zivjela sam sama u Rogatici iz koje se vise nije moglo izbjeci.Krila sam se i nisam izlazila nikud,mijenjala sam konacista,ali uhapsena sam sa vise civila Bosnjaka 11.XI 1992.godine u Dumanjicima,opcina Rogatica,od strane srpske vojske.Odveli su nas sve u logor"RASADNIK".Dok su nas vodili u logor nisu nas tukli,ali kada smo dosli,tada su nastale nase nesnosne muke.Sve nas je preuzeo cetnik MILE SARENAC,upravnik logora.Poslije izvjesnog vremena njega je zamijenio VINKO BOJIC iz Pljesivice.On je prema nama bio jos gori od Mile Sarenca.
Nakon nekoliko dana,licno sam vidjela kako su ubili 4 covjeka Bosnjaka.Odveli su ih u jednu logorsku prostoriju gdje je stajao alat i tu ih tukli sve do smrti.Ibrahima Karamana su prvo vodili na njihovo mucenje,to su zvali"ispitivanje",bas u sobi gdje sam i ja bila.Naredili su mi da se okrenem...Cula sam kako su ga tukli i maltretirali sve dok nije podlegao.Sutradan je dosao njihov srpski doktor i izjavio da je
Karaman umro od srcanog udara.Tako je i napisao.Nama su naredili da ga sahranimo,ne dozvolivsi da
ga presvucemo,okupamo i ucinimo to po vjerskom obicaju.
Jedne prilike,u vrijeme rucka,u prostoriju su doveli nekog covjeka,Bosnjaka.Nisam ga ranije ni vidjela,ni poznavala.Upravnik Vinko Bojic ga je pitao kako se zove.Ovaj je odgovorio:"Alija..."Kada su culi njegovo ime,divljacki su skocili na njega i brutalno ga pretukli.Izveli su ga iz logorske zgrade i vrlo brzo se cuo pucanj.Kasnije smo,iza zgrade,vidjeli njegovu krvavu odjecu.
Jednog dana me je upravnik logora,Vinko Bojic,pozvao na ispitivanje.Pitao me je jesam li imala s nekim drugim seksualne odnose,osim sa svojim muzem.Odgovorila sam da nisam kurva i da nisam,na sta mi je on rekao da cu ubrzo morati,KAKO BIH RODILA NEKOLIKO SRBA,KOJI CE SE OSVETITI MAJCINIM TURCIMA ZA PORAZ SRBA NA KOSOVU 1389.GODINE.
"SVUDA OKO NAS JE BILA PROSUTA KRV..."
Dobro pamtim taj dan.Tog 19.decembra 1992.godine,oko 21 sat,pozvao me je u svoju kancelariju.Tu,
u njegovoj kancelariji sam zatekla MUJU KEPESA i sa njim jos tri Bosnjaka.Naredio mi je da se poklonim i da poljubim ruku jednog starijeg,bradatog cetnika.Prvo sam sutjela i stajala,a kada me je udario u slabinu,prisla sam mu i taj stari cetnik me je grubo odgurnuo.Pala sam,a upravnik Vinko Bojic mi je naredio da ustanem i da policijskom palicom tucem tri Bosnjaka koja su tu bila.Morala sam uzeti palicu i pocela sam kao da ih tucem,a onda mi je Vinko prisao,istrgao mi palicu i poceo njome jako da tuce i njih i mene.Muju Kepesa je udarao palicom i parao mu nozem tijelo.Sest njegovih cetnika mu se pridruzilo
udarajuci Kepesa i gazeci ga nogama.Svuda oko nas,po podu,bila je krv...Zaprijetili su nam da nikada nikome ne smijemo reci sta se sve tu dogodilo,ne zbog toga sto se oni"nekoga plase",kako je vriskao Bojic,"vec zato sto moramo pokorno da ih slusamo".
Onda sam ja dosla na red.Vinko mi je naredio da se skinem gola,sto sam morala uraditi nakon sto me dva puta osamario.Uveo je potom u sobu jednog mladica i rekao mu da me odmah siluje i onda je izasao.Taj mladi cetnik me tada nije dirao.Bojicu je kasnije,cula sam u hodniku,rekao da jeste.Vinko je onda u sobu doveo jos jednu zenu i naredio joj da se skine gola pred nama i da plese siptarsku igru"sotu".Ona ga je morala poslusati.Kasnije ju je silovao preda mnom u sobi i radio od nje sve ono sto divljak moze zeni da uradi.Meni je rekao da se odmorim od mladog cetnika i da gledam kako on
"tuca"Turkinju,jer ce ubrzo,kad se okupam,i mene.
Jednu vecer me je ponovo pozvao da dodjem kod njega.Bio je pijan.Pomislila sam da bi bilo dobro da se posluzim lukavstvom i molila sam ga da me ne dira,jer sam,kao,bolesna.Odgovorio mi je da ga ne ljutim,inace ce me silovati,unakaziti,ubiti.Ponovo sam ga molila placuci i govorila mu kako me je silujuci onaj mladi cetnik povrijedio i kako sam vanredno dobila menstruaciju.Onda je naglo skocio i naredio mi da brzo idem i da se operem.Rekao mi je da dodjem za 10 minuta,a da ce on dovesti onog momka cetnika da me siluje pred njim,jer zeli da vidi i da se uvjeri koliki je spolni organ kod momka a kolika je moja...Izletjela sam i sve kazala ostalim logorasicama i molila ih da mi pomognu,da me sakriju medju sobom.Starije zene su mi rekle da ce Srbi ono sto nakane,to uraditi po svaku cijenu."Nasli bi te,a onda
bi puno gore bilo i nama i tebi...",rekla mi je jedna nena Fata,koju smo tu zatekli zatocenu kada smo dosli u logor..."JA SAM SVE OVO PROSLA KADA SU CETNICI FASISTI,PROGONILI I KLALI MUSLIMANE 1941.,`42.,`43.,PA IH BACALI U DRINU,PALILI IM KUCE...",rekla je,dodavsi mi da pokusam sama sebi olaksati,ako budem mudra.
"KOCILE SU MI SE,GRCILE I NOGE I RUKE..."
Vratila sam se u sobu upravnika Bojica koji me je docekao sa tim mladim cetnikom.Momak je ranije bio milosrdan prema meni.Zvao se DRAGAN i bio je CRNOGORAC kao sto je to bio i Vinko Bojic.
Natjerao nas je oboje da se skinemo potpuno goli pred njim,dok je on drzao flasu u rukama,a na stolu pred njim bilo je izrezano suho meso,pored kojeg je stajao dugi vojnicki noz...
Pokusala sam ga opet moliti,prisavsi mu da ga poljubim u ruku a on je zagalamio na mene udarivsi me cokulom u cjevanicu.Osjetila sam jaku bol i pala na pod.Onda je Bojic naredio Draganu da me skine golu,sto je ovaj,odmah,bez pogovora i ucinio.Drhtala sam od nekakve hladnoce u tijelu,koja je bila uzrokovana padom,a jos vise panicnim strahom i sokom,u kome sam se nalazila.Kocile su mi se,grcile i noge i ruke.
Cula sam,lezevci na podu,kako je Bojic naredio Draganu da se i on skine:"HAJDE CRNOGORCINO,POKAZI NASE JUNASTVO I NA OVOM BOJNOM POLJU PROTIV TURKINJE".
Mladic se svukao i prisao mi da me uzme...Zatvorila sam oci i odlucila da se opustim,da sve izdrzim.Sto prije prodje,to ce mi lakse biti,ponavljala sam u sebi.Trazila sam u sebi i fizicku i psihicku snagu i molila se Allahu,nadajuci se da ce mi pomoci da podnesem i ovo iskusenje,da ce me osnaziti makar onoliko,kolikim me iskusenjem opterecuje...
Cekala sam zatvorenih ociju da prodre u mene,a nisam ga osjetila,osim sto sam na sebi osjecala njega i njegovu tezinu.
To je trajalo 5-6 minuta,a onda je Bojic vrisnuo.Otvorila sam oci i vidjela kako otkopcava vojnicki
opasac i kako se skida do pojasa.Zamahnuo je kaisem i nekoliko puta snazno udario Dragana preko ledja.Vristao je:"NE MOZES,NE DIZE TI SE,UPLASIO TI SE K.... TURSKE P....",urlao je Bojic,udarajuci ga i dalje.Onda mu je naredio da sjedne i da gleda kako ce me on silovati.Prisao mi je i zajasio me,ali ni on nije mogao nista,ni njemu se nije bio digao...Iako fizicki ponizena,u sebi sam likovala i radovala se sto sam ih,iako to nisam ni mogla,ni toga bila svjesna,pobijedila kao"Turkinja",kako su cetnici,izmedju ostalih imena,nazivali nas Bosnjakinje.
Dragan je po strani sjedio sutke,a onda se sa mene digao i upravnik Bojic,pravdajuci se da ga je pijanstvo sprijecilo da se pokaze muskarcinom.
Nije puno pricao,nije me ni tukao.Naredio je i meni i Draganu da se obucemo i sto prije napustimo njegovu sobu.
Kada sam izasla vani,u hodnicima je bilo puno cetnika.Bili su ubijedjeni da sam opet od strane dvojice cetnika silovana i zlostavljana...
Do 29.V 1993 godine,do kada sam pred razmjenu bila zatocena u logoru,zajedno sa ostalim zenama i starijim muskarcima,prisilno sam radila sve poslove na koje su nas odvodili i bila silovana najmanje 50
puta.
Sve smo izdrzali i zato sve moramo zapisati u nasem Savezu,da se ne bi zaboravilo,da nam se djeci ne
bi ponovilo.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:svjedocenja 13 years 8 months ago #7320

  • PiTaRIsToK
  • PiTaRIsToK's Avatar
  • Visitor
  • Visitor
Poslije 16 godina, iz vedra neba pa u rebra apel: Glasajte za predstavnika SDS-a. Aferim! Pročitaše li ovo oni koji se zalagaše za ovu inicijativu?

Please Prijava to join the conversation.

Moderators: Mustafawebmaster
Time to create page: 0.048 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version