Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

TOPIC: svjedocenja

Odgovor:svjedocenja 12 years 3 weeks ago #7452

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
IZJAVE SVJEDOKA

Izvod iz izjave br. 379/92 - Rogatica

Agresija na BiH zadesila me je sa porodicom u Rogatici. Naime, Rogatica je napadnuta u maju mjesecu 1992. god. - sredinom maja. Do kraja jula zivjeli smo u stanu s tim sto smo u maju pobjegli u sumu, ali smo se vratili nakon dva dana. Ta dva dana i noći proveli smo u sumi.

Krajem mjeseca jula trojica naoruzanih lica u maskirnim uniformama - sarena odjela, crvene kape, sa puskama, nozevima (od S. smo saznali da su to "Arkanovci" ) , dosli su u stan i prvo su nas pitali da li imamo oruzja, kada smo rekli da nemamo, trazili su zlato. Ja sam im dala sve sto sam na sebi imala: sat, ogrlicu, minđuse, prsten, djevojčice su isto dale po sat, minđuse i prsten. Rekli su nam da će nas voditi u skolu i cijelu porodicu odveli su u skolu isti dan. Tamo smo bili 7 dana.

Moja cijela porodica bili smo sa jos 15 ljudi iz Rogatice u jednoj učionici. Spavali smo na podu, na tapisonu. Imali smo deke i nesto hrane sto smo mi od kuće ponijeli. Za tih 7 dana od agresora smo dobili pola kg. rize, pola kg. sečera, pola litre ulja i 20 kg. brasna za sve nas 20 u toj učionici. U skoli je bio sporet na drva na kojem smo smjeli spremati tu hranu. U novoj skoli OS "Ragib Dzindo" kod Sladare ima 12 učionica i hol, kao i stara skola i ova je bila puna zatočenih lica. Stara skola ima dva sprata i svaki sprat ima 4 - 5 učionica. U učionici je bila A. sa kćerkom.

Agresori su naoruzani dolazili i po danu i po noći uperivsi baterije, samo bi prozivali djevojčice da izađu. Ako bi im se suprostavljali prijetili su nam da će nas ubiti. A. se suprostavila tako sto je htjela upaliti svijeću, ali čim je upalila svijeću oni su je pretukli i sva je bila isprebijana po glavi i po tijelu, a i tu je bila kao ranjenik u stomak od gelera.

Agresor bi nekada u pola jedan noći, a nekada u dva sata vodili moje dvije kćerke i S. Po dva - tri sata bi ostajale, a jednom su ih ostavili cijelu noć. Nakon povratka one su samo plakale i sve uplakane bi dolazile. S. bi pričala da su noz pod vrat podmetali. Moje kćeri su bile sve preplasene, uplakane i izbjegavale da bilo sta govore, iako sam ja kao majka pokusavala da im se priblizim.

Svih ovih 7 dana u skoli sve se isto ponavljalo iz dana u noć, straza oko skole bila je i rekli su da nas sve mogu pobiti, a da neće odgovarati. Samo sam od komsija čula da je među njima L. rodom iz okoline Rogatice. On je prijetio da će nas sve pobiti i da će bombu pred skolu baciti, inače je po Rogatici palio kuće, govoreći: "zato sto su muslimanske", a neće zgrade u kojima su Srbi. Od S., nastavnice u skoli, saznala sam da je jedan od one trojice sto su nas odveli u skolu poznat pod imenom M., crn, visok, razvijen.

Augusta 1992. god. dosao je jedan čovjek i rekao da se spremimo, jer za pola sata idemo za Sarajevo. U kamione su nas smjestili, zene odvojeno od muskaraca. Tada su me odvojili od muza i nikad se vise nismo ni čuli ni vidjeli. Do Sarajeva su nas zaustavili na jednoj barikadi.

S. je rekla da je među agresorskim vojnicima i strazarima bilo mnogo njenih skolskih drugova, a ja sam prepoznala jednog iz fabrike "Pretis".
Last Edit: 12 years 3 weeks ago by detektiv.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:svjedocenja 12 years 3 weeks ago #7533

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Dr Marko Vesovic-SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE
BRANKOVO KOLO-2

..."Njihovo je neznanje enciklopedijsko"sto rekao onaj cinik.Sjetite se samo Srninog voditelja sa konjskim prezimenom,tog beslovesno nasmijanog stvora koji se hajvanski sprda sa patnjama Sarajlija.E,on vam je rasan obrazac Srbina s fabrickom greskom.Bog mu je,u casu tvoracke rasijanosti,mjesto mozga ugradio mokracni mjehur.A TAKVIH JE NE MALI BROJ,BAR AKO JE VJEROVATI COSICU,KOJI RECE DA SE SRBI,KAO NAROD,ODLIKUJU VISOKIM POSTOTKOM SKARTA KOJI RADJAJU.Na taj otpad je,jamacno,mislio i Ekmecic kad je kazao da za ostvarenje danasnjih srpskih politickih ciljeva vrijedi zrtvovati trista hiiljada komada Srbalja.Time si jednim udarcem ubio dvije muve:em si vaspostavio veliku Srbiju,em si se oslobodio vlastite olosi.Ali-oprostite na digresiji.
Isprva sam se,kako rekoh,stidio,koliko i srdio,a bogme i gadio,od onoga pecinskog cime je nadojeno sve sto se sa Pala odasilje u svijet.Sve je to skrojeno za stvorove ciji je mozak manji od ljesnika.DOCNIJE,SHVATIO SAM.PA U TOME GRMU I LEZI ZEC!PA KARADZIC SE I OBRACA,PREVASHODNO,AKO NE I ISKLJUCIVO,SPODOBAMA CIJA PAMET NIJE DOMA,JER MEDJU NJIMA I TRAZI IZVODJACE RADOVA NA PROJEKTU ZVANOM VELIKA SRBIJA.I STOGA MU SE ZIVO JEBE STA O NJEGOVOJ TELEVIZIJI I RADIJU MISLE LJUDI SA MRVOM MOZGA U GLAVI.TEK KAD SAM TO POJMIO,SRNA JE POCELA ISTINSKI DA ME ZABAVLJA...
...Jednom,na Srni,pokazali su spaljeno naselje u Rogatici.Pritom Aloric,ponornim glasom,kaze: pogledajte sta su balije uradile od srpskih kuca. Pogledam pobolje i prepoznam-Gracanicu,valjda najmuslimansikije rogaticko naselje!I sjetih se sta mi je ispricala Hanifa:kad Srbi osvoje koje bosansko mjesto,posto ga opljackaju,razore,spale,odmah na kucama i ulicama postavljaju cirilicke natpise,zatim dovode televiziju koja sve to snima,a poslije pokazuje Srbima i svijetu kao dokaze muslimanskih divljastava.I rekoh sebi:malo se,premalo se,u nas,javno,govori o LAZI KAO ESENCIJI FASIZMA.Potpunije nego iko prije njih u ljudskoj istoriji,fasisti su iskoristili stravicnu snagu lazi,dalekometnost te snage.Ili onaj Bozanic,koji ne odustaje od uloge cetnika sa umjerenom bradom,cija je kama umjereno ostra,a govori u ime Srba koji ne kolju vise"neg je normalno".Ali,cemu zapravo ova nabrajanja?Ima u Vuka poslovica:Kako koji slijepi,sve gore gudi.Ta tevabija uspijeva da Karadzicevu nazor-drzavu prikaze kako tamnicu doduse ali obraslu u izuzetno njegovan brsljan.Nego,i ja sam vam neki:traziti od njih da zbore istinu,da ne odustanu od ljudske pameti,isto je sto i zahtijevati od vampira da budu preplanuli.U tmusi se karadzici legu.Marakusa je njihovo rodno mjesto...
Last Edit: 12 years 3 weeks ago by detektiv.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:svjedocenja 12 years 1 week ago #7945

  • Enver
  • Enver's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 17
  • Karma: 0
Dva dana sam bez daha citao ovaj blog. Preporucujem ga svakome onome ko polahko zaboravlja kroz sta smo prosli.


genocidi.blogger.ba/
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:svjedocenja 12 years 5 dani ago #8060

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Njemacki nacisti bi od njih ucili!

KONCENTRACIONI LOGORI U BiH ZA VRIJEME AGRESIJE 1992-1995

Ne zaboravimo i ne halalimo im!
PRIPREMIO: Bedrudin GUŠIC


(XV nastavak)
50. ROGATICA

U Rogatici i okolici do srpsko-crnogorske agresije 60% stanovnistva cinili su Bosnjaci. Veliki broj njih nasao se u zloglasnim koncentracionim logorima koje su Srbi formirali na podrucju ove opcine:

50.1 Osnovna skola "Ragib Dzindo"
U njoj je bilo zatoceno preko 500 Bosnjaka.

50.2 Podosoj
Ovdje je bilo zatoceno 2.300 Bosnjaka.

50.3 Srednjoskolski centar "Veljko Vlahovic"
U ovome Centru Srbi su formirali sramno muciliste u kome su drzali 300 zatocenih Bosnjakinja. Srpski zlocinci, najvecim dijelom Rogaticani, silovali su i djevojcice do 10 godina, kao i starice preko 60 godina. Jedna djevojka je u svojoj izjavi kazala da su je kontinuirano oko mjesec dana silovala najmanje po cetiri zlocinca, bilo u skolskim prostorijama bilo u stanovima po gradu. Djevojke koje su vodili u stanove i nad njima se izivljavali, po cijelu su noc prisiljavali da piju alkohol dok nebi pale u stanje potpunog pijanstva. One koje su se odupirale prisiljavane su da sjedaju na tenkovske mine, parali su im kozu nozem, prijetili bacanjem kroz prozor. Jedna Bosnjakinja dobrovoljno je izabrala smrt umjesto obescascenja: skocila je kroz prozor sa visokog kata jedne zgrade gdje su je bili doveli radi silovanja. Kada su ove zatocenice Srbi poveli na razmjenu prema Sarajevu, djevojka N.N. je rekla svojoj majci: "Ako nas vode na klanje u Kalimanica jamu (jedna od tamosnjih masovnih grobnica, op. M.O.), bit cu sretna nakon svega sto mi se dogodilo..." (Originalna izjava N.N. cuva se u arhivi Rijaseta IZ-e pod brojem GEN-1093, od 1. septembra 1992)
Druga djevojka iz Rogatice, dovedena u ovaj srpski konc-logor, ispricala je: "Dobile smo ucionicu, nas dvadeset jedna, a hrane su nam dali nesto malo tek cetvrti dan zatocenistva. Odmah su me odveli na ispitivanje kod komandanta s mojom sestrom i drugaricom. Mene su odveli u posebnu sobu... Komandanta svi zovu MRKI ili CRNI. On me je pitao da li zelim da postanem Srpkinja i da zivim u njihovoj drzavi, te da prihvatim njihovu vjeru. Mrkog mnogi poznaju u Rogatici, imao je kafic koji se zvao "Sombrero". U toku tog ispitivanja u trajanju vise od dva sata, Mrki me je, uz prijetnju da ce upotrijebiti silu i da ce dovesti jos dvojicu cetnika, silovao." Tog dana Srbi su je ponovo pozvali i u potpunom mraku kontinuirano silovali. Zlocin nad tom nesrecnom djevojkom ponavljao se i narednih dana... Spomenula je i zlocince DRAGANA MANDJU, OZRENA PLANOJEVICA, MIROSLAVA IKONICA... (Svjedocenja od kojih se zanijemi", Ljiljan br. 11, 18. januara 1993, str. 18.
U izjavi jedne druge zatocenice (rodj. 1971.) stoji: "Dok smo bile u skoli, svako vece od 23.00 sata do kasno u noc cetnici su dolazili u ucionice i odvodili djevojke i zene od 13 do 35 godina. Vracali su ih ujutro pretucene, iscrpljene. Svaka od tih djevojaka i zena bila je silovana cijelu noc. U tom silovanju ucestvovali su: VINKO ZORANIC JOJA, ZLATKO NESKOVIC, MLADEN KOJIC,MLADEN VASILJEVIC, OZREN PLANOJEVIC, MIRKO PLANOJEVIC, DANKO MANDJO i MIRKO IKONIC..." (Ljiljan, Ibid str. 18.

50.4 Crkveni dom
U njemu se nalazio sabirni logor. Tu su dovodili ugledne Bosnjake iz Rogatice, cak i iznemogle starce (Koncentracioni logori i zatvori na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, Drzavna komisija za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima u R BiH, Sarajevo, oktobar 1992., br. 1, str. 15).

50.5 Tvornica slada
Nakon "obrade" i odabira u Crkvenome domu, Bosnjake su razvrstavali za daljnji tretman i, izmedju ostalih, slali u ovu Tvornicu stocne hrane udaljenu oko 2 km od Rogatice. U nju su zatocili preko 500 osoba. Mnogi zatocenici odvedeni su u selo Kalimanice gdje su strijeljani i baceni u zloglasnu jamu Biljeg, jednu od najvecih masovnih grobnica u tom dijelu Bosne. Iz ovog, kao i drugih rogatickih logora, muskarce su odvodili na prve linije fronta kao zivi stit. Tako su na Duljevcu izveli 30 Bosnjaka. I u napadu na Brcigovo istjerali su ih na vatrenu liniju te koristili se s njima kao zivim stitom. Nakon poraza, srpski zlocinci su sve Bosnjake iz zivog stita pobili. Dvojicu prezivjelih - Muhameda Hecu i Armina Bazdara (r. 1977.), u stit na ratiste izvodio je SPIRO POPOVIC, Crnogorac, prije agresije stalno nastanjen u Zenici. On je naredio strijeljanje svih Bosnjaka iz zivoga stita. Djecak Midhat Catic je, pred samo strijeljanje molio: "Nemojte mene, ja nemam ni 15 godina..." (Preporod, Zenica, 1-15. januara 1993., str.9).

50.6 Prostorije "UPI -Transa" u Rogatici
Sudbina vecine ovdje zatocenih do danas je ostala nepoznata. Neki su prebaceni u druge logore. Zna se da je krajem 1992. u tom logoru ostalo 15 Bosnjaka (Preporod, Ibid str. 9).

50.7 Kamp Podosoj (Koncentracioni logori i zatvori na teritoriji
Republike Bosne i Hercegovine, Drzavna komisija za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima u R BiH, Sarajevo, oktobar 1993., br.1, str. 15)

50.8 Stara Osnovna skola u Borikama (Ibid, str. 15)
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:svjedocenja 11 years 10 months ago #8918

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Objavljeno u glasniku nacionalnog kongresa RepublikeBiH – br.583


ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH - br. 583
(revidirano izdanje)

7. ROGATICKE OPSTINSKE VLASTI PREKOPAVAJU KOSTI NJIHOVIH ZRTAVA

U protekloj godini na podrucju opštine Rogatica cetnici su prekopali veci broj pojedinacnih i masovnih grobnica odvezli tijela ubijenih Bošnjaka na druge lokacije uz asistenciju Rajka Kušica rogatickog krvoloka koji je svojom rukom ubijao. Premjestene su masovne grobnice sa 182 bošnjacka tijela uz pomoc firme AD "Stara gora" koja je 1992. godine poslovala pod "Sjemec" OOUR šumarstvo i gradjenje.

O ovom sam obavijestio SIPU i Komisiju za traženje nestalih FBiH gosp. Amora Mašovica. Dostavio sam im slike 11.05.2008. kada grobnice nisu bile prekopane, i slike 12 i 18.07.2008.godine nakojim se vidio kako su iste bagerima prekopane.

Na osnovu spoznaje imam osjecaj da se u ovom važnom problemu nije otišlo od same informacije

Aktivni sudionik Armije BiH od 09/1991.

N. N. BiH



Ima li neko jos saznanja po ovom pitanju ???????????????
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:svjedocenja 11 years 3 months ago #15290

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Prisilno pokrštavanje muslimana
Broj dosjea:3835
Logor: Školski centar (SŠC)
Općina: Rogatica


...Otjerali su nas u dvorište Crkvenog doma i strpali u jednu garažu, običnu daščaru bez patosa i betona- gola zemlja. Tad su došla dva domaća četnika i naredila da svi muškarci izađu. Donijeli su štrik, isjekli ga na komade i počeli vezivati muškarce, čak i jednog šnajdera bez noge i jednog mladića od 17 godina. Djece su počela vrištati za očevima, na što su oni rekli:"Ne bojte se, djeco, vaše tate će se vratiti. Međutim nijedan od njih se nije vratio. Poslije toga došao je Arkan pred nas i rekao:" Ne bojte se ništa, nismo mi koljači, a ovo što vam se događa to vam je vaš Alija kriv!" otišao je i više ga nismo vidjeli. Tu smo ostali četiri dana. Dva dana nismo ništa jeli i tek treći dan su nam donijeli ručak. U dvorištu smo imali samo jednu česmu sa vodom i ništa više. Za ta četiri dana svaku noć u jedan ili dva sata dolazio je četnik sa baterijom i probirao mlađe žene.3-4 žene su izvodili u Dom i tamo silovali. Bilo je žene koje su 3-4 puta za noć izlazile. Jedna mlada žena imala je dvoje male djece. Nju su najviše izvodili i jednom je zaplakala i molila da je ostave jer su joj djeca spavala u krilu. On se izderao na nju i rekao da da djecu drugim ženama. Četvrti dan je došao autobus i kombi i ja sam, srećom, sjela u kombi sa još petnaestak žena.
To su bili srbijanci-procjena po naglasku, rekli su da će nas samo prevesti do škole. Bili su komplet naoružani i među njima bili su najgori sa crnim šeširima putem su tukli sve muškarce. Tjerali su nas da se odreknemo svoje vjere i da pismeno pređemo na srpsku vjeru (pravoslavnu).
Napomena: uhapšena sam kao paraplegičar.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:svjedocenja 11 years 3 months ago #15638

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Srbijanski graničari

Osamnaestogodišnji Sinan Isaković nije se ni domogao Srbije. Nakon gotovo tromjesečnog lutanja i skrivanja po Bosni, jugoslovenski graničari su ga uhvatili kod karaule Rogačica kako iz krvave Bosne pokušava da uđe u Srbiju. Sa trojicom drugova uhapšen je 10. avgusta 1995. godine, pola sata iza ponoći. Nisu pružali otpor. Iako je od tada prošlo gotovo deset godina nema mu ni traga ni glasa
Ostao je samo dobro skrivani "Sprovodni list" jugoslovenskih graničara koji govori o njegovom slučaju, do kojeg je Monitor uspio doći. "Sprovodni list za prekršioce graničnog režima" ustvari je dokument kojim su tadašnje jugoslovenske vlasti evidentirale ilegalne ulaske u zemlju.
Nakon hapšenja, "Sprovodni list" je "dobio" i Sinan Isaković. Taj krucijelni dokument o umiješanosti Srbije u etničkom čišćenju Srebrenice sačuvao je jedan Srbin, koji je svojevremno radio u jugoslovenskim graničnim službama.
Za razliku od Sinana Isakovića, Nuko Krlić iz Žepe preživio je tu golgotu. "Nakon pada Srebrenice i Žepe nastala je velika pometnja. Otac Nazif i ja smo odlučili da prebjegnemo u Srbiju. Bilo nas je stotinu i deset u grupi koja je tog dana prešla Drinu kod sela Jagoštice", svjedoči Nuko u sarajevskim Danima.
Tog 3. augusta 1995. godine, nesrećni ljudi su od dasaka napravili primitivni splav kako bi preko rijeke prebacili i one koji nijesu mogli da je preplivaju. No, čim su stigli na drugu stranu rijeke 110 bošnjačkih izbjeglica pali su u ruke graničara Vojske Jugoslavije. Sa nepunih 17 godina Nuko Krlić je smrti gledao u oči:
"Došli su pripadnici Vojne policije, koji su nam kazali da će nas odvesti u Jagošticu i predati policiji. Međutim, kad smo stigli tamo, nije bilo nikakve policije. Kod škole nas je dočekalo preko stotinu vojnika u različitim uniformama - zelenim i plavim maskirnim, kakve su nosili policijski rezervisti. Oni su nas podijelili u grupe po 10, koje su zatim vodili na 'pregledanje'. Mi koji smo čekali u redu morali smo držati pognute glave, a neki su čak ležali na zemlji. Došao je red i na nas. Otac je išao naprijed, ja za njim. Za dvadeset sekundi smo se morali skinuti do gole kože. Onda su nas ispitivali: 'Koliko si ubio srpske dece? Koliko si žena silovao? Koliko si ubio srpskih vojnika?' I sve tako. Tukli su nas. Nekima su lomili prste na ruci... Jedan je čovjek - ne znam kako se zove, ali znam da je iz Laza, sela nedaleko od Žepe - ne mogavši da izdrži strašno batinanje, 'priznao' da je u Rujištima zaklao srpskog vojnika. Ležao je preda mnom, sav krvav. Nakon toga su ga gazili i udarali kundacima u lice, sve dok nije izdahnuo. Leš su bacili u trnje. To smo svi vidjeli.
Kad smo stigli u Jagošticu, bilo je deset sati ujutru i tu smo bili sve do šest popodne, kad su nas natovarili u tri ceradom pokrivena kamiona. Ne znam kojim smo putem išli, ali znam da smo oko četiri ujutru stigli u logor Šljivovicu. U kamionima je bilo nesnosno, nije se moglo disati, bili smo bukvalno jedni preko drugih. U toj gomili se ugušio izvjesni Džebo, postariji čovjek, nisam siguran kako se tačno zvao, ali znam da je bio mrtav kad smo stigli", svjedoči Nuko.
Nuko Krlić kaže da su ih stražari svakodnevno maltretirali. Kada bi saznali da neko od logoraša ima tu bliskog rođaka slijedili su rituali nad kojima se normalnim ljudima diže kosa na glavi:
"Obojici bi dali po palicu i tjerali ih da se tuku. Ako bi to odbili, onda bi ih stražari brutalno premlaćivali. To se desilo meni i mom ocu, jer nismo htjeli udariti jedan drugoga", svjedoči Nuko, kojem je otac, u 52. godini umro u logoru u Šljivovici, 26 novembra 1995. godine. Tri dana kasnije sahranjen je na groblju "Goduša", nadomak Priboja na Limu.
Nuko je u Šljivovici ostao sve do 19. februara 1996. godine. Sada živi u jednoj zapadnoevropskoj zemlji.

Bosanski istražitelji smatraju da se nesrećni čovjek, kojeg su logorski stražari prvo natjerali da prizna da je zaklao srpskog vojnika, kako bi ga potom tukli do smrti, zvao Edhem Torlak (50). Sahranjen je na groblju Goduša kod Priboja, a srpski zvanični organi naveli su kao uzrok smrti - infarkt srca.
Amor Mašović, predsjednik Državne komisije za traženje nestalih, kaže za Monitor da se pouzdano ne zna koliko je Bošnjaka tokom Mladićeve ofanzive prešlo preko Drine i koliko ih je tom prilikom ubijeno.
"Samo pouzdano znamo da je tokom jula i avgusta 1995. godine u srbijanskim logorima u Šljivovicu i Mitrovo Polje sprovedeno više od 800 bosanakih izbjeglica", kaže Mašović.
Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, za Monitor objašnjava da nije bilo moguće taj slučaj istraživati tokom same tragedije. "Ali, Fond ima spisak od 39 ljudi koji su tada pobjegli iz Srebrenice i koje je srbijanska policija uhapsila i nezakonito isporučila policiji Republike Srpske".
Istina o umiješanosti Srbije u zločine počinjene na području BiH polako izlazi na vidjelo i preko ovog slučaja. Porodice nastradalih ljudi pripremaju tužbu protiv države Srbije koja je nazakonito isporučila njihove najbliže koljačima Radovana Karadžića. Čovjek koji je sačuvao dokumentaciju o tom zločinu spreman je javno da svjedoči i otkrije identitet odgovornih.
Svjedočenje, pisani tragovi i probuđena savjest nekadašnjih Miloševićevih dželata vode do rasvjetljavanja i ovog zločina.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:svjedocenja 11 years 3 months ago #15773

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Sud BiH
17.08.2009. 17:59
Izvadio je nož i rekao Rifetu da će ga oguliti na komadiće

Svjedoci se prisjetili Stojanove grupe i dana kad su odvođeni mještani sela Surovi Kraj...



Svjedok zamolio optuženog da mu kaže "gdje može kosti naći"

Ahmed Kulić je selo Surovi, općina Rogatica, s nekoliko komšija napustio 29. juna 1992. godine, dan nakon što je čuo da je "Stojanova grupa prošla kroz selo i protjerala neke ljude".

Nedugo nakon toga selo je napustilo još stanovnika, ali je njih osmero ostalo, a među njima Kulićeva majka, supruga i šestogodišnja unuka.

"Majku sam našao i sahranio, a ovo ostalo, nikad nikoga, ništa. Majka je ekshumirana 1997. godine. Glava joj je bila odvojena od skeleta... Tražio sam suprugu i unuku, imao sam krive tragove, ne zna se ništa. Stotine priča, pitaj ovoga, pitaj onoga... mene su priče dovele da umrem", kazao je svjedok, te zamolio optuženog u sudnici da mu kaže "gdje može kosti naći".

Tužilaštvo BiH tereti Stojana Perkovića, kao bivšeg komandira čete Vojske Republike Srpske (VRS) u mjestu Lađevine, općina Rogatica, za zločine protiv čovječnosti počinjene tokom 1992.

U jednoj od tačaka optužnice stoji da je Perković u junu 1992., s desetak pripadnika svoje jedinice došao u selo Surovi i “nezakonito lišio slobode određeni broj civila, a zatim je neke od njih fizički zlostavljao”.

Potom je, navodi se, poveo neke od mještana “u pravcu sela Lađevine, od kada im se gubi svaki trag”.

Kulić je ispričao da je početkom juna 1992. godine predao svoju lovačku pušku i pištolj "komšiji Stojanu Perkoviću".

"Oružje smo predali u Lađevinama. Dobio sam potvrdu i Stojan je bio korektan. Stojan je izdavao potvrde, oko njega su bili vojnici. On je bio glavni među njima", kazao je Kulić.

Rasim Makaš, drugi svjedok na ovom ročištu, također je kazao kako su mještani sela Surovi predavali oružje "komšiji Stojanu". Makaš se prisjetio i 28. juna 1992. godine, dana koji, kako je rekao, nikad neće zaboraviti.

"Bio sam s djetetom kod kuće. Čula se galama i vidio sam desetak vojnika kako vode Rušida Makaša, mog brata Sulejmana i Jusufa Halitija. Doveli su ih do moje kuće, bio je i Stojan tu. Dvojica vojnika su doveli još Ismaila i Amira Makaša, moje bratiće. Stojan je rekao Jusufu da može ići, i počeo je udarati Rušida kundakom od puške, a onda i Amira", opisao je svjedok prizor rekavši da je to posmatrao "s ograde svoje kuće".

"Onda su doveli Rifeta Ajanovića i Nuhana Makaša. Stojan je rekao da Nuhana puste. Izvadio je nož i rekao Rifetu da će ga oguliti na komadiće i da će pjevati k'o slavuj", prisjetio se svjedok.

Nakon nekog vremena, tvrdi svjedok, pušten je uz upozorenje da "pazi šta radi". Nedugo nakon toga, napustio je rodno selo. Nikada nije saznao šta se desilo s trojicom mještana koji su zarobljeni ispred njegove kuće - "ni jesu li živi, ni mrtvi", dok su brat Sulejman i bratić Ismail pušteni.

Nastavak suđenja zakazan je za 18. august, prenosi BIRN BiH - Justice Report.


Autor: Fena
Last Edit: 11 years 3 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:svjedocenja 11 years 2 months ago #16573

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6600
  • Thank you received: 54
  • Karma: 9
Pogodio me u leđa i pitao hoću li još

Natjerali su ih da pjevaju srpske pjesme jedno pola sata, a onda sam čuo rafale. Nakon toga su ih bagerima pokupili...

10.09.2009.

Tužilaštvo BiH pročitalo je danas transkript svjedočenja D2, koji je 13. jula 1995. godine preživio strijeljanje više od 1.000 Srebreničana u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica, općina Bratunac, javio je BIRN.

Svjedok D2 dao je iskaz pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) na suđenju Radislavu Krstiću, bivšem načelniku štaba i zamjeniku komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), koji je pred Tribunalom u Haagu osuđen na 35 godina zatvora za genocid u Srebrenici.

Za genocid odnosno učešće u ubistvima u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica Tužilaštvo BiH tereti Radomira Vukovića i Zorana Tomića, bivše pripadnike Drugog odreda Specijalne policije.

- Predali smo se bosanskim Srbima u Konjević Polju 13. jula 1995. godine. Proveli smo nekoliko sati na livadi, a oni su bili oko nas. Onda smo u dva-tri autobusa krenuli u pravcu Bratunca. Odvezli su nas pred neku vrstu skladišta. To je bila Kravica. Svi smo bili u panici i strahu. Kad smo dovedeni tu, znao sam šta će se desiti - svjedočio je D2.

Svjedok je kazao da su u skladištu muškarci - kojih je, prema njegovim tvrdnjama, bilo oko 1.000 do 1.500 - morali predati novac, nakit i druge dragocjenosti, te da su im vojnici “zapisivali imena, kao da će nam to vratiti”.

Sjedili su još neko vrijeme u skladištu, navodi se u iskazu, a kad je pao mrak, pucnjava je počela.

- Jedan od njih, s dugom bradom i tamnim sunčanim naočalama, ušao je i bio prvi koji je počeo pucati na nas. Bacio sam se na pod, nakon toga uslijedio je pravi haos. Pucali bi po pola sata, malo se odmorili, a onda bi počela nova runda. Ljudi su vrištali, bilo je strašno - kazao je D2.

Nakon što se pucnjava smirila, svjedok D2 je pokušao pobjeći kroz prozor skladišta, ali su ga vojnici primijetili.

- Neko je krenuo prema meni, znao sam da mi je tu kraj. Čekao sam da me ubije. Opalio je jedan metak i pogodio me u leđa. Pitao me je: ‘Hoćeš li još?’ Pretvarao sam se da sam mrtav. Tu su me ostavili - navodi se u iskazu.

D2 je iza hangara ostao do jutra, kad su, kako je rekao, vojnici pozivali preživjele da izađu iz hangara jer je “stigao Crveni krst da ih vozi u bolnicu”.

- Natjerali su ih da pjevaju srpske pjesme jedno pola sata, a onda sam čuo rafale. Nakon toga su ih bagerima pokupili - ispričao je u iskazu D2, te dodao da je potom kroz šumu pobjegao u Žepu, gdje je stigao desetak dana poslije.

Bježeći iz Žepe, krajem jula 1995., D2 je zarobljen i odveden u Rogaticu, gdje je ostao do januara 1996. godine kad je prebačen u zatvor Kula kod Sarajeva, a ubrzo i razmijenjen.

Na narednom ročištu, 29. septembra, planirano je da Odbrane putem videolinka unakrsno ispitaju Ljubomira Borovčanina, kojem se u Tribunalu u Haagu trenutno sudi za zločine u Srebrenici. Za isti dan zakazano je i saslušanje Richarda Butlera, haškog istražitelja također putem videolinka.

Autor: FENA
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:svjedocenja 11 years 2 months ago #16588

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
  • Karma: 7
Zlocinci imaju ime

Prezivjeli sa konvoja koji je 14. juna napustio Visegrad nisu vidjeli smrt svojih najmilijih. Ali su upamtili mnoge od onih koji su konvoj sproveli i odveli muskarce starije od 16 godina u “nepoznatom pravcu”. Za Zeljka Tasica se pouzdano zna da je na Pakleniku pucao. I za Dragana Lukica, nastavnika sa Sokoca. Spisak “oruzane pratnje” konvoja dali su nam svjedoci Mula, Dervisa i Rahima Omerovic, Rahima, Zineta i Nazija Zukic, te Juso Karaman i Zaim Spahic. Svi su tog dana bili na konvoju, ciji je dio zavrsio na stratistu.

Ljubomir Ljupko Tasic
Mirko Tasic
Pero Markovic
Ljubomir Gladanac
Borisa (Drage) Ceho
Milutin (Drage) Ceho, nacelnik SUP-a
Risto Perisic
Goran Pecikoza
Dusan Maric
Ljupko (Stevana) Maric
Predrag i Nenad Mirosavljevic (blizanci)
Milojko (Petra) Kovacevic
Zoran (Jovise) Stanojcic
Milan (Nikodina) Stanojcic
Vidoje (Jovana) Stanojcic
Milutin (Sretena) Savic
Sladjan (Dusana) Simic
Dusan (Antonija) Simic
Djordje (Radovana) Gacic
Pero (Nedje) Gacic
Zoran (Nedje) Gacic
Tomislav Sijakovic
Jovan (Andrije) Jelcic
Miljko (Ljubomira) Jevtic
Nebojsa (Milovana) Pejic
Ljupko (Milovana) Arsic
Branimir (Jovana) Ivanovic
Momir (Milomira) Savic
Nenad Neso Tanaskovic
Milenko (Branka) Baranac
Slavenko (Milomira) Andric
Nedjo Vukasinovic
The administrator has disabled public write access.
Time to create page: 0.102 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version