Evo citam ova svjedocenja nasih dobrih sugradjana koji su prosli najgora iskusenja u ratu.
Jako me potrese svako svjedocenje o zlocinima koje su ucinili ovi cetnicki monstrumi nasim najmilijim.
Samo kada pomislim kako je moglo biti tim nevinim ljudima koji su bili zatoceni u srpskim logorima pod sapom najgorih zlocinaca, dna ljudskog roda sto je hodao ovim dunjalukom. A najteze mi pada to sta su prosle zene i djevojke koje su silovane i zlostavljane.
Mislim da s vremena na vrijeme treba da se prisjetimo svega sta se desavalo u ratu jer mi i dalje zivimo sa tim zlocincima ( ili pored njih) koji jedva cekaju slijedecu sansu da ponovo krenu u svoj sejtanski pir.

Izdvajam nekoliko recenica iz svjedocenja :
1
Jedno veče naizmjenično su me silovala trojica četnika. Od njih poznajem Z., M., K., V., M. - svi iz Rogatice, a jedan je bio iz Srbije, kojem ne znam ime, on je bio u maskirnoj uniformi, naoruzan automatom, pistoljem i nozem.

Za vrijeme silovanja su me tukli nogama, rukama, prijetili nozem da će me zaklati i psovali "(edit by webmaster) majku", govorili da sam "balijska kurva", i da sam "Turkinja". U tome se naročito isticao srbijanac kome ne znam ime i M.

Kako sam do te kobne noći u učionici bila "virgo intacta", sve je to meni bio sok, da sam tek nakon dolaska u učionicu vidjela ogromne modrice po vratu, leđima, kićmi, jer su me tukli vojničkim čizmama, kundakom, nozem.
2
Krajem oktobra 1992. god. u nasu prostoriju dosao je M.V., rekao je ostalim zenama da idu na spavanje, a meni da ostanem tu. Odveo me je u svoju spavaonicu gdje mi je naredio da se skinem. Natjerao me je da legnem, osamario me, ja sam se branila, ali bezuspjesno, silovao me je. On je prvi muskarac sa kojim sam spavala. Nakon silovanja on je ostao u toj prostoriji. Isti dan u logor Rasadnik dosla su trojica koja su trazila da vode mene, M. i Dz. (zaboravila sam im prezimena). M.V. nije dozvolio da vode njih dvije, a mene sa autom (zuti "golf") odvezli su u Gračanicu u jedan stan. Naredili su mi da se okupam hladnom vodom, tu su me tjerali da stavljam njihove polne organe u usta, gurali su mi četku za kosu u vaginu i td. Potom su mi naredili da legnem. Kada me je jedan od njih silovao, druga dvojica su gledala, poslije su me silovali i druga dvojica. Ja sam vristala, branila se, međutim, sto sam se vise branila, oni su postajali gori. Stavljali su mi cijevi od pistolja u usta, noz pod grlo i prijetili mi da će me ubiti. U taj stan, taj dan dolazio je M.V.- komandir srpske policije (koji je naredio moje dovođenje u stan) i on me je silovao. Oko tri sata poslije ponoći jedan od njih, golfom (crvene boje), vratio me je u logor Rasadnik. Nakon 20 dana u logoru Rasadnik, smjenjen je M.V. i na njegovo mjesto postavljen je V.
( mislim da su ovo inicijali M.V. = Mladen Vasiljevic )
3.
Dobro pamtim taj dan.Tog 19.decembra 1992.godine,oko 21 sat,pozvao me je u svoju kancelariju.Tu,
u njegovoj kancelariji sam zatekla MUJU KEPESA i sa njim jos tri Bosnjaka.Naredio mi je da se poklonim i da poljubim ruku jednog starijeg,bradatog cetnika.Prvo sam sutjela i stajala,a kada me je udario u slabinu,prisla sam mu i taj stari cetnik me je grubo odgurnuo.Pala sam,a upravnik Vinko Bojic mi je naredio da ustanem i da policijskom palicom tucem tri Bosnjaka koja su tu bila.Morala sam uzeti palicu i pocela sam kao da ih tucem,a onda mi je Vinko prisao,istrgao mi palicu i poceo njome jako da tuce i njih i mene.Muju Kepesa je udarao palicom i parao mu nozem tijelo.Sest njegovih cetnika mu se pridruzilo
udarajuci Kepesa i gazeci ga nogama.Svuda oko nas,po podu,bila je krv...Zaprijetili su nam da nikada nikome ne smijemo reci sta se sve tu dogodilo,ne zbog toga sto se oni"nekoga plase",kako je vriskao Bojic,"vec zato sto moramo pokorno da ih slusamo".............

Nakon svega ovaoga ostalo nam je sa molimo Allaha Velicanstvenog da nas ojaca i da snagu , te da nam se nikada na ponovi ovo, da zrtvama nadoknadi na buducem svijetu, a da zulumcare kazni i na ovom i na buducem svjetu.
Allahu Gospodaru spasi nas a zlocinacke-zulumcare kazni najtezom kaznom. Amin

Europski izvjestaj ,br. 103: Ratni zlocini i zlocinci u Republici srpskoj


(a) Rajko Kusic

On je prema navodima najpoznatija figura etnickog ciscenja u Rogatici. Svoje iskustvo u etnickom ciscenju stekao je u toku borbe 1991. godine u jednoj srpskoj paravojnon jedinici u Vukovaru u Hrvatskoj.On je u jednom posebnom UN izvjestaju oznacen kao mjesni komadant borickog bataljona, prve brigade, Drina-AGs. Izvjestaj izlistava svjedocanstva o masakrima, koji su izvrseni po naredjenjima Rajka Kusica. Srpske paravojne snage pod vodstvom Rajka Kusica ubili su 49 zarobljenika u toku jedne navodne razmjene. Srpske snage, pod vodstvom jednog identificiranog clana grupe su prislili zatvorenike da se ukrcaju u autobus pod izgovorom zamjene zarobljenika u Han Pijesku , od Visegrada. Kada su se zarobljenici ukrcali u autobus srpski vojnici su ih vezali, tukli i ismijavali. Konacno je autobus dosao do jedne krivine, blatnjave ceste. Srpske snage su naredile da zarobljenici izadju iz autobusa na cestu a onda su ih poubijali i bacili u jednu jamu.

Jedan haski svjedok, koji je do proljeca 1992. godine bio u sluzbi rogaticke policije, posvjedocio je o kljucnoj ulozi Rajka Kusica u naoruzavanju mjesnih Srba, ulozi komandanta i jednog od najuticajnijih clanova Kriznog staba Rogatice.

Kusic, vojni komandant, je oznacen kao glavni Srbin u rogatickom kraju. Drugi masakri su potvrdjivali njegovu silu, posebno napad na rogatcki dio Gracanicu dana 22.05.1992. godine, gdje su pedesetorici Bosnjaka prerezali grla (zaklali ih).

Na osnovu izvora sa mjesta dogadjaja, Kusiceve snage su 3. juna 1992. godine ubili 15 civila na Pasic Kuli i Bjelogorcima a ostale deportirali u logor u Rogatici.

Snage Kusica su u junu zajedno sa grupom pod vodstvom Mladena Vasiljevica,ubili 19 bosnjackih civila a ostatak od najmanje 97 bosnjackih civila sa Pticijaka i iz Gracanice deportirali u logor u Rogatici. Desetog i jedanaestog jula 1992 su Kusiceve snage popalile kuce u Kukavicama, Kujundzicima i Mesicima, opstina Rogatica, poubijali 31 bosnjackog civila a ostatak protjerali u logor u Rogaticu. Kusiceve su snage 2. augusta 1992. godine u selima Kramer Selo, Kozadre i Borovsko poubijali 37 bosnjackih civila na slican nacin kao u prethodnim slucajevima. 15 augusta 1992 godine su Kusiceve snage napale selo Rakitnicu i poubijali 18 Bosnjaka-civila.

Jedan pouzdani internacionalni izvor tvrdi da ima dokaze da je Kusic ,kao komandant bataljona, 100 bosnjackih civila u jednoj pilani masakrirao ( izrezao) cime se ovaj cin ubraja u najgnusnije masakre. Svi pricaju, das su Kusiceve snage tvrdile da su preko 349 bosnjackih civila poubijali u toku etnickog ciscenja na rogatickoj opstini.
Kusic je davao i pismene naredbe svojoj jedinici, specificirajuci postupke napada i paljenja objekata obuhvatajuci tu i zlocinacke postupke prema civilima.
Biro tuzlanskog kantona optuzuje Kusica kao komandanta pod cijim su vodstvom jedinice ucestvovale u ofanzivi na Srebrenicu, koja je od strane UN bila proglasena za zasticenu zonu.


Do skoro je Garnizon RS-armije u Rogatici bio pod Kusicevim vodstvom.

On je sada kao pripadnik RS-armije penzionisan.

On se nalazio u savezu i uskoj vezi sa Radovanom Karadzicem i Ratkom Mladicem.

Njega su drzali kao politicki jaceg od samog predsjednika opstine Rogatica.