Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me
  • Stranica:
  • 1
  • 2
  • 3

TOPIC: Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95

Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 9 months ago #9000

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
U nastavcima Lovac predstavlja svoja zivotna saznanja i ratna svjedocenja.

Prvi dio:

Rodjen sam odmah poslije drugog svjetskog rata u siromasnoj porodici u opstini Rogatica.
Kao dijete sluso sam mnoge price o zlodjelima i ubistvima koje pocinise koljaci cetnici u gradovima istocne Bosne od 1941-1945 godine.
Foca, Gorazde, Visegrad i Rogatica pretrpise takav uzas i takvu dramu kakvu ne moze zabiljeziti ljudska ruka i ljudski mozak.
Prelazak vrhovnog staba i stvaranje prve proleterske brigade u Rudom cetnici umanjuju svoje divljanje. Pobjedom nad fasizmom u svijetu, na Balkanu postaje nova Jugoslavija.
Umjesto kraljevine nastaje Federativna Narodna Republika Jugoslavija.
Rastao sam i razvijao se u takvoj drzavi.
U osnovnu skolu sam krenuo 1956 godine. U ta vremena nije bilo televizijskih ekrana, nije bilo kompjutera i ovakvih razonoda koje danas imaju mladi.
Malo se toga imalo za djecu i za omladinu.
Imali smo kino salugdje smo mogli da gledamo filmove nedeljom ujutarnjim casovima.
Druga djecja razonoda je bila gradska biblioteka.
Imali smo u skoli predmet lektira. Da bih napisao lektiru morao sam citati knjige. Citali smo knjige koje su pisali pisci za djecu.
Sjecam se procitanih knjiga: Vlak u snijegu, Orlovi rano lete, Cica Tomina koliba itd.
Malo je pisano o cetnicima i ustasama.
Prelazeci u peti razred pocinjemo citati knjige koje su nam branili dok smo bili mali.
Kako smo prelazili iz razreda u razred poceli smo uciti istoriju.
Uceci istoriju, citajuci knjige koje nisu prije bile dostupne pocinjemo saznavati teska nedjela koje su pocinili ustase, cetnici i drugi kvislinzi na tlu Jugoslavije.
Kao mladom dosla mi je u ruke knjiga o kojoj nisam mogao ni sanjati.
Citajuci knjigu razmisljao sam o onom sto sam slusao od starijih o svim zvjerstvima i nedacama koje pretrpise muslimani: Visegrada, Rogatice, Gorazda, Foce i svih mijesta cijele Bosne i Hercegovine.
Tu knjigu proglasise strogo zabranjenom a napisana je od Udbe u Beogradu.
Citajuci knjigu pocinjem shvatati zasto pise zabranjeno.
Sam sadrzaj ove knjige ukazuje na to kako se krije odbjegli cetnik u opstini Rogatica na relaciji Kozadre- Stjenice.
Dakle jataci su skrivali cetnika.
Jedan od jataka je otisao u drzavnu bjezbjednost i otkrio cetnika i na kraju se odbjegli cetnik nasao gdje mu je i bilo mjesto.
Jataci su skrivali dugo cetnika, i nije mi ni danas jasno kako su ga mogli tako dugo skrivati.
U blizini mjesta gdje se krio nalazi se jedno partizansko selo, Gucevo.
To se desava 1954 godine znaci 9 godina od zavrsetka drugog svjetskog rata.
Poslije procitane ove knjige, citanje knjiga postaje moj hobi.
PoPoslije citanja ove knjige postalo mi je jasno mnogo toga. Znao sam da ce mnogo toga da se sazna o svim zlodjelima cetnika i ustasa.
Negdje oko 1974 godine dobivam knjigu: Sudjenje Rogatickim cetnicima i jatacima.
Sadrzaj knjige ukazuje na to kako su uhvaceni cetnici i njihovi jataci.
Opisuje zenu cetnika, zenu prezimenom Andric, zaboravio sam joj ime i muskarca prezimenom Planincic.
I njemu sam zaboravio ime ali znam da je rodjeni brat Radisava Planincica.
U samom sadrzaju knjige pominju se prezimena poznatih cetnika koji su cinili zvjerstva na teritoriji Rogatice i ostalim opstinama oko Rogatice.
Navescu neka poznata prezimena cetnika sa Rogaticke opstine:
Planincic, Andric, Bojovic, Pecenica, Abazovic, Furtula, Rajak, Knezevic, Perovic, Nedic, Kusic, Dzida, Prelic, Kosoric, Mitrovic, Jankovic, Vucak, Bozic, Babic, Vasiljevic, Jevdjevic, Lubarda, Zizovic, Cebic, Neric, Eric, Planojevic, Balcaka...

Negdje 1980 godine kupujem knjigu: Tece krvava Drina od Krsmanovica.
Sadrzaj knjige opisuje svirepa zvjerstva cetnika na mostovima na rijeci Drini u gradovima: Visegrad, Gorazde, Foca...
Umjesto da mostovi spajaju ljude oni postaju klanica za klanje muslimana.
Dovodili su svezan narod na mostove I vrsili klanje I tijela bacali u Drinu.
Slucajno ako neko nije zaklan bacen je sa ostalim tijelima u Drinu.
Takvi su se utopili u vodi jer nisu mogli svezani plivati.Sve sto sam napiso uvedeno je u knjige.
Sada cu vam napisati sto nisam nigdje procito a uistinu je prava istina:
Cetnicke horde zla su 20 decembra 1941 zaklali i zapalili zitelje Borickih sela.
Nastradala su sela:
Setici, Godimilje, Stara Gora i Zivaljevici.
U ovim selima su cetnici poklali narod I njihova tijela bacali u kuce I zapalili oko 1300 muslimanske nejaci: djece, zena, staraca...
Tako su nestale mnoge porodice.
Isto tako su cetnici 1943 godine zaklalu u Pjesevici nedaleko od grada Rogatice, ispod brda Crven, fameliju Dizdarevic.
Zaklanu obitelj su pobacali u kucu I zapalili.
Od famelije Dizdarevic nije osto niko i tako je Famelija Dizdarevic nestala sa lica zemlje.

Ubistva i divljanje cetnika osjetili su i mjestani od sela Pasic Kula do sela Crijep.
Ustavom Federativne Narodne Republike Jugoslavije da se amnestiraju zlikovci I njihova nedjela pokazace se kao velika greska.
Umjesto na optuzenicku klupu mnogi amnestirani cetnici postaju clanovi komunisticke partije.
Sva njihova nedjela ostala su neotkrivena tako oni slobodno se krecu I slobodno zive.
Navescu tri takva slucaja:


Nastavice se...
Last Edit: 11 years 9 months ago by detektiv.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9060

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Drugi dio

1. Djeric Zivko - Pricalo se da je bio cetnik.
Bio je zaposlen u miliciji odmah poslije drugog svjetskog rata. Prilikom jedne policijske intervencije prepoznala ga je jedna zena.
Obratila mu se rijecima:
Jesi li to opet doso da koljes Zivko ?

2. Lubarda Radivoje - Pricalo se da je bio cetnik i koljac od '41-'45, amnestiran je.
Odmah poslije '45 radi kao milicioner I njegov bijes prema nesrbima osjetio sam I ja sam na svojim djecackim ledjima. Da nije naiso Semso Dzaferovic pitanje je kako bih se osjecao i kako bih se proveo. Rahmetli Semso me je oteo iz njegovih ruku koje su bile krvave do lakata.
U decembru u kuci Radivoja svatovalo se. Udavao je rodicu.
Kao sto je poznato na svadbama se pucalo pa tako i na svadbi kod Radivoja. Prilikom pucanja doslo je do ranjavanja Vatres Sejfe.
Posto je bila nedjelja Sejfo je krenuo u han na prenociste. Iduci niz Gracanicu poslije jednog pucnja Sejfo je pao kod mosta koji vodi u polja. Daljina od Radivojeve kuce do mjesta gdje je pao Sejfo iznosi oko 250 metara. Nije mogao slucajno biti pogodjen. Odnijeli su ga u bolnicu. Poslije pruzanja prve pomoci odvezen je u Sarajevo. Poslije dva- tri dana Sejfo je preminuo od zadobijene rane.
Da je Radivoje cetnickog soja pokazuje i to. Pricalo se da njegova dva sina Miso i Pero stupaju u Gucevski cetnicki bataljon koji je formiran u Gucevu pocetkom '92 godine. Miso je ranjen od svojih cetnika slucajno odmah poslije formiranja bataljona.

3. Lubarda Obren - Pricalo se da je bio cetnik i koljac u drugom svjeskom ratu i da je je zaklo muslimana i na njegovom imanju napravio porodicnu kucu.
Umjesto da ode na optuzenicku klupu zaposlio se u snajdersku zadrugu u Rogatici.
Obren je imao 5 sinova i 2 kceri.
Simo je cetvrto dijete. Kao dijete nikad se nije igrao sa djecom muslimanskom. Kakve je naravi pokazuje kao dvadesetogodisnjak. Cesto se je tukao sa Salimom Tantulom zvanim Gagula. Ponekad se potukao i sa Hamdom. Prilikom jedne tuce sa Hamdom pukla mu je vilica. Posto je zalijecio vilicu odlazi u Sarajevo. Pocetkom rata '92 godine vraca se u Rogaticu. U Rogatici, kako sam cuo, postaje zamjenik vojvode Rajka Kusica.
Kcerka Mileva je peto dijete. Udaje se za Desimira Samardjiju. Sa njim radja dvoje djece. Njen sin zvani Cicko gine na Cesti. To je ulica Ragiba Dzinde.
Slavko je sesto dijete Obrena. Od pocetka stvaranja SDS-a postaje njegov clan.
Pricalo se da se istakao odvodjenjem muslimana sa Rudog u nepoznatom pravcu gdje im se gubi svaki trag. Tako je, rekose, odveo iz naselja Rudo Kurtic Edhema i Parovic Mehmeda i jos pet-sest muslimana.
Zdravko je sedmo dijete Obrena i pricalo se da je kriv za ubistvo Midhe Aksamije.
Rekose da je Zdravko otisao sa jos dva cetnika do kuce Midhe Aksamije. Izveo je Midhu napolje iz kuce. Cuo se pucanj.
Po kazivanju Midho je ubijen od krvnika Zdravke Lubarde u svojoj avliji. Iza Midhe su ostale supruga i dvije kceri.

Ovim pisanjem nemam namjeru stvarat mrznju prema pravoslavcima Rogatice.
Namjera mi je da upozorim muslimanski mladji narastaj kakve smo mi mladji imali komsije pravoslavce. Mladji narastaju muslimanski pamti ne oprastaj nikome. Nasi stari oprostise sve I pomirise se sa komsijama a opet se ponovi '41.
Nemam namjeru pisati o ustasama i njihovim zlodjelima na teritorije Bosne i Hercegovine. Mogu vam preporuciti knjigu Jasenovac koju sam i ja kupio i procitao. Pa ce te vidjeti kakva su zvjerstva radili ustase od '41-'45 godine.
Sve ovo sto cuh od starijih i sto procitah mnogo ce mi pomoci u dogadjajima '92.

Izumrijese stariji komunisti, umro je i drug Tito '80.
1981-e na Kosovu izbise neredi. Jugoslovenska armija je sa svojim tenkovima izasla na ulice gradova Kosova. Ugusila je nerede na Kosovu takvim metodama da Slovenija i Hrvatska osudjuju JNA.
U drugoj polovini osamdesetih Milosevic dolazi na celo SK Srbije.
Slavi se sest stoljeca bitke na Kosovu. Mitingu prisustvuje i sam Milosevic.
Svojim poznatim govorom i poznatom recenicom:
Srbina nesmije niko tuci, srpski narod ga bira na celo srpskog naroda.
Sve cesce te godine i narednih godina cuje se pjesma:
Ko to kaze Srbija je mala.....
Na 14 sjednici SKJ dolazi do raspada komunisticke partije i raspada Jugoslavije kao drzave.
Prije toga raspao se komunizam u: Rumuniji, Madjarskoj, Bugarskoj, Cehoslovackoj, a raspao se i Sovjetski savez.
Po raspadu Sovjetskog saveza dolazi do sastanka Gorbacov-Milosevic.
Sta se raspravljalo na tom sastanku nista ne izlazi u javnost.
Dakle na 14 sjednici SKJ dolazi do raspada partije i do raspada same drzave Jugoslavije.
Milosevic I SK Srbije I Crne gore nisu mogli da umole komuniste Slovenije I Hrvatske. Nedugo poslije tih dogadjaja dolazi do otcjepljenja Slovenije I Hrvatske od Jugoslavije.
Sada Milosevic pokusava da ubijedi Bosansko rukovodstvo da bar Bosna I Hercegovina ostanu u sastavu krnje Jugoslavije.
Cijelu '91 Milosevic I Crna gora pregovaraju sa celnicima BiH da ostanu u sastavu Jugoslavije.

Koalicija koja je pobijedila na izborima u BiH namoze da se dogovori o tome kako da postupi u svim tim dogadjajima poslije otcjepljenja Slovenije iz sastava Jugoslavije. JNA otpocinje rat sa Slovenijom. Rat je trajao vrlo kratko. JNA se povlaci iz Slovenije. Naoruzanje i tehniku povlaca u Hrvatsku.
Posto je i Hrvatska proglasena nezavisnom drzavom, Srpsko-Crnogorski agresor otpocinje napad i na nju.
Proglasena je i srpska republika krajina na teritoriji gdje zivi vece brojcano srpsko stanovnistvo.

Nastavice se...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9069

  • Twin Peaks
  • Twin Peaks's Avatar
  • Offline
  • User is blocked
  • Objave: 337
  • Thank you received: 3
  • Karma: 21
Pozdrav za Detektiva,koji ne da srbima spavati
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9175

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Treci dio

Stvaraju se istocna krajina, teritorija istocne Hrvatske oko Dunava i juzna krajina, teritorija oko Knina, kninska krajina. Na tim teritorijama ce se voditi teske borbe.
Na sastanku na Dedinju Milosevic i Tudzman dogovaraju se o podjeli teritorije BiH. Hrvati moraju da vode rat na dva fronta sto im onemogucava pravi raspored jedinica.
Kako se rat priblizavao u Hrvatskoj kraju srbijanska i crnogorska vojska prebacuje tehniku i naoruzanje oko Bosansko Hercegovackih gradova pod izgovorom da to rade zbog odbrane gradova.
Bosansko Hercegovacka vlada zajedno sa Izetbegovicem to promatraju nijemo.
Potpisivanjem deklaracije o prestanku rata u Hrvatskoj sva tehnika I svo ljudstvo prelaze na teritoriju BiH. Preko noci presvlace se u uniforme bosanskih cetnika. Posto je takozvana JNA zauzela 70% teritorije BiH, tako je imala pregled svega sta se desava.
U takvoj situaciji SK BiH na celu sa Nijazom Durakovicem poziva narod na miting protiv rata u BiH. Narod iz cijele BiH odaziva se pozivu. Preko 100 000 srednje stalezi i omladine krece u autobusima prema gradu Sarajevu. Posto sam i sam bio protiv rata odazvao sam se i ja tom pozivu. Iz Rogatice su krenula dva puna autobusa. Vodja je bio ucitelj sa Borika Mile. Autobuse su ispratili neki komunisti a medju njima se nalazio i Petar Jesic. Prilikom putovanja u autobusima su se cule patriotske pjesme. Autobusi su se zaustavili u ulici Sutjeska u Sarajevu. Drzavnu zastavu je preuzeo Muhamed i stao na celo kolone. Vecu Titovu sliku preuzele su dvije djevojke. Kolona je krenula prema vjecnoj vatri gdje ce se odrzati miting. Kolona je stigla u Titovu ulicu. Na ulici je bila postrojena grupa oko 100 ljudi. Zamolili su nas da se prikljuce nama. Mi smo pristali i krenuli smo zajedno. Narod koji je vec bio u ulici pustio nas je. Isli smo do same vjecne vatre. Sa svih strana cuju se patriotske pjesme. Tacno u zakazano vrijeme skupu se obracaju drugovi: Durakovic, Bogicevic, Lagumdjija i drugi. Po zavrsetku svi smo krenuli do svojih autobusa. Za vrijeme mitinga i poslije njega nije bilo nikakvih nereda.
U Rogaticu smo se vratili oko sest casova uvece. Na stanici su nas docekali isti oni koji su nas i ispratili. Covjek bi mogo pomisliti da su svi Srbi protiv rata u BiH.

Nedugo poslije toga poziva se narod na jos jedan miting protiv rata u BiH. Miting ce se odrzati u Zetri. Ja pristajem i odlazim na taj miting. U Zetru smo stigli oko sest sati navece. Usli smo u Zetru gdje se cula patriotska pjesma. Dvorana je bila krcata. Vrlo malo je bilo za stajanje. Mitingu su prisustvovali Alija Izetbegovic i Makedonac, ne mogu se sjetiti koji.
Na tom mitingu mogle su se cuti rijeci da rata nece biti u BiH. Miting je trajo oko dva casa. Po povratku u Rogaticu docekuju nas Srbi komunisti.
To im je bila dobra kamuflaza.
I u samom gradu Rogatica SK organizuje protest mira u kino sali. I tom protestu sam prisustvovo. Tom mitingu prisustvuju veliki broj muslimana komunista. Mogu slobodno reci da tom protestu nisu prisustvovali oni komunisti koji su nas ispracali i docekivali sa protesta u Sarajevu. Pravoslavci koji su prisustvovali mitingu ostali su odani BiH.

Sredinom ljeta '91 sastao sam se sa dvojicom rogatickih intelektualaca, pomalo smo pijuckali i razgovarali smo o stanju u BiH. Pocela je prica i o tome kakva je situacija na opstini Rogatica. Caskali smo i o tome da li moze narod opstine Rogatica da se odbrani od napada. Nisam dobio odgovor na to pitanje.
Pred same izbore nasao sam se u kafani sa jednim starijim rogatickim intelektualcem. Dugo smo razgovarali o svemu i svacemu. Na kraju mi je rekao da bi Rogaticki narod mogao da odbrani Rogaticu i da ostanu u Rogatici.
Pomislio sam samo iz tvojih usta u bozije usi. Poznato mi je bilo da u Rogatickom silosu ima oko 40 hiljada tona psenice. Po zavrsetku rata u Hrvatskoj u samoj Rogatici vlada tesko stanje.
Mnoga nova lica srecu se na ulicama.
Mnoga lica iz Sandzaka kupuju sve vrste valuta i odnose ih iz BiH.
Mnoga druga lica ostaju u gradu. Polovinom avgusta '91 sjedio sam u kafani sa svojim rodjakom. Kafana je bila poluprazna. Pijuckali smo pivo i pricali o svemu i svacemu. Odjednom cu se pitanje je li slobodno. Klimnuli smo glavom i covjek je sjeo. Predstavio se i pokazo licnu kartu. Poceo je pricu o tome kako mu je otac zivio u Kukavicama na Goloj njivi. Otac mu je radio u rudniku. Po njegovoj prici njegov otac je morao da napusti BiH i da se odseli u Srbiju u Pancevo. Popio je pivo i otisao. Zapamtio sam da se preziva Rajak ali mu ime nisam zapamtio. Kasnije sam razgovaro sa jednim prijateljem iz Kukavica. Pitao sam ga za taj slucaj. To je sve tacno samo vam nije rekao da je njegov otac zaklao Agana Camdjije majku.
Dakle cetnicka djeca dolaze u BiH da stvaraju haos.
Pocetkom septembra krenuo sam sa rodjakom u Visegrad. Imali smo nekog posla. Krenuli smo nesto ranije. Na Tucinom potoku pored same sume primijetili smo desetak pripadnika srbo crnogorske vojske pod punom ratnom opremom. Bilo nam je zacudo otkud sada ovo. Kada smo se vracali vise tih vojnika nije bilo.
Polovinom septembra pristupam patriotskoj ligi koju je osnovo Mahir.
Polovinom oktobra iduci kuci na mostu kod autobuske stanice stao sam i zagledo se u vodu. Pored mene zaustavio se neko.
Okrenuo sam se. Covjek koji se zaustavio pored mene poce me vrijedjati. Sa njim je jos bio neko meni nepoznat. Psovanje i vrijedjanje pokusao me je udariti. Ja sam se izmakao tako da me nije udario. Opet je poceo da me vrijedja i da mi psuje balijsku majku govoreci mi da ce mo mi balije uskoro dobiti vizu za Tursku. Opet je pokusao da me udari.
Pogledao sam malo bolje i prepoznao Dragana Knezevica, sina Jove Knezevica, zvanog Duca.
Izbjegao sam i taj udarac I otisao uz ulicu.

Nastavice se...
Last Edit: 11 years 8 months ago by detektiv.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9267

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Cetvrti dio

U novembru, decembru, januaru nista se ne mijenja u Rogatici.
Pocinje se osjecati oskudica u namirnicama. Mnoge namirnice za koje inace nije bilo krize sada postaju namirnice u snovima. Posto se situacija pogorsava omladinci srednjih skola odlucuju da mirnim protestom prema Karanfil mahali pokazu da je sva skolska omladina za mir u Rogatici. Krecuci se ulicom prema Karanfil mahali zacuo se dugi rafal preko glava protestanata. Poslije dugih rafala omladinci su se vratili na mjesto polaska i razisli su se kucama. Taj slucaj pokazuje da pravoslavci, bar njih vecina, nisu za mir.
Poslije ovog slucaja policija u gradu se dijeli na srpsku i muslimansku.
Uvidjevsi da vlast ne preuzima nista za zastitu stanovnistva samo preuzima inicijativu SDA stranka. Pojedini njeni clanovi dovlace oruzje i prodaju. Jedna puska kosta od 700-1500 maraka. Jedan metak kosta od 2-3 marke. Jedna rucna bomba kosta 50 maraka. Mnogo su zaradili na prodaji oruzja i metaka.
Pretresom kola u jednoj akciji je uhvacen Izet Bahtanovic. Izet je prodavao oruzje i municiju. Kada su mu pretresli auto nasli su mu pusku, municiju i radio stanicu.
Kada su ga zamijenili '93 godine od njega sam licno cuo kada su ga pitali da je sve svalio na Mahira. A danas nema sta nema.

Posto smo davali straze po ulicama kretali smo se uz ulice: Rusmira Gorusanina, ulica Tekija, Ulica Ragiba Nalbantica, ulica Gracanica, ulica Mice Sokolovica, ulica Ragiba Dzinde.
Prilikom jednog takvog obilaska nasli smo se na dnu Tekije. Ispred crkvenog doma bila su parkirana 2 vojna auta. Posto je cetnicka straza bila tu nismo mogli da pridjemo da vidimo sta su istovarali. Nasa pretpostavka je bila da su istovarali vojno materijalna srestva i oruzje.
Pocetkom '92 pravoslavci se uveliko pripremaju za rat. Pojedini od njih su poceli javno da pjevaju:
Muslimani sitni mravi umro onaj ko vas brani.
Ponekad cujemo pjesme cetnicke. Ponekad dolazi do usijanog stanja ali nije dolazilo do tuca. Posto se situacija zaostravala poceli smo davati strazu i po danu. Opet smo se nasli na dnu Tekije. Ispred crkvenog doma parkirana 3 auta, istovaralo se u crkveni dom. Cetnici su sada u sred bijela dana istovarali. To se ne pise na dobro.
Postavljaju se barikade medju stjenama, iznad pumpe prema Kovanju, barikade na Borici. Presjeca se put Rogatica-Zepa. Niko nije mogao otici u Zepu. Sada cesce prolaze kolone preko Visegrada, Ustiprace, Rogatice prema Sarajevu. Prilikom prolazenja kroz Rogaticu pucali su cesto po Rogatickim dzamijama. Svi ti incidenti dizali su krila pravoslavcima u Rogatici. I dalje vlast opstine Rogatica ne preduzima nista. Narod Rogatice sa zebnjom ocekuje sta ce sa njim biti. Jedan takav konvoj koji prolazi kroz Rogaticu prati i avijacija. Na sam prvi dan Bajrama u gradu se cuje velika pucnjava. Mnogi smo se pitali da li je to trebalo.
Odmah poslije bajrama moze da se vidi odlazak mladih ljudi iz grada i sela. Nasa omladina i mladji narastaj napusta opstinu i odlazi u svijet. Mnogima se cijepa srce kada vide pune autobuse i privatna kola kako odlaze. Pocetkom maja odlaze mladi iz Rogatice a u Rogaticu dolaze muhadjeri iz Visegrada i Foce.
Opstinska vlast vidjevsi da od mira u Rogatici nece biti nista, negdje oko 8 maja odlazi iz grada. Narod Gracanice i Holuca preko dana odlazi u sumu kod Zlatnog dola a uvece se vracaju svojim kucama u gradu.
Iduci kuci iz grada 8 maja prosao sam pored autobuske stanice. Krecuci se preko mosta primijetih grupu cetnika sa oruzjem u rukama. Trebo sam proci pored njih. Presavsi most skrenuo sam ispod zgrade, iso do kraja, presao sam ulicu i uso u Tekiju.
Na dnu Tekije sretoh se sa Muhamedom. Stao sam da popricamo. Muhamed mi rece da je u jutro tog dana vojni dajc dovukao jedan PAT od 20 mm i 5 kutija municije i istovario kod crkvenog doma.
Rekao mi je da nece vise ulaziti u stan. Poslije tog razgovora ja sam otisao uz Tekiju. Donio sam odluku da vise ne prolazim ulicom Ragiba Dzinde.
Sutradan sam opet izasao u carsiju. Sjedio sam u kafani penzionera. Pio sam kahvu. Na vrata ulazi Muhamed sa Rajakom iz Zaganovica. Poceli su da se raspravljaju o ratu koji samo sto nije buknuo. Rajak ze toliko razgalamio da mi se smucio, ali Muhamed je bio smiren. Tako smiren pita da li Rajak ima sina. Ovaj mu je potvrdio. Na to mu je Muhamed rekao da se moze desiti da mu sina donesu mrtva. Rajak mu nista nije odgovorio. Tako su se i razisli.
Po povratku kuci posao sam kroz Tekiju. Opet sam sreo Muhameda kako strazari u Tekiji. Malo sam sa njim porazgovarao i otiso svojoj kuci.

Dvanestoga maja nacuo sam da ce se formirati Rogaticka brigada u Zlatnom dolu. Krenuo sam da se licno upoznam za formiranje brigade.
Dosavsi na raskrsce na Holucu gdje se skrece za Pasic kulu primijetih nekih stotinjak metara od mene galamu i raspravu. Krenuo sam da vidim sta se to dogadja.

Nastavice se...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9327

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Peti dio

Na mjestu su stajali prijedsjednik Lutvic, uniformisano lice potpukovnik Djurdjevac i nas sugradjanin Muharem. Cuo sam kad su Djurdjevac i Lutvic rekli Muharemu da ukine barikadu koju je ovaj postavio. Tom barikadom je prekinut put za Seljane i Boriku.U tom momentu sam se i ja upetljao. Rekao sam ako bude trebalo braniti krvlju barikadu to cemo i uraditi. Rekao sam Lutvicu i Djurdjevcu da odu skinuti barikadu u stjenama kod Zaganovica i iznad benziske pumpe prema Kovanju. Poslije rasprave ova dvojica su se okrenula i otisla svako svojim putem. Malo sam porazgovaro sa Muharemom i nastavio dalje. Ja
sam krenuo putem u Zlatni do. Iznad kuca Vatresa nalazi se groblje. Na groblju sam prisustvovao dzenazi. Nakon dzenaze napokon idem slobodno gdje sam i krenuo. Na raskrsnici Zlatni do-Pasic kula jos jedna barikada. Sada sam mogao da povezem ove dvije barikade. Posto sam se pozdravio sa strazarem uputio me je gdje cu upitati ono sto me je interesovalo. Dosao sam do naroda koji se tu nalazio. Pitao sam jednog svog druga da li je istina ono sto se prica za formiranje Rogaticke brigade. Saznao sam i to da ce brigada imati i svoj sanitet. Otisao sam kuci razdragan i vedar. Nisam ni slutio sta ce se desiti u narednih desetak dana.
Cetrnaestog maja '92 godine uzimam svoje oruzje koje sam kupio i krecem na postrojavanje prve Rogaticke brigade. U jutarnjim casovima krenuo sam put Zlatnog dola. Uz put srecem mladji narastaj i nesto rjedje srednji stalez. Stigli smo oko 8 sati u Zlatni do. Divio sam se odzivu nasih Rogaticana. Oko 10 casova pozvani smo da krenemo jedno 300 metara uz do. Tu se nalazi jedna mala livadica. Stali smo tu u stroj. U stroju nas je bilo nesto vise od 700. Vecina od njih je bila nenaoruzana. Znaci omladina Gracanice, Tekije, Holuca, Naselje Rudo, Pticijak i naselje Mala Zepa stupa u oruzanu prvu Rogaticku brigadu. Za komadanta brigade postavljen je Husein Hadzibulic. Jedan vod brigade dobija zadatak da postave svoj polozaj iznad Todorovine.
U sastav brigade ulazi i policija koja je takodje napustila grad. Nacelnik policije Osmanovic, komandir policije Alajbegovic i predsjednik opstine Lutvic napustaju grad sa svojim porodicama i nikad se vise nisu vratili u grad. Ostavili su gradjane na milost i nemilost cetnicima.

Prvu svoju vatrenu borbu borci prve pjesadijske lahke brigade imali su osamnaestog maja '92 godine.
Poslije formiranja prve Rogaticke brigade cetrnaestog maja, cetrdesetak boraca te jedinice odlazi na Todorovinu da drze polozaj ispod brda Zasada. Prva tri dana nije se nista narocito dogadjalo. Osamnaestog maja na polozaj dolazi Amir. Obavijestio nas je da prema nama ide jedna poveca grupa cetnika pod punom ratnom opremom. Nasi borci su se nalazili na mjestima i spremno cekali cetnike.
Iznenada se zacu komanda stoj baci oruzje. U tisini se cuo udar zeljeza o zemlju. Nedugo zatim zacuse se tri-cetiri pojedinacna pucnja. Ispred mene prodjose tri nasa borca. Borac koji se nalazio u sredini klatio se na nogama. Bio je tesko ranjen. Borci su ubrzano odveli ranjenog borca prema kucama Karica. Nije proslo mnogo vremena iznad nasih polozaja zacuse se dugi rafali iz automatskih pusaka. Pucali su cetnici iznad nasih glava. Pucnji su se culi sve dalje i dalje dok pucnjava nije prestala. Poslije pucnjave nasi borci su se okupili. Jos je jedan nas borac bio ranjen u nogu. U ovoj pucnjavi mi smo imali jednog tesko ranjenog borca i jednog lakse ranjenog borca. Tesko je ranjen borac Memo a lakse ranjen borac Cesko. Ranjenici su poslije ukazane prve pomoci rebaceni u Zlatni do. Uvece istog dana otisao sam u Zlatni do da vidim kako su ranjenici.
Pored Meminog kreveta stajala je njegova majka. Kada sam usao u sobu primijetio sam da majka nesto govori Memi. Memo je lezao na ledjima zatvorenih ociju. U sobi saznajem da je doktor Suad odbio da dodje u Zlatni do da pregleda ranjene drugove i pruzi im prvu pomoc. Mozete zamisliti kakav sam sok dozivio kada sam to cuo. Uvece sam se vratio na Todorovinu. Famelije Karici su zene i djecu ostavili u Zlatnom dolu a oni posli sa nama. Pokupili su nesta hrane i oni su se vratili u Zlatni do kod svojih. Devetnaestog i dvadesetog maja mi smo pojacali ljudstvo sa jos cetrdesetak boraca da nas cetnici ne iznenade. Strazu smo drzali po noci dok smo po danu odmarali.
Dvadeset prvog maja iznenada poce granatiranje Todorovine, nasih polozaja ispod Zasade, granatiranje Cvrkotine i Zlatnog dola. Uporedo sa granatiranjem cuje se pucanje iz arsenala pjesadijskog naoruzanja, iz pravca Zaganovica, pogledala i Matinog brda. Iznenada kako su granatiranje i pucanje poceli tako su i prestali. Na svu srecu po nas nije bilo ranjenih i mrtvih boraca.
Zaboravio sam napisati da smo mi u prvoj borbi zarobili osamdeset cetvorku i trista metaka.
Uvece poslije granatiranja i pucnjave nas petnaestak odlazimo sa Amirom do njihovih kuca na Todorovinu. Kuce nisu zapaljene pa smo nasli malo hrane da pojedemo, a nesta i Amir da odnese svojima u Zlatni do.

Nastavice se...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9389

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Sesti dio

Mi smo tu ostali do skoro same zore. Ujutro smo se spustili u Zlatni do. Posto smo sisli u Zlatni do zatekli smo se u cudu. Nigdje nikog nije bilo. Nismo nasli ama bas nikog. Znali smo gdje bi mogli biti nasi borci i gdje je nasa jedinica. Nismo znali gdje su nasa dva ranjena borca. Posto nismo nasli nikoga skupili smo se na jedno mjesto da se dogovorimo sta i kako dalje. Dok smo se mi dogovarali sta ce mo dalje od raskrsnice Pasic kula-Zlatni do pomoli se putem jedna osoba. Ubrzo smo poznali efendiju Omera zvanog Kovanjac. Kad nas je primijetio naglo je stao. Mi smo u jedan glas pozvali efendiju. Posao je prema nama. Prisao nam je i rekao, vala vi mene prepadoste. Obavijestio nas je o tome sta se desava u gradu. Upitali smo efendiju kuda je krenuo. Odgovorio nam je da je posao kod svojih na Pokrevenik. Zatim smo mi upitali da li bi i mi mogli sa njim. Odgovorio nam je pozitivno. Mi smo se poredali jedan po jedan u razmaku po desetak metara jedan od drugog i krenuli smo za efendijom. Prosli smo pored Leleka kuca na Rasput njivama i krenuli smo prema Madzeru.
Polako smo se kretali prema Kopjevicima muslimanskom selu koje se nalazilo ispod samog Madzera. Putovali smo negdje oko dva sahata. U Kopjevicima nas je docekao komandir milicije Ramiz Alajbegovic. Zacudio se kad nas je ugledao. Zaustavio nas je i upitao jesmo li gladni. Posluzili su nas hranom sto smo i prihvatili. Poslije rucka Ramiz nas je obavijestio da se nasa jedinica nalazi na Pokreveniku. Rekao nam je da ce mo mi produzit po mraku do jedinice da nas ne bi primijetili cetnici sa Drobnica i Mokrog luga. Smjestili smo se na jednu stalu gdje smo se odmarali do pocetka noci. Posto je pao mrak dali su nam nesta da prezalogajimo i uputili smo se prema Saranu. Komandir milicije Ramiz odredio nam je vodica. Negdje oko pola noci vodja puta rekao nam je da nezna dalje puta i tu smo zanocili. Neko od vojnika je rekao da se nalazimo na Vlaskoj vodi. Morali smo se vratiti nekih pet stotina metara i tu smo odlucili zanociti. Pred samu zoru ustali smo. Na nasu radost vodja je rekao da mozemo nastaviti putovanje jer je prepoznao teren. Krenuli smo odmah po svanjavanju. Kretali smo se polako. Iduci preko Sarana spustili smo se u selo Sljivno. Tu su nas docekali seljani, dali nam da jedemo i zamolili nas da se sklonimo u jednu povecu stalu radi svake sigurnosti. Ne prodje mnogo kroz selo prodje jedan konjanik. U stalu udje jedan domacin i obavijesti nas da je prosao kroz selo na konju jedan pravoslavac, njihov prvi komsija. Bilo nam je drago sto nas nije vidio. Tu smo se zadrzali do noci. Pala je noc i mi smo trebali krenuti prema Novakovicima. Domacini su nas zadrzali da jedemo. Posto smo jeli vodja puta nas je poveo prema Novakovicima. Putem nismo nikoga sretali. U ranu zoru smo stigli do Novakovica. Opet smo se sklonili u jednu stalu da malo ospavamo i da se malo odmorimo od puta. Kada smo se probudili otisli smo do komadanta Huseina. Iznenadio se kad nas je video. Pitali smo ga zasto su napustili Zlatni do bez nas. Uvjeravao nas je da nije imo pojma das mo otisli na Todorovinu sa Amirom. Rekao nam je gdje mozemo da jedemo i mi smo otisli jesti. Poslije jela sastali smo se sa borcima iz nase jedinice. Oko podne sreo sam se i sa predsjednikom opstine i SDA, Lutvicem.
Cim me je video poceo je da me napada zasto smo se popucali sa cetnicima na Todorovini. Zacudio sam se njegovoj zestini. Rekao mi je, mi smo se dogovorili sa pravoslavcima da ne pucamo jedni na druge.
Na to sam mu ja odgovorio, ako kojim slucajem ja prezivim rat da cu svom Rogatickom narodu pricati sta mi je tad rekao. Dan poslije rucka komadant Huso nas je postrojio i nas cetrdesetak odredio da odemo iznad Gornjeg Duba na Saran na najvecu kotu Sarana, na Banderu da tu postavimo polozaj. Mi smo se postrojili u kolonu i polako krenuli na polozaj koji nam je odredjen. Sa nama u stroju su bile i dvije sestre Vatres. Stigli smo na odredjeni teren pred mrak. Posto je vrijeme bilo toplo mi smo polijegali po polozaju. Dogovorili smo se da napravimo jednu Zemunicu. Uzeli smo od domacina krampe i lopare i dali se na posao. Bajta je duga pet i siroka dva metra. Kopali smo je tri dana. Kada smo iskopali bajtu uzeli smo rucnu zagu i obarali drvo po drvo da je pokrijemo odozgo. I to smo zavrsili i bila je gotova. Zamolili smo domacine da uzmemo sijena i slame da prostremo. Seljani su izasli u susret nama. Prostrli smo i bajta je bila spremna. Jedna grupa je bila na strazi dok je gruga grupa odmarala i spavala. Prvih dana nije se nista narocito desavalo. Dvadeset osmog maja dosao je kurir i obavijestio nas da ce sutra biti postrojavanje jedinice pa pozivaju i nas da prisustvujemo. Krenuli smo ujutro prije zore. Na postrojavanje smo stigli na vrijeme.
Nasem postrojavanju prisustvuje delegacija iz Visegrada. Visegradjani su dosli da se dogovore sa nasom komandu o ujedinjenju brigada. Odjednom se prolomi pucanj. Pucao je neki Kulenovic. Poslije pucnja delegacija iz Visegrada je napustila i vratila se u svoju jedinicu. Da li je slucajno Kulenovic puco ili nije meni nije bilo poznato. Dogadjaji koji treba da daju odgovor nisu bili daleko. Poslije postrojavanja otisli smo na rucak. Rucali smo i krenuli nazad na nase polozaje. Na postrojavanju nas je bilo negdje oko hiljadu i pet stotina.
Mnogi koji su zivjeli u Rogatici otisli su u rodna sela.
Prvih dana juna cetnici napadnu na Pasic kulu i pale sve.

Nastavice se...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9408

  • mujo
  • mujo's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 3
  • Karma: 0
svaka cast detektiv
i ja sam bio ucesnik tog postrojavanja
al mi nije jasno zasto vas je ramiz poslao preko
sarana kad ste mogli preko orahova pa sljivno i dub sve nasa sela
i dosli ste na pokrevenik komanda je bila na pokreveniku
taj dan su bila dva postrojavanja
jedno u novakovicima a drugo na pokreveniku
nas nekoliko je oslo po sejdica u novakovice i dosli smo
zajedno na postrojavanje
ideja je bila da se ujedinimo sa visegradzanima al
nasim pojedincima nije odgovaralo
znam samo da sejdic nije mogao da vjeruje kako smo bili naoruzani,al onda je izbio sukob hamdija kulenovic je pucao namjerno i sve je propalo
ja mislim da nas je mnogo manje bilo na postrojavanju

detektiv jedva cekam sledeci nastavak i jesil bio kod te bajte
kad su nas granatirali
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9429

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Mujo, nije ovo moje licno ratno iskustvo. Ja sam se jednostavno posvetio prikupljanju raznih ratnih svjedocenja pa sam tako dosao i do ovoga materijala koji je ispisan necitkim rukopisom na trideset i pet stranica.
Nemoj zamjeriti piscu ovih ratnih svjedocenja ako je nesto i pogrijesio jer on se tada nasao po prvi put na ovim dijelovima Rogaticke opstine a i vrijeme pomalo cini svoje.
U svom ratnom putu on ce se uskoro vratiti u Rogaticu i rat ce ga odvesti u drugom pravcu pa bi bilo dobro kad bi se i ti ukljucio i opiso nam daljnja desavanja na teritoriji Pokrevenika.....
Isto tako ja znam da je patriotska liga puno ranije osnovana u Rogatici i da je gospodin Kerim Lucarevic boravio u Rogatici negdje oktobar, novembar '91.....
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9456

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Sedmi dio

Izbjegli narod iz Pasic Kule prolazi pored naseg polozaja i ide prema Pokreveniku. U koloni ima i nesto omladine sa oruzjem i oni odlaze sa izbjeglim narodom na Pokrevenik. Izbjeglice nam pricaju o strahotama koje cine cetnici. Cetnici zauzimaju i pale sela: Pasic Kulu, Bjelogorce, Kosovo, Kozice, Cubrice i Cadovinu. Komanda prve Rogaticke brigade ne preduzima ama bas nista da pomogne narodu ovih popaljenih sela. Umjesto da jedinica pomogne u odbrani ovih sela borci odmaraju i jedu janjce na Pokreveniku. Poslije pada Cubrica i Cadovine poceo sam da sumnjam u ispravnost odluke prve Rogaticke brigade. Prvih desetak dana vod kojem i ja pripadam odlazi da postave zasjedu na cesti Seljani-Pesurici. Zakljucili smo da jedino na taj nacin mozemo doci do kvalitetnijeg naoruzanja. Tokom nasih izvidjanja smo primijetili da su svi srbi pa cak i starci cobani i seljaci na njivama naoruzani do zuba, u najmanju ruku automatskim puskama i svi su opasani rucnim bombama. Borci su zakasnili 2-3 minute. Cestom prolaze cetiri putnicka utomobila. Vratili smo se u sami mrak na polozaje. Poslije vecere dogovorili smo se da ujutro dobro poranimo i da postavimo zasjedu. Vodic je spavao sa nama. U zakazano vrijeme probudila nas je straza i krenuli smo. U samu zoru stigli smo na odredjeno mjesto. Desetak ljudi je ostalo da nam pruzi pomoc ako bude trebalo. Isti ljudi stitili su nas prilikom povlacenja. Malo je vremena proslo kad se zacu brujanje motora putnickog vozila iz pravca Seljana. Pustili smo auto da udje izmedju nas. Zacuse se pucnji. Auto je sletio sa ceste i zaustavio se u jarku. Iz auta izletise dvojica cetnika. Jedan krenu prema Tmoru a drugi se svali u jarak. Cetnik koji se svalio u jarku pokusa da baci rucnu bombu na naseg borca koji je krenuo prema njemu. Uvidjevsi da bi mogao ziv da padne u nase ruke drugu bombu je bacio pod sebe. Drugog cetnika koji je trco u pravcu Tmora ubili su ljudi iz zasjede. Posto je zasjeda uspjela vratili smo se na nas polozaj puno, puno bolje naoruzani. Tu vece na nas polozaj dolaze borci iz sela Gornji Dub, Donji Dub i Sljivno. Dosli su da nas zamole da zajedno sa njihovim borcima zauzmemo jedan polozaj koji drze cetnici i odakle provociraju i terorisu. Tu noc nismo mi drzali strazu, odmarali smo. Osvanuo je pravi junski topli dan. Dogovorili smo se kako da nastupimo veceras prilikom izvodjenja akcije. Poslije podne negdje oko 18 casova ispred naseg polozaja zacuse se iznenada pucnji po nasem polozaju. Pucnjava je trajala nekih pet minuta. Kako je pocela tako je i prestala pucnjava. I danas kad razmisljam o tome ja pomislim da je po nama pucala nasa policija. I danas podlijezem istom utisku a razlog je jednostavan. Da ne bi mi ucestvovali u napadu na cetnicki polozaj. Poslije ovog dogadjaja u mene se uvlaci crv sumnje protiv komande Rogaticke brigade. Dolazi mi u usi kad mi je Lutvic rekao da su se dogovorili sa cetnicima o ne napadanju jednih druge. Posto se priblizavo kurbanski bajram otisao sam kod jednog domacina da mi odobri da se okupam i obrijem. Da budem bar malo uljudan za bajram. Odgovorio mi je sto mi navlacis hasumu na kucu. Vratio sam se na polozaj. Kad smo vecerali skupili smo se da se dogovorimo ko ce na strazu. Djevojke smo oslobodili svih tezih radnji. To su bile prve djevojke borci prve Rogaticka brigade. Posto smo sjeli poceli smo razgovor sta dalje da se radi. Pricali smo o tome kako nasa komanda neradi nista dobro za ovaj nas ocajni narod. Svaki dan slusamo o patnji naseg naroda u BiH. Pricali smo kako i danasnji dan prodje i kako cetnici zapalise i selo Sljedovice, pobise i protjerase njegov narod u izbjeglistvo. Rekao sam da nas je nasa komanda odvojila od nasih porodica koje ostadose u gradu. Dosli smo na Pokrevenik da cuvamo porodice Lutvicu, Osmanovicu i Alajbegovicu a da nasi najmiliji ostadose u gradu nezasticeni.
Dogovorili smo se da se vratimo u grad prvom prilikom koja nam se ukaze.

Trinaestog juna kuhar koji je dijelio veceru obavijestio nas je da je iz grada dosao Lutvo da povede one koji hoce da se vrate u grad. Ujutro se spustismo u selo. Posto je bio prvi dan bajrama domacice nas posluzise slatkisima. Nisu ni slutile zasto smo svi sisli sa polozaja. Okupise se i domacini i posluzise nas icem i picem a domacice jos i kafom. Otpocesmo sa razgovorom. Upitasmo domacine da li je istina da je stigo Lutvo iz grada. Odgovorise da je Lutvo stigo juce i treba danas da se vrati. Tako kroz pricu zamolismo jednog domacina da pozove Lutvu. Pola sata kasnije pomolise se domacin i Lutvo. Kad nas je Lutvo video osmijehnuo se i nazvao nam selam. Rukovao se sa svakim od nas. Mi mu rekosmo da mi zelimo da se vratimo u grad zajedno sa njim. Odgovorio nam je:
Dobro dosli Rogaticani moji.
Domacini i njega posluzise i pocese da nas mole da ostanemo na polozaju da ce nas oni hraniti malo bolje i da ce ispuniti sve sta trazimo. Nisu ni slutili da smo donijeli cvrstu odluku i da tu odluku ce mo ispuniti. Odgovorili smo da je odluka konacna i da je necemo ni po koju cijenu promijeniti. Mi borci iz grada da drzimo polozaje a narod iz sela ni da pomene da bi trebali i oni sa nama da drze polozaje. Blizilo se podne i Lutvo nas obavijesti da ce mo krenuti oko jedan sat. Svi smo ponijeli sa sobom ono sto smo i donijeli. Tacno u jedan Lutvo naredi da stanemo u dvojni red.Poslije postrojavanja Lutvo stade na celo kolone i mi krenusmo za grad. Isli smo u razmaku jedan od drugog. Morali smo da se krecemo oprezno da ne bi slucajno naletili na cetnike. Iduci polako sa velikim oprezom stigli smo pred sami aksam u Zlatni do. Tu smo zastali da se dogovorimo kako ce mo u koloni da se spustimo u sami grad. Jedan red ide sa desne strane a drugi sa lijeve strane regionalnog puta Pasic kula-Rogatica. Stigli smo oko pola deset navece do kuca Vatresa na Biljinu polju. Iz kolone izadjose dvije sestre Sanija i Nina i odose kuci da obidju svoju porodicu.
Nisam ni slutio da mi je to poslednji put da vidim Saniju (Slavnicku). Ona je kasnije poginula, kako sam cuo, spasavajuci svog ratnog druga Rikija koji je bio ranjen negdje kod Kukavica. Da im dragi Allah obadvome podari lijepi Dzennet.
Mi nastavismo sa jos vecim oprezom da idemo prema gradu. U Gracanicu stigosmo negdje oko dvadeset dva sata.
Na ulicama nas docekase mladi koji su ostali u gradu i stariji.

Nastavice se...
The administrator has disabled public write access.
  • Stranica:
  • 1
  • 2
  • 3
Time to create page: 0.088 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version