Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me
  • Stranica:
  • 1
  • 2
  • 3

TOPIC: Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9573

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Osmi dio

Poselamili smo se sa svima. Saznali smo da je prilikom granatiranja ranjen nas sugradjanin Sejdalija Cengic. Tu se razidjosmo svako na svoju stranu. Saznali smo da u gradu nema nista novo. Cetnici su povremeno granatirali gradske cetvrti. Tako je ranjen i Sejdalija. Posto je noc otisli smo svako na svoju stranu. Tako smo dosli nakon jedan mjesec odsustvovanja u grad.
Jutro je svanulo suncano. Te noci smo spavali u krevetu nakon mjesec dana. Izasao sam napolje i sastao se sa ostalom rajom iz moje mahale. Raspitivao sam se o svemu i svacemu. Pitao sam raju da li imaju kakve veze sa Pohridom i Poljunom. Odgovorili su mi da se sastaju svake veceri sa rajom sa desne obale Rakitnice. Rekli su mi da je prva muslimanska kuca u gradu zapaljena. Izgorjela je kuca Agica iz Tekije. Nismo se nepotrebno izlagali snajperima. Znali smo da cetnici imaju snajperiste. Uvece oko dvadeset tri sata sastali smo se sa rajom iz Pohrida. Tu smo saznali da je ranjeni Memo iz Zlatnog dola prebacen u Pohrid gdje je imao zasluzujucu njegu. Odatle je prebacen u Gorazde. Vjerujte da i danas neznam kako je prebacen do Gorazda. Drugi ranjenik Cesko poceo je da hoda na obadvije noge. To nas je mnogo obradovalo. Saznali smo i to da su uhvaceni borci koji su sisli u grad: Pezo Jasmin, Cengic Nihad i Mladenovic Adonis i da su ubijeni u blizini Rogatice sa jos petnaestak nasih sugradjana. Neka im je rahmet sto dadose svoje zivote za odbranu Bosne i Hercegovine.
Posto smo se rastali sa borcima Pohrida straza je otisla na svoja mjesta a mi ostali smo otisli na spavanje. Negdje osamnaestog juna iza dvadeset dva casa smo se dogovorili da ja predjem sa jos jednim borcem ujutro prije zore u Pohrid. Odlazi straza na svoja mjesta a ostali na spavanje. Negdje pred zoru probudili su mene i borca koji ce sa mnom preci u Pohrid. Nismo mogli ni sanjati da nam je ta noc bila poslednja noc na lijevoj obali rijeke Rakitnice. Prosli smo niz Tekiju. Zastali smo na raskrsnici gledajuci lijevu i desnu stranu ulice. Gorjela je kuca u Kruscici kod mosta. Radilo se o kuci Furtula Lace. Pretrcali smo ulicu, izuli se i presli Rakitnicu iznad Tekijske zgrade. Kada smo presli rijeku obuli smo se uzeli oruzje na gotovs i krenuli uz Toplik. Dosli smo do krojacke radnje Taiba Skaljica. Opet pogledasmo lijevo i desno niz Titovu ulicu i pretrcasmo je. Usli smo u ulicu Toplik. Po ulici su oborene lezale topole koje su tu rasle. Borci su ih oborili i postavili straze pored stabala. Morali su se dobro cuvati radi snajperiste Tome koji je povremeno pucao sa robne kuce. Zaustavila nas je straza. Posto smo se javili straza nas je propustila. Krenuli smo uz Pohrid. Na raskrsnici izmedju kuca Krluca i Jesenkovica nalazio se veliki auto koji je tu stajao kao barikada. Dakle dvije ulice koje idu sa Titove ulice u Pohrid zakrcene su i dobro cuvane pohridskih branitelja. Smjestili su nas u Likinu kucu. Probudili su nas oko deset sati. Jedinicu koja se nalazila u Pohridu vodio je Mirso. Negdje oko sto dvadeset boraca naoruzanih neki lovackim neki kalasnjikovima nalazilo se Podhridu. Ja sam se raspitivao ima li koliko boraca u Poljunu. Odgovorili su da ima oko sto pedeset boraca.
Razmisljao sam da nasi opstinari i muslimanska policija zajedno sa celnicima SDA stranke nisu pobjegli sa mladim narastajem na Pokrevenik mogli smo braniti grad.
Dalje sam se raspitivao da li se iko od vojnih komandira ponudio da stane na celo jedinice. Odgovorili su da se niko nije dobrovoljno javio da stane na celo jedinice. Posto se blizilo podne poso sam do Sokolovine da vidim prijatelja Fahru. Tacno u dvanaest sati promatramo pjesadijski napad na naselja Rudo, Gracanicu, Holuc i Tekiju. Dakle napad sa Pticijaka, iz pravca Seljani, niz Biljinovac, Rudo i preko Rudog iz pravca Zaganovici Napreduju cetnicke horde zla. Zacudo cetnici nisu granatirali desnu stranu rijeke Rakitnice. Sve su prilike da su znali da lijevu stranu Rakitnice nema ko braniti pa su izvrsili napad tacno u podne. Nismo znali sta se tacno dogadja u Gracanici, Holucu, Tekiji dok narod nije poceo dolaziti na desnu stranu Rakitnice. Kako ko dolazi u Podhrid cujemo potresne price. Saznali smo da su cetnici zauzimanjem Holuca ubili porodicu Zuberovic Ahmeda. Dakle poginuli su u naselju Rudo: Ahmed Zuberovic-Peca, njegova supruga i dvoje djece, supruga Muhameda Zuberovica, pogino je i Salim Coto i njegova supruga, snaha im, te jos jedna Hodzicka, pogino je Ramiz Jusupovic, Zika Brankovic, porodica Babic, porodica Kahvedzic: Racim, Bunjas, Aljo, njihov otac, sin Racimov. Ubijeni su od krvozednih ubica. U Gracanici su ubijeni Bicic Sarija I Ago, Kurtic Hamed, Hodzic Nazif, Sejtarija Ismet. Njih je kasnije zakopo Juso u staroj Agica basti. U kuci je zapaljen Sejdalija Cengic jer je bio ranjen od granate.
U ulici Gracanica ubijeni su: Skaljic Taib, Imamovic Ahmo i oni su zapaljeni. Ubijen je i Hazim Skaljic, Alivi Arif i njegov sin Ramiz. Njih ubise, kako rekose, krvoloci Perisici sa Krmcica otac i sin. Oba su radili kao kondukteri u CTS-u. U toj ulici ubise bracni par Kujovic, zapalise i Aliju Bradarca invalida. U toj ulici ubise Hajragu Sehica, sina mu Sekija a sina mu Munevera ranise. U toj ulici ubise Edhemagincu i staru konu joj Mujagincu. U toj ulici ubise Setica Muniba, na Cesti ubice Salima Sijercica i brata mu Mustafu. Zarobise mnoge muslimane koji se sklonise u kucu Alje Bogilovica; Alju, Sulejmena Bogilovica, Mehu Sabanica..... Ni danas im se nezna za mezare.
Pricali su da je ubica Sljivic Rade autoprevoznik ubio Ramiza Jusupovica-Crvenca i Zijada Brankovica-Ziku.
Po kazivanju u ulici Tekija ispred kuce Murisa Garagica ubijeno je petnaestak nasih sugradjana muslimana. I oni su vjerovatno zapaljeni i za njihovim kostima se jos uvijek traga. Na raskrsnici ulice Tekija i ulica Ragiba Nalbantica vidjeni su Stojan Neric i njegova dva sina sa automatskim puskama-kragujevkama. Sa Holuca i iz Gracanice mnogi su se spasili u basti sestri Skaljic, Devle i Fatime. U Tekiji cetnici ubise Devlu Skaljic, zapalise Mujesiru Alispahic i ubise jednog mirnog gradjanina Nalbantic Rasima.
U ovom cetnickom napadu na neduzno Rogaticko stanovnistvo sa lijeve strane Rakitnice je ubijeno i nestalo jos puno nasih neduznih sugradjana samo zato sto su bili muslimani.
To sve smo saznali od izbjeglog naroda sa lijeve strane Rakitnice.

Nastavice se...
Last Edit: 11 years 8 months ago by detektiv.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9691

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Deveti dio

To smo sve saznali od izbjeglog naroda sa lijeve strane Rakitnice. Narod je prelazio sa lijeve strane na desnu po noci. Sav izbjegli narod smjestio se po kucama Pohrida i Poljuna. Devetnaestog navece bio sam na strazi pola noci. Po zavrsetku straze mi smo svi zaspali. Kada smo ujutro ustali nasli smo se u cudu. Po zavrsetku nase smjene sav narod i stotinjak boraca kao da je nestalo. Svega nas je ujutro bilo sesnaestak. Ostali svi borci otisli su sa narodom. Mirso je otiso u Poljun i tu nisu nasli nikoga na strazi. Nije mi islo u glavu da se sav narod izvukao a da nas koji smo bili na strazi pola noci niko nije obavijestio o tome. Razisli su se u dvije grupe da vide ima li mrtvih i ranjenih da su ostali. Jedna grupa je nasla Haidagincu i zakopala je u Sajkinu avliju dok je druga grupa zakopala Hajrudina Mehmedovica.
Poslije podne otisli smo u Dolove i u jednoj kuci skuhali govedje meso koje smo imali. Tu smo ostali do noci. Padanjem noci otisli smo na strazu da nas cetnici ne iznenade. Izjutra smo se opet nasli na Serhatu. Tu smo se zadrzali do pocetka noci. Opet smo se podijelili u dvije grupe. Jedna grupa ostaje na strazi a druga grupa odlazi da uzme polozaj po Ljunu da nam cetnici ne bi udarili sa ledja. Negdje oko pola noci zacuse se glasovi naroda. Mi nismo ni pretpostavili da ima jos muslimanskog naroda u Rogatici. Do mene je dosla prva grupa naroda. Pitao sam ih gdje su posli. Odgovorili su da hoce na bunar na Ljunu. Rekli su mi da ih ima oko hiljadu i po sto naroda sto djece. Jos sam ih upitao otkud oni sad dolaze. Rekli su mi da su bili u zgradama na Trgu kod bolnice. Nisu imali pravog vodju pa su krenuli u grupama na bunar na Ljunu. Ja sam odveo prvu grupu na bunar. Obavijestio sam ih da je jedno srpsko selo blizu. Nemojte galamiti da vas ne cuju. Vratio sam se gdje je bilo moje strazarsko mjesto. Usput sam sreo jos jednu grupu koja je isla do bunara. Nedugo poslije toga dolazi jos jedna grupa. Tako je bilo do samoga sabaha. U medjuvremenu sam otisao do grupe koja je cuvala strazu. Obavijestio sam ih o tome kako ima naroda koji se krece na Ljun na bunar. Posli smo u samu zoru. Nije bilo vise nikoga da ide preko Poljuna. I mi smo krenuli uz Ljun. Kada smo dosli do bunara imali smo sta i vidjeti. Bili smo iznenadjeni koliko je naroda bilo. Brzo smo se dogovorili kako da postupimo. Posto je bio i Meho sa narodom zamolili smo ga da postroji narod u dvije kolone. Mi ce mo pola boraca sa jedne strane kolone a druga polovina sa druge strane kolone. Mi idemo naprijed a narod iza nas. Morali smo tako postupati radi cetnika. Vodjstvo kolone preuzima ucitelj Suljo. Kretali smo se polako i vrlo obazrivo. Tako iduci stigli smo do kuce na Gojkusama. Suljo je rekao da izvidimo imali koga u kuci. Pred nama je otisao Lisic, neznam mu ime. Nije ni prisao kuci iznenada otvara se vatra iz pjesadijskog naoruzanja iznad nasih glava. Nasta veliki metez medju gradjanima. Bjezanija na sve strane. I ja sam se povukao nekih stotinjak metara i nisam video sta je bilo sa Lisicem. I danas mu se nezna za mezar i kosti. Kako je pocela tako je i prestala pucnjava. Poslije pucnjave cetnici su granatirali sumu ispred i iza nas. Prilikom granatiranja mnogo naroda se izgubilo i razislo...

Fuad Kazic i stariji sin Emir ostali su zajedno sa ostalom famelijom. Fuadova supruga i mladji sin su se izgubili. Fuad je ostavio svog starijeg sina sa ostalom famelijom a on se vratio da trazi suprugu Maidu i mladjeg sina Elvedina. Trazeci ih Fuad se izgubio. Lutao je tako cetiri-pet dana po sumi i na kraju je sisao do svoje vikendice na Borac. Nekako se prebacio do svog stana. Tu su ga uhvatili cetnici i odveli u logor.
Tako se pricalo kasnije a da li je tacno ovako bilo neznam.
Fuadova supruga Maida i njihov mladji sin stigli su sa grupom koju je vodio Hamid Smajlovic.
Takodjer su se izgubili Kasim Lihic i njegova supruga. Neznam kako ali se Kasim prebacio na Kovanjsko brdo i nakon sedam dana lutanja po sumama stigao je nekako do Socica.

Nasa se kolona skupila. Nismo mogli znati koliko se naroda izgubilo. Polako smo krenuli naprijed. Grupa od dvadesetak vojnika koja je bila naoruzana krenula je prema Oblici. Kretali smo se ispod same Sukine vikendice. Narod je polako suteci isao za nama. Uz put smo sreli Aliju Kusturu i djevojku Bistrivoda. Iduci polako zaustavili smo se na pocetku sume Ivnja. Tu smo se zadrzali dok se izvidnica nije vratila. Saopstili su nam da se nista ne vidi na putu kuda ce mo se kretati. Opet na celo kolone idu naoruzani borci. Uz put skidaju potezne mine koje su postavili cetnici.

Nastavice se...
Last Edit: 11 years 8 months ago by Kaza. Reason: Stampartska greska
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9798

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Deseti dio

Zaboravio sam napomenuti da je nasa kolona nosila tesko ranjenu zenu Mirsada Arukovica iz Pohrida. Presli smo put i zaustavili se iznad Vragolova. Tu nastaje velika graja i narod ubrzano ide prema selima kuda su i posli. Ostala je ranjena zena sa nama nekolicinom na putu. Pojavi se Ahmo sa nekim kolima. Strpase zenu u kola i krenuse prema Karacicima. Ahmo se obratio i nama koji smo bili tu. Bujrum svima koji hoce kod mene na Karacice. Polako smo krenuli za kolima. Prolazeci pored jedne kuce zamolismo domacicu da nam dade malo vode. Iznenadio me njen odgovor. Sto navlacite hasumu na nasu kucu. Otisli smo potisteni nakon njenog odgovora. Ja sam se zaustavio na Karacicima. Tu su smjestili i ranjenu zenu. Muskarci su spavali po stalama dok su zene i djeca spavali po kucama. Veliki dio naroda iz Rogatice se smjestio na Socickom kraju. Sve su to cetnici posmatrali. Posto je bilo mnogo naroda iz Poljuna i Pohrida moralo se ici po hranu u Rogaticu. Svakog dana su kolone prolazile istom stazom kuda se izbjeglo preko Ljuna. Brdo Ljun bio je put spasa za hiljade Rogatickog naroda. A sada mladi muskarci vracali su se po hranu u grad.
Neznam je li prosla sedmica od naseg poslednjeg zbijega iz Rogatice jedno popodne poce granatiranje Vragolova i Karacica. Narod se uznemiri bilo je ranjenih civila i djece. Sutradan Meho postroji borce koji su se nalazili na Karacicima i Vragolovima.
U stroj se postroji oko osam stotina boraca. Mnogi su bili bez oruzja ali su imali veliko srce. Odmah poslije postrojavanja dodjose dva vojnika iz Kramer sela. Obavijestise Mehu da njihova komanda zeli da razgovara sa njim. Sa Mehom podje i jedan policajac iz Visegrada. Sjeli su u kola i krenuli su u Kramer selo. Negdje su ih zaustavili cetnici i zarobili ih. Cekali smo Mehu cijelu noc. Ujutro nema ni Mehe ni glasa od njega. Niko nece da se postavi na mjesto komandovanja. Opet smo ostali bez komandanta. Posto je Hamed bio najstariji medju nama zamolili smo ga da on preuzme komandu.
Drugi dan poslije granatiranja skupise se ugledni gradjani Rogatice da se dogovore sta da se radi dalje. Mnogo naroda na malom prostoru a hrane sve manje i manje. Dogovorise se da se krene trasom uzane pruge za Ustipracu. Sutradan grupa naroda ode da napravi improvizovani most na rijeci Praci ispod Karacica. Negdje oko tri sata popodne most bijase gotov pa se narod u manjim grupicama poce spustati do mosta. Moralo se polako prebacivati preko mosta. Narod je presao na trasu. U Vragolovima, Karacicima i Golubovicima osta nesta gradjana iz Rogatice. Velika kolona negdje oko tri hiljade Rogaticana krenuse na put prema Ustipraci i Gorazdu jedinom slobodnom gradu od Visegrada do Foce. Nisu presli ni pola kilometra po njima pocese da pucaju cetnici sa stijena i pecine ispod Gladanovica. Nisu mogli krenuti do samog mraka. Sa sobom su ponijeli sve ranjenike da im se pruzi ljekarska pomoc u Ustipraci ili u Gorazdu. Na njihovom putu do Ustiprace dosta toga se dogodilo. Ne mogu pisati o tome jer nisam bio u tom zbjegu.
Mogu samo napomenuti da su na tom putu cetnici pucali po njima i bacali su bombe tako da je na tom putu bilo i poginulih i tesko ranjenih. Ali vecina je stigla ziva i zdrava do Ustiprace a neki i do Gorazda.

Mi koji smo ostali u Golubovicima, na Karacicima i u Vragolovima uklopili smo se na zivot onako kako se moglo.
Povremeno smo isli u manjim grupama po hranu u Rogaticu. Cetnici jos nisu bili usli u Poljun i Pohrid. Hrane je bilo u svim kucama. Uzimali smo hranu i iznosili na Ljun. Vracali smo se u grad i postavljali cetnicima zasjede. Mislim da je to i bio razlog zasto cetnici nisu zauzeli Poljun i Pohrid. Jednom prilikom odlaska u Rogaticu i prilikom vracanja iz Rogatice na Ljunu su nasi nasli ubijene Koru Sabita i Feriza Muju. Obavijestili su nas tacno gdje su ubijeni.
Za dva dana krenuo sam i ja po hranu. Dosli smo na Ljun i na tacno opisanom mjestu nasli smo ubijene.Htio sam ih zapaliti posto su se bili usculi. To mi nisu dozvolili.
Nisam mogao ni naslutiti da cu bas da dodjem na ovo mjesto da im kupim kosti.

Mjesec juni i mjesec juli bili smo svjedoci protjerivanja pokolja muslimanskih sela sjeverno od Rogatice. Protjerani su i pobjeni muslimani svih sela od Kovanja do Rakitnice. Ostavise svoje nepokopane kosti iz mnogih sela opstine Rogatica. Vrlo mali broj sela ostade pod kontrolom muslimana. Vecina muslimanskih sela ostade bez svog muslimanskog stanovnistva. Mnogi ostadose bez svojih zivota samo zato sto su bili muslimani i nisu htjeli da napuste svoja ognjista. Dolazile su do nasih usiju nevjerovatne price iz usta onog naroda koji nekim cudom ostadose zivi. Narod sjeverno od Rogatice morao je da predje na Socicku teritoriju da bi spasili goli zivot.
Poslednji put u Rogatici sam bio prvog avgusta. Tad sam primijetio da je totalno spaljena Tekija. Ostala je bez ijedne kuce. Uzeli smo hranu i pred sami mrak se vratili na Karacice.
Ujutro nas probudise jake detonacije. Izasli smo vani i vidjeli da detonacije dolaze iz Kramer sela.

Nastavice se...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9801

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
Pricanje Lovca je vrlo interesantno ali bi valjalo i da se ostali ukljuce i prenesu svoje dozivljaje u nas forum. Ja sam takodjer bio sudionik ovih dogadjaja koji su mi se duboko urezali u sjecanje a valjalo bi ovdje navesti i detalje koji su bili vrlo interesantni a u prici nisu pomenuti.
Ja se i danas sjecam ranjene zene Mirsada Arukovica. Cijelo vrijeme smo je nosili na nosilima. Bila je ranjena u nogu od PAM-a. Po nesreci je bila jako teska tako da nam je to zadavalo velike muke. Eto ja sam ucestvovao u nosenju te zene i preko Ljuna a i dolinom Prace prema Ustipraci. Bilo mi je tesko ali sam stisnuo zube, mada mi je dolazilo da pobacam i svoj ruksak i da posaljem sve do djavola.
Sjecam se dobro tog datalja za koji Lovac spominje da je nastala graja. Ustvari ovi koji su nosili zenu trazili su da se mijenjamo jer je ispalo da jedni te isti stalno nose ranjenika. U jednom momentu vise niko nije htio dalje tako nositi.To je bilo prakticno kada smo se popeli na Ljun.
A onda se desilo nesto sto je bilo nezamislivo u takvoj situaciji. Cuvar iz preduzeca Sjemec, Ramiz mu je bilo ime, prezimena se ne sjecam, zivio u Podhridu, izvadio pistolj i pucao dva puta u zrak. Valjda htio da zaplasi ove koji nece dalje da nose. Ljudskoj gluposti nema kraja. Tim hicima smo prakticno bili otkriveni i ubrzo su pocela nasumicna granatiranja a onda i panika medju svijetom. To je mnoge kostalo i zivota.

Lovac takodjer spominje improvizovani most preko Prace koji je napravljen za prelaz zbijega na drugu stranu Prace. Prejaka je rijec most za tako nesto.
To je u stvari bilo stablo koje su srusili i tako premostili nabujalu Pracu. Kao drzac (rukohvat) bilo je zategnuto iznad stabla jedno uze za koje smo se drzali prilikom prelaska. Praca ispod nogu je bila mutna i valjala sve pred sobom . Mnogi su imali problem prelaska preko ovog „mosta“.
Sjecam se da smo ja i moj rahmetli otac maltene prenijeli moju majku preko tog debla jer ona nije bila u stanju da sama predje. Nije bilo druge , valjalo je preci ili se vratiti na teritoriju koju su poceli napadati cetnici. Taj detalj mi je i danas ostao duboko urezan i kad ga se sjetim uvijek , iznova, me uhvati strah. Za mene i oca to nije bi neki problem ali za nju je to bila nepremostiva barijera.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 8 months ago #9895

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Jedanesti dio

Sastali smo se brzo i donijeli zakljucak da jedna grupa naoruzanih boraca krene sa zenama i djecom prema Banj stijeni. U medjuvremenu zene ispekose hljebove koje ce mo ponijeti sa sobom. Dok su zene kuhale i pekle hljebove stigose do nas i Vragolovcani. Kada su zene ispekle hljebove krenuli smo oko jedanaest sati. Prosli smo ispod Golubovica i krenusmo uz Jarovic brdo. Nismo mogli kretati se brzo. Bile su sa nama i zene i djeca. Stigli smo na Banj stijenu oko tri sata iza podne. Posto smo bili zedni zatrazismo vode od jednog domacina koji nas iznenadi sa rijecima, zasto mi navlacite hasumu na kucu. Ne mogu da vjerujem ali tu rijec cujem od svoga naroda treci put.
Oko pet sati poce da pristize narod iz svih sela od Stjenica do Gosinje. Cuje se prica da je Perovic Bogoljub sa Stjenica izvrsio veliki pokolj nad muslimanskim zivljem u Kramer selu. Drugi avgust ostace zabiljezen po mnogim zlodjelima koji pocinise cetnici od Stjenica do Gosine. Krenuli smo zajedno sa izbjeglim narodom prema kanjonu Prace. Na stjenama obavijestio nas je vodic da ce mo krenuti oko dvadeset dva sata. Bilo je jos dosta naroda koji je pristizao na Gosinu. Tacno u zakazano vrijeme vodic naredi pokret prema Barama. Polako kolona krenu niz Gosinu. Nismo isli brzo. Kolona se kretala polagano da se ne bi prekidala. Isli smo negdje oko sat vremena kad poce ubrzana paljba po koloni. Sreca po nas da su gadjali preko kolone. Ubrzo paljba presta pa smo mogli da krenemo dalje. Predjosmo oko pola puta niz Gosinu kad poce da pada kisa. Prvo malo po malo a kasnije poce da lije kao iz kabla. Narod je bio slabo obucen pa smo pokisli do gole koze. Da se nismo kretali ko zna sta bi sa nama bilo. Stigosmo na trasu uskog kolosijeka u rano jutro. Pred nama rijeka Praca kao da nam govori da smo spaseni cetnickih nozeva. Vodic udje u Pracu i poce da je gazi. To uradismo i svi mi. Posto predjosmo preko rijeke vodic nas obavijesti da ne galamimo i da ne lozimo vatru. Lijevo od nas je Hranjen koji drze cetnici. Tu smo morali da se zadrzimo do noci. Nekako smo osusili odjecu pa nam je bilo toplije. Padanjem noci krenusmo. Morali smo se penjati uz brdo. To penjanje je naporno, kretali smo se vrlo tiho. Oko jedanaest sati noci stigosmo na Bare. Selo sa malim brojem kuca. Domacini nas obavijestise da nema mjesta u kucama ni za koga. Rekose nam da krenemo uz dolinu pa da se tu smjestimo. Krnuli smo polako uz dolinu putem. Ukaza se vatra. Iduci polako stigosmo do vatre. Vatru je nalozila famelija Lisic. Pruzili su nam gostoprimstvo koje mi rado prihvatismo. Smjestili smo se po livadi i tu smo zanocili. Ujutro svanu lijep suncan dan. Dobismo naredjenje da pravimo improvizovane bajte na rubu sume. Dadosmo se poslu. Svaka porodica je pravila za sebe. Na livadi se nalazila dva sijena. Sijeno iskoristismo za pokrivanje bajti. Taj posao trajao je cio dan. Vecerali smo nalozili vatre i grijali se pored njih. U neko doba noci legosmo spavati. Probudismo se oko osam sati. Vedar i suncan dan. Dadosmo se na posao da se skupi drva za vatru. Kad to zavrsismo sjedosmo da se odmorimo. Posto smo ponijeli malo hrane dogovorismo se da jedna grupa mladjih ljudi krene za Karacice, Golubovice i Vragolove po hranu. Jedni su nosili brasno drugi druge potrebstine. Posto nismo imali sporeta mnogi su ponijeli peke i saceve. Da odemo i vratimo se trebalo nam je dvadeset cetiri sata. Po hranu smo isli svaki treci dan. Jedna grupa vojnika dotjerala je desetak grla krupne stoke a druga grupa nesta ovaca. Negdje oko desetog avgusta na teritoriju bara stigose Nedim, Dzevad i Pilot iz Sarajeva. Preko Grepka stigli su da nam se pridruze. Nismo imali komandanta pa je Alija predlozio da nam komandant bude Nedim a njegov zamjenik Dzevad. Sutradan se postrojismo. U stroju nas bi oko hiljadu boraca. Vecina je bila nenaoruzana. Izabrali smo komandire ceta, vodova i komandire odjeljenja.
Nedim je prisao svakom vojniku i rukovao se sa njim.
Dakle ovo je bilo moje trece postrojavanje. Dvatri dana se nista posebno nije desavalo.
Cetrnaestog avgusta postrojismo se.
Pred stojom stajase komandant brigade Zaim Imamovic, komandant Alija Prazina i nas komandant Nedim.
Komandant Nedim obrati nam se rijecima:
Moji borci kucnuo je cas da i nasa jedinica krene u okrsaje sa cetnicima.
Zato trazim dobrovoljce koji ce ako bog da sutra poceti sa oslobadjanjem lijeve strane Gorazda.

Petnestog avgusta 1992 krece operacija Krug. Oko stotinu boraca izadjose kao dobrovoljci za sutrasnju akciju. Nedim nam se ponovo obrati. Nisam trazio stotinjak boraca. Ja trazim cetrdesetak da istupi iz stroja.
Ostali se pobunise da niko nema pravo da nam zabrani da se borimo.
Nedim je prisao borcima i odabrao cetrdeset boraca koji ce sutradan ucestvovati u operaciji Krug. Jedna od najvecih bitaka za Gorazde bila je operacija krug.
Polovicom avgusta 1992 krenuse jedinice: Prve Pogrinjske brigade, Ceteres trece Podrinjske brigade i Rogaticke brigade koja se nalazila na Barama.
Bitka za Hranjen traje dva dana i dvije noci. U toj borbi jedinice BiH nisu imale poginulih i ranjenih boraca. Bitkom za Hranjen nase jedinice uporedo napadaju na Trovrh i na Pticijak. Ciscenjem je zavrsena bitka. Dolazi oko dvjesto boraca na polozaj a borci koji su ucestvovali u borbi za Hranjen odlaze na zasluzeni odmor.
Prilikom borbe za Hranjen izginuse mnogi cetnici.
Cetnici su morali da napuste ovu teritoriju i da pobjegnu na opstinu Rogatica.
Ostalo je ovaca tako da je nasoj jedinici dobro doslo.
Imali smo malo hrane tako da nam je dobro doslo ono sto osta iza cetnika.

Nastavice se...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 7 months ago #10011

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Dvanesti dio

Treci dan dodje nam zamjena na Hranjen. Mi koji smo bili na polozaju povukosmo se na Bare. Sutradan nas Nedim postroji. Opet je trazio dobrovoljce. Sada nas je izaslo nesto manje dobrovoljaca. Komadant nas odabra oko pedeset boraca. Stao nam je na celo i krenusmo. Nismo znali kuda nas vodi. Presli smo preko Hranjena i krenuli putem prema Gorazdu. Zaustavili smo se na raskrsnici ispod Jabuckog sedla. Napad na Sjenokos poceo je tacno u dvanaest sati. Prilikom napada ranjeno je nasih sedam boraca. Medju njima bio je i komadant. Dva borca su nestala. Borci su iznijeli ranjene i odnijeli ih prema Barama. Ostali su ostali na polozaju. Pred sami mrak povlaci se Pelam sa polozaja. Na polozaju ostaju samo Rogaticki borci njih oko cetrdeset. Nismo znali da je Pelam dobio zadatak da se jedinice povuku da se cetnici mogu povuci. Da su nekim slucajem krenuli na Gorazde usli bi u Gorazde lako. Posto smo na polozaju ostali sami oko jedan sat dogovorili smo se da se i mi povucemo. Na Bare smo stigli pred samu zoru. Po dolasku mi legosmo da se odmorimo. Digli smo se oko jedan sat po podne. Posto je komadant ranjen postroji nas Haso Brzi. Iz stroja se izdvoji cetrdesetak boraca uzesmo svoje naoruzanje i krenusmo. Na Hranjen stigosmo negdje oko osamnaest sati. Sidjosmo niz Hranjen i preko Krive drage krenusmo uz Vranovinu. Posto se priblizavala noc mi smo zastali na stjenama Vranovine. Tu odlucismo da zanocimo. Polegosmo i tu zaspasmo. Probudili smo se u samu zoru. Krenusmo kad sunce granu po Vranovini. Zaustavili smo se na kraju Vranovine. Oko nas padale su poneke granate. Brzi odvoji dva mitraljesca i njihove pomocnike. Povede ih prema prevoju Jabuckog sedla. Otpoce jaka pucnjava. Odgovorise im nasi mitraljesci. Razmjenom pucnjave ranjen je jedan nas pomocnik puskomitraljesca, Avdo. Brzi brzo donese odluku da se povucemo i da iznesemo ranjenika. Brzo napravismo nosila i krenusmo sa ranjenikom preko Vranovine. Otpoce jako granatiranje samog vrha Vranovine. Granate padase nesto dalje od nas tako da nije bilo mrtvih ni ranjenih boraca. Brzo se spustismo niz strmu Vranovinu. Nadjosmo se na putu Gorazde-Bare. Primijetili smo da prema nama lete dva aviona iz pravca Pale. Sklonismo se dok avioni nestase iz vidokruga. Nastavismo put prema Barama. Pred vece postrojise cijelu jedinicu. Uzeli smo naoruzanje i krenusmo prema Krivoj Drazi. Na Krivu Dragu stigosmo pred sami mrak. Rekose nam da idemo postaviti zasjedu cetnicima ispod same Vranovine. Krenusmo putem koji vodi na Gornje Mesice. Stigosmo na mjesto i brzo se rasporedismo po polozaju. Trebamo da sprijecimo spajanje cetnika sa Sjenokosa sa cetnicima Vrazalica. Rano ujutro upadose tri cetnika u zasjedu. Posto su vidjeli da su upali u zasjedu uzese bombu zagrlise se i izvrsise samoubistvo. Od te bombe ranjeno je i nasih boraca. Cio dan cetnici granatiraju sami vrh Vranovine. Drugi dan iz pravca Gornjih Mesica dolazi desetak cetnika i pale samo podnozje Vranovine. Nasi ih opazise i otvorise jaku vatru. Cetnici se vratise odakle su i dosli. Posto vatra uze maha pritrcase borci i brzo ugasise vatru. Malo poslije gasenja vatre sami vrh Vranovine pocese nadlijetati avioni. Nisu granatirali niti su bombardirali. Avioni odletise a mi odahnusmo. Tu cijelu noc culo se brujanje kamiona. Ja sam mislio da cetnici dovlace pojacanje. Poslije svanuca prolomi se dugi rafal padinama Jabuckog sedla i same Vranovine. Nedugo poslije toga do nas dodje kurir. Saopsti nam da se povucemo sa polozaja prema Krivoj Dragi. Na Krivoj Dragi cekalo nas je iznenadjenje. Cekao nas je komadant Nedim. Okupili smo se oko njega. Bilo nam je drago sto se nalazi medju nama. On nam saopsti da je lijeva strana Gorazda oslobodjena sa jednim iznimkom. Jos nam je ostalo cetnicko uporiste na Vrazalicama. Tu se zadrzasmo do dva sata popodne. Komadant nam naredi da se postrojimo. Kolona krenu prema Sjenokosu. Sa raskrsnice krenusmo prema Jabuckom sedlu. Pred sami mrak stigosmo na Jabucko sedlo. Na Jabuckom sedlu nije bilo bajta a bunker je unisten od cetnicke avijacije. Borci su zanocili na livadi. Ujutro se probudismo promrzli. Jedva cekasmo da sunce progrije da se malo zagrijemo. Sunce brzo ugrija promrzle borce. Tu doruckovasmo i krenusmo preko Pticijaka na Trovrh. Po dolasku na Trovrh ocistismo sve prostorije i hodnike pa napravismo kreveta i tu se smjestismo. Sa tim je operacija Krug zavrsena na lijevoj strain Drine. Prilikom pretresanja terena na Vranovini gine borac Ejub. Na Sjenokosu pronadjose tijela Dzevada i borca koji je sa njim nesto. U operaciji Krug nasa jedinica imala je dva mrtva i cetrnaest ranjenih boraca. Poginule drugove ukopasmo na groblju Bare.
Neka im je vjecni rahmet jer mladi dadose svoje zivote za odbranu Bosne i Hercegovine.
Ranjeni su se lijecili u ratnoj bolnici Gorazde.
Da bi u potpunosti uspjela operacija Krug trebali smo protjerati cetnike sa Sudicke planine.
Rogaticka brigada prvih dana septembra krenu da ocisti Sudicku planinu od cetnika.

Nastavice se...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 7 months ago #10199

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Trinesti dio

Krenuli smo prije zore. Dio jedinice trebao je da dodje sa lijevog boka, druga jedinica treba da napadne sa desnog boka a treca jedinica da zauzme izmedju dva sela polozaj da cetnici ne bi napali muslimanske Vrazalice. Na polozaje smo dosli prije svanuca. U samu zoru dvije nase jedinice udarise sa bokova. Cetnici su bili iznenadjeni nasim udarom. Nisu ni pruzili nikakav otpor. Pobjegli su glavom bez obzira. Nasi nisu ni pokusali da idu za njima. Jedinica koja je zauzela polozaj izmedju dva sela usla je u srpske Vrazalice i pretrazili su sve kuce. U srpskim Vrazalicama nismo nasli nikoga. Poslije pretrazivanja kuca jedinica odlazi da se sastane sa ostale dvije jedinice. Tu smo ostali skoro do noci. Ocekivali smo kontra udar. Cetnici nisu ni pokusali da udare kontru. Jedan dio jedinice ostaje na polozaju a drugi dio jedinice ide na spavanje. Ujutro smo mogli da skupljamo hranu koja osta iza cetnika. Nasli smo dosta hrane. A ostalo je mnogo krupne stoke i mnogo ovaca. Nasli smo dosta oruzja i municije. Sa ovom akcijom Rogaticke brigade operacija Krug je potpuno uspjela. U ovoj akciji imali smo jednog teze ranjenog borca. Borac je ubrzo umro od zadobijenih rana. Neka je vjecni rahmet svim borcima koji dadose svoje zivote za dobrobit naseg naroda. Uporedo sa ovom akcijom na Sudickoj planini borci Armije BiH nadiru svim snagama na desnoj strani rijeke Drine. U naletu nasih boraca cetnici se pomalo povlace sa svojih polozaja. Posto cetnici bukvalno bjeze nasi u zaru napada oslobadjaju naselja Bare, Kasatice, Zupcice, Podkozaru i jos nekoliko sela. I u ovoj operaciji ucestvuje Rogaticka jedinica sa Bara. Velikim naletom nasa Armija za osamnaest dana protjeruje cetnike sa cijele teritorije Gorazdanske opstine. U operaciji Krug zarobljeno je od neprijatelja velik broj naoruzanja, oruzja, orudja, i municije svih kalibara. Dio te opreme dobija i nasa jedinica sa Bara. Posto je zavrsena operacija Krug, vrlo uspjesno, borci Armije BiH dobise zasluzeni odmor. Prvih dana krenu operacija Praca. Borci Armije krenuse na zauzimanje opstine Praca. Jedan dio boraca Bosne i Hercegovine predjose na lijevu stranu rijeke Prace. Drugi dio jedinice spusta se sa brda u kanjon Prace oko tristo metara od samih kuca. Nase jedinice su napale i prodrle su u podnozje Masline stijene. Pokusavali su svim silama da zauzmu Maslinu stijenu ali im to nije poslo za rukom. Trpili su gubitke ali nisu popustali u nastojanju da zauzmu Maslinu stijenu. Borbe su se vodile dva dana i dvije noci. Posto nisu mogli zauzeti Maslinu stijenu a ponestalo je i municije, donesena je odluka da se povuku. Sa sobom prilikom povlacenja nose mrtve i ranjene. Prilikom povlacenja pale sve da se cetnici ne vrate. Borci koji su se spustili sa brda na desnu stranu rijeke zadnji su se povukli sa polozaja koji su bili zauzeli. Operacija Praca nije uspjela. Nasa jedinica sa Bara imala je pet mrtvih.
Neka ih Allah nagradi vjecnim dzennetom.

Oruzanim snagama borci Armije Bosne i Hercegovine krecu u jos jednu akciju iz pravca Pokrevenika- Sljedovica i sela Kamena kao i sa padina Sarana krecu na cetnicke polozaje.
SA takvim planom napada komadant Nedim se nije slagao. Njegov plan je bio da se prvo uzme brdo Tmor pa tek kasnije da se pristupi ponudjenom planu. Borci sa Bara trebali su da se spuste na regionalni put Rogatica- Kozici. Posto su nam procitali plan napada krenuli smo na izvrsenje. Po planu Nedimova jedinica je trebala da prodje pored sela Dobromerovica niz Raspust njive do ceste Rogatica-Kozici. Medjutim mi dobijemo drugaciju uputu. Nasi borci dobise zadatak da napadnemo liniju iznad samih Seljana. Upali smo izmedju bunkera i bajti. Ispred nas minsko polje. Sa Strmca vide nas kao na tanjiru. Sve gore od goreg. Komandiri ni sami neznaju sta da rade. A cetnici nas otkrise rano, otvorise vatru po nama. Ranise nam sedam boraca. Dobismo naredjenje da nesmijemo pucati. Posto nismo mogli da se krecemo bili smo laka meta za cetnike. Posto su stalno gadjali po nama i nasi borci otvorise vatru po cetnickim bajtama. Posto su borci otvorili vatru cetnici su umanjili svoju vatru. Posto su cetnici umanjili vatru nasi borci pocese da se izvlace. Sa sobom su nosili ranjenike. Ja sam se povukao poslednji. Sastali smo se na brdu ispod Bandere. Cetnici vise nisu pucali po nama. Prilikom odmaranja upitao sam komandira otkud to da mi napadamo iznad Seljana kad je plan bio da mi prodjemo pored Dobromerovica a ne iznad Seljana. Odgovorio je da ne zna ni on sam. Ranjene borce odnijeli su nasi borci do prevoznog srestva. Ali nikako da se vrate. Komandir stupi u vezu sa Nedimom. Obavijesti ga gdje smo upali. Obavijestio ga je da imamo sedam ranjenih. Vojnici koji su odnijeli ranjene nece da se vrate.

Nastavice se...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 7 months ago #10379

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Cetrnesti dio

Upitao ga je komadant gdje se nalazimo. Opisao mu je. Komadant je rekao da saceka da se dogovori sa ostalim komadantima pa ce ga obavijestiti. Cetnici su intenzivno granatirali. Granate su padale dvije stotine metara iznad nas. Sreca nasa pa smo bili blizu cetnickih polozaja. Ubrzo se javi komadant. Posto ce ubrzo mrak povucite se na polazni polozaj. Krenuli smo prema Saranu. Poce opet granatiranje terena oko nase kolone. Posto sam ja bio u prvom dijelu kolone pozurili smo. Odjednom jaka detonacija bacila nas je na tlo. Zacu se stenjanje i jaki jauci. Glas je dozivao Debu. Posto su granate padale oko nas izvlacili smo se pojedinacno na Saran i gore smo se iskupljali. Kako smo se iskupili nalozili smo vatru posto je bilo hladno. Dogovorili smo se da odemo po onog sto je zvao upomoc. Doznali smo da nam je granata pala u kolonu i da ima vise mrtvih. Stigli smo brzo do mjesta gdje su lezali. Cetvorica na mjestu mrtva. Kakav uzasan dan za nas borce sa Bara. Pokupili smo mrtve i donijeli ih do mjesta gdje smo nalozili vatru. Dosao je traktor potovarili smo mrtve. Javili smo da imamo cetiri borca mrtva i da je jedan tesko ranjen od granate. Komadant nam naredjuje da se povucemo na Pokrevenik. Sutradan sahranismo mrtve u groblju na Pokreveniku.
Neka im dragi allah da dzennet i dzennetske ljepote.
Tako jos jedna nasa akcija osta bez uspjeha.

Udruzene jedinice Armije BiH krenuse da zauzmu Ustikolinu. Jedinica je krenula iz Sadbe. Kretali smo se uz rijeku Drinu desnom obalom. Prolazili smo ispod cetnickih polozaja. Morali smo se kretati brzo i tiho da nas cetnici ne otkriju. Putovali smo do odredjenog mjesta. Na tom mjestu trebali smo naci ljude sa gumenim camcima koji su nas trebali prebaciti na lijevu obalu Drine. Ne nadjosmo ni ljude a ni camce. Cuo sam komadanta Zaima kada je rekao da ce mu neko platiti za ovu izdaju. Stigli su i poslednji borci. Zaim nas je zamolio da se vratimo nazad u najvecoj tisini. Rekao nam je da je akcija izdata da se boji da nisu obavijesteni cetnici. Mi smo mjesto napustili u najvecoj tisini i poceli se povlaciti ubrzano do Sadbe. U Sadbu smo stigli u zoru. Zaim je rekao Nedimu da ce uzeti nasih tridesetak boraca a ostali da se vrate na Trovrh. Dosli smo na Trovrh prije dvanaest casova. Oko pet sati postroji nas komadant. Rekao je da se brzo pripremimoza akciju. Nismo nista pitali ali smo se u rekordnom vremenu spremili. Komadant je rekao da se popnemo na kamione i da se suzbijemo sto vise da mozemo svi stati. Rekao je da ce se u gradu pridruziti jos jedna grupa. Krenuli smo pjevajuci iako smo znali da idemo na tezak zadatak. Brzo smo stigli u Gorazde. Na zakazanom mjestu cekala nas je grupa boraca. Popeli su se na kamion i mi ubrzano stigosmo do Sadbe. Iskrcasmo se i krenusmo do Zebine sume. Stigli smo na Zebinu sumu znojavi. Pozdrav komadanta Zaima i Nedima. Kratka Zaimova komanda. Naprijed do Drine. Komadant je naredio nama da krenemo i da se pazimo. Vojska ide od bajte do bajte i puca. Svijece upaljene hrana se jos pusi a cetnika nigdje ni jednoga. Tako idemo polako sa prstima na obaracima. Isli smo tako oko dvjesto metara. Zastali smo i zamolili Nedima da neidemo dalje. Noc je pala pa nam cetnici mogu postaviti mine i napraviti zasjedu. Umorni smo i gladni. Nedim pozva Zaima. Rekao mu je da borci traze da stanu. Komadant Zaim je odobrio i borci krenuse prema bajtama. Smjestili su se u bajte formirali straze i legli da se odmore.
Svanulo je jutro. Dan je bio lijep i suncan. Sjetih se jedne price, lijep dan za umiranje. Svi smo ocekivali da ce mo krenuti ujutro. Komadanti nisu mislili tako. U napad ce mo krenuti tacno u dvanaest sati. Dobro nam je doslo da se jos malo odmorimo.
Cekali smo da nam se prikljuce borci sa Pokrevenika. Stigli su negdje oko deset sati. Odmah su krenuli iza ledja cetnicima. Tacno mi krenusmo od bajte do bajte. Bojali smo se cetnicke zasjede, medjutim cetnicima nije ni na pamet palo da to urade. Presli smo jedno dvadesetak bajti. Ispred bajti pred nama cetnici pocese da pucaju po nama. Nasi borci se bacise po zemlji. Pocesmo i mi da pucamo po cetnicima. Odjednom sedam boraca potrca prema jednoj bajti. Uletili su u bajtu. Iz bajte se cula pucnjava. Na zemlji su lezali bradato cupasti cetnici. Brada do grudi prljava i masna. Lezali su nepokretni. Krenusmo dalje. Komadant Nedim naredi nekolicini boraca da kupe municiju i oruzje koje je ostalo iza cetnika. Kada je izdao naredbu poveo je borce da dalje oslobadjaju bajte. Uz put smo nasli jos dva mrtva cetnika. Iduci tako za cetnicima dosli smo do jedne bajte. Dalje nismo mogli zestoko je pucalo. Komadant Nedim je ranjen. Ranise jos jednog naseg borca. Nedim nam naredi da idemo desno kroz sumu da se nadjemo cetnicima iza ledja. Uradismo sto nam je naredio Nedim. Krenusmo na desnu stranu kroz sumu.

Nastavice se...
Last Edit: 11 years 7 months ago by detektiv.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 7 months ago #10559

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Petnesti dio

Krecuci se kroz sumu dodjosmo do zice. Pored same sume leze nasi borci. Pukla livada ispred boraca. Cula se povremena paljba i sa nase i sa cetnicke strane. Na sred livade pojavi se cetnicka glava. Komandir cete ispali granatu iz rucnog bacaca. Nesta cetnika. Utihnuse i pucnji sa cetnickih polozaja. Blizila se noc. Odjednom se cu jedan glas. Trazio je od nas da prestanemo pucati. Poznali smo glas i presta pucnjava. Presli smo preko zice i krenusmo prema nasim borcima. Svi smo se skupili oko komadanta. On nam je saopstio tuznu vijest. Obavijestio nas je da je poginuo Ahmet-Drina. Svima nam se srce steglo od velike zalosti. Ostali smo bez velikog, hrabrog i neustrasivog borca. Mnogima nam udarise suze na oci. Svim borcima bi zao Ahmeta. Pala je noc. Bliza famelija i njegovi jarani odnesose Ahmeta do jedne bajte. Tuga nikako da napusti nase duse. Zaljenju nema kraja jer izgubismo vrlo dragog saborca. Polozise Ahmeta pored bajte i pokrise ga. Borci zauzese bajte. Rasporedise se straze a ostali borci legose da spavaju. Ustasmo u samu zoru. Postavili smo isturenu strazu da se cetnici slucajno ne bi povratili. Iznenada se zacu jaka paljba sa mjesta gdje se nalazila straza. Ubrzo i presta jer se cetnici nisu nadali isturenoj strazi pa su se morali povuci. U tom prepucavanju pogino je jedan nas borac. Donijeli smo i njega i skupa sa Ahmetom stavili u kola koja su ih odvezla u Gorazde. Cetnici vise nisu pokusavali da povrate izgubljene polozaje. Negdje oko osam sati dize se grupa boraca da idu da vide tenk koji je zarobljen od cetnika. Mene i jos nekoliko boraca je zadrzo Nedim da popijemo kahvu. Ne prodje puno vremena zacu se jaka detonacija sa mjesta gdje se nalazio tenk. Jedan od boraca je nehotice aktivirao minsku napravu koju su postavili cetnici. Od te mine ranjeno je pet-sest boraca. Borce smo ubrzo prebacili do vozila. Odmah su ih prebacili u Gorazdansku bolnicu. Poslije tog incidenta nista se nije desavalo. Komadant nas je pozvao da pregledamo bajte u livadi. Nasli smo dobro uredjen trap pun jabuka i krompira. Vojnici koji su skupljali oruzje i municiju iznenadili su nas velikim brojem municije velikih kalibara, desetak garonja puskomitraljeza, jedan pam, veliki broj automatskih i poluautomatskih pusaka, veliki broj bombi.....
Nasli smo mnogo minobacaca seset-dvojke ali malo granata. Posto se blizila noc opet smo isturili straze a ostali ostadosmo da spavamo. Hrane smo nasli dovoljno da se nismo bar za to brinuli. Osvanuo je lijep i vedar dan. Komadant nam naredi da se spakujemo. Ubrzo ce stici smjena a mi ce mo u Gorazde na dzenazu palim borcima. Stigli smo na vrijeme na dzenazu. Ukopali smo poginule drugove. I danas kad ovo pisem tuga mi cijepa srce.
Neka je vjecni rahmet palim borcima.

Krajem decembra krenuse jedinice da pokusaju zauzeti polozaje na Nekopima. Nismo ni slutili kakvo nas iznenadjenje ceka. Prisli smo nekih dvjesto metara od polozaja. Na polozaj smo stigli oko dvanaest sati. Prilikom prilazenja prema zaklonu nailazi na minu komandir iz Ilovace. Mina je eksplodirala i ranila ga u nogu.
Odjednom cuje se glas sa cetnickih polozaja:
'Ajte Rogaticani sta cekate. Dzumatski su sati, 'ajte da klanjamo dzumu.
Iznenadilo nas je to sto cetnici tacno znaju ko ih napada. Odjednom cetnici sasuse paljbu sa svih strana iz pjesadijskog naoruzanja. Nismo imali drugog izbora nego da se povucemo.
Sada i laiku moze da bude jasno da su mnoge nase akcije bile izdane od cetnickih dousnika.

Pocetak zime '92-'93 bila je teska. Borci su bili i fizicki i psihicki iscrpljeni. Hrane je nestalo. Glad na sve strane. Narod je primoran da bi prezivio ici do Grepka po hranu. Iduci na Grebak izlozeni su granatiranju sa cetnickih polozaja i izlozeni su cetnickim zasjedama. Jedne prilike iduci prema Grepku neko je aktivirao protivtenkovsku minu koja je ubila dvadesetak civila. Vecinom civili su bili iz Rogatice. Putem prema Grebku nalazili smo smrznute civile koji su lezali pored puta u snijegu. Jedne prilike vojnici koji su isli po hranu vracali su se nazad. Naprijed su isli vojnici a pozadi kolone isli su konjovoci sa konjima. Izasli smo iz kanjona i krenuli uz Kacelj. Cu se eksplozija po zadi. Nije bilo vracanja da se vidi sta se desava, mislili smo da je cetnicka granata. Stigli smo na Trovrh. Dolaskom na Trovrh ustanovili smo da su od eksplozije mine stradali trojica boraca iz nase jedinice.
Komadant je naredio da se vratimo po poginule drugove. Prilikom izvlacenja poginulih boraca pogino je jos jedan nas borac. Cetiri poginula borca ukopali smo u groblju Kolijevke.
U februaru formira se kasarna u Ustipraci. Kasarna se nalazila u skoli u Ustipraci. Komadant jedinice je bio Midho. Posto smo imali malo hrane neki borci su ubijali eksplozivom ribu u jezeru. Tako smo prezivljavali zimu '93. Pojedini borci prezivljavali su sa lunc-paketom na dan. Svaki dan je bilo sve teze i teze.
U takvoj situaciji cetnici pripremaju proljetnu ofanzivu na polozaje branilaca Gorazda. U takvoj teskoj situaciji koja se nadnijela nad Gorazde sve veci broj civila a i vojnika napusta teritoriju Gorazda.
Jedinice ostaju bez boraca.

Nastavice se...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moje ratno iskustvo u i oko Rogatice '92-'95 11 years 7 months ago #10654

  • detektiv
  • detektiv's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 52
  • Karma: 1
Sesnesti dio

Narod odlazi u srednju Bosnu da bi izbjegli glad. U toj situaciji pedeset posto boraca je napustilo svoje jedinice. Pocetkom maja rano granatiranje teritorija oko Novakovica. Granatiraju se polozaji Pokrevenika, Djurdjeva brda, Solakovica, Borovca, Mrgudica, Prosjecena, Lubardica. Granate dolijecu sa Mokrog luga, Sa Zaganovica, sa Pesurica i iz pravca Rogatice. Cetnici napadaju vrlo jakom i mnogobrojnom pjesadijom. Nasi malobrojni borci nemogu da prihvate frontovsku borbu. Povlace se sa polozaja. Ima i tesko i lako ranjenih. Povlace se u pravcu Ustiprace. Poslednji se povlace borci sa Borovca. Zajedno sa borcima povlace se i civili koji su se nalazili na teritoriji oko Pokrevenika. Cetnici u svom naletu zauzimaju polozaje koje su drzali nasi borci. Unistavaju sve sto je muslimansko. Pale kuce i sve na sta nailaze. Povlaceci se borci su se zaustavili na brdu iznad Ustiprace. Tu smo naisli na borce iz Ustiprace. Posto se blizila noc cetnici su se zaustavili. Mi smo se dogovorili sa Ustiprackim borcima. Zanocili smo i cekali da vidimo sta ce nam donijeti jutro. Svanulo je prohladno jutro. Rasporedili smo se da docekamo cetnicku pjesadiju. Medju nama je bio i komadant Meho sa nekoliko svojih boraca. Rekao nam je da ide da naredi da se granatiraju cetnici. Otisao je i poslije nekog vremena se vratio. Medjutim od granatiranja cetnickih polozaja nije bilo nista. Oko deset sati jaka cetnicka pjesadija je napala na polozaje gdje smo se mi nalazili. Vrlo jaka cetnicka pjesadija potisnula je nase borce prema Ustipraci. Njihova pjesadija zadrzala se na stjenama iznad Ustiprace. Nisu isli dalje za nasim borcima. Spustili smo se u Ustipracu. Kasarna je evakuirana. Borci koji su evakuirali kasarnu cekali su nas. Dosli smo do njih i krenuli prema Gorazdu. Nasa jedinica se svratila u Kopace. Smjestili su nas u silos. Dali su nam lunc pakete koliko smo mogli pojesti. Tu smo zanocili. Ujutro smo ustali rano iako smo bili umorni i iscrpljeni i postrojili smo se. Dosao je kurir od komadanta. Komadant trazi da se jedinica vrati u Ustipracu. Treba Ustipracu drzati dok Visegradjani ne prodju kroz Ustipracu. Borci su se uskomesali. Nije im se vracalo u Ustipracu. Istupili su borci Hamed, Sulejmen i Muhamed. Stali su pored oruzja. Borcima se obratio Hamed, ko hoce da ispuni komadantovo naredjenje moze prici i uzeti oruzje. Borci su vidjeli da je vrag odnio salu. Prestali su sa gundjanjem prisli i uzeli oruzje. Kretali su se sa lijeve strane caste Gorazde-Ustipraca u razmaku sedam-osam metara. Tako su se prebacili u Ustipracu. U Ustipraci nas je cekao komadant Nedim. Obavijesti nas je da moramo drzati polozaj u Ustipraci pa maker svi izginuli. Tu ce mo se zadrzati dok kroz Ustipracu ne prodju Visegradjani. Morali smo se rasporediti po Ustipraci. Cetnici nas nisu uznemiravali. Na polozaju ostasmo tri dana i noci. Prvi dan bajrama kroz Ustipracu prolaze Visegradske izbjeglice zajedno sa borcima iduci za Gorazde. Kad su svi Visegradjani prosli kurir nas je obavijestio da je komadant naredio povlacenje prema Gorazdu. Naredjenje izvrsismo. Nasa jedinica je krenula na Krivu dragu. Preuzecemo drzanje polozaja od Kamenjaca do Sudicke planine. Ispunila se nasa molba da se konacno ujedine nase tri jedinice u jednu Rogaticku brigadu. Postavice se satorsko naselje na Krivoj dragi.
U ovoj cetnickoj ofanzivi imali smo poginulih boraca koji dadose svoje zivote na putu za borbu protiv srbo-crnogorskog agresora.
Neka je veliki rahmet za pale borce koji su dali svoje zivote.

U proljece pocinje operacija padobran. Medjunarodna zajednica pocinje bacati hranu i lijekove pomocu avijacije. Pocinjanjem operacije padobran prestaje i teska situacija za hranu. Hrana se baca u zasticene enklave Srebrenice, Zepe i enklave Gorazda. Borci osiguravaju bacenu hranu ali veliki dio te hrane ne dolazi onima kojima je namijenjena. Malo kasnije poslije operacije padobran pocinje da stize hrana konvojima kamiona. Gladju je dosao kraj. Narod se osjeca zdravije. U periodu maj '93 do marta '94 nema teskih borbi. Nasi diverzanti povremeno odlaze na cetnicku teritoriju da prave diverzije.
U martu '94 pocinje jos jedna cetnicka ofanziva na polozaje koje drzi Armija BiH. Iz pravca Gornjih Mesica cetnici napadaju na nas polozaj koji se nalazi na Ivnju i Sitnom kamenju. U zestokom naletu cetnici potiskuju nase borce sa Sitnog kamenja i Ivnja. Mi smo se povukli na teritoriju muslimanskih Vrazalica.Tu smo se ukopali i zadrzali sve do kraja rata.
Cetnici u tom naletu zauzimaju Sudicku planinu i Vranovinu. Tu su se ukopali i napravili bajte. Povremenim granatiranjem nasih polozaja davali su nam do znanja da se ne mozemo osjecati sigurno. Stalno su pucali iz pjesadijskog naoruzanja i gadjali pragom i drugim naoruzanjem po nama.
Bila je to jos jedna jako teska zima jer borci i nekako imaju odjece ali je problem za obucu. To je jos jedna velika poteskoca za nasu vojsku.
Uporedo napadom na nase polozaje cetnici napadaju i iz pravca Ustiprace kao i iz pravca Prace na polozaje koje drze Goraske jedinice.

Nastavice se...
The administrator has disabled public write access.
  • Stranica:
  • 1
  • 2
  • 3
Time to create page: 0.107 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version