Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC: Zepa - Ratni dnevnik

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 10 years 5 months ago #22706

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Tog dana su dovedena još dvojica momaka iz Srebrenice koje su uhvatili kod Bajine Bašte i koji su smješteni sa mnom. Mislim da su se zvali Admir i Enes Mehmedović. Furtula nas je tješio da nam se ništa tragično neće desiti i da ćemo biti prebačeni u naše matične općine, te da ćemo ići na razmjenu. Govorio je da nas naši neće, tamo u Sarajevu i kao da ćemo tu ostati malo duže. Poslije pola sata došla su dvojica iz Rogatice sa autom i oni su trebali da me voze u Rogaticu. Kasnije sam saznao da je to bio upravnik logora Zoran Nešković i jedan čuvar zatvora, odnosno logora, Nenad Ujić. Oni su me vezali, ubacili u auto i krenuli smo iz komande do nekog objekta koji se, čini mi se, zove ''Terpentina'', odakle je Zoran Nešković izveo, meni poznatog, Hamdiju Dedića iz Rogatice, kojeg su po padu Žepe negdje zarobili. Hamdija je bio ranjen u ruku. Na pitanje Neškovića da li se poznajemo, a poznavali smo se dobro, rekli smo da se ne poznajemo. Tako da su nas toga dana, 8. augusta, obadvojicu prebacili u Rogaticu.
Po dolasku u Rogaticu, 8. augusta 1995. godine odmah smo bili prebačeni u zatvor u ovom gradu. U sobi u koju su nas ubacili zatekli smo Muju Ferića (iz Višegrada) koji je tokom rata bio u Žepi, jednog momka iz Žepe Habibović ili Mustafić, nisam siguran i još jednog mladog momka iz Srebrenice. Po samom dolasku u zatvor upravnik Zoran Nešković me išamarao, udarajući nogom u leđa. Nama trojici, koji smo se našli u sobi, rekli su da postoje pravila zatvora, tako da kad neko uđe moramo ustajati. Nakon pet minuta došao je stražar Nešo Ujić, i mi smo ustali. Pokazao je samo prstom u mene i dao mi znak da pođem. Kad sam izašao odvezli su me autom kod rogatičkog komandanta Rajka Kušića. Pošto sam radio kao prevodilac u Žepi, Kušić me najviše ispitivao o civilnim radnjama u Žepi. Rekao mi je da sam veoma mlad, da trebam da živim i naglasio da će me spasiti.
Naredio je upravniku zatvora da me smjeste u posebnu sobu, da budem sam. Odatle su me vratili i smjestili samog u neku sobu u kojoj je na prozoru bilo stavljeno ćebe i bilo je mračno. Tu sam proveo dva dana potpuno sam. Desetog augusta doveli su dječaka mlađeg od mene, Kadriju Sulejmanovića. Iz te sobe su nas dvojicu premjestili u čistiju sobu, sa dvije spužve na podu. Tu smo bili sami sve do 14. augusta 1995. god. kad nam je došao stražar Pero Despotović, koji mi je zavezao ruke i rekao da me vodi u Komandu. Došavši u Komandu zatekao sam Rajka Kušića sa njegovim čuvarima i nekog Sekulu Markovića, Gorana Marjanovića, te nekog koga su zvali Brkić. Imali su neku slavu, pili su i nakon što sam došao Kušić je naredio jednom od svojih da me odvežu i da stanem u ćošak sobe. Gledao sam u pod kad je Rajko Kušić počeo da pripovijeda kako su Srbi pravedni, pošteni i dobri, kako me neće ubiti, kao ni svakog ko nije počinio zločine. Pokazujući na sebe, govorio je da su Žepljaci spremali atentat na njega, te pokazujući na Sekulu Markovića, govorio je kako mu je sin poginuo i predstavio svakog i opisao njihove gubitke u ratu.

Nastavice se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 10 years 5 months ago #22718

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Ponavljao je da sam mlad i da će me poštedjeti. Rekao mi je da moram da gledam kako prolaze zločinci i naredio je svojima da uvedu nekoga. U sobu su uveli Amira Imamovića iz Žepe, kojeg sam znao. On je bio komandant Civilne zaštite u Žepi. Rekli su da je to jedan od zločinaca iz bošnjačkog naroda. Tu su ga počeli tući, svi, a ja sam morao da gledam i najednom je jedan pogledao Kušića rekavši:
-Šefe, o'ladio je! - Kušić je pogledao u mene i onda se okrenuo svojima rekavši im da odnesu čoveka u Dom Zdravlja da se oporavi.
Amira su odatle prosto izvukli iz sobe, da bi nakon njega uveli efendiju Mehmeda Hajrića, koji je inače bio je na dužnosti predsjednika ratnog predsjedništva Žepe. Poznavao sam i njega odlično. I njega su počeli tući zato što je bio hodža i tjerali su ga da ezani. Rajko Kušić ga je u jednom trenutku upitao:
- Zašto ste se ti i Amir tukli? - Mehmed je odgovorio da se nisu tukli, na što je Kušić izvadio pištolj nišaneći u efendiju i ponovo pitao:
-Jeste li se ti i Amir tukli između sebe? - Efendija Hajrić je bio prisiljen da kaže da jesu, da potvrdi izmišljotinu. Kušić je pitao efendiju da li bi volio da Amir ostane živ ili da ga ubije? Efendija je odgovorio da bi volio da ga ostave živa. Kušić je odgovorio:
-Neka ti bude! - i naredio da ga vrate u zatvor.
Kad su se vratili mene su ponovo odveli u sobu gdje sam zatekao i Efendiju. Toga dana 14. i 15. augusta su često dolazili i tukli efendiju Hajrića. Najviše ga je tukao neki Dragan Nikolić i jedan Slaviša Đerić. Dolazili su na petnaestak minuta i tukli efendiju Hajrića.
Petnaestog augusta 1995. godine, uvečer, došli su neki Panto Pantović, potom neki Franco i Peđa Nikolić, zvani Šiki. Pitali su nas da li želimo izaći u WC. Kad smo krenuli Panto je rekao:
-Jedan po jedan!
Ja sam prvi izašao, a kad sam se vratio vidio sam da su Efendiju već bili izveli i Panto Pantović je zaključao sobu. Poslije tri - četiri minuta čula su se tri pucnja i efendija Mehmed Hajrić se više nikada nije vratio. Ostali smo ponovo sami, ja i Kadrija Sulejmanović, sve do 20. augusta 1995. godine. Tada su nam u sobu doveli Muju Hodžića, starijeg čovjeka, rodom iz Rogatice, a živio je kao izbjeglica u Žepi. Njega su zarobili u Žepi, a neprestano su dolazili i tukli ga. Nas trojicu su krili od ostalih zarobljenika i nismo bili prijavljeni Crvenom krstu, mada smo kradom kroz prozor vidjeli ko sve ima od naših, jer su ih neprestano izvodili i dovodili. Dvadeset i četvrtog augusta 1995. godine ponovo je predvečer došao Panto Pantović, pitajući Muju Hodžića hoće li u WC. Mujo je odgovorio da nema potrebu, međutim Panto ga je drsko pozvao i izveo ga. Ista stvar kao i sa Efendijom. Nakon nekoliko minuta ponovo tri pucnja i ni Mujo se više nikada nije vratio.
Poslije toga mene i Kadriju niko nije uznemiravao, bili smo sami u toj sobi. Nikad nas nisu puštali vani sve do 31. augusta 1995. godine. Tada je u pratnji Rajka Kušića došao general Ratko Mladić, ušao u našu sobu i raspitivao se da li nas neko dira i slično. Pitao je mene da li sam bio vojnik i šta sam uopće radio.

Nastavice se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 10 years 5 months ago #22725

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Rekao sam mu istinu, da sam radio kao prevodilac i nisam imao godina ni potrebe da budem vojnik. Pitao me ko je sve bio u SDA stranci prije rata. Znao sam neke ljude koji su bili već prešli na slobodne teritorije i spominjao sam njihova imena, na što je Kušić dodao: -Bila su i ona dvojica, Amir i Mehmed.
Tada se Ratko Mladić okrenuo Kušiću i pitao ga:
-Jesu li to ona dvojica što su pobjegli?
Kušić je odgovorio:
-Da pobjegli su, ali neće daleko, naši će ih stići!
Mladić se zadržao još minut dva i otišao. Na istom mjestu smo i dalje ostali, sve do 29. septembra 1995. godine. Oko ponoći doveli su Muju Paraganliju iz Žepe, momka koji je bio mentalno retardiran i kojeg su tada uhvatili u Žepi. Prve dvije večeri su ga strahovito tukli, mada su znali šta je s njim i da nije znao ni gdje se nalazi. Prvog oktobra 1995. godine dolazi njihov oficir za bezbjednost, Zoran Čarkić. Tada su odveli Paraganliju na ispitivanje, a kada su se vratili stražar je rekao ostalima da je Čarkić naredio da se Mujo Paraganlija više ne dira, međutim istoga dana došli su neki i ponovo ga tukli. Zaboravio sam napomenuti da su iste noći 29. septembra, kad su doveli Muju P. dolazili iz Višegrada neki Lukići i Ristić, zvani Kinez, onaj što me tukao u Višegradu. Kad su mene vidjeli, Lukić koji je vidio mene i Šemsu Arukovića u autu jugo, pitao me da li ga prepoznajem? Ja nisam smio da kažem da sam ga prepoznao, a on se samo malo presvukao u drugu maskirnu uniformu sa ''plavom beretkom UN-a na glavi''. Tad je počeo galamiti na mene govoreći:
-Kako ne znaš, kad sam ti ja ubio tvog kolegu u Višegradu.
Ristić me je pitao isto, da li ga znam. Misleći da ću proći kao i prvi put, rekao sam da sam ga prepoznao, na šta je on skočio i počeo me udarati govoreći da lažem i da je on tek stigao iz Beograda. I oni su tukli Muju Paraganliju.
Desetog oktobra 1995. godine, oko dva sata poslijepodne, došli su Nešo Ujić i Pero Despotović noseći jednu porciju do vrha napunjenu i pola hljeba. Pitali su Muju hoće li jesti. Mujo je rekao da bi rado jeo, ako je to moguće. Tad su mu rekli da prvo mora da zaradi ručak i počeli su da ga ispituju šta zna raditi. Pitali su ga da li zna kopati, na što je Mujo odgovorio da zna. Zatim su mu rekli da to pojede, da se dobro nahrani i da iskopa neki kanal za telefon. Poslije deset minuta došli su i izveli Muju. Tad je Kadrija Sulejmanović provirio kroz prozor i vidio Nešu Ujića, Peru Despotovića i Peđu Zdravkovića, kako vode Muju prema nekom vrbaku, potoku. Poslije tri sata su se pojavila pomenuta trojica noseći u rukama krampu i lopatu, bez Muje Paraganlije. Ni Mujo se više nikada nije pojavio.
Jedanaestog januara 1996. godine na vrata sobe nam je došao upravnik zatvora, Zoran Nešković, i rekao nam da ćemo i mi konačno biti prijavljeni Crvenom krstu. Ja sam mu odgovorio da je to dobro, na što je on samo rekao:
-I jeste dobro, šta te moglo trefiti!
Kad je Crveni krst došao, došao je i Rajko Kušić, sa Zoranom Neškovićem i očitao mi lekciju:
-Momak, ja znam šta si ti sve vidio u Višegradu i preživio, i odma' da ti kažem da si i ti k'o svjedok treb'o biti ubijen, ali tvoja je sreća da si doš'o u Rogaticu inače bi te Milan Lukić ubio. Hajd' sad ustani i prijavi se. Pitao sam ga šta ću reći Crvenom krstu, kako i na koji način sam zarobljen? Odgovorio mi je:
-To me ne interesuje, reci šta hoćeš!
Iz sobe sam prešao u drugu sobu gdje sam našao djevojku koja je radila za Crveni krst. Ona me evidentirala i rekla mi da napišem i poruku svojima. Tako sam nakon više od pet mjeseci, mogao po prvi put da se javim svojim roditeljima. Tad kad sam se prijavio Crvenom krstu, mislio sam da nema nikog ko je sretniji od mene. Istog dana, uvečer, ponovo je došao Ratko Mladić. Ovoga puts su vodili Hamdiju Torlaka, predsjednika izvršnog odbora Žepe, koji je također bio zarobljen zajedno sa Amirom Imamovićem i efendijom Mehmedom Hajrićem. Sa Hamdijom se ranije u Rogatici nisam viđao. Njemu su rekli da sjedne, a nas dvojicu su ponovo ispitivali o tome imamo li problema i dira li nas ko. Naravno da smo rekli ono što smo morali. Niko nas ne dira. Ratko Mladić nam je rekao:

Nastavice se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 10 years 5 months ago #22738

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
-Eto sad ste evidentirani i jeste li sad zadovoljni?
Rekli smo da jesmo. Okrenuo se Hamdiji Torlaku i rekao mu:
-Nema razmene Torlak! Došlo vreme sa razmenom sa onim svetom, sa Allahom! - dodao je kako smo mi Žepljaci i Bosanci rasturili Jugoslaviju, i kako drugi put neće biti popravnog, kako je on ipak odlučio da nas pusti i pokaže velikodušnost. Dao nam je šteku cigara govoreći:
-Evo Turci pušite, i evo vam nekog mesa! - nakon toga je otišao.
Petnaestog januara 1996. godine došao nam je neki stražar i rekao da se pakujemo, jer nas prebacuju u zatvor na Kuli, u Lukavicu. U pratnji do Kule s nama je bio oficir za bezbjednost, Zoran Čarkić, i kad smo stigli tamo, on nam je rekao:
-Opet vas je Alija zajeb'o! Nije potpis'o razmjenu i ostat ćete ovdje na Kuli koliko to bude potrebno! - ušao je u auto i otišao.
Na Kuli smo bili četiri dana, i 19. januara 1996. godine ipak se trebala desiti razmjena, tako da je došao IFOR oko četiri sata poslijepodne, pokupio nas i odvezao na sarajevski aerodrom Butmir. Razmijenjeni smo i nismo mogli povjerovati u to. Došli su po nas ''naši autobusi'', provezli nas kroz Dobrinju. Svi smo šutjeli. Gledali smo vozača autobusa, sa našim oznakama na uniformi, sa ljiljanima, ali nismo mogli da vjerujemo sve do onog trenutka dok se nismo spojili sa porodicama. Otac mi je bio i dalje u logoru u Srbiji, to d sam tek tada saznao, a u Sarajevu pored mnogobrojne rodbine i prijatelja, samo sam zatekao majku, sestru i brata. Taj trenutak, taj dan, od tada za mene je nešto najsvetije u mom životu. Opisati se ne može, i ne može stati ni u jednu knjigu na svijetu!


Nastavice.se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 10 years 5 months ago #22739

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Napomena:
Svjedok je, pored toga što je očevidac ubistva osmorice ljudi, također svjedok misterioznog nestanka još deset ljudi iz logora Rogatica i Višegrad: Mujo Ferić (odveden iz Rogatice), Hamdija Dedić (odveden iz Rogatice ), Admir i Enes Mehmedović iz Srebrenice (ostali u Višegradu), neki momak iz Srebrenice (nije razmijenjen iz Rogatice), neki Habibović ili Mustafić (nije razmijenjen iz Rogatice), Amir Imamović (pronađeni mu ostaci u 2005. godine kod sela Vragolovi), Efendija Mehmed Hajrić (pronađene mu kosti kod sela Vragolovi ), Mujo Paraganlija (po mišljenju svjedoka, ubijen, nikad mu se ne zna za posmrtne ostatke), Mujo Hodžić (nikad mu nisu pronađeni posmrtni ostaci).
Svjedok je proveo preko pet mjeseci u zatočeništvu, a tokom posljednjeg boravka u Rogatici nije se uspio spojiti sa ostalih ''četrdeset i tri zarobljenika iz Žepe''. Igrom slučaja razmijenjeni su zajedno, istog dana i na istom mjestu. Po dodatnim svjedočenjima ostalih iz grupe od četrdeset i tri zatočenika, spominje se još jedna osoba koja je bila s njima u Rogatici, a nikad se nije pojavila ni na jednoj poslijeratnoj razmjeni. Radi se o Ilijas Ćupriji koji je iz Višegrada, retardirana osoba, uhvaćen oko Goražda i doveden u Rogaticu, gdje je ostao, a nije odveden u Lukavicu na razmjenu. Pominje se i Enver Karšić koji je također ostao poslije razmjene u januaru 1996. godine, te je pušten tek u junu 1996. godine.
Na 19. januar 1996. godine u Lukavici, u zloglasnom zatvoru Kula, Žepljaci su dovedeni iz Rogatice na razmjenu i tu pronalaze poznate osobe koje bivaju razmijenjene zajedno sa njima. Sabrija Smajić, rodom iz Višegrada, a boravio je u Žepi, Ramiz Dedić iz Rogatice, radio kao nastavnik u Žepi gdje ga je zatekao rat, i zet Lutve Salića (iz Srebrenice), nisam saznao ime. Pored pomenutih bilo je dvadesetak ljudi iz Janje koji su bili zatočeni 18 mjeseci i tek tad razmijenjeni.
U drugoj razmjeni ljudi iz logora Foča, 29. januara 1996. god. razmijenjena su još četvorica Žepljaka: Mehmedalija Čavčić, Nedžib Ćesko, Mujo Džebo i Senad Džebo.
Svjedočenje sam zabilježio u januaru 1996. godine na TV BiH gdje sam gledao svjedoka J.K. kako govori o onom što je preživjeo.


Nastavice.se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
Last Edit: 10 years 5 months ago by Dedo.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 10 years 5 months ago #22741

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Poginuli i nestali

Spisak poginulih i nestalih (vojnih i civilnih žrtava rata 1992-1995.) sadrži:

-Sve one koji su poginuli braneći Žepu (Žepljaci, stanovnici okolnih sela Han-Pijeska, rogatičkih, srebreničkih, vlaseničkih i višegradskih dijelova općine);
-One koji su iz Žepe, a poginuli su na drugim ratištima širom BiH (nepotpun spisak);
-Sve osobe iz sela Luka i Krušev Do, koji se nalaze i na spiskovima Srebrenice, a bili su vezani za Žepu oduvijek. Većina njih je pohađalo osnovnu školu u Žepi i učestvovalo u odbrani Žepe;
-Mnoge koji su poginuli ili nestali padom Srebrenice, ali su na neki način ipak vezani za Žepu.
-Sve koji se vode kao nestali, također sam uvrstio u spisak;


PREZIME I IME MJESEC I GODINA POGIBIJE

Fadil Aruković august 1995.god
Saudin Aruković august 1995.god
Šemso Aruković august 1995. god
Adem Arnautović oktobar 1992.god
Nusret Arnautović januar 1993. god
Sejdalija Agić januar 1993. god
Abdulah Agić maj 1994.god
Abid Agić august 1995. god
Dedo Agić 1992. god
Sakib Alić juli 1995. god
Idriz Alić januar 1993.god
Adil Alić
Šemso Alić
Edin Avdić septembar 1992.god.
Suvad Avdić
Senadil Avdić juli 1995. god
Meho Avdić juni 1992.god
Mehmedalija Avdić
Nedžad Bajić juni 1992. god
Enver Bajić maj 1992.god
Suvad Bajić maj 1992. god
Hasiba Bajić
Muradif Bajić
Mujo (Adema) Bajić


Nastavice se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 10 years 5 months ago #22747

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Bećir Bajić
Numo Bičić oktobar 1992. god
Nurija Bičić novembar 1992.god
Fehim Bičić decembar 1992.god.
Sarija Bičić juni. 1992. god
Ago Bičić juni. 1992. god
Rusmir Brđanin 1994.god.
Meho Brđanin
Sarija Brgulja juli 1992.god
Rešid Brgulja juni 1992. god
Enver Brgulja
Ibrišim Brgulja
Đula Brgulja
Mehmed Begić
Amir Begić
Fatima Begić 1
Fatima Begić 2
Vahid Begić
Sead Begić
Hasan Begić
Azem Begić
Hajrudin Begić
Memiš Begić
Nezir Begić
Hakija Begić
Senko Begić
Vekaz Begić
Fadil Bajrić juli 1992.god
Hamed Cocalić juni 1992.god
Mirsad Cocalić juli 1995.god
Semir Cocalić juli1995.god
Avdija Cocalić juli 1995.god
Huso Cocalić oktobar 1992.god
Ramiza Cocalić
Zejnil Curić
Meho Čavčić juni 1992.god
Zejnil Čavčić juni 1992.god
Hamdija Čavčić oktobar 1992.god
Mehmed 1Čavčić
Ćamil Čavčić maj 1992. god
Mehmed 2Čavčić maj 1992. god
Kemal Čavčić maj 1992. god
Mustafa Čavčić 1993. god
Halil Čavčić august 1995.god
Hasan Čavčić august 1995.god
Refik Čavčić juli 1995.god
Ifeta Čavčić
Šaha Čavčić
Cura Čavčić
Abid Čavčić
Đulka Čavčić
Hakija Čavčić
Jusuf Čavčić
Nazif Čavčić
Adem Čavčić
Mušir Čavčić
Suljo Čavčić
Bajro Čavčić
Hasib Čavčić
Edhem Čavčić
Fahro Čavčić
Rasim Čavčić
Hamza Čavčić Sarajevo

Nastavice se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 10 years 5 months ago #22748

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Bećir Čolić novembar 1992.god
Ismet Čolić septembar. 1992. god
Nazif Čolić
Emin Čardaković juni 1992.god
Šaćir Čardaković septembar 1993.god
Bajro Ćerimović juni 1992.god
Alija Ćesko oktobar 1992.god
Rasim Ćesko mart 1993.god
Nezir Ćesko april 1995.god
Sinan Ćesko juli 1995. god
Šaćir Ćesko juli 1995. god
Amir Ćesko juli 1994.god
Sabrija Ćesko maj 1995. god
Mevludin Ćesko juni 1995. god
Šaha Ćesko
Osman Ćesko
Ćamija Ćesko
Tidža Ćesko
Sabrija Ćesko
Mejra Ćesko
sin Hasiba Ćesko
Alija Dumanjić oktobar 1992 god
Jusuf Dumanjić juni 1992. god
Alija Dizdarević januar 1993.god
Mehmed Dizdareviuć oktobar 1992.god
Mahmut Dizdarević decembar 1993. god
Šećan Dizdarević septembar 1995.god
Tidža Dizdarević
Behija Dizdarević
Tahir Dizdarević
Hajrudin Devedžija
Hamdija Dedić august 1995.god
Hajro Delić
Ramo Delić
Ekrem Delić
Mujo Durmišević juli 1995.god
Hasan Durmišević april 1993.god
Mirsad Dedajić januar 1993. god
Ferid Duraković oktobar 1992. god
Munib Duraković
Hamid Divović juni 1992. god
Nurko Dervišagić juli 1995. god
Hakija Đedović juli 1995.god
Merima Džebo septembar. 1992. god
Mirela Džebo septembar. 1992. god
Selim Džebo juli 1992.god
Salih Džebo juli 1992.god
Hajrudin Džebo juni 1992.god
Aziz Džebo novembar 1992.god
Himzo Džebo juli 1995. god
Ragib Fazlić oktobar 1992.god
Hakija Fazlić
Hasib Fazlić
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 10 years 5 months ago #22749

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Zulfo Gluhić oktobar 1992.god
Ćamil Gluhić juli 1995.god
Mehmed Gluhić
Husein Gluhić
Haska Guhdija maj. 1992. god
Bećir Gušić novembar 1992.god
Salko Gušić novembar 1992.god
Bekto Gušić novembar1992.god
Fuad Gušić novembar1992.god
Arif Gušić august 1995. god
Sakib Gladović juli 1995.god
Edin Gladović
Mejra Gladović
Ševal Gladović
Safet Hodžić juli1992. god
Mujo Hodžić august 1995. god
Šerfo Hodžić oktobar 1992. god
Zejnil Hodžić august 1992.god
Memiš Hodžić
Sefedin Hasanović april 1993.god
Ramiz 1 Hasanović oktobar 1992. god
Fadil Hasanović septembar 1992.god
Avdija Hasanović
Alma Hasanović
Mujo Hasanović
žena Muje Hasanovića
Zulfo Hasanović
Ćamil 1Hasanović
Sadif Hasanović
Hašim Hasanović
Mumin Hasanović
Nihad Hasanović
Nurko Hasanović
Behadil Hasanović
Bajro Hasanović
Husein Hasanović
Selman Hasanović
Saudin Hasanović
Fadil Hasanović
Ramiz 2 Hasanović
Šemsudin Hasanović
Hasan Hasanović
Mustafa Hasanović
Bego Hasanović
Sefedin Bege Hasanović
Sefedin Rasima Hasanović
Memiš Hasanović
Rasim Hasanović
Hamed Hasanović
Ćamil 2 Hasanović
Šaha Hasanović
Ahmet Hasanović
Emin Hasanović
Ismet Halimanović
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 10 years 5 months ago #22753

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Hasudin Homarac juni 1995. god
Nasko Habibović juli 1995. god
Galib Habibović august 1995. god
Ešef Habibović juni 1992. god
Hatidža 1 Habibović + njenih dvoje djece, sin star četiri godine i djevojčica dvije godine!
Selvir Habibović
Amir Habibović
Vahid Habibović
Samir Habibović
Hamdija Habibović
Hajrudin Habibović
Omer Habibović
Hatidža 2Habibović
Fadil Habibović
Bajro Hublić april 1993.god
Rasim Harbaš april 1993. god
Ago Heljić april 1995. god
Hamza Heljić
Mehmed Hajrić
Rumša Hajrić
Emin Hajrić
Abdulah Ivojević januar 1993.god
Mušan Imamović novembar 1992.god
Amir Imamović august1995. god
Raha Imamović
Adem Jusupović juli 1992.god
Jusuf Jusupović
Fehim Jusupović novembar 1992. god
Fatima Jugović
Bego Jugović
Nurif Jugović
Ćamil Jugović
Fikret Jugović
Mehmed Jugović
Adem Jugović
Muška Jugović
Mehmedalija Jukić
Osmo Jašarević juli 1995.god
Medo Jahić juli 1995. god
Zulfo Kamenica
Hilmo Kamenica juni 1992.god
Hamdo Kadrić maj 1992.god
Edin Karčić maj 1992.god
Adil Kartal juli. 1992.god
Ramiz Klempić maj 1992.god
Mirsad Karišik maj 1992.god
Omer Karišik maj 1992. god
Munib Kurtić decembar 1992.god
Edhem Kurtić juni. 1992. god
Asim Kurtić novembar 1992.god
Rasim Kurtić novembar 1992.god
Salih Kurtić decembar 1992. god
Hamed Kurtić juni. 1992. god.
Nurko Kurtić juli. 1992. god.

Nastavice se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.
Time to create page: 0.175 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version