Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

TOPIC: Rogaticani, o kojima treba pisati

Odgovor:Rogaticani, o kojima treba pisati 11 years 3 months ago #14887

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
MEHMED REFIK HADŽIABDIĆ (1813-1871)
Jedan od naših najpoznatijih pravnih pisaca na turskom i arapskom jeziku je Mehmed Refik Hadžiabdić. Rođen je u Rogatici, 1813. Sin je Aliefendije, a unuk Hadži Abdulaha po kome je ova porodica i dobila prezime. Početne nauke Hadžitabdić je učio pred ocem u Rogatici. Kasnije ga otac šalje u Sarajevo gdje se školuje u Husrevbegovoj medresi. Po smrti oca, o njemu se brine rodbina pa je jedno vrijeme boravio u Travniku. Kad se ponovo obreo u Sarajevu zapazio ga je kadija Husein-efendija Spartalija koji ga sa sobom odvodi u Istanbul. Tu Hadžiabdić završava visoke škole i stupa u službu gdje brzo napreduje. Službovao je između ostalih mjesta i u Damasku gdje počinje proučavati islamski misticizam. Po povratku u Istanbul za kratko vrijeme uspinje se na najviši položaj u vjerskoj hijerarhiji, postaje vrhovni vjerski poglavar - šejhulislam, položaj koji nije osim njega zauzimao nijedan bosanski Musliman. Umro je u Istanbulu 1871. godine i sahranjen u blizini turbeta Muhameda II. Kronogram smrti spjevali su mu brojni tadašnji turski pjesnici, ali mu se na grobu nalazi natpis našeg Fadil-paše Šerifovića, koji se inače brinuo da se od novca koji je Hadžiabdić poslao iz Carigrada podigne u Rogatici džamija i mekteb317. Mehmed Refik Hadžiabdić se bavio pravom, hadisom (tradicijom), apologetikom, islamskom mistikom. Napisao je poznati komentar pravnh decizija (fetve) Fejzullah-efendije Erzurumija koji je objavljen 1849. godine. Osnovno djelo je na turskom jeziku, a Hadžiabdićev komentar na arapskom318.
317. F. Nametak, Fadil-paša Šerifoaić pjesnik i epigrafičar Bosne, Sarajevo, 1980. str. 222-224.
318. Ismail Hami Danismend, Izahli Osmanli Tarihi Kronolojisi, 5, Istanbul, 1971, str. 155; Kasim Dobrača, Mehrned Refik-efendija Hadžiabdić - šejhulislam, Anali GHB V-VI, Sarajevo, 1978, str. 99-114; M. Handžić, Književni rad, 18-19; Šabanović, Knjižernost, 582-583.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Rogaticani, o kojima treba pisati 11 years 3 months ago #14897

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Kasim Dobraća



(1910,Rogatica-1979,Sarajevo)

Rođen je 1910.godine u Vraglovima, džemat Sočice kod Rogatice. Poslije mekteba i osnovne škole došao je u Sarajevo i upisao se na Gazi Husrevbegovu medresu. Po završetku nižeg tečaja na Medresi, prelazi na Šerijatsku sudačku školu koju završava 1927/28.godine. Potom odlazi u Kairo i upisuje se na el-Azhar, gdje studira islamske teološke nauke i diplomira 1935.godine, nakon čega se odmah vraća u domovinu i stupa u službu kao vjeroučitelj u građanskim školama u Sarajevu, kasnije kao nastavnik-muderris, prvo u Islamskoj ženskoj vjerskoj školi (Ženska medresa), a onda u Gazi Husrevbegovoj medresi. Jedno vrijeme radio je kao vjeroučitelj u Realnoj gimnaziji u Mostaru i vjerski odgojitelj u srednjoškolskom internatu društva “Gajret”. Do svog odlaska u mirovinu radio je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu na obradi orijentalnih rukopisa, da bi samo tri mjeseca kasnije preselio na Ahiret.

Kasim-ef. Dobraća je, u toku svog službovanja, predavao niz vjerskih predmeta: akaid, fikh, hadis, ahlak, historiju Islama i imamet-hatabet-vaz, te arapski jezik i književnost. Predavao je na lahak i razumljiv način, a njegova predavanja su iz godine u godinu bivala sve interesantnija, jer je nastavnièki predmet volio i u svaki se predmet potpuno unosio. Onaj ko je pažljivo slušao njegova predavanja, nije se morao kasnije puno pripremati jer je svaka metodska jedinica bila zaokružena i kao cjelina obrađena. U tom kontekstu lahko je shvatiti i njegovu vrijednost kao vaiza, tako da je tražen da vazi ne samo u Sarajevu, gdje je jedno vrijeme bi stalni vaiz Gazi Husrevbegove džamije, nego i u drugom mjestima. U muslimanskoj štampi Kasim-ef. počeo se javljati poslije povratka iz Kaira. Napisao je veliki broj članaka i rasprava, a sarađivao je u brojnim muslimanskim listovima i edicijama: Novom beharu, Glasniku Islamske vjerske zajednice, El-Hidaji,Gajretu i dr., a objavio je dva posebno štampana reda: Kadijanije i Ahmedije (Sarajevo,1938) i Kloni se zla (Sarajevo 1971). Prvi je izašao u izdanju El-Hidaje, a drugi u izdanju Starješinstva Islamske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu.

Glasnik Islamske vjerske zajednice ubraja Kasim-ef. u svoje suradnike, jer se ponekad javljao sa radovima. Jedan od svojih prvih radova on je štampao upravo u Glasniku.

To je rad pod naslovom “Iz islamskog prava i njegove historije”(1936.godina, brojevi od 1-10).Od tada pa do smrti on je u Glasniku objavio još deset tekstova, od kojih posebnu pažnju zavreðuje “Jedan va’z” (Nekoliko islamskih propisa o privatnom i društvenom životu čovjeka). koji je objavljen 1936.godine i drugi “Jedan mevludski va’z”, održan na dan Mevluda 1964.godine u Begovoj džamiji u Sarajevu.

Posljednje što je za života objavio bio je članak “Vjerski značaj, smisao i svrha kurbana“, štampan u knjizi Smisao i značaj kurbana (Sarajevo, 1978), što ju je izdalo Starješinstvo IZ za SR BiH, poslije savjetovanja održanog u Sarajevu 1978.godine na ovu temu. Kad je Kasim-ef. 1956.godine došao u Gazi Husrevbegovu biblioteku, povjeren mu je posao oko izrade kataloga orijentalnih rukopisa ove Biblioteke. Kao i drugim poslovima, i ovom radu Dobraća je prišao ozbiljno i savjesno. Veæ 1963.godine štampan je prvi svezak ovog Kataloga (Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, svezak I ,1963, str.XXXIII+607+XV tabela- stranica arapskog teksta), koji je obuhvatio 795 kodeksa sa više od hiljadu rukopisa.
Prvi svezak obuhvata materijale koji se odnose na Kur’an, njegovo tumaèenje (tefsir), pravilno učenje Kur’ana (tedžvid), hadis, akaid i dove. Pojava ovog prvog sveska izazvala je vrlo živo zanimanje ne samo među orijentalistima, nego i među drugim kulturnim radnicima i kod nas i u svijetu, gdje su objavljeni brojni prikazi ovog kataloga. Drugi svezak se nalazi u štampi i obuhvatiće islamsko pravo. Po broju obrađenih rukopisa drugi svezak će nadmašiti prvi. Rahmetli Kasim-ef. bio je počeo raditi i na materijalima trećeg sveska, ali je usljed bolesti i odlaska u mirovinu taj posao zastao i velika je šteta da Kasim-ef. nije završio bar treći svezak, jer je teško naći čovjeka sa onolikim znanjem, prilježnošću i ustrajnošću u ovoj vrsti posla, kakav je on bio. Medjutim i ovoliko, koliko je uradio na Katalogu orijentalnih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, osigurao je sebi mjesto u nauci i kod nas i u svijetu.

Svoj život i ponašanje rahm. Kasim-ef. usklađivao je sa onim ogromnim znanjem, koje je posjedovao. U tom pogledu bio je primjer kakav čovjek treba biti. Skroman, nenametljiv, miran i tih, bio je uvažavan, a u odbrani svoga uvjerenja, naročito vjerskog, bio je rezolutan. Zbog toga je uživao opće poštovanje. Otuda je i njegova smrt izazvala veliku žalost i gubitak za sve.
Last Edit: 11 years 3 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Rogaticani, o kojima treba pisati 11 years 3 months ago #14923

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Doc.Dr. Ferid Otajagić


Doc.dr. Ferid Otajagić, rođen je 03.04.1959. godine U Žepi, gdje je završio osnovnu školu.
Gimnaziju je završio 1981. u Rogatici.
Pravni fakultet u Sarajevu 1985. kao redovan student.
Pravosudni ispit je položio 1996. u Sarajevu
Posdiplomski studij (katedra za državno i međunarodno javno pravo) upisao je 1996/1997. na Pravnom fakultetu u Sarajevu.
2001. godine je odbranio Magistarski rad na temu «Javna subjektivna prava u složenim državama» i time stekao naučni stepen magistar pravnih nauka.
Doktorsku disertaciju je odbranio na pravnom fakultetu u Sarajevu 26.04.2005 godine na temu « Državna javna subjektivna prva s posebnim osvrtom na unutrašnja prava države»
Zvanje doc.dr. je dobio 2006 godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici iz naučne oblasti „Državno i međunarodno javno pravo".


OBJAVLJENI RADOVI

Do sada je objavio četiri knjige, priručnik i radove:

a) «Državna javna subjektivna prava s posebnim osvrtom na unutrašnja prava države», 2005 godine
b) «Javna subjektivna prava u složenim državama», 2005 godine
c) „Jurisdikciona zaštita javnih i privatnih subjektivnih prava", 2007 godine
d) „Pravna država, porezi, prekršaji" 2008 godine
e) «Priručnik za obuku sudija za prekršaje». 2006 godine
Last Edit: 11 years 1 week ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Rogaticani, o kojima treba pisati 11 years 3 months ago #14950

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Ibrahim Pašić


Prizor sa promocije knijge doc. dr. Ibrahima Pašića "PREDSLAVENSKI KORIJENI BOŠNJAKA"
Doc. dr. Ibrahim Pašić je rođen je 11.9.1948. godine u Rakitnici, općina Rogatica. Od 1956. godine živi u Sarajevu gdje je završio osnovnu i srednju školu i diplomirao na odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta. Godine 1995. upisao je postdiplomski studiji na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Magistrirao je 11. septembra 2001. godine na temu "Politički motivi promjena antroponima i toponima u Bosni i Hercegovini".Rad je ocijenjen visokom ocjenom, kao jedan od najuspješnijih u povijesti Fakulteta. Objavio je više pojedinačnih znanstvenih studija i tri samostalne knjige:

1. "Zločin u Ahatovićima", Sarajevo 1993. godine

2. "Toponimska srbizacija Glasinca", Sarajevo 1995. godine

3. "Od hajduka do četnika", Sarajevo 2000. godine

Učestvovao je na brojnim naučnim skupovima i konferecijama. Doktorirao je u Prištini na temu "Predslavenski etnički elementi u etnogenezi Bošnjaka sa posebnim osvrtom na glasinačku ilirsku kulturu".
Last Edit: 10 years 11 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Rogaticani, o kojima treba pisati 11 years 3 months ago #15027

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Dr. Galib Šljivo



Rođen je 15. septembra 1933. godine u selu Brčigovo, opstina Rogatica u porodici rudara, jamskog kopača, Muhameda Šljive i Šerife rođ. Alić. Osnovnu školu, nižu gimnaziju i učiteljsku školu završio je u Sarajevu. Od 1939. godine bio je smješten u Vakufski, odnosno Sirotinjski, dom u Sarajevu, koji je poslije drugog svjetskog rata preimenovan u Dom ratne siročadi, do sredine 1950. godine, kada je završio Učiteljsku školu u Sarajevu. Studirajući uz rad, završio je Višu pedagošku školu u Sarajevu na grupi istorija i geografija 24. septembra 1958. godine. Potom, opet uz rad, završio je istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu 7. oktobra 1963. godine. Postdiplomske studije na Filozofskom fakultetu u Beogradu završio je 15. maja 1972. godine. Pošto je položio sve ispite i odbranio magistarski rad "Klek i Sutorina u XIX vijeku" dobio je akademski stepen magistra filozofskih nauka. Potom je, na istom fakultetu, 15. januara 1975. odbranio doktorsku tezu "Politika Austrije prema pokretima u Bosni i Hercegovini sredinom XIX vijeka" i stekao akademski stepen doktora istorijskih nauka.
Po završetku učiteljske škole, 30. juna 1950. godine, radio je kao učitelj u mnogim mjestima Bosne i Hercegovine: u Osnovnoj skoli Maglajci (srez Bosanska Dubica) školske 1950./1951., Osnovnoj školi Orahova (srez Bosanska Gradiška) školske 1952./1953. godine i Osnovnoj školi Slatina (srez Foča) školske 1952.-1953. godine. Od 1. septembra 1953. do 31. avgusta 1954. godine, u sklopu služenja vojnog roka, Galib Šljivo je završio školu rezervnih oficira artiljerije, nakon čega je dobio čin rezervnog artiljerijskog potporučnika.
Po završetku vojnog roka, radio je kao učitelj u Osnovnoj školi Ulice školske 1954./1955. godine, te Petorazrednoj osnovnoj školi Brka (srez Brčko) 1955./1956. i Osnovnoj školi Donja Bukovica (srez Bijeljina) školske 1956./1957. godine. Od školske 1957./1958. do 31. avgusta 1961. godine radio je na mjestu direktora Osmogodišnje škole u Brezovom Polju (srez Brčko) i predavao istoriju i geografiju. Potom je od 1. septembra 1961. do 31. avgusta 1963. godine bio direktor Osmogodisnje škole u Orašju. Za to vrijeme je vanredno završio studije na Filozofskom fakultetu, pa je, po završetku filozofskog fakulteta, u zvanju profesora srednje škole, postavljen je na mjesto direktora Gimnazije 1. septembra 1963., a potom Školskog centra u Orašju i predavao je istoriju.
Školske 1972./ 1973. izabran je u zvanje profesora više skole, pa je u svojstvu spoljnjeg saradnika predavao predmete: Opšta istorija starog i srednjeg vijeka, Istorija jugoslanskih naroda u srednjem vijeku i Metodika nastave istorije na Pedagoškoj akademiji u Banjaluci. Od 1. aprila 1977. godine stalno je zaposlen na Pedagoškoj akademiji u Banjaluci u zvanju profesora više škole na nastavnim predmetima: Opšta istorija novog vijeka i savremenog doba, Istorija jugoslovenskih naroda u novog vijeka i savremenog doba i Metodika nastave istorije. Od 1991. godine na Pedagoškoj akademiji u Banjaluci izvodi nastavu Opšte istorije novog vijeka sa savremenom istorijom u zvanju redovnog profesora univerziteta.
Uporedo sa pedagoškim radom, dr. Galib Šljivo se neprekidno bavio radom na naučnoistraživačkim projektima. U toku 1979. godine vodio je organizacione poslove za osnivanje Instituta za istoriju u Banjaluci, pa je od početka njegovog rada, 1. novembra 1979., bio njegov direktor sve do 1992. godine. Ostvarujući naučnoistraživačke poslove, dr. Galib Šljivo je dobio naučno zvanje prvo, viši naučni saradnik, a od 1984. godine i najviše naučno zvanje naučni savjetnik, što odgovara zvanju redovnog profesora univerziteta.
Za svoj rad je više puta nagrađivan i odlikovan. Nagrađen je za vanredne rezultate u nastavnom radu i upravljanje Osnovnom školom u Slatini 1953. godine i Osmogodišnjom školom u Brezovom Polju, uzastopno za 1959., 1960. i 1961.godinu, te dva puta za upravljanje Gimnazijom i Školskim centrom u Orašju. Uručena mu je Plaketa SO Orašje za 1967. godinu. Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem 31. decembra 1973. godine. Za djelo Bosna i Hercegovina 1813.-1826. dodijeljena mu je 17. aprila 1986. godine Nagrada Veselin Masleša u 1986. godini kao društveno priznanje za radove u oblasti istorijskih nauka. Skupština opštine Banjaluka dodijelila mu je 8. aprila 1990. godine Nagradu Veselin Masleša za stvaralački doprinos socijalističkom razvoju nauke umjetnosti i kulture.
Bio je u dva mandata predsjednik Udruženja univerzitetskih i drugih naučnoistraživačkih radnika Bosanske krajine, onda, predsjednik Saveza univerzitetskih radnika Bosne i Hercegovine u dva mandata, potom član Predsjedništva univerzitetskih radnika Jugoslavije, i, na kraju, predsjednik Saveza istoričara Jugoslavije u dva mandata.
Na Univerzitetu "Đuro Pucar Stari" u Banjaluci obavljao je dužnost predsjednika Izvršnog odbora, bio član više stalnih komisija, a od 1987. do 1992., kada je smijenjen, iako mu je bio u toku drugi mandat, bio je prorektor za nastavu.
Godine 1990., predložen je za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. U veoma opširnom referatu, koji su, 5. septembra 1990. godine, napisala dvojica akademika koje je imenovalo akademijino Odjeljenje društveno istorijskih nauka, su na početku izvještaja konstatovali da su: "Imali čast da s Vaše strane budemo zamoljeni da napišemo referat o profesoru dr. Galibu Šljivi, koji je predložen za izbor za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine." Referat su zaključili: "U ovom referatu kratko su prikazane samo neke od rasprava i studija dr. Šljive. Kad bi se prikupile ujedno, one bi sigurno sačinile nekoliko knjiga koje bi bile veoma korisne za bolje poznavanje unutrašnjih prilika i međunarodnog položaja Bosne i Hercegovine u XIX veku. Ovde je potrebno naglasiti samo to da među njima nema nijedne koja nije napisana na osnovu nepoznate arhivske građe, koja ne donosi obilje novih rezultata i koja se sasvim pouzdano ne drži okvira svega onoga što je poznato i u našoj i u svetskoj istoriografiji o prilikama na Balkanu u XIX veku.
Na osnovu svega što je u ovom referatu sasvim kratko izloženo može se zaključiti da je dr. Galib Šljivo neobična pojava u savremenoj jugoslovenskoj istoriografiji. Najvećim individualnim angažovanjem, istražujući takoreći svaki dostupni dokumenat, i u zemlji i u inostranstvu, on je ostvario veliko pregnuće da ispita i opiše istoriju Bosne i Hercegovine u XIX veku i da tu istoriju sačini od svih onih podataka koji mogu imati svoje značenje za političku, društvenu, ekonomsku i kulturnu istoriju. Ovde treba posebno naglasiti da u njegovim zgusnutim knjigama i studijama i pored toga nema suvišnih i nagomilanih podataka, jer je on našao stil izlaganja da prikaže svaku pojedinost u njenom pravom osvetlenju i istinskom značenju, tako da ona zauzima ono mesto koje joj u stvari pripada. Na taj način istorijska nauka Bosne i Hercegovine, a i Jugoslavije u celini, dobila je istoričara ne samo velike vrednoće i istinskih naučnih kvaliteta koji se retko nalaze.
Pisci ovog referata ne rade ovaj posao prvi put. Ovog puta, međutim, oni su zaista u situaciji da podnesu Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine najsvesrdniji predlog da dr. Galiba Šljivu, naučnog savetnika, profesora i direktora Instituta u Banjaluci, izabere za svog dopisnog člana."

Od tada, dakle, od 1990. godine, dr. Galib Šljivo objavio je sedam novih historijskih monografija i preko sedamdeset studija, članaka i kraćih radova. Galib Šljivo nijednog trenutka nije prestao sa naučnoistraživačkim radom. Ukoliko se letimično pogledaju samo naslovi njegovih monografija odmah će se uočiti njegovo nastojanje da izuči historiju Bosne i Hercegovine u posljednjem stoljeću osmanske historije, u čemu je u potpunosti uspio. Do Galiba Šljive, historija s kraja osamnaestog i devetnaesto stoljeće bila je malo poznata, njegovim radovima, pak, ona je postala najpoznatija.

Kad se njegovi radovi sagledaju u cjelini, nema nikakve sumnje u to, da su, oni su svi, bez izuzetka, urađeni na historijskim izvorima prvog reda – i tako predstavljaju veliki doprinos historiji Bosne i Hercegovine, historiji balkanskih država i historiji Evrope.

Posebno su značajne njegove monografije pod naslovom Bosna i Hercegovina poredane hronološkim redom od 1788. do 1869. godine, koje čine jednu cjelinu, jednu ediciju, urađene su po hronološkom odvijanju događaja, dakle, jedinstvenim metodom u bosanskoj i hercegovačkoj historiografiji. S obzirom na to da je autor obavio naučnoistraživački rad u arhivima u Bosni i Hercegovini, ali i u susjednim državama, a posebno u Beču i Berlinu, on je tragao za podacima u svim relevantnim riznicama dokumenata. Iz fusnota se da utvrditi da je proučio zaista veliki broj fondova i tragao za svakim podatkom koji bi mogao biti značajan za historiju Bosne i Hercegovine.
Last Edit: 11 years 3 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Rogaticani, o kojima treba pisati 11 years 3 months ago #15241

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
Bosanska soba u Rogatici


Jedan od najljepsih trenutaka sa mog ovogodisnjeg odmora u Bosni je upravo posjeta nasem prof. Husi Hodzicu u Gracanici. Vrijeme provedeno u razgovoru sa njim je tako brzo proslo da je izgledalo kao da smo upravo sjeli a vec je bilo vrijeme da se ide. Nas susret nije bio slucajan jer smo se prije toga dogovorili preko Zambija da se upravo nadjemo u Rogatici, u njegovoj rodnoj kuci, u ambijentu kakav se moze naci jos samo u muzejima. Zaista je bilo uzivanje sjediti sa covjekom koji je za Rogaticu tako mnogo dao, pa se s pravom moze reci da je vec sada usao u nasu rogaticku istoriju kao legenda. I bas sada kada svi polahko dizu ruke od Rogatice, on je tu i ne predaje se.




Iako je jos davno prije rata professor otisao u Sarajevo, vratio se Rogatici onda kada su skoro svi poceli da joj okrecu ledja. Provodi nas professor u Rogatici 7 mjeseci godisnje i time pokazuje svoju vezanost i ljubav prema nasem gradu. Zna on dobro da Rogatica nije kao nekad jer u njoj nema vise ljudi koji su joj davali posebnost. Bas zbog toga je on ponovo u Rogatici, ukazujuci put kojim treba krenuti. Bez ljudi i povratka, Rogatice nece ni biti.

Za mene je sve to bilo iznenadjenje jer i sam nisam znao da nas professor veci dio godine provodi u nasoj Rogatici. Uvijek sam se, dolazeci u Rogaticu, preispitivao i pokusavao sebi objasniti osjecaj koji me je zbunjivao. Jednostavno, postoji uvijek volja za posjetom Rogatici a onda kada tu dodjem u meni se javlja neki otpor i zelja otici sto dalje i sto prije odatle. Jos su uvijek svjeza ruzna sjecanja na prosla vremena a i sam promjenjeni ambijent grada me udaljava od onog nekadasnjeg, meni tako prisnog.
Usavsi u avliju naseg profesora u Gracanici, osjetio sam po prvi put nakon toliko godina ono sto sam trazio i sto me do tada zbunjivalo. Po prvi put nakon toliko godina ja sam se osjecao kao nekad, u ambijentu nase bosanske avlije i sa covjekom koji po svemu pripada tom ambijentu, i sjedinjen sa njim vraca onu moju Rogaticu nekad. U debeloj hladovini, na terasi okicenoj cvijecem i ogradjenoj musebcima od drveta, bas kao nekad, sirila se neka pozitivna energija. U takvom ambijentu covjek moze govoriti i razmisljati samo o pozitivnim stvarima i lijepim sjecanjima. Ona ruzna sjecanja su najednom ostala tu negdje ispred avlije, i samim ulaskom u avliju osjetio sam olaksanje. Kao da je sav teret proslosti pao sa mene. Ja sam ponovo bio tamo, u meni tako prepoznatljivom i prisnom prostoru, prostoru koji sam nekad davno napustio misleci da je zauvijek izgubljen za mene.

Vrlo brzo se na stolu nadje nasa bosanska kahva i domaci sok od smreke a kao dobrodoslicu popih sa nasim profesorom po jednu nasu domacu sljivovicu. Zaista je sve neponovljivo i podsjeca na prijasnja vremena pa i aksamluke provedene uz staru bosansku sevdalinku.

Pricali smo najvise o proslim vremenima, ali onako pomalo bojazljivo i o buducim. A buducnost u Rogatici je moguca. To nam nas professor svojim odnosom i prisustvom na ovim prostorima pokazuje. Spreman je on ponovo raditi u njegovom KUD-u ali samo pod uslovom da se vrati njegovo staro ime “Slavisa Vajner Cica” i u prostorima koji su oduvijek pripadali ovom drustvu. Razgovaralo se i o osnivanju “Udruzenja Rogaticana” kao organizacije distancirane od politike u kome bi bili svi oni kojima je Rogatica na srcu, bez obzira na nacionalnost i druge vrste pripadnosti koje nas dijele. Dug je to put povratka ali svakako moguc.

A nesto posebno sto me dojmilo je bosanska soba sa secijom i tvrdim kalufnim jastucima, sa starim vitrinama , slikama i sazom u cosku. Prostor za nezaborav. U momentu, kroz moju glavu proletjese slike iz proslosti sa osobama koje su meni jako mnogo znacile a pripadale su ovom ambijentu i prostorima koji su obiljezili moje djetinjsvo i mladost. Najednom je sve bilo tu, pa makar na trenutak i izvan realnosti. Valjda zato i postoje takvi prostori koji nas uvijek vracaju u proslost stavljajuci pecat na nase porijeklo i ono sto mi ustvari jesmo. Ovih par slika koje sam napravio uz odbrenje naseg profesora ce vjerovatno i vas vratiti u vremena koja su iza nas.

Vrijeme provedeno sa profesorom je tako brzo proslo, ali ovo je tek pocetak. Nadam se da cemo se mi sa nasim profesorom druziti bar virtuelno preko ove stranice i pripremati nase susrete u Rogatici koji bi trebali biti nezaboravni za nas starije a nesto novo za nase mlade. Valjda se sve to cini i zbog njih, da ih se privuce sto blize njihovim korijenima koje oni ovako razbacani po svijetu pomalo zaboravlaju.

A nama starijima je u amanet ostavljeno da sacuvamo nase obicaje i korijene i prenosimo ih dalje na mladje. Hocemo li u tome uspjeti zavisi samo od nas i nikog vise.






































Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Rogaticani, o kojima treba pisati 11 years 3 months ago #15770

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba

RASIM HUREM - IN MEMORIAM



Prof.dr.sc. RASIM HUREM – Kratka biografija

Rođen 15. decembra 1927. Godine u Rogatici, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio u rodnom mjestu a srednje obrazovanje stekao u Mostaru. Studije završio na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je 1970. godine doktorirao.
U Institutu za historiju u Sarajevu radio od 1959. do 1991. godine gdje je uznapredovao od asistenta do naučnog savjetnika. Bavio se je savremenom historijom ograničivši istraživački rad na područje Bosne i Hercegovine. Neke rezultate rada izložio na nekoliko naučnih skupova u Bosni i Hercegovini i drugim državama.
Usavršavao se na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1964. godine i u Institutu Poljske akademije nauka u Varšavi 1966. godine. Kao stipendista UNESCO specijalizirao je savremenu historiju istočne i jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Beču kod Prof. dr. sc. Richarda Pleschka 1974 – 1975. godine.
Tokom osamdeseti godina rukovodio je naučnim projektom „Zatvori i logori u Bosni i Hercegovini 1941. – 1945“, koji je bio u programu Instituta za historiju u Sarajevu. Od 1985. godine radio je na projektu „Bosna i Hercegovina 1941. – 1945“.
Umirovljen je 1991. godine ali od 1. novembra 1992. do 15. juna 1996. godine radio je za Ministarstvo odbrane Republike Bosne i Hercegovine.
Krajem 1996. godine, izabran je za redovnog profesora na Odsjeku historije i geografije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Od 1996. do 2006.g. živi u Karlovcu odakle je preselio u Zagreb 2007. godine, gdje je preminuo 09.06.2008.godine.
Iza sebe je ostavio nedovršenu historijsku knjigu o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu, koja je na recenziji u Povijesnom institutu u Zagrebu.

Prof. dr. sc. Rasima Hurema pobliže sam upoznao na jednoj od godišnjih skupština Bošnačke nacionalne zajednice Hrvatske za Karlovačku županiju. Prišao mi je, predstavio se i u kratkom razgovoru ustanovili smo da je bio poznanik i prijatelj moje obitelji od djeda, oca, strica s kojim je pohađao školu kao i moje rodbine u Sarajevu. Naime, naše obje obitelji su porijeklom i korijenima iz malog, živopisnog istočnobosanskog gradića Rogatice. Gradića koji je u prošlosti prošao teška razdoblja da bi na koncu završio pod srpskim krstom u Republici srpskoj. Kako Prof. Hurem jednom prigodom reče, još u Drugom svjetskom ratu za vrijeme četničkih pokolja u Istočnoj Bosni krajem 1941. i u 1942. godini uz Foču i druge gradove i sela, četnici su spalili Rogaticu, stanovnike pobili i prognali te je od otprilike 1450 kuća spaljeno oko 1400 bošnjačkih i židovskih a ostalo je samo pedesetak srpskih. Spaljene su i kuče njegovih roditelja i moga djeda. Danas imamo Rasimovu rodnu Rogaticu, nakon još jednog pokolja i progona Bošnjaka, sa sasvim drugim, neprepoznatljivim nacionalnim sastavom stanovništva. Ovo ga je vjerojatno životno opredijelilo za povijest Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu, povijest Bosne i Hercegovine u kojoj se u dugom razdoblju postojanja kraljevine a zatim komunističke Jugoslavije, nije mogla niti smjela izreći istina o stradanjima Bosne i Bošnjaka, negiranju povijesti i identiteta i svega što je izvorno bosansko (i hercegovačko) i zatiranju povijesti i povijesnog kontinuiteta jedne države i njenih izvornih stanovnika – Bošnjaka. Mogu se nadati da će i zadnja knjiga Prof. Hurema uskoro biti objavljena, da će proći recenziju koja neće mijenjati povijesne istine i činjenice do kojih je došao tokom svoga dugogodišnjeg rada i koje je ondje napisao. U jednom našem razgovoru, rekao mi je da je u toj knjizi objavio i podatke o četničkim
zlodjelima te da je došao i do brojke od četnika ubijenih Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu te da se ta brojka kreće oko 78000 nedužnih žrtava.
Za vrijeme boravka u Karlovcu, Prof.dr.sc. Rasim Hurem bio je aktivan član Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske. U tom kontekstu premda u odmaklim godinama, priključio se jednome od projekata Bošnjačke nacionalne zajednice za Karlovačku županiju vezanom za upoznavanje Bošnjaka s njihovim nacionalnim identitetom. Održao je par predavanja na tu temu u Karlovcu i u Sisku. Kroz naš zajednički rad nastala je i publikacija „O nacionalnoj svijesti Bošnjaka“. Želja je bila da se sadržaj ove publikacije usvoji u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici Hrvatske i zatim publicira. Na žalost, ovo do sada nije učinjeno pa koristim priliku da se isti objavi uz IN MEMORIAM Prof.dr.sc. Rasimu Huremu pod njegovim imenom.

Želim mu vječno sjećanje i spokojan vječni počinak, Allah mu Rahmetile.

mr. sc. Rusmir Akšamija, dipl.ing.
Last Edit: 11 years 3 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Rogaticani, o kojima treba pisati 11 years 3 months ago #15788

  • webmaster
  • webmaster's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 3000
  • Thank you received: 11
  • Karma: 2
Dragi Mirsade gdje sve ove tekstove i podatke pronadje!
Ne zaboravimo Rogaticu...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Rogaticani, o kojima treba pisati 11 years 3 months ago #15899

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Sudija Kosović Jasmina

http://www.sudbih.gov.ba/komponente/thumbnail_bio.php?slika=/files/images/sudije/70/sudija_Kosovic.jpg&id_bio=70
Sudija Jasmina Kosović rođena je u Rogatici 1948. godine. Pravni fakultet je završila u Sarajevu 1976.godine, a 1977. godine položila pravosudni ispit. U svojstvu stručnog saradnika Suda udruženog rada Bosne i Hercegovine radila je do 1983. godine, kada je imenovana za sudiju Osnovnog suda udruženog rada u Sarajevu, gdje je radila do 1992. godine, a od tada pa sve do aprila 2005. godine kao sudija i rukovodilac krivičnog odjeljenja u Općinskom sudu II Sarajevo. Karijeru u pravosuđu nastavlja u Kantonalnom sudu u Sarajevu do aprila 2008. godine, kada je imenovana za sudiju Suda Bosne i Hercegovine.
Tokom sudijske karijere bavila se maloljetničkim pravom i tretmanom maloljetnika uključenih u sistem maloljetničkog krivičnog pravosuđa i u toj oblasti aktivno učestvuje na seminarima i edukativnim programima.
Last Edit: 11 years 3 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Rogaticani, o kojima treba pisati 11 years 3 months ago #15919

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Prof.v.š. mr. Ramo Arnautović




Ramo Arnautović je rođen u Živaljevićima, opština Rogatica 15.10. 1933. godine. Prvi razred osnovne škole završio je u rodnom mjestu 1941. godine da bi te i naredne godine prošao najcrnju golgotu stradanja pred četničkim terorom. Kao ratno siroče zahvaljujući MDD "Merhamet" u Sarajevu, u kasnu jesen 1942. godine, voljom dobrih ljudi da pomognu u nevolji, smješten je kod Asima i Izete Muslić u Žepču, gdje je dočekao kraj rata, a onda i odlazak u dječiji dom za ratnu siročad.

Školovanje je nastavio u Ilijašu, Čajniču, Cavtatu, Tuzli, Bugojnu, Banjoj Luci i Sarajevu, a kasnije i u Beogradu. Nakon gimnazijskog, srednjeg i višeg medicinskog obrazovanja u Tuzli i Banjoj Luci, studirao je istoriju i geografiju, biologiju i hemiju, te vojne nauke, i stekao diplome Pedagoške akademije u Sarajevu, Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu i Fakulteta narodne odbrane u Beogradu. Magistar je vojnih nauka.

Kao srednjoškolski profesor, od 1963.godine predavao je hemiju, biologiju, biohemiju, te odbranu i zaštitu u gimnaziji, medicinskoj, ekonomskoj i tehničkoj školi u više gradova Bosne i Hercegovine. Kao univerzitetski nastavnik radio je od 1978. godine na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i Mašinskom fakultetu u Zenici, gdje i radio do sredine 2002. godine.

Napisao je i objavio u časopisima i zbornicima 89 naučnih i stručnih radova iz oblasti obrazovanja i odgoja, stradanja djece u ratu, i odbrane. Takođe je objavio više feljtona i reportaža u raznim listovima, sa navedenom tematikom. Objavio je zbirku pripovijedaka o stradanju djece u ratu pod naslovom "Bjelina bola", zbirku poezije "Ne ubijajte nebo" i naučno istraživački rad "Djeca u vihoru rata", sa istom tematikom. Pet od objavljenih priča nagrađeno je na konkursima listova Oslobođenje, Male novine i Večernje novine iz Sarajeva.

Učestvovao je na brojnim simpozijima, savjetovanjima i seminarima, od kojih na mnogima sa vlastitim stručnim radovima. Također je održao veliki broj javnih predavanja u Zenici i zeničkoj regiji a teme su bile iz oblasti odgoja i obrazovanja, stradanja djece u ratu, i odbrane.

Ovih dana je iz štampe izašla izrazito edukativna i luksuzno opremljena nova knjiga pripovijedaka Rame Arnautovića pod naslovom "Putovanje u prošlost", koja na zanimljiv i provokativan način razmatra nesvakidašnje teme u našoj literarnoj i naučnoj produkciji. U suštini, radi se o djeci i omladini, njihovim ratnim i mirnodopskim stradanjima i pravima, ali i našim obavezama spram njih. Posebno kada je u pitanju školska i studentska populacija...
Last Edit: 11 years 3 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.
Time to create page: 0.073 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version