Gracanica kroz godisnja doba

Jedna je Bosna jedina,
u Bosni i jedna Rogatica,
a u Rogatici i jedna Gracanica.

Pisem o Gracanici i njenoj raji evo vec pohajle vremena a jos nisam ljudski ni poceo, jer
toliko toga ima da se isprica o (meni) najljepsem dijelu grada.
Istocni dio i sunce nas je uvijek najduze grijalo.
Svako godisnje doba za nas Gracanicku raju je imalo svoje posebne drazi.


Gracanica u proljece

S ranog proljeca bi smo unosili kuleta u kucu i nalazili im mjesta negdje blizu sporeta.
Tu ce stajati koji dan da se dobro isuse i onda bi ih mazali kremama jal kakim drugim mazivima da se dobro ocuvaju do sledece zime.
Poneko je imo srece pa je uspio doci do pravog laka.
Potkove poslije uljenja bi premazali komadom suhog loja koji smo sacuvali za ovu namjenu.
I onda bi kuleta okaci na klin u supi iza vrata.
U to vrijeme bi dobi i nove gumene cizme jer se snijeg pocinje topiti, svuda blato a stare cizme jal kundure vise dotrajale, duga zima bijase.
Pocinjemo sa prvim keranjem hlopte na koju smo bili i zaboravili.
Prvo u Lutvaginom jer je ono odmah iza kuca u Pticijak a Lutvaga zivi u Tekiji pa nas nema ko ni zajmiti.
Poslije desetak minuta keranja ni krmadi nam vise nisu bila ravna, svuda isprskani onom blatnjavom vodom a jos ako si pao onda si totalno helac.
Znale su nase majke da dolazi proljece pa su nam na vrijeme nakupovale kakije pantolesina i onih jeftinih trenerki koje su imala gume na kraju nogavica da se ne vukljaju po blatu iza nas.
Isli smo i brati prve visibabe koje bi poklanjali nasim majkama jos u februaru govoreci da je to poklon za 8 mart, dan zena.
Trazili bi i prve jagorcevine pa malo kasnije i ljubicice koje bi vadili komplet sa zilama i nosili kuci posaditi u avliju, da nam avlija lijepo izgleda jer jos je rano za lale i drugo cvijece.
Trazili smo i ispod stabala preostale zukve jabucice koje nisu istruhle.
U jesen ih nemozes jesti, ljute ali u rano proljece su zeleno zuckaste, mehke i ukusne.

Gracanica rijeka buja, nosi sve pred sobom i sve je veca i veca.
Vadimo stare sveske i poredani po mostu i betonu ispred Suljagine kuce pravimo camce i pustamo ih niz vodu navijajuci ciji ce dalje otici da ga ne potopi voda.
Dzepovi nam puni kamenja jer narod je ceko da nadodje voda pa vadi smece iz podruma i baca ga u vodu.
Tu su i razne flase i kutije limene i plasticne.
E zato nam trebaju kamenovi.
Ako naleti flasa gadjamo je i letimo za njom dok je neko ne razbije.
Ponekad smo znali letiti dole i do veterinarske.
Potoci sa Biljinovca donose veliku kolicinu vode koja nemoze kroz propuste ispod ulaza u avlije i voda se izlijeva i tece cestama (testama kako bi rekli nasi stari).
Malo manja raja kojoj su oni malko veci napravili koji camac idu na Holuc i pustaju ih manjim potocima i po cesti.
Sve je u pokretu i svako uziva na svoj nacin.

A majka je pricala kad smo bili skroz mali bi nas zavezi za kanapu a drugi dio za prozor i spusti pored kuce.
Na sigurnom si a ipak napolju sa rajom.
Ako se to sto ih pratis pogledom kud prolijecu i sta rade moze nazvati da si sa njima.
Bilo lahko kokad skoro i nije bilo auta.
Po neko bi te odvezi i povedi sa sobom dok mu ne dodijes i opet nazad na kanapu.
A majke imale pune ruke posla ko kad nije bilo ovih kucanskih naprava ko sad.
Tako smo odrastali jedan za drugim.

S ranog proljeca pocinjale bi igre: ta-ta, zaledjive, tikvicha, dze su ruse makaze.....
A kad stvarno zaproljeci svuda i sve brate lijepo.
Sve se zazeleni, procvjeta, zamirise, polja isuse i nestane onog blata.
Sve cisto i saprano a mi veseli nastavljamo sa nasim avanturama.....

.....u to vrijeme bi dobi nove tene (patike) jer nema vise blata a lakse i hloptu nakaciti.
S obzirom da se livade pocinju zeleniti i prospu se raznobojnim cvijecem istovremeno bi prestajalo igranje po svijeskim livadama i prebacivali bi se gore na Veliko i Malo igraliste.
Drzavna zemlja i po nepisanom zakonu to je pripadalo nama i ne bi nas niko diro.
Sa drugih mijesta zemlje Poljoprivrednog dobra bi nas gonjo Sahin Pleho, cesto i na konju.
Naravno tu je bio i "poljar" koji je cuvo livade, oranice i gonjo nas.
Poznato je i ono predavanje stafete kada je onako sjedeci na konju poceo:
"Druze predsjednice", a konj se prepadnut onolikim narodom poceo komesati, a on ce ti: "Eeeha".
Dok velika raja igra mali bi bili iza gola i dofacali hlopte.
Ponekad bi je neko pikni da odleti dole prema Banderi ali nije bilo problema, leti mala raja a tu su da je vade i iz trnja, onako puzeci po zemlji.
Ogrebotine nisu bile problem.
Odmah tamo iza Velikog igralista bijase i ljeskovi, kako smo ga mi zvali Mali sumarak.
U njemu bi provodili dosta vremena jer je imo jazavicije rupe pa bi tu vadili "sigu".
Siga je tvrda ilovaca (ni kamen ni zemlja) koja se nalazi u zemlji u slojevima od 1 do 2 centimetra.
Koristili smo je za svasta, pravili od nje razne igracke a najvise pistolje, a sluzila nam je i za skolu, likovno, i na njoj bi crtali, bojili i urezivali figure ko pravi kipari.....

U Malom sumarku smo i krili cuke, koji su bili niciji odnosno nasi, u vrijeme kad nailaze shintori.
Obicno bi to bio jedan stari cigan sa lovackom puskom koji je ubijo kerove i za njih dobijo pare, valjda od opstine.
Kao dokaz bi donosio vrh repa ubijenog cuke.
Znalo nam se desiti da nam i tu nadje i ubije nekog ljubimca.
Onda bi mi danima bili tuzni i samo o tome pricali.
Jedne prilike mi imali jednog crno-bijelog kratkorepog i zvali ga Nono.
Njega je ubio S. Makas iz Kukavica koji je u to vrijeme stanovo kod Hadzibulica.
Nesjecam se sto ali ga je ranio i zajmio i Nono pobjego u nas kokosinjac, on doso i tamo ga ubio iz pistolja.
Razbolio sam se kolko mi je bilo zao None.

.....Mala raja se igrala na malom igralistu.
pomalehno pa bi igrali na male golove ili viktorije, jedan veliki go sa neutralnim golmanom podijeli se u dvije grupe i svi sutaj na taj isti go.
Istovremeno i cuvas go ko da je tvoj a i cilj ti je da neko is tvog tima da go.
Tako su obicno igrali i velka raja dok se ne iskupi dovoljan broj.
A mozes zamisliti kad se iskupe; Zuja, Bajruc, Chocha, Husho, Manjak, Kiza, Kuca, Ziko, Micha, Cika, Kava, Kerim....
pa onda: Tupi, Mare, Dzed, Teva, Dino, Semso, Sef, Caje, Alem, Kreso, Pine.... i jos hejbet raje.
Zuja je uvijek bio biser i uvijek se najvise nerviro, dero se, galamio.
Ponekad se situacija dovede do usijanja da bi reko sad ce ispasti marisana, medjutim to se nikada nije desilo.
Jedne prilike opet zatarafili Husho i Chocha.
Chocha je Salim Hodzic drugi po mladjini od brace, sinovi mesara Alije Hodzica i oni su zivili u Gracanici dok nisu odselili u Sarajvo.
Husho zajmijo Chochu a on pomaga:
Pajro, Pajro (Bajro), Prani me Posiju ti majku ubice me.

Naravno veliko vrijeme smo posvecivali u to vrijeme i Prvomajskoj vatri.
O njoj sam piso jednom na nekoj od stranica ove iste teme.
Naravno sa prvim zelenilom bi pocinjali praviti i prve satore po trnjima i zivicama.
Mala raja je prva iskustva u pravljenju satora sticala u jorgovanu.
Odmah ispod Nisana velika gusta sumica podivljalog jorgovana od nekoliko desetina kvadrata.
Tu smo brali i jorgovan za stafetu i za nase majke.....

Da bi ste vi meni znali iz kojih se sve mahala sastojala Gracanica prije nego sto pocne ljeto (u ovom mom sjecanju na Gracanicu i njenu raju nekad), evo i njihovih naziva i opisa gdje se tacno nalaze.
Da nebi neko gluho bilo pomislio da je to sve jedna ulica.....

Gracanicke ulice su:
Ragiba Nalbantica, od Vatrogasnog mosta pa sve do na Suplju Gromilu,
Ragiba Dzinde od Crkvenog mosta pa isto sve gore do na Suplju Gromilu, gdje se i sastaju.
Izmedju njih je Tekija (koja ih tu povezuje) i koja isto i na svom drugom kraju pravi slovo T i izlazi na obadvije ove ulice (tamo na cesti Dzindinu i tamo kod Veterinarske stanice Nalbanticevu).
Ulica "Gracanica" od Rotexa, presijeca Nalbanticevu pa tamo izlazi skroz na cestu na Dzindinu.
Na pola te ulice pocinje moja ulica, Mice Sokolovica i ide izmedju ove dvije velike gore prema Supljoj Gromili i ona pravi slovo T i zavrsava gore na Holucu, Dzindina ulica odakle pocinje Biljinovac i dole blizu Kikiceve pekare, Nalbanticeva ulica.
Znaci Tekija i moja, Mice Sokolovica leze u jednoj liniji (izmedju ove dvije dugacke), samo sto su prekinute.
Vrbanje preko mosta, (isto blizu Kikiceve pekare) i ide uzvodno prema Dijanovini ali desnom obalom rijecice.
Tu kod mosta pocinje i Sokacic i ide tamo u moju ulicu ali nijedna avlija nije imala glavni ulaz iz njega.
Gore prema Rudom je Oplosce, samo neznam da li je ono imalo i poseban naziv ulice.
To je to, Gracanicke mahale.

Rece neko a ja potvrdzujem.Najmuslimanskija mahalaB)

Sve si ovo dobro napiso role, samo si jedno pogrijesio.
Sve ove ulice nastale su poslije Tekije i ne pripadaju Gracanici nego majki, a majka je Tekija.

Ma nisam ja ni reko Irfo da Tekija pripada Gracanici nego samo da je okruzuju ulice koje cine Gracanicu pa ti sad vidi.
A Zambi me napomenu za Mejdan.
Kad se ide od Rotexa ulicom "Gracanica" i dodje tamo na cestu, Dzindinu ulicu, e to ti se zove Mejdan.
Samo smo mi nekako uvijek govorili "cesta", zato sto je tu nekad zavrsavo asfalt koji je prostrijet birvaktile istovremeno kad i onaj u carsiji.

Pa jarane,nesmiješ mi preskakati Mejdan,sa Mejdana su Toćo,Nano,Kome,Mojtovci,itd.Nadam se da si ahvatio da sam u pravu:laugh:

KULETA
(price o majstorima Halimagi Catovicu i Salimu Hodzicu, Coti)

Nije mi namjera danas pisati o raznoraznim dozivljajima i dogadjajima sa mnogobrojnih i visezimskih kuletarica u nasem dijelu Rogatice, a na lijevoj obali Rakitnice, vec o dvojici vrsnih majstora koji su itekako zasluzni za to nase lijepo provedeno djetinjstvo u zimskom periodu. Majstori koji su pravili nasa kuleta, Halimaga drvene a Coto zeljezne dijelove.

Kad u Gracanici predjes most u Vrbanju ulica ide odmah desno uzvodno, paralelno sa rijecicom Gracanicom i odmah se samo govori da su kuce bile sa lijeve strane ulice jer sa desne su se nalazila prala i kamene stepenice koje su vodile do njih.
Nase majke i sestre su tu birvaktile prale ves a mi pravili kupalista.
Jedno od prvih urbanih odnosno mahala u nasoj Rogatici, poslije Tekije, tako kazu.
Prva kuca fakticki bijase kuca Suljage Mehmedovica i njegova kuca imade jedina pralo sa lijeve strane nizvodno a sve ostale uzvodno tj. sa desne, bar sto se tice te ulice.
O Suljagi sam piso u jednoj od mojih prvih prica u ovoj temi.
Iza njegove kuce bijase kuca brata mu Mujage i oni su koristili isto pralo, koo braca rodjena i bili.
Dalje se nastavlja kuca Hasibage Delije i sina mu Halila, pa onda kuca Avdage Krluca.
Njih samo spominjem ovako iz razloga jer cu i o njima, svakom jednom ponaosob, napisati po jednu pricu.
Poslije Avdagine kuce dolazi kuca Halimage Catovica....

Halimaga

Lijepa kuca za ta vremena i imade dva ulaza pa tako i dvije avlije. Kuca pored same ceste a avlije s obadvije strane sa lijepim kapijama i natkrivenim zidovima tako da sa ceste nisi mogo vidjeti u avliju.
A kad udjes u bilo koju avliju onda otvoreno sve gore do na Pricijak, cvijece svuda i velika posijana basca a iza vocnjak pod travom.
Sve su to tako uredno drzali vrijedni stanovnici ove kuce, Halimaga i njegova hanuma Pemba.
Mozda su imali i vise djece ali se ja sjecam samo sina Farke.
Stariji nekoliko godina od mene, zavrsio skole u Sarajevu pa se vratio i radio u Rogatici.
Farko fin onako tih i miran, ko i roditelji mu, uvijek se lijepo pito sa svima pa tako i sa nama mladjom rajom.
Teta Pemba cestita, tiha, uredna i vrijedna domacica, uvijek joj je sve bilo cakum-pakum sto bi rekli nasi a to je znacilo da je sve cisto, uredno i na svom mjestu.
Drzali su izmedju ostalog i dosta kokosi, pa nek nam halale a znali smo ko djeca upasti i odnijeti nekoliko jaja, ali samo u proljece dok jos nije bilo voca i povrca.
Kaku serpicu, onije jaja, sibicu, oguljine od crvenog luka, malo soli u novinu i flasu vode, pa na Pricijak.
Kuhali bi ona jaja onako sa oguljinom od luka i ona bi dobi crvenkastu boju i imali bi sarena jaja.....

A Halimagi islo sve od ruke ko da je imo dvije desne ruke.
Jos u ljeto bi nasi stari naruci kuleta za djecu kod Halimage, velika guzva pa valja dugo cekati.
Kad bi nas babo povedi da naruci kuleta bili bi najsretniji na svijetu, zbog kuleta koja ce mo dobiti ali i zbog toga sto nam se pruza mogucnost da zavirimo u tu carobnu odaju iz koje izlaze gotova kuleta.
Kasnije bi pricali i mastali sta smo sve tamo vidjeli.
Imo Halimaga radionicu u magazi ispod kuce pa bi mi kasnije virili kroz prozor i pitali Halimagu jesul to nasa kuleta i kad ce biti gotova.
Kad bi nasa bila na redu onda bi dolazili svaki cas i virili mada se slabo sta moglo vidjeti unutra.
Nije Halimaga pravio samo kuleta nego i razna kolica, drzalice za halat i sta ti ja znam sta sve od drvenarije.

Zadnji put sam Halimagu vidio u Kaknju ratne '94.
Veli meni tada stari Rogaticanin Hamdo Smajlovic da idemo malo kod Halimage.
Sin mu Farko ozenjen iz Kaknja tako da su se oni tu nasli.....

Halimaga osto zadnji u Gracanici a da nije ni znao, ko ono narod se krio od cetnika i njihovih krvoloka.
Da li je neko od cetnickih kokosara doso da pljacka i naso ga negdje oko kuce, govoreci mu sta ce on tu kad je sav narod istjeran, zarobljen ili pobijen i uputio ga da ide u koncentracioni logor u srednju skolu...

..... nadjosmo ja i Hamdo starog Halimagu u podrumu prijateljeve kuce opremio sebi stolarsku radionicu i majstorise li majstorise, isto ko u Rogatici birvaktile.
Ostario, pognutih ledja, francuzica na glavi, djozluke velike dioptrije, i u tamnoplavom radnom mantilu.
Halal ti vjera Halimaga.....




Kuleta

Tamo gdje izlazi Kruscica na glavnu ulicu je takodje Mejdan, poznat kao Colica Mejdan.

U Rogatici bijase vise majstora za pravljenje kuleta. Jedan od njih bijase i moj tetak Hrustem rah. Agic. U to doba imade privatnu stolarsku radionu. Pravio je Hrustem vrata, prozore, stokove za vrata i sve ono sto je bilo vezano za njegov zanat. Nama djeci bi pravio kuleta po svuzimu. Ja bih cesto bio s njim u radioni i smirgl papirom bih dogonio one precage sto povezuju gulje (tako smo zvali one stranice). A znao ih je tako napraviti da su se i ova gracancad divila.

Bijah dijete i babo odnekud donese jednu cjepanicu, suhu bukovinu. Obradovo se ja jer su bukova kuleta naj bolja (jaka), odnesem ja to mom tetku i on napravi kuleta da ti oci stanu. ograda mosta kod vatrogasnog bijase zeljezna, te ti ja izvalim one dvije sipke i pravac Asimu rah. Dorovicu, babi naseg Brace. Asim je bio kovac i potkivac i vrstan majstor za izradu potkova. E godinama sa se vozio tim kuletima, pa ih jos opkovao halkama da su ljepsa nagizdanija.

Dobra stara vremena, a moj sin sad i nezna sta su kuleta i kuletarica.