Teva napisa pricu a moglo bi se nazvati i svjedocenje. Njegovi tekstovi su od neprocjenjive vrijednosti.
Ovom pricom o Nisanima vratio me je u djetinjstvo.
Jako dobro se sjecam igara na Nisanima, tu nam je bilo jedno od omiljenijih mjesta gdje smo se okupljali i igrali bezbrizno.
Mislim da su sva djeca tadasnji generacija dolazila na Nisane.
Teva je i prije pisao a i sada ponovo spomenu rah.Suljagu kojeg smo mi djeca najvise u Gracanici volili. Ja samo zelim da dodam da je malo nize ispod Nisana imanje rah.Suljage u kojem su sahranjeni Suljaga i njegov unuk.
Evo par slika i Tevine price zajedno.
Tevina prica o Suljagi(preneseno sa stare stranice)
Suljaga ne boj se, Nine......
Suljaga,covjek kog smo mi djeca u Gracanici najvise volili.
Prezivo se Mehmedovic a neki ga zvali Suljo Feriz.
Zasto? Neznam.
Sinovi mu Munib i Ismet (koji strada od strane zlotvorske ruke) i kcer Fatima(udova naseg limara Nazima Lihica).
Hele svakog bi bajrama mi djeca,sacekaj ga na sokacicu
da dodje sa bajram namaza.
Kad bi se on pomolio i doso mi bi redom:
"Bajrambarecola Suljaga"poljubi ga u ruku pa ruku na celo.
A on hiljadarku svakome.
Tek onda bi isli fameliji po bajramluk.
Imo Suljaga i brata Mujagu.
Mujaga je otac od Tajze(Muhameda) i Mice (Ahmeda) i imo je jos dvije sceri.
Vec smo pominjali precice kroz avlije i basce Gracanice.
E jedna taka je isla i kroz Suljagino i Mujagino pa na Pticijak,
tako da nismo morali kolati pored Rotexa.
Bila je precica i kroz Avdagino(Cikino) ali o njima drugom prilikom.
Suljaga drzo cevabdzinicu preko puta elektricnog.
Kasnije je tu Ranja otvotio prodavnicu bijele tehnike.
Kao djecu babo nas stalno vodio na cevape i jupi.
Lijepa vremena to bijahose.
Lijepa sjecanja.
U podrumu Suljagine kuce, koja se nalazila s lijeve strane pored rijeke cim se predje most za Vrbanje,bila mu klaonica.
Tu su Muris Garagic i Mustafa beg Teskeredzic klali telad i janjad za cevabdzinicu,i tu smo se okupljali svaku vece.
Telad su isla za cevape,a janjad je peko Suljaga kod Kikica u pekari i prodavo pecenje u cevabdzinici.
Svaku vece su Husho,Suljo ili Mica vozili sa Kikicovom trokolicom meso, drva,drveni ugalj i ostalo sto je trebalo za cevabdzinicu.
Uvijek smo mi mala raja isli sa nekim od njih trojice da pomognemo "uzgurati" uz Tabhane.
Svaki put je Suljaga ostavljo za nas pecenja,hljeba i po jupi ili coctu.
Mi bi to spucali i zadovoljni puna stomaka nazad za Gracanicu.
Posjedaj bi na Tabhanama u trokolicu i ju-huuuu nanize.
Znalo se nekad Bogami zavrsiti u bodljikavoj zici ili tarabama prije vatrogasnog,a nekad bi uspjesno preleti i preko Kanarskog mosta.
Suljaga je uvijek prvi poslije sabah namaza dolazio u radnju.
Jedno jutro je naso razvaljena ali prihlupljena ulazna vrata u cevabdzinicu iz haustora.
Na stolu je stajala poruka "Suljaga ne boj se Nine.....".
Nas nedavno umrli Nine bio ogladnio ili mu je bilo prahnulo pecenje,uso najo se dobro i napio soka i pokajo se sta je uradio.
Onda skonto napiso poruku i prihlupio vrata.
Svakog 6 septembra je Suljaga okreto po nekoliko janjadi u dvoristu elektricnog na cosku Titove i Prvomajske.
Naravno okretali smo mi raja iz Gracanice.
Porani bi ispeci,dobi dobro da jedemo i pijemo i po dvije hiljade u padze.
I tako punog stomaka i sa lovom u dzepu,
6 septembar nam je bas bio "6 septembar".
"Dan oslobodjenja".
Suljaginca bi nam uvijek,ko fol krijuci, davala slatkisa i boba.
Imalo bi se o Suljagi jos dosta lijepoga pisati.
Da mu dragi Allah podari sve blagodati Dzenneta.
I njemu i svima nasima mrtvima.
(kraj Tevine price)
Mezari rah.Suljage i njegovog unuka.