Nisam se dugo javio,pa ne bas mislim ni sad u pravi cas,ali sam potaknut da prokomentarisem ovih zadnjih par dana iza nas,koji su izlili malo vise emocija i rodoljubivosti medju nama.Mozda kao rijetko do sada,obicno podijeljeni rogaticani,na ove i one,i ostale neutralne,bili su poprilicno zajedno i istomisljeno davali kritike zbog cega se ja i uopce javljam.Pitam se dali se podiglo suvise prasine,oko ovoga svega,ne mislim na djelo,koje ne zelim ni u kom slucaju da umanjim,nego okolo njega.Dali smo mi to postali,poslije ovoga svega malo veci patrioti,ili smo,a bojim se da jesmo,ponovo zalili biljku koja se zove brastvo i jedinstvo.Dali smo mi to uopce zasluzili imati to djelo u nasim rukama,jer na taj nacin mi se nemozemo tako jednostavno oduziti ono sto smo uradili,otisli.Ostavili,prodali onima koji se i nakon toliko zla i zlocina koji su uradili onima koji su upravo bili tamo na promociji knjige o Rogatici.Mi rogaticani izgleda volimo kolac onako samo sa vrha,jedemo dokle ima slaga,bez obzira na njegovu unutrasnjost.Upravo zbog toga izgleda da nas mnogo to ignorise,jer sama posveta osobe iz unutrasnjosti kolaca,tj.sa promocije kjnjige,umanjila bi ovo djelo,i vratila nas na prosle dane ovog koljaca na daljinski upravljac.Tek koja rijec o sudioniku Djordji Rebicu Djoki.Onaj koji nas je ispratio tamo,odakle se necemo nikada vratiti,osim pojedinaca,stavio je tacku na ono sto su koljenima stvarali nasi predci,da bi se sad i poslije svega sto se desilo,stegnuli mu ruku koja se nikad nije mogla,niti ce oprati,onakvu krvavu stegnuli,da bi pokusali povratiti onaj nas budalasti mentalitet,merhameta i dobrosusjedstva,slusajuci vec poznate bajke o Novom Sadu.Dali nas je strah pogledati istini u oci,zaboraviti sto se desilo,a mi tako samo na promocijama,vratiti filmove malo unazad,i zadovoljavajuci se sa bogdom sna,koji je vec davno iza nas.
Nebih nicije ime spominjao,ali svi mi koji to odobravamo,ili sutimo,da takve osobe prisustvuju,tako velikom cinu,je sramota i bruka,prema onima koji vise nema medju nama,a pali od njegove ideje i ruke,imate pravo da se stidite,ili uopce sve je to samo napisao Twin Peaks....

Twin Peaks napisao:

Tek koja rijec o sudioniku Djordji Rebicu Djoki. Onaj koji nas je ispratio tamo, odakle se necemo nikada vratiti, osim pojedinaca, stavio je tacku na ono sto su koljenima stvarali nasi predci, da bi se sad i poslije svega sto se desilo...

Ovo je dio iz Twinovog teksta - ja preturih sve slike doduse letimicno i ne vidjeh pomenutog.. Pogledacu jos koji put malo detaljnije ....

dva komentara za Djoku,aferim,pa onda do slijedece promocije,bice mozda koji komentar vise,pa i koja recenica za Djordja...

Jucer sam dobio Monografiju Rogatice zahvaljujuci nasem Irfi i Dedi. Naravno, svoj komentar cu dati kad je dobro pregledam.

O prisutnim na promociji necu komentarisati jer ako su neki imali obraza i pored svega doci i zrtvama se nasmijati u lice, to vise govori o njima nego o zrtvama.

Jednu sliku sam vec komentarisao a ona se nalazi i u knjizi "Fragmenti zivota" Hakije Muftica a i u Monografiji, samo bez teksta ispod slike.O tom dogadjaju sa slike sam vec ranije izvadio citate iz knjiga Hakije Muftica i Muniba Hasanagica. Evo citiracu to ponovo:

Kaza(citat)" wrote: Mirsad nam je postavio ovu staru sliku koja je vjerovatno objavljena u Monografiji Rogatice. Naravno, na ovu sliku smo nailazili i ranije a objavljena je takodjer i u knjizi naseg sugradjanina Hakije Muftica.

Ispod slike je kratko, u obliku informacije opisan povod nastanka ove slike.
Ovaj dogadjaj koji se desio 1936.godine ispred crkve opisan je i u knjigama Hakije Muftica "Fragmenti zivota" i Muniba Hasanagica "Kazivanje o jednom gradu".

Evo ta dva teksta izvorno prenesena iz njihovih knjiga:

Hakija Muftic "Fragmenti zivota"


Iz pravca Sarajeva doletio je 19. avgusta 1936. godine avion I kruzio iznad Rogatice.
U drugom-trecem krugu poceo je da baca predizborne letke. Te jeseni odrzavali su se
izbori za poslanika u Skupstini stare Jugoslavije.
Leteci dosta nisko zapeo je za telefonske zice u blizini pravoslavne crkve i srusio se. U to
vrijeme odrzavala se svetkovina Preobrazenja. Vjernici su bili iznenadjeni i nastalo je komesanje i ispoljavanje revolta od vjernika u dvoristu crkve. Predvodjena ekstremno orijentisanim pojedincima, grupa seljaka krenula je ispred crkve u carsiju, gdje su odmah poceli da demoliraju i pljackaju ducane mirnih i poslovnih gradjana. Intervencijom zandarma i policije sprijeceno je vece demoliranje i pljacka. Tome je znacajno doprinijela prisebnost trgovaca i ostalih gradjana, koji nisu nicim uzvracali niti su ulazili ni u kakav sukob. Brzo su zatvorili radnje ne osvrcuci se sto jedan dio robe ostaje pred ducanima, i to je opljackano.

Ovaj mucan i uznemirujuci dogadjaj negativno se odrazio na ukupne odnose dotadasnje dobre saradnje i na medjusobnu harmoniju rada i zivota u gradu.


Munib Hasanagic "Kazivanje o jednom gradu"


Na preobrazenje 1936. godine, u Rogatici se dogodio veliki inciden koji su izazvali pravoslavci kod pravoslavne crkve. Tog dana, 19. avgusta u Rogatici se skupilo nekoliko hiljada pravoslavnog zivlja sa podrucja rogatickog sreza, ali i okolnih srezova. Dan je bio vedar i topao. Rogaticki trgovci na tezge su iznijeli svakovrsnu robu. Narocito je bilo
mnogo voca i povrca. Negdje poslije podne u niskom letu iznad crkvene porte, u nekoliko navrata, nadlijetao je skolski avion. Prilikom jednog preleta tockovima je zapeo za telefonske zice i srusio se u portu. Jedan broj muslimana, sa fesovima na glavama, posao je da vidi sta se dogodilo. Muslimani inace nisu za vrijeme takvih vjerskih okupljanja ulazili u portu. Posto je tu bilo i pijanih ljudi, napali su ove muslimane. Kako je tu bilo brojno obezbjedjenje policije i zandara, doslo je i do sukoba sa zandarima. Divljanje mase se prenijelo i na carsiju, koja je za nepun sat vremena potpuno demolirana. Stakla i izlozi su porazbijani, tezge sa robom isprevrtane. Kada su napadnuti i zandari njihov komandir, porucnik Slovenac, naredio je pucanje u razularene napadace. Bilo je mrtvih i ranjenih. Tek kasno poslije podne zandari i policija uspjeli su donekle smiriti razularene rusitelje reda i mira. Da nije bilo brojnog obezbjedenja, posljedice bi bile mnogo gore. Vjerovatno bi se, iako malobrojniji, umijesali i muslimani pa bi to bio klasicni gradjanski rat na ogranicenom prostoru.

Tekst u Monografiji o ovom dogadjaju je prakticno objedinjen iz ova dva navedena teksta i sa jos dodatim detaljima. To me posebno raduje jer se ozbiljno radilo na tome da se dodje do istine i prezentira sta se zaista desilo.

U ovoj monografiji postoji greska koja bi trebala da se ispravi. Radi se o datumu tog dogadjaja. Na strani 153 u tekstu stoji da se to desilo 19.augusta 1938. godine, na tekstu pored slike na istoj strani pak stoji da je to bilo augusta 1935. godine.

Mislim da niti jedan od ovih datuma nije tacan i da je tacan datum 19. august 1936. godine kako stoji ispod slike a i u knjigama Hakije Muftica i Muniba Hasanagica.
Nadam se da ce se ova greska odstraniti prilikom slijedeceg stampanja knjige.

Evo teksta o ovom dogadjaju koji stoji u Monografiji:

Ali, nije uvijek bilo tako idilicno u Rogatici. Narocito uoci izbora izbijali bi sukobi. Jedan takav desio se uoci izbora na vjerskoj svetkovini slave pravoslavne crkve "Preobrazenje" 19. avgusta 1938. godine. Avion koji je bacao predizborne letke tako se nisko spustio da je zapeo za telefonske zice i srusio se na jednu ogradu vrlo blizu crkvene porte, gdje je svetkovina odrzavana. Muslimani koji su okolo prodavali voce, slatkise i secerleme pohrlili su kroz portu da vide sta se desilo sa avionom. Tu je bilo i pijanog svijeta. Narod se uskomesao i doslo je do sukoba naroda i zandarma, koji se pojacavao i prijetio da se pretvori u krvoprolice.

Epilog je bio tragican, jer su zandarmi pucali u masu naroda da bi sprijecli prodor mase u carsiju. Medutim, u tome nisu uspjeli, jer je masa prodrla u carsiju. Razbijena su dva kioska koja su prodavala novine i duhan i nekoliko izloga trgovackih radnji tamo gdje nije bilo roletni, jer su trgovci,cim je doslo do provale u carsiju, odmah spustili roletne na radnjama. Tom prilikom ranjeno je vise ljudi i zena, a jedan mladic je poginuo. Bilo je ranjenih i zandarma kamenjem, koje su na njih bacali pomahnitali seljaci.

Pozvana je i zandarmerija iz Visegrada u pomoc. Oni su stigli sa zakasnjenjem na razbojiste, kada je vec sve bilo gotovo.

Monografiju Rogatice sam uspio vrlo brzo dobiti a onda i procitati. Sigurno da je potrebno vrijeme da se procitano slegne, sto bi rekao nas narod, mozda jos koji put pregleda a onda dadne nekakvo misljenje o svemu tome. Koliko je vazno moje misljenje, odnosno misljenje ostalih koji ce se ukljuciti u raspravu ovdje na ovoj stranici nije moje da ocjenjujem.
Kao gradjanin Rogatice sigurno imam pravo dati svoj kriticki osvrt jer ova Monografija je pisana i za mene kao “bivseg” zitelja Rogatice.

Ideja o izradi nove Monografije Rogatice je kod gradjana Rogatice izazvala odusevljenje, pogotovu kad se u izradu ukljucio respektabilan tim uglednih Rogaticana. Mi ostali smo pokusavali pratiti rad ali i pored velikih mogucnosti koje danasnja tehnika pruza bili smo uskraceni, sto smatram za veliki propust. Cak smo na ovoj istoj stranici trazli jos davne 2006. godine da stupimo u kontakt sa timom , da stranicu stavimo na raspolaganje kod prikupljanja podataka i informisanja o toku priprema ovog vaznog projekta. Pokusano je kontaktom putem e-maila ali jednostavno se niko nije javljao sa adrese ponudjene za kontakt. U nasem forumu u kome je bila otvorena tema o Monografiji se samo jednom prilikom javila kcerka gosp. Mehmeda Sokolovica i informisala nas o radu na projektu i to je bilo sve.
Jednostavno u tom vaznom segmentu informisanja i medijske podrske projektu se potpuno zakazalo. Propustena je prilika da se u ovaj projekat ukljuci veci broj zainteresovanih sto bi sigurno rezultiralo pozitivnim efektima i preciznijim podacima.
Zbog toga u ovoj Monografiji ima dosta nedorecenosti bar sto se tice podataka o ljudima ciji je doprinos Rogatici nesumnjiv a nisu ni pomenuti. Cak se stice utisak da su neki ljudi namjerno zaobidjeni. Zasto je to tako ne bih mogao reci. Takodjer se primjecuje da je bilo navodjenja imena i po porodicnoj liniji iako su bili drugi zasluzniji da se pomenu. O tome ce se sigurno povesti rasprava jer je to i najosjetljivije pitanje.

Ambicija da se jednom knjigom, pa ma kolika ona bila, obuhvati jedan tako dugi period je bila optimisticka. To je mac sa dvije ostrice i uvijek se ulazi u rizik da se izostavi nesto sto se ne bi smjelo izostaviti.

Monografija je tu. Tehnicki zaista lijepo uradjena, sa lijepim povezom, temama koje su logicno odabrane i sto je najvaznije sa puno starih slika koje vrlo cesto govore vise nego bilo koji tekst. Autori koji su obradili teme su ljudi od kojih se moglo ocekivati da korektno obave povjereni im zadatak.
Ja cu se sigurno u svojim diskusijama vracati na svaku od tema ali u ovom postu zelim ukazati na propuste koji su najuocljiviji u dijelu koji je pisao gosp. Mehmed Sokolovic. Sigurno da ce u tom dijelu biti najvise diskusija jer je to period koji mnogi od nas pamte pa su jako uocljivi i najmanji propusti. Gosp. Mehmed Sokolovic je jedan duzi period bio odsutan iz Rogatice, tako da je mogao pisati o tom periodu samo na sugerisanje ljudi iz tima a i na osnovu raspolozivih podataka. Mislim da nije imao namjeru napraviti niti jedan propust ali to je neminovno doslo zbog nepoznavanja prilika u Rogatici u jednom duzem periodu svoje odsutnosti.
A sada zelim navesti ono sto smatram propustima.

Jako malo se pisalo o privredi koja je dugo godina bila nosilac razvoja opstine. Nasuprot tome o poljoprivredi i raznoraznim SIZ-ovima koji su zivjeli od budzeta je napisano jako mnogo iako znamo koliko su doprinosili razvoju opstine Rogatice. Upravo taj dio mi vise lici na nekakav godisnji izvjestaj u kome se detaljno iznose podaci o broju goveda, ovaca, konja i ostale stoke po godinama a na drugoj strani se zaboravljaju pomenuti zasluzni ljudi u mnogim oblastima.

Nedopustivo je da se o TPR-u kao dugogodisnjem nosiocu razvoja Rogatice napise, slovom i brojem , tri recenice. Firmi koja je bila respektabilna na prostorima bivse nam drzave pa i sire sa velikim brojem zaposlenih.

Svakako da ne treba ni govoriti o kadrovima iz privrede koji su vrlo cesto pored svojih strucnih sposobnosti bili i jako kvalitetni drustveno-politicki radnici. Mnoga imena su izostavljena i ovdje nisu spomenuta.

Dobrovoljno vatrogasno drustvo nije pomenuto niti jednom recenicom. U Monografiji stoje dvije slike, ceta vatrogasaca i vatrogasni dom iz 1955. godine. Samo to i nista vise.
Ti ljudi su dobrovoljno zrtvovali svoje zivote kako bi bili na usluzi svima nama a nisu ni pomenuti. Niko od tih ljudi koji su zivot proveli u ovom drustvu.
Ti ljudi su pored tih aktivnosti bili aktivno ukljuceni u kulturni zivot Rogatice. Sjetite se teferica koje su upravo oni organizovali. O svemu tome ni rijeci.

O AMD-u Rogatica je takodjer trebalo pisati vise i pomenuti ljude koji su izostavljeni a uvijek su bili u organizaciji manifestacija a i u radu tog drustva. Npr. rahmetli Amir Lihic i Fadil Suvalija.

U Sjemecu nije pomenut dugogodisnji direktor rahmetli Fuad Kazic, prisutan na rukovodecim mjestima u ovoj firmi jos od davnih 60-tih godina. Sigurno zasluzan za razvoj ove radne organizacije.

U obrazovanju se desava nesto sto mi bas lici na zaobilazenje ljudi. Kako objasniti pominjanje rahmetli Zlate Pleho a zaboravi se pomenuti njen muz Faid Pleho koji je sigurno zasluzio da se pomene jer je penziju zaradio u prosvjeti. Bio je moj nastavnik davnih 60-tih godina , covjek koga su ucenici postovali i cijenili.
Ovo je samo jedan primjer a ima ih dosta. Sigurno ce i drugi dati svoj komentar na ovu temu.

U sportu se takodjer desavaju cudne stvari. Npr. u odbojci je pomenut samo Hamid Mehmedovic. Izostaviti ljude kao sto su Himzo Cavcic , Fadulah Hodzic, milicioner Alagic i ostali je neozbiljno.
U stonom tenisu najbolji igrac Rogatice je bio rahmetli Meho Delija. Zasto je spomenut samo Dragan Cvijetic ne znam.

Bice dosta komentara kad se procitaju imena navedena u sportu pa ostavljam i drugima da komentarisu.

Nezamislivo je da se u Monografiji ne pomenu predsjednici KUD-a Slavisa Vajner Cica. To su bili ljudi koji su dali veliki doprinos u uspjesnom djelovanju ovog drustva.
Ako nista onda je trebalo pomenuti bar Adnana Suljagica koji je bio dugogodisnji clan a u jednom mandatu i predsjednik KUD-a.

U zdravstvu je Primarijus Sevko Kurtcehajic samo pomenut. Koliko je on samo ucinio u toj oblasti ali i u aktivnostima izvan zdravstva zasluzivao je da se o njemu napise nekoliko recenice. Njegov doprinos u sportu u FK Mladosti je poznat svim Rogaticanima.

Propusta u pominjanju zasluznih ljudi ima dosta i o tome ce se dalje diskutovati. Ima nekih greski koje su vjerovatno nesmotreno nastale. Npr. pomenuti su sekretari OKSK-a a navedena su imena predsjednika OKSK-a. Ima nekih gresaka u datumima ali to su greske tehnicke prirode i mogu se kod slijedeceg stampanja odstraniti. Svoja zapazanja cu svakako prenijeti kako bi se te greske otklonile.

Mislim da je za ovaj prvi post mozda i previse.
Do slijedeceg puta.

Evo da se i ja malo nadovezem na ovo sto Kaza zapoce.
Posto sam cuo da se prim. dr. Sefket Kurtcehajic samo spominje u Monografiji Rogatice, obratio sam se njegovom starijem sinu Doc.dr. Suadu Kurtcehajicu (smijem slobodno reci nasem Sutku) da mi napise ocevu biografiju da bih je mogao postaviti na nasoj rogatickoj stranici. Sutko mi je odgovorio pozitivno i poslao mi ocevu biografiju koju je napiso jos 2005 godine.
Sutko hvala ti a rahmetli Sefko sigurno zasluzuje da se o njemu ovdje pise jer je jako puno ucinio za nasu Rogaticu...

Ja nisam imao imao vremena ni da procitam monografiju,a tek sad citam ove Kazine komentare i stvarno mi nije jasno odakle mu pravo da on ocjenjuje svaciji rad,vrijedja i omalovazava dugogodisnji rad i trud ljudi koji su radili u siz-ovima,itd...a kad je sport u pitanju,pogotovo tu nije kompetentan da bilo sta kaze jer meni nije poznato da ga je ko kad vidio sa loptom u ruci,a o skijanju i da ne pricam...moje ime je Kaza spomenuto u jos jednoj knjizi,pa mozes i to prokomentarisati i reci jeli ok...

hamid_m(citat) wrote: Ja nisam imao imao vremena ni da procitam monografiju,a tek sad citam ove Kazine komentare i stvarno mi nije jasno odakle mu pravo da on ocjenjuje svaciji rad,vrijedja i omalovazava dugogodisnji rad i trud ljudi koji su radili u siz-ovima,itd...a kad je sport u pitanju,pogotovo tu nije kompetentan da bilo sta kaze jer meni nije poznato da ga je ko kad vidio sa loptom u ruci,a o skijanju i da ne pricam...moje ime je Kaza spomenuto u jos jednoj knjizi,pa mozes i to prokomentarisati i reci jeli ok...

Bez komentara sam !!!

Vec sam napomenuo da je Monografija podijeljena po vremenskim intervalima a koji su opet karakteristicni po odredjenim dogadjajima.

Svi jako dobro znamo sta se desavalo u Rogatici za vrijeme agresije na BiH i bili smo jako znatizeljni kako ce ovaj period biti prezentiran a cak je bilo sumnji da ovaj period nece ni naci mjesta u Monografiji

Koncepcijski, Monografija je zamisljena tako da bude platforma koja ce davati sansu za dijalog izmedju suprotstavljenih strana, Bosnjaka i Srba. Bar sam ja dosao do takvog zakljucka citajuci Monografiju a moze biti i da grijesim. Ona bi trebala da bude nekad u buducnosti most, pa makar on bio i labav, preko koga ce se nastaviti dijalog o ovoj temi. Svjestan sam da ce monogo vode proteci ispod mostova Rakitnice, dok se ne pocne otvoreno i posteno govoriti o ovom periodu. Ipak ce to uraditi generacije u buducnosti, koje nece osjecati teret tih a i danasnjih dogadjanja, a na to ce se pocekati podugo. Ne iskljucujem takodjer mogucnost , obzirom na mentalitet Balkana da to ne budu i povodi za nove sukobe.

Ono sto me posebno raduje je nacin na koji je sve to prezentirano od strane naseg sugradjanina Mehe Agica koji je ovaj dio profesionalno odradio. Trebalo je imati hrabrosti a i sposobnosti da se napise istina ali tako da otvara vrata i nekog buduceg dijaloga.

Svakako o detaljima agresije na BiH na podrucju Rogatice treba napisati novu knjigu u kojoj ce biti zabiljezeni svi ratni zlocini i sve strahote koje su Rogaticani dozivjeli , kako se ne bi zaboravilo i uvijek podsjecalo nove generacije na ta dogadjanja koja se uvijek mogu ponoviti ako se zaborave.

Eto ja ponovo napisah nesto o Monografiji mada je vec postavljeno pitanje , ko sam ja da iznosim svoje misljenje o svemu tome. Ili mozda o Monografiji smiju pisati i davati svoje misljenje samo oni koji su u njoj samoj pomenuti.

Kaza u pravu si.

U razgovorima sa ljudima dok su pripremali Monografiju,zaključio sam da je ratni period iz Monografije svjesno izbjegnut,ostavljajući toj priči još vremena i da istoričari daju svoj sud,vjerovatno sa duže vremenske distance.Očito svi izbjegavaju tu najtužniju i najmučniju temu koja je vidno opteretila sve Rogatičane.Tema koja je očito u ovom vremenu nedodirljiva,ali se postavlja i pitanje,do kada će trajati agonija i borba za stvarnu istinu,vjerovatno pitanje svih pitanja.Da li ćemo mi dočekati te odgovore?????