S obzirom da ce biti jos dosta posjeta nasoj Rogatickoj raji
odlucih da to sve stavim pod jednu temu, da bi bilo preglednije.


Ado Mrguda

Bijase nekako bas u vrijeme kad se vitre daju kad saznah od Pitara da Mrgude-Ado, Suada i Suadina kcer (eto zaboravih joj ime), zive u Svrakinom u Sarajevu u malom stancicu u podrumu jedne stare zgrade.
Tesko sastavljaju kraj sa krajem, kako veli Pitar, i prezivljavaju od onoga sto preostane od Suadine penzije kad se rezije poplacaju.

S obzirom da je Mume,dijete kom smo zadnjih godina davali vitre, uspjesno zavrsio elektricarski zanat i uspio naci poso, odmah predlozih mojoj Esmi da ove godine vitre namijenimo gore navedenim nasim sugradjanima.
Naravno Esma se odmah slozila sa prijedlogom.
Priupitah buraza i Ninu Dolovca ako nisu nikome namijenili da daju skupa sa nama, sto i oni ucinise.
Posaljem vitre za Hadzice u nadi da im nekako doturim ali se ne dade odmah.
Prilikom zadnjeg boravka u Bosni zovnuh Pitara da mi da broj telefona da odem do Mrguda i odnesem vitre.

Javila mi se Suada na telefon i dogovorimo se da mi dodjemo.
Odemo ja i moja Esma a moja nastavnica izadje pred zgradu.
Umjesto navise veli nam da idemo nanize u podrum.
U malom, starom oskudno opremljenom stancicu zive njih troje.
Nasi keramicari Meru i Badza im uredili malo kupatilo.

Ado lezi na kaucu.
Probudi se i prepoznade me odmah.
Lijeva noga mu sva u gipsu.
Kako ima epilepsiju dva puta je pado u sobi vracajuci se iz wc-a.
Drugi put ga nasla Suada onesvijescenog i kasnije se pokazalo da je slomio nogu.
Zbog njegove bolesti a i skucenog prostora Suada spava na seciji iza Adine glave, a njena kcerka ima svoju sobicu.
I tako deveraju dane nasi dragi sugradjani.

Ado mi dugo prico o njegovim kosarkaskim uspesima i ubacivanju koseva sa centra i to jos okrenut ledjima.
Dalje je spominjo rukovanja i cestitanja velikana kosarke iz tadasnje nam drzave.
Pricali smo i o kinu i jos o svacemu.
Na kraju obecasmo da ce mo opet navratiti.

Moja Esma pod utiskom mi rece u autu:
"Dragi Nedime opet ce mo doci da ih obidjemo".
A ja velim da hocemo......

Ako neko od raje pozeli da ih obidje moze dobiti Suadu na broj mob. 061 167813.


[img]http://www.rogatica.org/teva/maj 2008/DSC01058.JPG[/img]
Suada i Ado


[img]http://www.rogatica.org/teva/maj 2008/DSC01059.JPG[/img]
Suadina kcer i Ado

Sele napisao:

Zaista potresna prica.Suada je bila,sto bi danas rekli,prima balerina rogatickog folklora,ugledna nastavnica i gradjanka.A Ado Nanda(citaj naopako) bio je zaista legenda.Na jednom internacionalnom turniru kosarke u Rogatici,zamolim Bosu Tanjevica da u poluvremenu utakmice Bosna - Crvena zvezda,nas Nanda izvede svoj sou...I bacao je Nanda koseve i lijevom i desnom,i preko glave,i s centra...Aplaudirali su mu i Bosa,i Ratko Radovanovic,i Nihad Izic,Sabit Hadzic,Zarko Varajic,Ranko Zeravica,Lazar Lecic.A Ado je bio i talentovan pjevac,sjecam ga se kada je,prije nego sto je obolio, izvanredno pjevao na "Rogatickom ljetu" onu poznatu "Poleti,golube,moj..."Ako Bogda,eto me u julu u Sarajevu,pa da se vidimo,dragi moji Rogaticani.

Zambi napisao:

Prije par dana sam pisao tekst Rogaticki jorgovani,i u tom tekstu pomenuo sam i Adnana Mrgudu-Hasegavu,pomenuo sam ga i neznajuci sta mu se dogodilo.Usvakom slucaju nas Nanda kako ga pomenu moj cijenjeni prijatelj Sele zasluzuje da se pise i govori o njemu i njegovoj cijenjenoj sestri Suadi kao legendama nase carsije.Rijedak je nas sugradanin,ito vise generacija koji nije prosao kroz ucionicu nase Dade,da li ruskog jezika ili folklora.I ona i Adnan ponaosob su obiljezili dio naseg lijepoga zivota,kroz druzenja,sport,irasprave oko FK Sarajeva ciji je Ado veliki navijac.U svakom slucaju Teva veliko ti Hvala za ovaj tekst sto jos jednom pokazuje kolika je sirina tvoje duse.

ZELE napisao:

Jedne prilike Pitar je Pokusao da ukaze na tesku situaciju ove porodice.Koliko se sijecam i tada sam iskazo spremnost koju i sada ponavljam kada je u pitanju pomoc Suadi,Adnanu i koliko se sijecam ime scerke je Adna.
jedne prilike dok sam jos boravio u BiH ova porodica je dobila delozaciju sa Grbavice.Trebalo ih je smijestiti u izbjeglicko naselje Gladno Polje.I te prilike sam pruzio pomoc ali nije to ono zbog cega se sijecam svega toga.Tada jos ziva majka,adnan u onakvom stanju mala dijevojcica o kojim se jedino brine Suada.Kada sam dosao sa kamionom koji sam morao za njih obezbijediti i usao u stan slika koju sam zatekao nemoze se opisati rijecima.Mislim da je malo koja porodica a posebno njen nosioc bila u tezoj situaciji.Eto kako vidim ni u naselju ih nisu ostavili na miru pa su sada pod kirijom.Zato sam shvatio Tevine rijeci koje napisa pa pokusa idejom o vitrama da potakne pomoc.Pomoc je zasigurno potrebna i ponavljam ponovo da sam spreman za svaku akciju.

Teva napisao:

Zele, vjerovatno mi u Bosni imamo dosta nasih sugradjana koji zive tesko.
Takodje dobro znamo kako nam prolaze akcije koje pokrenemo preko stranice.
Zato je stav moderatora a ujedno i moj licni stav da se preko stranice pokrecu samo akcije za izuzetno teske slucajeve, bolest i slicno.
Medjutim pokazalo se da se moze izvesti uspjesno i individualna akcija (dobar primjer je ovaj za Semanovu djecu) a moze se i pojedinacno pomoci.

Zato ja pokusavam uvijek da stavim i kontakt telefon ili kontakt osobu preko koje se moze pomoci.
Evo konkretno za Mrgude moze se ici preko Pitara ili mene.
Ko god hoce da im pomogne nek mi se samo javi i ja cu proslijediti, a on kad mogne nek do mene doturi (ovdje jal u Hadzice).
Siromahu kad i trunka upadne, je zauhar.....

Bubelino napisao:

Eh, moja draga nastavnica Suada uvijek nasmijana i spremna pruziti nam toplu rijec pa je valjda zbog toga bila omiljena medu ucenicima. Osoba vrijedna divljenja, nastavnica za 10-ku. S radoscu sam isla na cas ruskog jezika, nije bilo stresno otici na njen cas cak i kada je trebala ispitivati. Imala je slifa da od casa napravi jedno zanimljivo druzenje na kojem se cak i obradi nova lekcija i sve se to stigne bez imalo srkleta. Nastavnica Suada je uvijek imala na zicer neku arhaicnu izjavu kojom bi nasmijala sve ucenike. Vjerovatno je to bio njen pedagoski nacin razbijanja one ucenicke treme, osjecaja koji nije nimalo lagodan i koji sputava nase pravilno rasudivanje, ali tu stupa na scenu nasa Su i u tren oka treme vise nema...ovu njenu sposobnost zaista bi pozelio svaki pedagoski radnik. Vecina ucenika ju je dozivljavala kao stariju drugaricu, no kako je to tada bilo necuveno, niko se nije usudivao to nastavnici i saopstiti... (danas su prilike u mnogome drugacije...no to je vec tema kojoj nije mjesto ovdje)
Ima i jedna anegdota s pocetka petog razreda. Kao i kod svakog nastavnog predmeta tokom prvih nekoliko casova uce se, mogu slobodno reci, prostije (laganije) stvari odnosno radi se po principu od prostijeg ka slozenijem. Tako smo iz ruskog jezika najprije naucili kako se predstaviti. Nakon sto smo ovu tematiku lijepo obradili pa i utvrdili tokom dva-tri casa, nastavnica je mom drugu uputila pitanje:Kak tvaja familija tj. kako se prezivas, a on onako sav ponosan sto ga nastavnica to pita, odgovori: Dobro je, nastavnice, hvala na pitanju, kako ste Vi. Ma i nastavnica se s nama nasmijala do suza... no bilo je i onih koji nisu znali sta nam je smijesno, ukljucujuci i pitanog...
P.S. Hvala Vam Teva za ovu vrijednu informaciju, a kako stanujem u blizini Svrakina sela, nijjet mi je akoBogda posjetiti nasu Suadu pa Vam javim utiske...

Teva napisao:

Ja joj poceo onako:
Razgavor bez kanjca
Jablaka
Mi sli sli jablaku nasli......
A ona ce ti:
Vidi ga sad zna a kad je trebalo nije znao.....

Teva napisao:

I jos nesto Bubelino.
Ako sam dobro slozio kockice onda bi ti trebala znati Nerka (Nermina).
Zadnji put sam ga vidio u ratu u Kaknju, njega i onog momka iz Novog Naselja sto mu je babo radio u Komunalnom i uvijek je imo rukavicu na jednoj ruci.....
Volio bih znati gdje su sad i ako se cujes sa Nerkom poselami ga mahsuz od mene.

Bubelino napisao:

Zao mi je sto uzurpiramo ovaj topic, no, Teva, odgovoricu Vam: da, dobro Vam ide slaganje kockica, Nermin Grabovica se ozenio i stanuje na Ilidzi, a taj drugi momak koga spominjete zove se Aziz Ramic, sin Ahmeta i on zivi negdje preko bare...

Teva napisao:

Nece nam biti zamjereno jer jedna prica o nasim sugradjanima nosi sa sobom pricu o drugima.
A ova dva nasa hrabra i odvazna momka, Nermin i Aziz, vrijedni su da se pomenu.
Ako Bog da mozda se jednom i sretnem sa Nerkom.
Da neduljim sad, dok se nakanim da nastavim sa pisanjem mog ratnog puta bice vise o njima dvojici.....