Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

  • Stranica:
  • 1
  • 2

TOPIC: Sjecanja - Uspomene - Anegdote

Odgovor:Sjecanja - Uspomene - Anegdote 11 years 2 weeks ago #18408

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
Pricu od zaborava sacuvao nas sugradjanin Hakija Muftic i objavio je u svojoj knjizi “Fragmenti zivota”


PJESICE ROGATICA - SARAJEVO I NAZAD

Fijakerdzija Dervaga Cohodar bijase snazan, hrabar, pokretan i ponosan, a znalo
se da je odvec ters naravi. Nije mnogo govorio, ali je bilo onako kako on kaze. Malo je trebalo da ga huja obuzme, a svojeglavo je, bez razmisljanja, reagovao u trenu, najcesce na svoju stetu. Kao i svaki dan, predvece je zavrsio rad i dosao kuci; petak je, pa malo i ranije. Raspremio i smjestio konje u stalu i zeni s kucnih vrata dade zembilj i rece:

- Evo sam donio meso, odmah mi nekoliko komada stavi u tavu i koji put prevrni, nek sto prije bude gotovo, gladan sam.

- Nemoj se ljutiti - rece Dervaginca - moram u mahalu prvo po tavu, odnijela je Hanka da se posluzi.

- Ne razumijem sta sve zene mogu da urade! Sude koje ti svaki dan treba dati u mahalu - nisam znao dosad da to neko razuman radi! - ljutito ce Dervaga.

Naglo skoci na noge, oko njega sve kao da se trese od srdzbe, svi se sklanjaju. On frkce; uzima laganiju obucu, u torbu stavi hljeb i sir i naglo izade iz kuce. Zena za njim doziva i pita kuda ce, ali on od svog burureta i tersa nista ne cuje. Nije mario ni sto ce noc vrlo brzo: ne razmislja on o tome, u drugom je on nemirnom, ruznom svijetu, koji ga potpuno obuzima: Sarajevo je njegov cilj. Ide on u Sarajevo, kupiti novu tavu koja nece ici u mahalu iz kuce!

Krenuo je malo putem, a dobar dio kraticama. Noc je, ali mu je mjesecina dobar saveznik, lakse se orijentise. Isao je zurno, cijeli put huja ga je drzala, ni umor je nije otjerao. Kad je u ranu zoru ugledao Sarajevo, laknulo mu je, a ono huje sto je ostalo iscezlo je! Na Bascarsiji ga doceka miris somuna i cahija koje su pekari vadili iz peci za prve kupce, zanatlije i trgovce. Malo se odmorio, kahvu popio, a onda pojeo cahije i somun. Ali zbog tave je dosao, pa odmah krenu po ducanima. Hadzija je imao najbolji izbor: kupio Dervaga tavu vecu i dublju. Kad je hadziji trgovcu rekao da je iz Rogatice dosao u Sarajevo, po tavu, iznenadio se trgovac i nije ga pustio iz radnje dok nisu popili kahvu! Odahnuo Dervaga, skinuo teret, vratilo mu se raspolozenje. Uz tavu, u torbu je stavio poznate sarajevske peksimete i cahije sa Bascarsije i krenuo za Rogaticu. Okrenuo se iznad Kozje cuprije da jos jednom pogleda Sarajevo. Putem je sretao seljake koji vode konje natovarene drvima za prodaju u gradu. Sada Dervaga putuje po danu pa se bolje vidi i vise kratica moze koristiti.

Dervaginica je sve to vrijeme sjedila i ucila dove: da joj se Dervaga ziv i zdrav vrati. Kako Dervaga to jutro nije u carsiju dosao sa fijakerom, saznalo se da je sinoc, u prvi mrak otisao prema Sarajevu. Nagadjalo se i sta je razlog: eto, njegova huja i ters narav nisu dali da saceka, da prenoci i sutra da kupi u rogatickoj carsiji! Bilo je i drugih prica, ali su demantovane cim je Dervaga ispod Lunja stigao nazad svojoj kuci.

- Evo ti ova nova tava! Ovu ne daj nikom, cak i da ti rodjena majka trazi, po tu tavu sam isao u Sarajevo! – rece Dervaga.

Da je tada neko mjerio vrijeme, registrovao bi da je Dervaga Cohodar za nepuna 24 sata otisao iz Rogatice u Sarajevo i vratio se nazad, postigavsi rekord koji se pamti. Kad se u rogatickoj carsiji kod Mujke u kafani pojavio, docekan je kao pobjednik na takmicenju gdje nije bilo konkurenata njemu ravnih, ni tada, a ni poslije, do danasnjih dana. Dok je bio ziv, Rogaticani su trazili da im Dervaga prica o putovanju, posebno po noci kroz sumu, o strahu od zvijeri i hajduka na Romaniji o kojima se pricalo u to vrijeme.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Sjecanja - Uspomene - Anegdote 11 years 11 sati ago #18740

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18


Evo jos jedne price iz starina koju je sacuvao i zabiljezio nas sugradjanin Hakija Muftic u svojoj knjizi „Fragmenti zivota“.
Prica slikovito pokazuje kako su nekad nasi stari organizovali druzenja upraznjavajuci tu ljudsku potrebu za druzenjem, pjesmom i lijepim razgovorom. Kao sto se da primijetiti svi navedeni akteri iz ove price su bili pobozni ljudi, vjernici ali su ipak nalazili lijep nacin da zadovolje tu svoju ljudsku potrebu.
Ujedno je ovo prilika da se sjetimo ljudi, nasih sugradjana, koji su obiljezili vrijeme u kojem su zivjeli i zasluzili da ih se sjecamo.
Neka im je svima vjecni rahmet.


HALVA ČAIR

Najstarji Rogaticani nalazili su vremena za rahatluk, za prijateljske sjedeljke i razgovore. S vremena na vrijeme, petkom poslije icindije, u ljetnim danima odlazili bi na izlet u prirodu: Avdibeg Holuclic ,Sejfulah ef. Muftic, Alaga Nalbantic, Hamdibeg Ajanovic, Sulejman ef. Muftic, a nekad bi s njima posao neko od prijatelja s kojima se svaki dan susrcu u dzamiji.

Na uzvisicu - polje Rudo, odakle se pogled prostire na cijelu Rogaticu i njenu bogatu okolinu, gdje je priroda zelenilom i lijepim biljem izdasna - ova prijateljska druzina, manje-vise ista generacija Rogaticana, dolazila bi i pravila medenu halvu.

Donijeli bi u zembiljima brasno, buter, secer, med, pekmez i orahe. Postupak spravljanja halve pratili su lijepi razgovori o minulom vremenu i sjecanja iz momackih dana, pa price o vremenu provedenom u austrijskoj vojsci gdje su sluzili i slati na razna ratista, i kako su Bosance najcesce upucivali u najteze bitke. Uz razgovor bi se zapjevala i po koja stara pjesma.
Organizatori okupljanja vidjenih Rogaticana i spremanja halve bili su Avdibeg Holuclic i Sulejman efendija Muftic. Ova dvojica prijatelja bila su majstori u spremanju halve, a posebno s medom i pekmezom, cime se postize vrhunski ukus, a halva je privlacnija za oko. Redovno im je posvecivana paznja kao velikim majstorima.
Koja kasika halve obavezno je stizala i do hanuma po kucama, pa je bilo i ljubomore zbog kvaliteta! Hanume je interesovalo sve, i kako je proteklo sijelo, i sta se pricalo, i koje su se pjesme pjevale, a o tome njihovi begovi, age i efendije nisu mnogo pricali.
Okupljanje i spremanje halve prenosilo se s generacije na generaciju, pa gradjani ovo veliko polje nazvase Halva cair.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Sjecanja - Uspomene - Anegdote 10 years 9 months ago #21283

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
Janjeća plećka za rodnu godinu – Meho Delija



Još jedna priča iz starina zabilježena od strane našeg sugradjanina Hakije Muftića i objavljena u njegovoj knjizi “Fragmenti života”.
Mnoge će ova priča podsjetiti na stara vremena, naravno, one koji se mogu sjećati ovakvih dogadjaja. Akteri priče su takodjer naši sugradjani pa će možda praunuci imati priliku da pročitaju nešto o svojim precima.
Stare priče i jesu zato da se sjećamo prošlih vremena a vrlo često se iz nih mogu izvući i pouke.

Janjeća plećka za rodnu godinu – Meho Delija

Zemljoradnik Meho Delija bijaše zdrav, temeljit, snažan i nadasve radin čovjek. Sve čega se prihvati da uradi bilo je obavljeno uredno i na vrijeme. Bio je nevjerovatno otporan na hladnoću. Nikad ga nisi mogao vidjeti u kaputu. Kad je bio najhladnije, on je Rogaticom hodao u košulji, ne pokazujući ničim da mu je hladno, dok su se drugi stresali i trljali ruke jer je teška zima stezala a snijeg pod nogama škripao.

Delija nije imao dovoljno svoje zemlje pa je nadnicio kod drugih. Kako je bio poznat kao dobar radnik, imao je posla, a u sezoni zemljoradnje mnogi su cekali kad ce Meho biti slobodan da i za njih sta uradi. Doslo vrijeme kosidbe i Hakefendija pozove Mehu da sa jos cetiri kosca pokose livadu u Kolovratu, na ulazu u Rogaticu. Meho je bio poznat kosac i, ako se kosilo u grupi, neizbjezno mu je pripadalo mjesto kosibase. Ako u grupi kosaca ima onaj koji pokusa zabusavati (sporije kose, manji zahvat i drugo), kosibase takvog kosca pomjere naprijed preda se i tu je, sto bi rekli, ovaj obro bostan - mora se dobro oznojiti.

Negdje oko icindije dodje Hakefendija na livadu i bi iznenadjen da je toliko livade pokoseno. Zna od ranije da su ove livade trebale skoro deset kosaca. Pridje Delija i pita efendiju:

- Jesi li zadovoljan uradjenim ? Trebace nam jos vremena da sve pokosimo.

- Da znam da cete sve pokositi, otisao bih da vam janjca zakoljem i peceno na siniju vecras iznesem! - vise u sali veli Hakefendija.

Delija pogleda u svoje jarane, a oni shvate sta pogledom od njih trazi, blago glavom potvrdise da efendija ne vidi, a onda tek uslijedi Delijin odgovor:

Idi, Hakefendija, peci janjca za veceru! Mi cemo pokositi sve pa makar kosili i po mjesecini!

Hakefendija na to ustade i krenu prema Rogatici.

Jos se mjesec nije pomolio, a ovi vrijedni ljudi pokosise sve i krenuse na vecru u Rogaticu. Putem Delija jednom od njih dade da i njegovu kosu ponese, nista ne prica ali rukama naprijed trza. Jarani se zabrinuse sto rukama mlatara, misle da je Deliju uhvatila vrucica jer je cio dan bio na suncu:

Jesi li dobro, Meho? sto to rukama toliko trzas, da te nije vrucica uhvatila? veli jedan od jarana.

- Kakva vrucica! Vjezbam i mislim kako cu sad za sinijom janjca rastrgati i do kurjuka doci! - veli Meho Delija, pa nastavi da vjezba rukama.

Kad su dosli, Hakefendija je bio iznenadjen i obradovan sto su pokosili sve. Doneseno je janje na siniju, ali to nije bila jedina nagrada za izuzetan uspjeh u kosidbi: uz redovnu dnevnicu kosci su dobili jos jednu, pa su svi bili veoma zadovoljni. Delija je, kao i na kosidbi, imao glavnu rijec za sinijom: vjezbe rukama imale su sada prakticnu primjenu za sinijom.

Meho Delija s pravom nosi ovo prezime jer je zaista bio pravi delija u zivljenju, a posebno u jelu. Znao je da ogleda i janjecu pecenu plecku i na osnovu toga da predvidi kakva ce biti ljetina. Sto je veca plecka pred njim, to je i godina rodnija.

Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Sjecanja - Uspomene - Anegdote 10 years 9 months ago #21284

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
NEKA JE RAHMET SALIHAGI


Evo jos jedne price , zabiljezene od naseg sugradjanina Hakije Muftica u svojoj knjizi „Fragmenti zivota“. Prica je lijepa, prije bi se reklo kao anegdota. U svakoj anegdoti ima i dosta istine jer one obicno poticu iz stvarnog zivota.
Ucenje Fatihe rahmetli Salihagi to najbolje potvrdjuje.


Za Rogaticane, pored drugih vrlina, kazu da su pazljivi, odani i istrajni supruznici. To potvrdjuje i sljedeca prica. U jednoj od rogatickih lijepo odrzavanih mahala sastale se jaranice, vec u poodmaklim godinama, na popodnevnu kafu s lokumima. Pricaju o minulom vremenu i dragim uspomenama. Nisu zaobisle ni svoje preminule muzeve, njihovu dobrotu, svakodnevnu paznju i darove koje su u raznim prigodama donosili. Malo se i natjecu koja ce sto bolje prikazati vrline svog muza i nezaboravne dane koje je s njim provela. Sve su se izredale i nisu bile skrte u pohvalama o poklonima koje su im muzevi cinili, samo Hasna suti i nicim se ne hvali.

Sta je, Hasno, sto ti nista ne pricas o svom Salki? - znatizeljno pitaju jaranice.

-Nejmam ja sta pricat o poklonima, vise ih se i ne sjecam. Meni je bilo najdraze kad se moj Salko pojavi na avlijska vrata, ja bih izidji pred njeg u avliju; nisam imala vremena ni za sta jer bi me moj Salko namah zgrabio muski u naramak, kucna vrata zakljucao i nosio pravo na dusek! Tamo smo zoru docekivali.. - uzdahne Hasna sva sjetna i potom opet usuti.

Sve zene, njih pet-sest, ustadose i u jedan glas zavikase: "Neka je rahmet tvom Salihagi!" i jos mu i Fatihu proucise. Hasna tek tada shvati da su njenog Salihage darovi bili veci i drazi od svih drugih i da se ne zaboravljaju ni u dubokoj starosti!
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Sjecanja - Uspomene - Anegdote 10 years 9 months ago #21285

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
PLEMENITA RIFE-HANUMA



Jos jedna prica iz serijala „Price iz starina“ koju je zabiljezio i objavio nas sugradjanin Hakija Muftic u svojoj knjizi „Fragmenti zivota“.
Sigurno mnogi Rogaticani nisu znali za ovu vrijednu zenu koja je ucinila mnogo na opismenjavanju zenske djece u Rogatici. Utoliko je ova prica vrijednija i zasluzuje da bude za sva vremena zapisana kao primjer onima koji dolaze.



Ugledni posjednik, Rogaticanin Tajibeg Sahinpasic sa suprugom Rifehanumom
i sinovima Osmanom i Mustafom imao je dosta dobru porodicnu biblioteku, koju je tokom godina kompletirao, sto je u to vrijeme, tridesetih godina proslog stoljeca bila rijetkost. Rife-hanuma je bila iz obrazovane muslimanske porodice koja je davala uleme, pa je i sama dosta citala. Pored toga, ona je snazno bila opredijeljena za sto vece opismenjavanje muslimanskih zena, posebno omladine. Za ove namjene u porodicnoj biblioteci Sahinpasica posebno su bile kompletirane knjige i pomagala za ucenje prema uzrastu. Dobrotom, komunikativnoscu, susretljivoscu i metodicnim pristup onima koji tek uce kao i onima sto citaju, privukla je Rife-hanuma u svoju kucu na Podlipi u Rogatici brojne djevojke i zene. Stekla je toliku popularnost da su je djevojke zvale nasa draga uciteljica . Njena kuca bila je po cijeli dan puna djevojaka na ucenju; a kad bi se koja djevojka ili zena osamostalila u pisanju ili citanju, to je bilo pravo veselje i veliki podsticaj za one koje to treba tek da postignu.

Ona je ovim svojim upornim humanitarnim radom mnogo doprinosila prevazilazenju tada zaostalih porodicnih stavova o obrazovanju. Moglo bi se reci da je u ovu plemenitu i dragu hanumu bila utkana dobrota, a istovremeno velika zelja i briga da se sto vise djevojaka i zena obrazuje. Znala je cesto reci:

- Ko ne zna citati i pisati, taj nije jos progledao na svoje oci

Rife-hanuma je uzivala veliki ugled i paznju gradjana, koji su je uvazavali kao veliku dobrotvorku i prosvjetiteljicu koja uporno cini veliki hair u obrazovanju djevojaka i zena, podsticuci istovremeno sve da rade na sirem i svestranijem skolovanju mladih bez ikakva izuzetka. Ne samo mejtef nego neka i skola bude obavezna za mlade.

- To je bila poruka prvenstveno roditeljima, a i onima koji treba da vode racuna o obrazovanju mladih, posebno obrazovanju zenske omladine.


Poslije toliko godina unuk plemenite prosvjetiteljke Rife-hanume, Tajib Sahinpasic cim doraste i zavrsi skolovanje, nastavi da se brine o knjizi i citaocima. Krenuo je u prosvjetiteljsku misiju kao i njegova nena Rife-hanuma. Vec niz godina Tajib ima Izdavacko-knjizarsku kucu " Sahinpasic", vec poznatu i kod nas i u svijetu, koju svrstavaju medju vodece u Bosni i Hercegovini. Tajib je izrastao u vodeceg menadzera izdavastva i knjizarstva, kojem je knjiga primarna u svakodnevnom djelovanju, a citaoci su poslovni partneri s kojim odrzava stalnu komunikaciju i osluskuje njihove zelje i potrebe.
-
Neosporno, Tajibu, Saninpasicu pripadaju i prvenstvene zasluge za poslijeratnu organizaciju i odrzavanje uspjesnih sajmova knjiga u Sarajevu. Svojim poslovanjem obezbjedjuje da svjetski vrijedna izdavacka djela dobijemo i mi u Sarajevu. Duga je lista nagrada i priznanja koja je do sada Tajib Sahinpasic dobio u oblasti izdavastva i knjizarstva.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Sjecanja - Uspomene - Anegdote 10 years 9 months ago #21287

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
S TITOM NA BRODU"GALEB"



Jos jedna prica iz starina koju je zapisao u svojoj knjizi “Fragmenti zivota” nas sugradjanin Hakija Muftic. O nasem Barbi ima jos mnogo toga da se napise a pogotovu sa ovog putovanja koje je bilo zaista jedinstveno.
Imao sam prilike u TPR-u slusati mnogo toga ,licno od Barbe ali ovaj detalj koji opisuje Hakija mi nije bio poznat. Zato ga rado postavljam i vama na citanje.



Sezdesetih godina proslog stoljeca drug Tito je, u misiji svjetskog mira, posjetio prijateljske zemlje Afrike i Azije. Na brodu Galeb kojim je plovio u posjetu u sastavu posade broda “Galeb” bio je I Rogaticanin Himzo Hodzic.



Malo je ko bio radostan kao Agan Hodzic iz Rogatice kada mu se jedan od njegovih pet
sinova, Himzo, javio s tada najpopularnijeg broda " Galeb ", koji je plovio prema dalekoj Aziji.
Kao primjeran mornar, Rogaticanin Himzo Hodzic dosao je na " Galeb, gdje je proveo 26 mjeseci, od 1958. do 1960. godine.
Tito je u to vrijeme isao, u misiji svjetskog mira, u prijateljsku posjetu Egiptu, Etiopiji, Indiji,
Indoneziji i drugim zemljama. Plovio je "Galebom", a kao clan posade, Himzo Hodzic je imao privilegiju da vidi sve te zemlje i dozivi zadovoljstvo posmatrajuci velicanstvene doceke, neponovljivu srdacnost i veselje s kojim su gradjani svih tih zemalja docekivali Tita kao prijatelja, kao svjetskog drzavnika, kao istinskog borca za mir u svijetu.

Kad je boravio u Etiopiji, Himzo je iskoristio mogucnost i platio da jedna tamosnja firma posalje vrecu kafe na adresu njegovih roditelja u Rogatici.
Kafa je u Rogaticu, prvi put u njenoj historiji u tolikoj kolicini, u kucu Himzinih roditelja stigla u vreci od 60 kilograma - i to prije Himzinog povratka!
Himzina mati Pasa obradovala se i nije krila ponos zbog sina. Podijelila je kafu rodbini, prijateljima i svima redom u mahali - nije majka vise oskudijevala u kafi!

Cetiri sina nakon toga redovno su nastavila majci donositi kafu, ali sad onu sto nase prodavnice nabavljaju, a komsije su kod majke Pase nastavile da se okupljaju i sijele!
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Sjecanja - Uspomene - Anegdote 10 years 9 months ago #21288

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
Vrijedne žene Rogatice



Još jedna priča iz starina koju je u svojoj knjizi „Fragmenti života“ zabilježio naš sugradjanin Hakija Muftić.

Vrijedne žene Rogatice

Rogaticke hanume su, uz sve druge obaveze, brigu o djeci, muzu i druge kucne poslove, znale naci malo vremena i za sebe, napraviti odmor, predah, razonodu, najcesce u komsiluku, mahali, pa i sire. Znale bi organizovati sjedeljke, druzenja ili kakvo veselje, a za to se uvijek nadje i povoda i vremena. Upamtio sam jednu grupu bliskih prijateljica, dragih veselih zena, koje su bile veoma popularne i cijenjene, bile su to zene, trgovaca, zanatlija, koje su bile materijalno obezbijedjene pa su imale vremena za predah. To su Ferida-hanuma Hafzovic, Fatma-hanuma Arnautlija, Sevka Pesto, Rasidaginica Kazic, Asira-hanuma Capljic a kad im je zdravlje dopustalo isle su s njima i Hajrija-hanuma Teskeredzic i Nazic-hanuma Muftic. Nije tada bilo telefona, ali zene su se redovno brzo i efikasno dogovarale: posao su obavljala djeca koja su prenosila poruke. U posjetu se islo na sijela. Rasidaginica je svirala harmoniku i lijepo pjevala, pa bi bilo veselije uz muziku i pjesmu, sto je druzenjima davalo posebno zadovoljstvo i ugodjaj. Redovno su se razmjenjivale novosti o tekucim dogadjajima u Rogatici. Na kraju sjedeljke prijateljice bi se dogovorile kod koje ce biti sijelo sutra ili narednih dana.

Bilo je razgovora i o kuhanju, razmjenjivali su se recepti, pricalo o sivanju, odijevanju, djeci. Dogovarale bi se hanume o pomoci drugim" posebno starijim zenama, pa bi i tada zajednicki djelovale. Sa sijela bi se predvece vracale svojim kucama prije nego muzevi dodju iz carsije.

Zene Rogatice imale su smisla za organizovanje medjusobne ispomoci u odredjenim situacijama kao sto su ispracaj mlade, docek svatova, useljenje u novu kucu, stan, veca sijela u bascama i druga zajednicka veselja i skupovi. Najcesce se sve to spontano odvijalo. Prvo komsinice iz mahale dodju, pa rodbina i prijateljice i onda se sve zajednicki uradi. Sjecam se jednog porodicnog dogadaja.

Hadjiira i Dervis Pasic napravili u Zakuli u Rogatici kucu sa bastom. Jednom vidi Fat-hanuma Arnautlija kako ulicom prolaze kola sa pokucstvom i drugim stvarima. Posla dijete Safetu da vidi kome to ide i gdje ce istovariti. Vrati se Safeta i veli da istovaraju pred Hadzrinom kucom do Muftica avlije. Ne prodje dugo, tek sto je prevoznik istovario stvari, eto Fat-hanume sa svojom snahom Kijom Hadzri u kucu. Usput je svratila do Nazic-hanume Muftic i rekla joj da ubere veliku tikvu za pite i da dodje Hadziri. Cim je usla u kucu, Fat-hanuma poce praviti raspored sta ce ko raditi, pa veli:

Djevojke ce polahko unositi stvari; Hadzira i Kija nek prave raspored i smjestaj, ja cu sukati jufke za pitu, a nek Nazic-hanuma reze tikvu, savije i ispece pitu. Kad zavrsimo svoj dio, pomagacemo drugim da se sve na vrijeme uradi. Odmor kad zavrsimo!

Doslo je jos pomoci iz mahale. Zadovoljstvo je bilogledati kako sve funkcionise i s kakvim zadovoljstvom zene i djevojke rade. Neko je Dervisu javio, pa i on iz carsije donese i slanog i slatkog da se jede. Useljenje, smjestaj, raspored i spremanje kuce zavrsi se isti dan uz pomoc rodbine, komsiluka, prijateljica: kuca sija svom ljepotom, u njoj radost i veselje. Postavljen je novi namjestaj, sve sobe i drugi prostori spremljeni, sve kako treba, a miris tikvenice i ostale hrane na sofri mami vrijedne zene i djevojke... Svi su bili radosni da se Hadzira, Dervis i njihove kcerke Mahira i Amela smjeste u novu porodicnu kucu.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Sjecanja - Uspomene - Anegdote 10 years 8 months ago #21567

  • Zambi
  • Zambi's Avatar
  • Offline
  • Zlatni Forumaš
  • Dobar lud rođena su braća
  • Objave: 835
  • Karma: 7
Narodna milicija



Kako vrijeme prolazi, tako i moj život. Ja kao da se nalazim u retrovizoru, koji me vrača slikom u vrijeme moga nepostojanja. Uvijek nešto kao istražujem, tražim ali ne znam ni ja šta. Valjda tražim neki vakat ljudskog življenja, vakat poštovanja, ali očito je taj vakat bio prije mene.

Ovo je jos jedna priča koju prenosimo našim Rogatičanima iz sjećanja moga dragog komšije Galiba Kusture-Busena, jedno kazivanje o Narodnoj Miliciji.

Postoji i danas medju starijim Rogaticanima sala;"Jeli ti piso Bektes." Mene je zainteresovalo ko je bio taj Bektes i zasto je ta sala ostala tako dugo medju nasim starijim sugradjanima.

Izvjesni Bektes je polovinom 50-tih godina dosao u Rogaticu po naredjenju i javio se na duznos tu u stanicu Milicije u Rogatici. Bio je pozornik, covjek profesionalac. Kod njega nisu mogle proci intervencije ili zamolbe da slucaj ne udje u zapisnik.Tako jedne veceri dok je obavljao sluzbu, obilazeci svoj rejon, jedan mladic je bio previse bucan, malo pripit, galamio je carsijom. Prisao mu Bektes i dobro ga isibao i poslao kuci. Ujutro kod predaje smjene zove ga komandir stanice Vojin Kovacevic i pita ga, sta bi, sto isiba onoga momka. Sto ga nije prvo legitimisao, pa onda preduzeo mjere. Pa Bektes bolan nebio ti isiba moga sina, a Bektes mu jednostavno odgovori:"Prvo ga isibam za ono sto je zaradio pa onda legitimisanje."Komandir stanice Vojin Kovacevic ga je samo nijemo gledao i nije znao sta da mu kaze. Od toga momenta Rogaticanima je bilo jasno da sa njim nema sale.



Drugom prilikom Bektes krenuo na pijacu u vrijeme pazara. Ljudi sa sela dosli na pazar, neko donijo robu za prodaju , opet neki dosli da pazare, a dosta njih je doslo sa konjima, pa ih pred Hanom ostavljali. U tom momentu dok je prolazio kroz narod cuo je da je neki Vasiljevic iz Seljana nesto kao ukrao sa pijace. Istog momenta Bektes uzima prvog konja sa veze,i ako nije osedlan i pravac Seljani. To je vakat kad jos nije bilo mosta kod Vatrogasnog, pa je Rakitnicu pregazio upravo na tom mjestu i pravac Seljani.U roku dva sata se vraca na konju i vodi svezanog Vasiljevica i kroz pijacu da ga narod vidi, ostavlja konja gdje ga je i uzeo i vodi uhapsenog u stanicu. Sad mozemo samo pretpostavljati kako se proveo.Znao je slucajno prolazeci nacuti informaciju, a zatim u kancelariju da napise poziv da se imenovani javi HITNO u stanicu. Nije se niko smio oglusiti na njegov poziv.Ali ako je napisao poziv taj se nije fino proveo.

Takav je bio Bektes, olicenje Zakona i strahopostovanja, ogledalo sistema. Vremenom je otisao dalje u prekomandu na vecu duznost,ali je iza sebe ostavio veliki trag:"Jeli ti piso Bektes."

Ovo je bio jedan kratak osvrt na jedno vrijeme i postovanje zakona i ljudi u uniformi. Gledajuci sa danasnjeg aspekta,u ovo vrijeme nazovi nake demokratije koju nam uvezose sa zapada, ova gore prica ispada kao surov cin i odnos prema gradjanima. Ali mi uvijek moramo imati prisutnu cinjenicu da smo mi Balkanci,da za nas nije demokratija,jer istu mi ne znamo koristiti,ali je znamo zloupotrebljavati.
The administrator has disabled public write access.
  • Stranica:
  • 1
  • 2
Time to create page: 0.080 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version