Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Odgovor:Iz BiH svakodnevnice 11 years 2 months ago #27898

Počela rekonstrukcija tunela Čeljigovići
Objavljeno 26.04.2011. u 12:35
www.sarajevo-x.com/

Saobraćaj na dionici Čeljigovići - Bulozi na području Istočnog Sarajeva potpuno je obustavljen zbog radova koji su danas počeli radi sanacije tunela Čeljigovići, rekla je Srni odgovorni rukovodilac na gradilištu tunela Milada Radović.

Radovićeva je istakla da će tunel biti zatvoren za saobraćaj 270 dana, koliko je predviđeno za završetak radova.

Ona je podsjetila da je Javno preduzeće "Putevi Republike Srpske" obezbijedilo 2,5 miliona KM za sanaciju tunela Čeljigovići na dionici magistralnog puta M-19 Sarajevo - Pale.

"Za vrijeme obustave za putnička vozila u funkciji će biti alternativni pravci Čeljigovići - stari put prema Bulozima, Lukavica - Tvrdinići - Jasik - Pale, zatim put preko Vraca i Trebevića, kao i put preko Hreše", istakla je Radovićeva.

Prema njenim riječima, teretnim vozilima i autobusima preporučuje se da koriste put Lukavica - Pale.

Izvođač radova je AD "Romanijaputevi" Sokolac.
(SRNA)

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Iz BiH svakodnevnice 10 years 8 months ago #30463

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
Magazin Saff o terorističkom napadu na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu

SAFF: SVAKI BOŠNJAK MUSLIMAN OBAVEZAN JE BITI U PRVOM SAFFU BORBE PROTIV TERORIZMA


Teroristički napad na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu, opasno je upozorenje koje moramo krajnje ozbiljno shvatiti i biti spremni da se još jače odupremo zlu terorizma. Očigledno je da nakon jučerašnjih dešavanja u Sarajevu, svi mi koji volimo svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu i koji smo se za nju borili moramo ponovo odlučno ustati u njenu odbranu. Pucajući na zgradu Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu, Mevlid Jašarević pucao je u suverenitet Bosne i Hercegovine.


Svaki metak ispaljen iz njegove automatske puške direktan je pogodak u tijelo svakog Bošnjaka i svih patriota koji vole Bosnu i Hercegovinu. No, on je u isto vrijeme i direktan napad na našu vjeru islam kojoj deklarativno pripada spomenuta osoba. Odgovorno tvrdimo da ne postoji niti jedan zakon u svijetu koji se svom snagom suprostavlja terorizmu i svakom obliku drumskog razbojništva i sijanja straha i smutnje na Zemlji, niti postoji zakon koji propisuje tako žestoku kaznu za takva zlodjela kao što je islamski šerijat.

Po islamu terorizam nije samo ubijanje ljudi, već bilo koji vid ugrožavanja ljudskog života, razuma, imetka i časti, širenje straha među ljudima, ili njihovo uznemiravanje, te ugrožavanje njihovog života, slobode i sigurnosti, ili nasrtaj na privatno i javno dobro, ili ugrožavanje državnih i prirodnih resursa. Svi spomenuti oblici nasilja i terora u islamu znače rat protiv Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. rat protiv islama, na što aludira kur'anski ajet:
Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika. (El-Maide, 33.).

Dok ubistvo nevinog čovjeka, bilo koje vjere i nacije, islam izjednačava sa ubistvom cijelog čovječanstva, kako stoji u Kur'anu:
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao. (El-Maide, 32.).

Takve akcije su zločin, a muslimani su zaduženi da sprečavaju zločin i da uspostavljaju mir, pravdu i red na Zemlji. Musliman koji se boji Allaha i Njegove kazne koju je obećao zulumčarima i zločincima, nikada neće počiniti takav zločin. Bezdušno ubijanje nevinih ljudi i sijanje straha ne može imati veze s vjerom. To je zločin protiv vjere. I to treba jasno naglasiti. Svaki musliman koji sebi dozvoli takav čin, on je zločinac, bez obzira pod kojim okolnostima učinio to zlodjelo. Uzvišeni je objavio:
''Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, on vas savjetuje.'' (En-Nahl, 90.). Bez obzira koliko tvrdili da pripadaju islamu i da se bore za prava muslimana, izvršioci jednog takvog zločina i terorističkog čina, to mogu počiniti samo s ciljem napada na islam, a nikako u korist islama.

''I ne pravite nered na Zemlji kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.'' (El-A'raf, 56.)

Suprtno tome, Allahova milost je daleko od onih koji zla djela čine, a svi razumni ljudi slažu se da je teorirzam jedno od najgorih djela i najvećih zala današnjice. Muslimani, pa prema tome i muslimani Bošnjaci, moraju biti najveći neprijatelj terora, i ni na koji način ga ne smije podržavati, ni riječima ni djelima.

Zbog toga, mi iz redakcije Saff, u ime Allaha, u ime naše vjere islama, dižemo svoj glas protiv terorističkog čina Mevlida Jašarevića i izražavamo našu spremnost i odlučnost da stanemo u prvi saff borbe protiv terorizma u svakom vremenu i na svakom mjestu. Na kraju, pozivamo nadležne strukture vlasti, da učine sve što je u njihovoj moći, kako bi se konačno stalo u kraj pojedincima koji svojim nesavjesnim djelovanjem, a lišeni bilo kakvog osjećaja za općedruštveno dobro, mogu ovu državu i ovaj napaćeni narod povesti u neželjenom pravcu.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Iz BiH svakodnevnice 10 years 8 months ago #30509

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19


Akademik Resid Hafizovic
bosanskohercegovački teolog,
profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu


Oni dolaze po našu djecu

Piše: akademik Rešid HAFIZOVIĆ

"Svaka civilizacija ima svoje tragedije, padove i pogibelji, pa tako i ona muslimanska, ali vrhunac tragedije koja je zadesila muslimane, zbio se godine 1746. kada je bezumnik iz Nedžda po imenu Muhammad ibn 'Abd al-Wahhab sa svojom falangom 'beduina' i ljudi željnih plijena, krvi i ubijanja, proglasio službeni džihad protiv svih muslimana, i to samo zato što su ovi potonji ustrajavali u svom slijeđenju i razumijevanju islama onako kako to nalozi temeljnih vrela traže i kako je to živim primjerom Poslanik islama, izabranik i miljenik Božiji, zasvjedočio prije više od četrnaest stoljeća.
Da vehabijsko proglašenje službenog džihada nije bio tek formalan i zanemariv čin posvjedočit će, domalo iza toga, strašni pokolji koje su vehabijske falange načinile najprije u Kerbeli 1802. gdje su ubijene hiljade muslimana, opljačkana njihova imovina, a nisu bile pošteđene ni njihove džamije, turbeta i mezarja; iza toga je slijedilo krvoproliće u Ta'ifu 1803. i Mekki, zatim u Medini 1805., a onda diljem kolijevke islama, a u tim pokoljima nisu pošteđene žene ni djeca, starci i druga nejač. Pred razularenim vehabijskim mačem nestali su muslimanski gradovi i naselja onoga vremena, a hiljade muslimana je udavljeno u vlastitoj krivi. (Vidi: Hamid Algar, Vehabizam - kritički osvrt, Zagreb, 2004.).

Pošast našeg vremena


prof. dr. Rešid Hafizović: "Oni (vehabije) su već dobrano načeli naše tradicionalno društveno tkivo i ništa ne bi bilo neobično u ovim podacima da su oni ostali dio tek poneke mučne epizode iz duge povijesti islama i muslimana, ali su oni, nažalost, i dio naše svakodnevice i užasna pošast našega vremena. Taman kada su europski muslimani u Bosni, Bošnjaci kao autohtoni europski narod, pomislili da su preživjeli najgore, kako-tako zadržali tlo pod nogama nakon okrutne i krvave agresije koja je netom bjesnila ovim prostorima, uto ih je zadesila nova noćna mora, podlija i opasnija, strašnija i neizvjesnija negoli ijedna u dosadašnjoj inače krvavoj povijesti ovdašnjih muslimana. Sada kada su reducirani do broja ispod kojeg se niko više ne može zvati narodom niti može računati na opasnost i preživljenje, bosanski muslimani su zaraženi novim, fatalnim virusom, kao recidivom tek minule agresije, a utjelovljenje tog virusa je prepoznatljivo u arogantnoj, namrgođenoj, agresivnoj i za ovaj prostor i vrijeme anahronoj pojavi zvanoj vehabizam. To je 'najbolja' tekovina karadžićevsko-mladićevskog načrtanija i njihova zavjereničkog scenarija, tekovina koja je tu, među nama, s ciljem i nakanom da dovrši ono što ovaj zlotvorni dvojac i njihovi mentori nisu uspjeli tokom agresije. To zacijelo nije samo njihova tekovina, već tekovina i zluradih vehabijskih mentora sa Istoka i Zapada, iz Saudijske Arabije, ali i iz nekih političkih centara moći u Europi, baš onih čiju nečasnu ulogu u agresiji na Bosnu dobro pamtimo i nepogrješivo prepoznajemo. To je onaj politički trougao koji je u rasponu Moskva, London i Pariz uporno zatezao krvavi judin pokrov i njime pritiskao Bosnu, tako da ona ni danas nije u stanju da diše. Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve načine sitimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoči samu supstancu bosanskohercegovačkih muslimana. To bi, valjda, trebao biti dobar predujam da se po istom scenariju razriješi i muslimansko pitanje u Zapadnoj Europi koja je danas islamofobičnija negoli ikada ranije. (Vidi: Brendan Simms, Najsramniji trenutak - Britanija i uništavanje Bosne, Sarajevo.Beograd, 2003.).
Ovaj zavjerenički savez vehabijskih mentora sa Istoka i iz nekih centara moći sa Zapada nije ništa neobično i ne ozbiljuje se prvi put u povijesti muslimana. Već daleke 1865. godine imamo prve dodire i zavjereničke antimuslimanske saveze sklopljenje između Britanaca i tada već prestrojenih saudijsko-vehabijskih falangi u Nedždu. U tom nečasnom antimuslimanskom savezu obje strane su imale svoje precizno definirane interese: saudijsko-vehabijske falange su crtale granice svoje države u samom srčanom tkivu muslimanskog svijeta, a Britanci su učvršćavali svoju premoć u Perzijskom zaljevu i kovali planove za komadanje Osmanske države. (Vidi: Hamid Algar, ibd., str. 43-49; usp. Hemper's memoirs, djelo o britanskoj špijunaži u muslimanskom svijetu onoga vremena, Teheran, 1973.).
U znak zahvalnosti za prilježnost u realiziranju spomenutog britansko-vehabijskog antimuslimanskog saveza, britanska kruna je kasnije odlikovala saudijskog vladara 'Abd al'-Aziza ibn Sa'uda ordenom viteza reda Bath sa Raspelom.
Sa istim takvim ordenom oko vrata kralj Fahd se 1935. godine slikao skupa sa britanskom kraljicom Elizabetom koju je posjetio u njenom kraljevstvu.

Zavjerenički savez

Nakon čečenskih muslimana, kao tradicionalnih muslimana i muslimana sa nekoć zavidnom muslimanskom duhovnošću i literaturom, bosanskohercegovački musllimani su danas druga značajna meta vehabizma u ovom dijelu svijeta. Ne tolerirajući njihov tradicionalni, suživotni i autentični islam, protkan najraskošnijim duhovnim tonovima sufizma, produhovljene tefsirske literature i mudroslovne gnostičke, irfanske knjiženosti, vehabije su stigle u Bosnu i, danas još potpomognute nekolicinom pristalica iz autohtone muslimanske zajednice, sa isključivom nakanom da zatru i najmanji trag bosanskohercegovačkom tradicionalnom islamu, da izbrišu i najsićušniji otisak osmanske kulture prepoznatljive u ovdašnjim raskošnim i prebogatim spomenicima islamske materijalne kulture, u našim džamijama, turbetima, mauzolejima, tekijama, mezaristanima, citadelama i slično. Na udaru je sve što temeljito ne sliči njihovoj jednoumnoj, priprostoj, 'beduinskoj' i monotonoj 'kulturi' i 'tradiciji'.
To su već uradili u kolijevci islama, uništivši najdragocjenije povijesne tragove islama iz vremena Poslanika islama (a.s.), to su također učinili u Afganistanu, u Čečeniji, u Iraku, posvuda gdje su stigli i gdje su se uspjeli razrasti poput nezaustavljiva korova. Dolazeći pod izgovorom da pomognu muslimane, oni su, zapravo, poput nezvanih emisara iza sebe ostavljali samo krvavi trag, krvoproliće, smrt i neviđeni užas.
Oni to pripremanju i ovoj zemlji, njenim muslimanima, ali i ne samo njima. Oni su došli po našu djecu, došli su da uzmu krvavi danak, da nam uzmu srce i dušu kao plaću za mrvice koje su nam donosili sumnjivi humanitarci sa posljednjim, nečasnim nakanama.
Oni su među nama. ?Sireći praksu tzv. incestnih brakova po našim selima, kasabama, varošima i gradovima, oni su već dobrano načeli naše tradicionalno društveno tkivo. Oni su već u našem medijskom prostoru, u našim upravnim i akademskim religijskim institucijama: u našim džamijama, našim medresama, našim akademijama, posvuda.
A Rijaset Islamske zajednice u BiH kao da se tek budi i pomalo naslućuje pošast koja se nadvila nad europskim muslimanima u BiH. Napokon je objavljena jedna Rezolucija i Adenda toj Rezoluciji, i osnovana jedna Komisija koja će pratiti provođenje te Rezolucije. Kako je to nepodnošljivo premalo, i kako je to zastrašujuće prekasno! ?Staviše, kada se malo bolje razmotri, dometi Rezolucije neće biti ništa bolji od onih kakve je dala sada već gotovo zaboravljena Deklaracija europskih muslimana, koju je nekoć bio objavio Rijaset Islamske zajednice u BiH.
No, vrhunac ironije je u tome što tekst Rezolucije ne daje nikakve instrumente kojima se toj pošasti može stati na put, nego im se još tepa i iskazuje golema skrb za njihova građanska prava.
Neki od prvih suradnika poglavara Islamske zajednice u BiH se još utrkuje da kaže kako su to "fini ljudi iz naših džema'ata". Da nisu objavljeni makar i tako sadržinski beskrvni dokumenti, poput Rezolucije Rijaseta, čovjek bi mogao pomisliti da su muslimanske religijske institucije u BiH blagonaklone prema njima.

Vehabijski emisari

Tim prije što nikome u tim institucijama ne smeta niti im para uši dok vehabijski emisari otvoreno i bezočno lažu na Poslanika islama: on je naime u njihovoj hudoj duhovnoj optici pastir, gonič deva i beduin, premda svi životopisi o njemu, od Ibn Hišamove Sire do djela Muhammed, život vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, autora Martina Lingsa, svjedoče o njemu kao aristokrati par excelance i plemenitašu iz ondašnjeg mekkanskog društva; oni vele da je Poslanik islama (a.s.) nosio neurednu, nekresanu, raštrkanu bradu, a sve biografije njegove kažu da je razina njegove kulture življenja i uređivanja bila takva da je dobar dio muslimana ni do danas nije dosegnuo; oni vele kako je Poslanik islama (a.s.) nosio zavrnute šalvare, pa stoga i oni nose okraćene pantalone, a svi danas znaju da je i tada i sada u tom dijelu muslimanskog svijeta galabija nacionalna nošnja, pa ju je i sam Poslanik (a.s.) sa ponosom nosio, a i najudobnija je za tamošnje klimatske uvjete. Da i ne govorimo o drugim detaljima. Ali, avaj, svi šute pred notornim neistinama o islamu i Poslaniku islama (a.s.), pred uvrjedama na račun našeg tradicionalnog islama koje vehabijski emisari bezočno šire svaki dan, i kao da je svima stalo da im je Poslanik barbarin i da im je islam retrogradan i preživljen.
Dok odgovorni u ovoj zemlji šute i pretvaraju se kao da se ništa neobično ne dešava među nama, vehabijska karavana ide dalje, namiče novu hipoteku ovoj napaćenoj zemlji i njenom narodu, osobito ugađa svojim mentorima na Zapadu, koji zadovoljno trljaju ruke i čekaju pogodan čas da jurnu sa svojim vojskama i donesu "slobudu za Bosnu", baš onakvu kakvu su donijeli i iračkom narodu prije dvije-tri godine.
Za pakao na sliku pakla u Iraku, Čečeniji, Afganistanu i Palestini, koji vehabije u Bosni brižljivo pripremaju ovoj zemlji, neko od najodgovornijih u državnom i religijskom vrhu ove zemlje već danas bi morao preuzeti odgovornost."
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Iz BiH svakodnevnice 10 years 8 months ago #30514

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Fala Allahu da se bar i sa zakasnjenjem pocelo govoriti o pogresnom pristupu tumacenja vjere Islama, od onih koji su orudje ekstrema koji ponjekavaju sve sto je normalno.U Dzematu u kojem sam organizovan bijahose sasvim normalni ljudi i dzematlije,sve do odlaska na hadz.Ti isti ljudi se vise i ne vratise u svoj dzemmat odakle su otisli. vec oformise sebi neki nakaradni,i pocese vrbovati druge koji su slabijeg poznavanja vjere i obicaja u vjeri svojih deda i nana.

Vrijedi napomenuti da vecina istih nije nikada pohadjala mejtef niti je od nane i dede imala nasihata u vjeri,da i ne govorimo o babi i majki.Ti isti su dolazili u mesdzid i ponasali se tako zeleci da budu kao i oni koji vjeru prakticiraju godinam,al taj dogovor da idu na Hadz i da se oduze kako rekose dok su mladi farda koji je propisan svakom muslimanu.
Neznam koliki je Imman u nekoga ako on za nepuni mjesec sa putem dopusti da mu se mozak opere i da kad se ponovo vrati neprizna vise ni bracu ni sestre ni vjeru kojoj je pripadao ni Dzemat,estakfirulah.

Ja sam licno imao kontakt sa istim osobama i pokusao da govorim na tu temu al sam uvidio da ti insani nisu vise na frenkfenciji na kojij su bili.
Najvise me uvrijedilo kakda sam pomenuo moje rodiitelje dede i nane a.r.i dobio odgovor to him je sve nistavno sto su tvoji radili i vjerovali.Dakle ti novo komponovani naucise vise za nepun mjesec dana nego svi muslimani od Muhameda a.s.Vidio sam da njima nejma pomoci i neka ih Svevisnji uputi na pravi put.

Nije ni nasa ulema bezgrijesna u svemu tome,i onaj ko suti iako mu se to nesvidja on to svojom sutnjom odobrava.
Vec kad sam poceo rondati da nesto na racun nase Iz jos napomenem.Zar je bilo potrebno da se Gadafi poziva i uvlaci u projekat oko izgradnje rezidencije kad se je znalo da je bio u pola agresije na BiH u Beogradu, i davao nakaradne izjave kako smo mi to zasluzili sta nam se radilo u ratu.
Al vjerovatno je novac u pitanju bio i zbog toga je vrbovan Gadafi koji je vec uveliko bio zaglibio sa svojim narodom.
Ponekad pomislim da se i nase novokomponovane nazovite ih kako hocete vehabije povode tim samo neka se ide u ekstremluk nije vazno sto svima nama smeta i stavlja crnu mrlju na sviju nas.

Ovo je jako skakljiva tema al mi mi je drago da je Prof Hafizovic progovorio jer do sada se samo nekolicina visokoobrazovanih distancirala od Talibana.
Odavno sam ocekivao ovakav clanak bar da procitam i da se uvjerim da normalno tikam.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Iz BiH svakodnevnice 10 years 8 months ago #30565

  • pasa
  • pasa's Avatar
  • Offline
  • Junior Member
  • Junior Member
  • Objave: 198
  • Thank you received: 26
Serijatski stav o pustanju brade

Pitanje: Kakav je šerijatski stav u vezi brade? Odgovor: Puštanje brade je prema brojnim hadisima obavezno.
Jedan od tih hadisa kaze: Razlikujte se od idolopoklonika, pustajte bradu, a potkresujte brkove.
U drugom se takodjer imperativom kaze: Pustajte brade, a potkresujte brkove.
U trecem stoji: Deset je sunneta prijasnjih vjerovjesnika: sisanje brkova, pustanje brade, pranje zuba misvakom.
U cetvrtom hadisu Poslanik, s.a.v.s. je rekao: Sisajte brkove, pustajte brade i budite drugaciji od medzusija (vatropoklonika). Poznato je da su idolopoklonici i vatropoklonici brijali brade. Poslanikova, s.a.v.s., zapovjed je da se razlikujemo od njih i da ih u tome ne slijedimo. Sva cetiri mezheba se slazu o obavezi pustanja brade i zabrani njenog brijanja. Hanefijski mezheb zabranjuje i potkresivanje brade osim kada ona predje duzinu jedne sake. U tom slucaju, kako stoji u djelu En-Nihaje, dozvoljeno je potkresati ono sto predje duzinu sake, a ispod toga nije dozvoljeno. U djelu Fethul-Kadir stoji da je brijanje brade obicaj Jevreja, Hindusa, medzusija i stranaca. Poznato je i to da hanefijski mezheb ne prihvata svjedocenje na sudu osobe koja brije bradu. Stav ostalih pravnih skola je identican hanefijskom. Brijanje brade je protivno muskoj prirodi i pokusaj poistovjecivanja sa zenama. Brada je olicenje muskosti i vanjski oblik razlikovanja od zenskog roda. Onaj ko brije bradu je u najmanju ruku feminizirani muskarac, imitator zena, onaj koji mijenja Allahov oblik stvaranja ili slijepi imitator drugih naroda. Da li smo se ikada zapitali zasto Allah muskarcima stvori bradu, a zenama ne?
Hfz. mr. Senaid Zaimovic
www.n-um.com

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by pasa.

Odgovor:Iz BiH svakodnevnice 9 years 10 months ago #33300

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
Milorad Dodik: Nema Bosne!


Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik izjavio je da je predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću prilikom prvog susreta rekao da je sada trenutak, bez obzira na to koliko bilo teško, da okupe narod oko zajedničkog cilja. "Moramo kroz ovo proći zajedno. Sad je prilika da se isprave sve greške u proteklih 20 godina.

Ovaj trenutak traži mobilizaciju, a ne destrukciju. To, pak, traži odgovornost svih. Okupljanje je jedini ekonomski program koji mi možemo da ponudimo. Ne postoji nikakav čarobni štapić kojim će Srbija privući milijarde. To moraju svi da shvate", rekao je Dodik u intervjuu današnjim "Novostima".

"Moramo da nađemo zajedničke odgovore na probleme koji tište srpski narod - od Kosova do Crne Gore i Hrvatske. Sada nam treba zajednička srpska politika za cio region. Moramo da saberemo gdje smo, šta nam se dešava, šta nam je interes i da se za taj interes zajedno borimo", istakao je Dodik.

"Hoću da pokrenem pitanje zaštite srpskog naroda gdje god se on nalazi, jer smatram da je to moja i obaveza svih koji smo na mjestima na kojima se odlučuje", naglasio je Dodik, prenio je Tanjug.

On je rekao da je dobio uvjeravanja da se politika prema Kosovu neće mijenjati kada je osnovni kurs u pitanju, ali da će biti jasno definirana u narednim danima.

"Razumio sam da konačno postoji spremnost da se jasno kaže šta je i kako moguće. Da se više ne daju odgovori na unaprijed spremljena i servirana rješenja, nego da se nude odgovori. Moramo da dajemo odgovore o kojima će se drugi izjašnjavati, a ne obrnuto. E taj odgovor čekam. I uvjeren sam da će ga predsjednik (Srbije) ponuditi", kazao je Dodik.

On je rekao da je do sada politika međunarodnog faktora bila da umanji značaj Srbije.

"Da se razumijemo, Srbija je dijelom i sama kriva što je često bila u tom statusu, zbog pasivnosti koju je pokazivala u odnosima sa svijetom. Šutjela je i kada se radi o njoj, a i kada se radi o Republici Srpskoj, kada je Dejtonski sporazum grubo rušen više puta, a uvijek na štetu srpskog naroda", kazao je Dodik.

On je dodao da je Srbija najmoćnija država na Balkanu i da mora da postane svjesna svoje uloge.

"Osnovni poriv velikog je da drugog učini malim. Ako pristanete da budete mali, onda ćete biti potpuno poniženi, pregaženi. Srbija mora da povrati svoje mjesto. Poslije ovoliko godina u politici, potpuno mi je jasno da vas drugi poštuju samo ukoliko imate stav. Svakog ko nema stav lako zaborave. A još nađu i da vas za nešto okrive."

"Ponizni ne prolaze nigdje. Autoritet treba uvažavati onoliko koliki on zaista jeste. Samo tako možete pobijediti te autoritete i biti im ravnopravni. Tu nema sramote, ni straha. Na kraju, nema ni cijene", smatra Dodik.

Uz ocjenu da Srbija ne dobija ništa, posebno od EU-a, Dodik je naglasio da ne kaže da izbor Srbije ne treba da bude EU, ali ne na "jadan način", jer ona tamo unosi potencijal, tako treba i da se postavi, a ne da moljaka za svoj status, jer Srbiju ne može zaobići, ona je zemlja potencijala, ona ima šansu - nema veze Istoka i Zapada - bez Srbije.

On je poručio da RS-u ne treba staratelj, ali svi, pa i nova vlast u Srbiji, moraju da poštuju stav Srpske.

"Nisam siguran da bi bilo koja vlast u Srbiji dobro prošla ako bi okrenula leđa Srpskoj. Zato znam da to niko neće uraditi. Srbija je naša ljubav, mi sanjamo Srbiju koja će biti jaka i pitana. Živimo za to da ona to postane", smatra Dodik.

On je rekao da utjecaj na RS nije moguć i da misli da su to već svi razumjeli.

"Mi smo spremni da učinimo sve za Srbiju, pa i kad se zadire u naše interese, ali to ćemo činiti samo kad je potpuno jasno da je to u interesu Srbije. I da to činimo svjesno. Vjerujem da će ova vlast podići stepen odgovornosti prema samoj Srbiji. Da više nikom neće pasti na pamet da vodi politiku da drugi budu zadovoljni. Zadovoljan mora biti vlastiti narod", rekao je Dodik.

"Spremni smo uvijek i svuda da branimo Srbiju. Ali očekujemo isti odnos. Ne može Srbija da se dogovara sa Sarajevom, a da se Banjaluka ne pita. Uvjeren sam da toga neće biti. Kome god to smetalo, naši odgovori moraju biti zajednički", kazao je Dodik.

U pogledu zahtjeva SNSD-a za ostavkom ministra vanjskih poslova BiH Zlatka Lagumdžije, Dodik je kazao:

„Od ostavke Lagumdžije nećemo odustati. Nije poštovao Ustav po kome mora biti konsenzusa tri naroda, nastupio je u svoje ime. Sad je bila Sirija, ali može biti i Mars, pa i Kosovo. Ne može nam Lagumdžija oduzeti pravo, i neće uspjeti. Raščistit ćemo to jednom zasvagda. Prekršio je Ustav, iznevjerio je, vodi muslimansku, a ne zajedničku politiku. A to neće moći. Idemo dokraja!

Na pitanje šta to znači, kazao je: „Nećemo više odlučivati u Savjetu ministara.“

Vezano za RS u BiH, rekao je „Jedno je sigurno: sve što se bude događalo, može da bude samo u cilju jačanja potencijala Republike Srpske! Šta god to značilo. I u kom god sistemu i organizaciji to bilo. Ni pedalj manje od onog što imamo. A uvijek više. Da li će biti u labavoj federaciji, samostalnosti ili nekoj drugoj integraciji, pokazat će budućnost.

Na primjedbu da su se pojavile i priče da će RS sama da se kreće na evropskoj trasi, da je Dodik spreman da odustane od Bosne koju smatra kamenom o vratu... i da li je dobio neki mig, Dodik je odgovorio:

„Nismo. To je naš prijedlog, jer smo partneri sa EU-om. RS je neko ko može da iznese obaveze, drugi dio BiH ne može. Zašto da čekamo Federaciju, koja je nesposobna. Zašto da gubimo? Ali ako Evropa to neće - neće. Nismo mi baš spremni da se mnogo znojimo za Evropu. Zašto bismo uopšte išli prema Evropi ako bi ona insistirala na centralizaciji u kojoj bi se polako ugasila Republika Srpska? Zar neko misli da je neko toliko lud da to uradi? Devedeset odsto naroda to ne da. Ne da! I to je tačka! Realnost se zove Republika Srpska. Oteli ste nam to i to, ima da vratite. Nećete danas? Vratit ćete sutra! Nećete nikad? Nema Bosne!"


(/Vijesti.ba)

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Mustafa.

Odgovor:Iz BiH svakodnevnice 9 years 8 months ago #34072

Ugledni gradjanin Sarajeva, redatelj i nas gore list, gosp. Haris Pasovic je prije tri godine napisao ovaj clanak, Hamdo Camo ga je objavio fb-u , a evo i ja cu ovdje , pa da se malo zamislimo.

SEDAM DOKAZA DA GRADJANI BIH NE ZELE PROMJENE : MI NECEMO

Postoji pretpostavka, u medijma i dijelu međunarodne zajednice, da stanovnici Bosne i Hercegovine žele da žive bolje. Međutim, kada ispitamo dominantne osobine društva u BiH, moguće je izvesti sedam dokaza koji obaraju tu pretpostavku. Ima nešto skoro mistično u životnom stilu većine bh. građana. Broj sedam ima svoju mitsku povijest: krišćanstvo trvdi da je bog stvorio zemlju za sedam dana, govori se o sedam smrtnih grijehova; islam i judaizm govore o sedam nebesa. U Bosni i Hercegovini možemo govoriti o sedam stanja društvenog duha zbog kojih nam je ovako kako nam je. Ovi dokazi su izvedeni iz društvene prakse. Prva tri dokaza spadaju u sferu političkog mišljenja:

1. «Dobro je, samo nek ne puca!» – Mir se u BiH shvata kao odsustvo rata. Sve dok te neko ne ubija, ili tebe ne tjera da ubijaš – život je dobar. Mir se ne shvata kao napredak, kreativnost i inventivnost. Mir se shvata isključivo kao odsustvo fizičke prinude.

2. «Izdržao je Mujo i gore!» – Ovaj pricip herojstva u trpnji obezbjeđuje da nema želje za bilo kakvim individualnim ili društvenim napretkom. Kapacitet Muje da trpi je neograničen.

3. «Ne talasaj» – Ukoliko neki pojedinac i poželi da akcijom provede promjenu, aktivira se društveni princip «Ne talasaj». Društveno okruženje se obrušava na pojedinca, demontira njegovu ili njenu akciju koja vodi promjeni i teži da pojedinca vrati u mediokritesku ravan poznatu pod imenom «Dobro jutro, čaršijo, na sve četiri strane».

Slijedeći dokaz pripada sferi duhovnosti:

4. «Ako bog da» – Primjena uzrečice «ako bog da» u svakodnevnom jeziku poprimila je razmjere panademije. «Ako bog da» pokriva sve od ekonomskog prosperiteta do seksa. Polaganje ispita na fakultetu, zakazana kafa za sutra popodne, politički napredak, sportska kladionica, izgradnja auto-puta – zapravo sve – zavisi od božije volje.

Ovaj komotni determinizam oslobađa odgovornosti za bilo koju akciju. Sve je u božijim rukama, pa tako nema potrebe za bilo kakvim planom, strukturom, ili, ne daj bože, zalaganjem. Prebacujući na boga da se brine da li će im zagorjeti ručak, da li će im dijete postati narkoman ili da li će vlada povećati porez, Bosanci i Hercegovci su uspješno skinuli sa sebe svaku odgovornost za vlastiti život.

Slijedeća dva dokaza su iz domena ekonomskog razvoja:

5. «Ne mogu oni mene malo platit kolko ja mogu malo radit.» – Ova drevna bosansko-hercegovačka izreka opisuje ekonomsku mudrost stanovnika jedne od tri najsiromašnije zemlje Evrope. Nije poznato da se ovakva ekonomska misao pojavljuje i u jednom drugom svjetskom jeziku, osim u bosanskom, srpskom i hrvatskom.

6. «Nemam ja vremena da radim» – Moderna bussines misao u BiH bilježi još jedan doprinos svjetskim ekonomskim teorijama. Ovaj misaoni dijamant, koji transcendira logiku i fiziku, uspješno devastira svaku do sada poznatu ekonomsku doktrinu. Princip «Nemam ja vremena da radim» nastao je krajem 20. stoljeća u BiH kao progresivni bh. pogled na tranziciju ka slobodnom tržištu. U svakodnevnoj praksi očituje se u i u slijedećim formulama: «Daj meni i daj odmah!», «Pare dolaze same, samo treba skontat kako!» i «Previše sam ja pametan/a da bih radio/la.»

Sedmi dokaz je iz domena fizike i oslanja se na Opću teoriju relativnosti:

7. «Ma» – Početak rečenice sa «Ma, …» omogućava dosljedno rušenje svakog struktuiranog napora . «Ma,..» obezvrijeđuje svaki rad, odluku, svaki konstruktivni pokušaj i svaki izniman rezultat. «Ma, daj, šta on ima doktorirat, a ja išo s njim u školu?»; «Ma, hajde popi, ba, jaro!» (npr. upućeno liječenom alkoholičaru); «Ma, ne mogu se ja njoj zamjerat…», i mnogi drugi primjeri uvijek su u funkciji relativizianja svakog idividualnog ili kolektivnog napora. Riječ «Ma» je riječ-zločinac i morala bi biti stavljena izvan zakona.

Žalosno je što Evropa nikako da prihvati fatalnu privlačnost ovih sedam stupnjeva duhovnog razvitka u BiH. To je ista ona Evropa koja radi od jutra do mraka, a i vikendom, ta anti-neradnička, racionalna, bosnofobična Evropa! Ta Evropa koja njeguje svoju demokratiju, svoju nauku i umjetnost, koja ima auto-putove, parkove, bazene i sportska igrališta. Mi u takvu Evropu nećemo!

Haris Pašović

Please Prijava to join the conversation.

Iz BiH svakodnevnice 9 years 8 months ago #34303

Možemo li spriječiti trajan nestanak Bošnjaka u Republici Srpskoj?
| 2012/10/12

Tendencija stalnog topljenja bošnjačke nacionalne mase u dijelu Bosne i Hercegovine koji nakon Dejtonskog sporazuma nosi naziv Republika Srpska, na posljednjim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini je krajnje dramatično potvrđena.


Nesumnjivo je to posljednji alarm koji će upozoriti na trajno potvrđivanje etničkog čišćenja i genocida u tom bosanskohercegovačkom entitetu, a što će se, nesumnjivo, potvrditi i tokom popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini već naredne godine. Nakon toga alarm neće imati kome da zvoni.

Dok probosanske stranke u Sarajevu slave opijene pobjedom ili pak jadikuju u očaju izbornog poraza, novinari agencije Anadolija istražili su kretanje broja bošnjačkih mandata u skupštinama općina u Republici Srpskoj od Dejtonskog sporazuma naovamo. Taj trend je upoređivan s brojem bošnjačkog stanovništva na prostorima navedenih općina prema popisu iz 1991. godine.

Frapantne činjenice do kojih su došli novinari AA nedvosmisleno upućuju na to da je za samo 20 godina prostor na kojem je 1991. godine živjelo između 450 i 500 hiljada Bošnjaka gotovo potpuno etnički očišćen!

Štaviše, neuspjeh procesa povratka u RS-u i odsustvo bilo kakvog utjecaja Bošnjaka u tom entitetu, koji je posebice evidentan nakon Lokalnih izbora 2012. godine, odzvanjajuća je potvrda dramatičnih strahovanja bošnjačke inteligencije o sabijanju Bošnjaka u enklave i novoj, evropskoj Palestini koja sve više visi na sudbinom Bošnjaka.

O svemu ovome hladno govore podatci Centralne izborne komisije (CIK) Bosne i Hercegovine.

Tako je, primjerice, na Lokalnim izborima 1997. godine na prostoru Republike Srpske Koalicija za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu (KzCD BiH), a koju su tada predvodile Stranka demokratske akcije (SDA) i Stranka za Bosnu i Hercegovinu pod vodstvom rahmetli Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića, osvojile skupštinske mandate u čak 44 općine Republike Srpske gdje su se tada organizirali izbori.

Na tim izborima, probosanke snage u RS dobile su za današnje uvjete nevjerovatnih 186.147 glasova.

Na lokalnim izborima 2000. godine Bošnjaci su ponovno ušli u odbore 44 općine, ali već tada je bila primjetna tendencija pada podrške bošnjačkim predstavnicima u SDA, Stranci za BiH, SDP-u i drugim partijama.

Dramatičan pad dogodio se prije četiri godine, na Lokalnim izborima 2008. godine kada su Bošnjaci ušli u skupštine samo 29 od 64 općine na prostoru Republike Srpske. No, broj bošnjačkih općinskih odbornika bio je daleko manji nego u godinama ranije.

Potpunu katastrofu Bošnjaci su doživjeli na ovogodišnjim izborima kada su Bošnjaci svoje mjesto našli u samo 23 općine od 63 općine RS-a.

Ali, i tamo sa daleko manjom podrškom nego u ranijim godinama. Primjetno je da se i politička podrška probosanskim strankama uglavnom kreće od 3 posto (na granici cenzusa) do 6 ili 7 posto. Samo u jednom slučaju osvojeno je 12 posto glasova. Mnogo je probošnjačkih partija koje su dobile ispod jedan posto podrške! Tako se sada može očekivati najmanji broj bošnjačkih skupštinskih odbornika u RS od kraja rata.

Stranka demokratske akcije (SDA), Socijaldemokratska partija (SDP), Savez za bolju budućnost (SBB) BiH, Stranka za BiH i ostale stranke neće imati svoje predstavnike u 40 općina u Republici Srpskoj gdje je prije rata živjelo na stotine hiljada Bošnjaka.

Politički analitičari su neumoljivi – to je istinski politički i etnički egzodus Bošnjaka. Nije ni čudo zašto stranke iz RS-a toliko insistiraju na popisu stanovništva.

Banja Luka

Na primjer, u Banjoj Luci u kojoj je prije rata živjelo 28.558 Bošnjaka, na izborima 1997. godine SDA i SBiH su osvojili ukupno 12 posto glasova. Međutim, na izborima 2008. godine, kao i ovogodišnjim izborima, nijedna probošnjačka ili probosanska stranka nije ušla u Skupštinu Grada Banje Luke! Bošnjaci u entitetskom sjedištu politički ne postoje. Tek je SDP osvojio jedan posto glasova.

Bijeljina

Isto tako, u Bijeljini gdje je do rata živjelo 30.229 Bošnjaka, na izborima 1997. godine Koalicija za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu (KzCD BiH) osvojila je čak 17,9 posto glasova (12.304). Na izborima 2000. godine SDP i Savez SDA-SBiH su, također, prešli cenzus i osvojili skupštinske mandate. No, već na izborima 2008. godine Savez SDA-SBiH je jedva uspio preći cenzus i osvojio minornih 3,3 posto glasova. Na izborima ove godine samo je SDA ušla u Skupštinu Općine Biljeljina sa osvojenih 3,60 posto glasova.

Doboj

U Doboju je prije rata živjelo 41.164 Bošnjaka. Na izborima 1997. godine KzCD BiH je s osvojenih 24,2 posto ili 13.353 glasova uspjela ući u Skupštinu općine Doboj. Na izborima 2008. godine zabilježen je vrtoglav pad Saveza SAD-SBiH koji je tada osvojio tek 4,44 posto glasova. Na posljednjim izborima SDP i SDA su imali po pet posto glasova.

Trebinje

Nadalje, u Trebinju, gdje je prije rata živio 5.571 Bošnjak, KzCD BiH je osvojila 2.944 glasova 1997. godine. Već osam godina Bošnjaci u Trebinju nemaju nijednog predstavnika i politički ne postoje. Oko 300 Bošnjaka koji još uvijek žive u Trebinju nisu više nikakav faktor.

Višegrad

Malo ko danas shvata da je u Višegradu 1991. godine živio 13.471 Bošnjak. Na izborima 1997. godine, sa osvojenih 38,3 posto ili 6.422 glasa, KzCD BiH je dobila značajno mjesto u gradskoj skupštini. Na ovogodišnjim izborima SDA je uspjela osvojiti tek 5,8 post glasova u ovom gradu, i jedini je predstavnik Bošnjaka.

Zvornik

U Zvorniku, gdje je prije rata živjelo 48.102 Bošnjaka, KzCD BiH je 1997. godine osvojila 38,4 posto, odnosno 17.676 glasova. Na izborima 2000. godine zabilježen je nagli pad utjecaja bošnjačkih stranaka, ali je i tada Savez SDA-SBiH osvojio 17,1 posto glasova. SDP je, također, prešao cenzus i imao 6,7 posto glasova. Međutim, na izborima 2012. godine samo je SDA sa osvojenih 6,14 posto glasova prešla cenzus i neće imati bitniju ulogu u političkom životu grada na Drini.

Foča

Sada već daleke 1997. godine na izborima u Foči bošnjački predstavnici iz Koalicije CD imali su 8.612 glasova ili 38,2 posto. Nakon konstantnog pada podrške na ovogodišnjim izborima SDA je u Foči dobila 3,38 posto glasova i jedva prešla cenzus. Riječ je o gradu u kojem je do rata živjelo više od 20 hiljada Bošnjaka. Danas je utjecaj tog naroda u Foči politički minoran.

Prijedor

U Prijedoru, gdje je prije rata živjelo 49.351 Bošnjak, na izborima 1997. godine KzCD BiH je sa osvojenih 34,6 posto ili 25.825 glasova igrala bitnu ulogu u političkom životu tog grada.

Na izborima 2000. godine, Savez SDA-SBIH je osvojio 20,7 posto glasova. Ali, već 2008. godine dolazi do pada bošnjačkih glasova pa SDA i SBiH osvajaju 8,7, a SDP 5,3 posto glasova. Na ovogodišnjim izborima taj procent se dodatno umanjio pa je SDA osvojila 5,5, a SDP nešto više od četiri posto glasova.

Bratunc

U Bratuncu su probosanske snage nakon rata osvojile više od 40 posto glasova ili 8.362. Trend konstantnog pada broja odbornika došao je do nivoa kada SDA i SBiH imaju podršku 12,19 posto, a SDP svega 4,6 posto birača.

Paradoks je da su Bošnjaci svoj politički status održali još jedino u Srebrenici gdje je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka.

U Srebrenici je prije rata živjelo 27.572 Bošnjaka. Na izborima 1997. godine KzCD BiH je tamo osvojila 48,9 posto ili 9.574 glasova. Na izborima 2000. godine Savez SDA-SBiH imao je u Srebrenici podršku 39,51 građana, a SDP 7,54 i Snaga Bosne sa 5,89 posto glasova. Nakon toga bilježi se tendencija stalnog pada podrškebošnjačkim predstavnicima, dok jačaju prosrpske snage.Prema posljednjim podatcima CIK-a, na izborima 2012. godine Savez SDA-SBiH je u Srebrenici osvojio 23,70 posto, SDP 7,69 i SBB 5,38 posto glasova.

Gradovi u kojima Bošnjaci ne postoje

Među 40 općina u kojima Bošnjaci danas politički ne postoje nalaze se Banja Luka, Nevesinje, Kalinovik, Gacko, Čajniče, Rudo, Bileća, Trebinje, Krupa na Uni, Kozarska Dubica, Bosanska Gradiška, Srbac, Derventa, Bosanski Brod, Donji Žabar, Lopare, Mrkonjić Grad, Skender Vakufu, Šipovo, Sokolac, Han Pijesak, Trnovo (RS), Pale, Rogatica

Samo u pobrojanim općinama, prema popisu stanovništva iz 1991. godine ukupno je živjelo 130.429 građana Bošnjaka.

(akos.ba/anadolija)

Please Prijava to join the conversation.

Iz BiH svakodnevnice 9 years 8 months ago #34331

Arminka Helić
Specijalna savjetnica i zamjenica šefa kabineta ministra vanjskih poslova Velike Britanije je Bosanka

Objavio: Dino O. 30. Oktobar 2012. 11:27 21

Gotovo potpuno neprimjetno u lokalnim medijima prošla je činjenica da je tokom prošlosedmične posjete ministra vanjskih poslova Velike Britanije Williama Haguea Sarajevu i Balkanu u njegovoj delegaciji bila i Bosanka dr. Arminka Helić, specijalna savjetnica i zamjenica šefa kabineta tog visokog britanskog zvaničnika, koju u Londonu smatraju veoma utjecajnom.

Jedini koji je spomenuo dolazak izuzetno uspješne Arminke Helić u rodnu zemlju bio je visoki predstavnik Valentin Inzko koji je u svojim dnevničkim zapisima u sarajevskom “Dnevnom avazu” kratko istakao da mu je “osobito drago što je u delegaciji bila i zamjenica šefa kabineta Arminka Helić”.

“Arminka je kao izbjeglica došla u Englesku, završila niz prestižnih škola i univerziteta i počela raditi kod engleskog ministra vanjskih poslova u opoziciji. Taj isti političar Hague sada je ministar i nije zaboravio izuzetno talentiranu saradnicu Arminku. Kao i u slučaju Borisa Nemšića, pitao sam se da li bi Arminka mogla dobiti posao u nekom od kabineta u Sarajevu. Nažalost, nisam tako siguran”, komentirao je Inzko.

Utjecajni britanski mediji često napominju kako je Helić, inače vanjskopolitički stručnjak i član Konzervativne stranke Velike Britanije, iznimno utjecajna kod Haguea.

Ona je bila i vođa Izbornog štaba Williama Haguea, a već godinama je u britanskoj Konzervativnoj stranci. Uglavnom ne zaboravljaju spomenuti da je ova svršenica Oxforda”plavookabosanska muslimanka”koja je u Veliku Britaniju stigla tokom “krvavih etničkih sukoba u devedesetima”. Često je tretiraju i kao “muslimansku emigranticu”. Ovakve stavove pojedini britanski mediji nazvali su mračnim podmetanjima Hagueu.
Štaviše, “The Telegraph” je Helić nedavno svrstao među 100 najutjecajnijih ljudi u Konzervativnoj stranci i među utjecajnim ljudima uopće u britanskoj politici.
Također, tamošnji mediji tvrde da se stavovi Arminke Helić često mogu prepoznati u istupima britanskog šefa dipomatije, te da se oni “nad njim nadvijajupoput sjenke”. Navodno je zbog Helić Hague promijenio i stavove u vezi s Izraelom, kritizirajući
izraelske napade na Liban 2006. kao nesrazmjernu upotrebu sile.

Otkriće da je Helić saradnica Haguea u maju 2010. godine je izazvalo šok u Srbiji.
Toliko da je sklopljena cijela konstrukcija o tome da se „razvija pravi bošnjački lobi“ u novoj britanskoj vladi konzervativca Davida Camerona.

Srbijanski mediji su tada tvrdili da bi bošnjački lobi koji, navodno, predvodi Helić mogao imati veliki utjecaj na britansku politiku prema Bosni i Hercegovini. Štaviše, sve se dovelo u vezu s tadašnjom snažnom porukom ministra Haguea da „Evropa treba pokazati mišiće u BiH“ i da će se ta “zemlja zauzeti za sankcije protiv onih političara koji podrivaju bosansku državu”.

Nije isključeno da se Helić dovede u vezu i s najnovijim porukama Haguea da “BiH može biti članica Evropske unije samo kao jedinstvena i suverena država” i da oni koji drugačije misle “neće biti naši partneri”.

Helić je u oktobru 2008. godine bila u delegaciji Konzervativne stranke koja se susrela sa tadašnjim bošnjačkim članom Predsjedništva BiH dr. Harisom Silajdžićem.

Ime Arminke Helić spomenuto je i u depeši američke ambasade u Londonu od 28. oktobra 2008. godine, koju je objavio Wikileaks. Tamo jeistaknuto da je Velika Britanija lobirala za daleko snažniju ulogu EU kada je riječ o BiH jer su smatrali da je situacija u ovoj zemlji prilično loša.

U depeši je istaknuto i da je svoje mišljenje o BiH iznijela i Arminka Helić, savjetnica Williama Haguea, koja je dodala “da bi bilo od velike pomoći da se Amerika više angažira na Balkanu kako bi stvari krenule naprijed”.

Dr. Arminka Helić je kćerka Džemke i Rasima Helića iz Gračanice, u Tuzlanskom kantonu.

Arminka ima četiri sestre koje žive u Tuzlanskom kantonu i sve su napravile uspješne karijere. Jedna od njih je ugledna tuzlanska sutkinja Vildana Helić. Također, jedna od Arminkinih sestara je i ugledna profesorica dr. Nizama Salihefendić, koja predaje na Medicinskom fakultetu u Tuzli.

(SodaLIVE.ba/Anadolija)

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Iz BiH svakodnevnice 8 years 7 months ago #35716

Dnevni Avaz 9.11.2013.g.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.
Moderators: Mustafawebmaster
Time to create page: 0.050 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version