Reko je meni moj rahmetli djedo:"sine uvjek prvo vidi ko ti kaze,pa tek onda sta ti kaze",pa eto vidjeli smo sta nam je mislio Andric,e sad je na nama kad citamo da se dva tri puta povratimo na isto da vidimo sta nam je reko tom svojom knjizevnoscu.Postujem i to da neko voli citati njegova djela,neko se cak iz znatizelje vraca da ponovo procita sta je pisac htio reci,al cisto radi iskazanog,da ga gusi pokvarenostpoklonika arapskog varalice,i dalje mislim da mu mjesto nije u Bosanskim ulicama,pa da je on sto put Nobelovac.
A sad smirom nastavite bez mene o njegovoj knjizevnosti .

Nista mi ne govori

Purak,jos jedan veliki bosanski pisac Branko Copic,partizan i komunist,u svom sjajnom romanu Nikoletima Bursac izvrgnuo je potsmijehu partijski monopolizam u jednoj sekvenci kad se Nikoletina obraca.ustvari grdi majku,da nema Boga.Zaprepastena starica,misleci da joj je sin senuo od silnog ratovanja,zacudjeno pita:"A otkud ti to znas?"-"Reko komesar i...tacka".E stoga i ja velim,Purak,ako nisi citao opus knjizevnika o kojem diskutujemo,posteno je od tebe sto se povlacis.A hoces li poslusati samo onu jednu recenicu,za koju nisam siguran da je recena,ili istrgnuta iz negog drugog konteksta,do tebe je.I jos nesto,Ivo Andric,nikako sa tom recenicom ne moze biti kvalifikovan kao ideolog bilo kojeg pokreta jer,prosto receno,on je svoja djela pisao kada je bilo bjelodano da su cetnicke ideologije totalno porazene.

Jah,reko rahmetli djedo .....i tacka!

Ja sam iznio svoje misljenje,a ne sporim da ima i drukcijih razmisljanja.Isto tako ne zelim nikog da ubjedjujem da misli ko ja nit zelim da me ko uvjerava u suprotno.Za knjigu svako pa nek donese svoj sud,a eto i vi cete nam pisati lijepih citata iz knjiga pa nek svako donese svoj sud o njemu i njegovim djelima.
Pitali ste sta mislimo o Ivi Andricu??Ja ga ne begenisem .I sad se stvarno vise ovdje necu javljati.

U romanu Ive Andrica , “Na Drini cuprija” se moze vec na 11 –toj strani procitati ovaj navod:

"Uzvodno od mosta, na strmoj obali od sivog krecnjaka, sa jedne i druge strane, vide se okrugle udubine, sve dve po dve, u pravilnim razmacima, kao da su u kamen urezani tragovi kopita nekog konja nadprirodne velicine; one idu odozgo sa Starog grada, spustaju se niz liticu do reke i pojavljuju se opet na drugoj obali, gde se gube pod mrkom zemljom i rastinjem.
Deca, koja duz te kemenite obale, za letnjih dana, po vas dan love sitnu ribu, znaju da su to tragovi davnih vremena i starih ratnika. Tada su na zemlji ziveli veliki junaci, kamen je jos bio nezreo i mek kao zemlja, a konji su bili , kao i junaci, dzinovskog rasta. Samo, za srpsku decu to su tragovi Sarcevih kopita, ostali jos od onda kad je Kraljevic Marko , tamnovao gore u Starom gradu pa pobegao iz njega, spustio se niz brdo i preskocio Drinu na kojoj tada nije bilo cuprije. A turska deca znaju da to nije bio Kraljevic Marko nit` je mogao biti ( jer odkud vlahu i kopilanu takva sila i takav konj!), nego Djerzelez Alija, na svojoj krilatoj bedeviji, koji je kao sto je poznato prezirao skele i skeledzije i preskakao reke kao potocice. Oni se o tome ne prepiru, toliko su i jedni i drugi ubedjeni u tacnost svoga verovanja. I nema primera da je ikad iko uspeo da koga razuveri ili da je ko promenio svoje misljenje."

Ovaj citat navodim upravo iz razloga sto sam vec naveo da sam pojmove kao „turska deca“ i sl. odmah zapazio i naravno da mi je zasmetalo. Ovdje se pominje i narodni junak Alija Djerzelez o kome je Ivo Andric takodjer pisao. Evo kratkog sazetka pripovijetke „Put Alije Djerzeleza“:


„Put Alije Đerzeleza“ (1920), prva Andrićeva pripovetka koja je pisca na velika vrata uvela u književnost. Ostvarena je kao triptih, a ispripovedana sa stanovišta sveznajućeg pripovedača koji, pričajući o muslimanskom junaku Aliji Đerzelezu, koristi istorijske činjenice i narodno predanje, legendu i fikciju. Glavni lik poznat je u folkloru kao veliki junak čije su odlike hiperbolisane i idealizovane u megdanu, šenlučenju i odevanju. Andrićeva pripovetka nastaje kao parodija narodne epske pesme, postaje doslikavanje portreta i dovršavanje priče o nekadašnjem gaziji koga stižu umor i godine. Sve ono što su nekada u narodnoj pesmi bile viteške osobine junaka, u Andrićevoj priči postale su Đerzelezove mane. Sve ono što je nekada Đerzeleza činilo uzvišenim, sada ga čini smešnim. Svi koji nisu smeli da priđu njegovoj desnici i konju od megdana, sada teraju šegu sa njim. Đerzelezove osobine postaju anahrone, a on sam ne može da pokaže svoju veličinu jer nema odgovarajućeg protivnika. Ali ako Alija Đerzelez prestaje da bude junak u smislu epske pesme, on svakako ostaje tragični junak…."

Kao sto se vidi radi se ponovo o sjajnom djelu Ive Andrica koji ismijava narodnog junaka Aliju Djerzeleza. Postavljam pitanje zasto bas parodija o Aliji Djerzelezu? Zasto nije napisao nesto slicno o Kraljevicu Marku. Isticanjem ovoga ce me vjerovatno neko proglasiti nacionalistom a ja kazem da Alija nije slucajno izabran. Ovo je jos jedan moj zakljucak da je Andric prema muslimanima (Turcima) imao negativan stav i da je to perfidno isticao u svojim djelima.
Ako se ismijava junak jednog naroda onda to sigurno nije sa dobrim namjerama.

Kaza napisao:POTPIS

Opet mi se "ne primi" poduzi tekst,valjda nije dovoljno mlad...Salim se,ali nemam namjeru ponavljati ga.Samo cu kratko reci da je onaj Kazin prvi citat upravo sjajan,samo ja ga citam u drugom svjetlu,o zakovanosti pogleda,ideologija,mistike i legendi obiju strana na sudjenoj visegradskoj stazi.U tom i jest vrijednost pripovjedaca,da surovu stvarnst predstavi imaginarnom...i tako stoljecima u ovoj tragicnoj zemljici Bosni.

Htjela bih reci da sam kao moderator temu oslobodila par postova koji se odnose na trenutnu politicku situaciju ili politiku uopste, a koji nisu vezani za temu, pa oni koji bi htjeli nastaviti mogu to uciniti ako hoce. Ja sam i na staroj stranici prije dvije godine, kad je naglo iskrsla kratka polemika oko Andrica, tada rekla da cu se drzati samo lirike, sto sam i cinila.

Tema koja je ovdje zapoceta nije prakticno ni naceta a vec, imam osjecaj, jenjava jer nismo nasli zajednicki stav o cemu treba pisati kad se radi o Ivi Andricu. Neki potenciraju da se razgovara o njegovim umjetnickim djelima i samo o tome, dok bi drugi zeljeli zaci malo u privatne sfere i pokusati Andrica osvijetlili sa one strane koju je on citavog zivota dobro krio. Citajuci Andrica ja vec imam stav o cemu se tu radi i u ovom momentu je vaznije traziti u cemu se sastojala njegova inspiracija da iz sebe izbaci sve to kroz svoja djela. Naravno kao i uvijek misljenja su podjeljena. Tu podjeljenost ja ne bih posmatrao samo na uskim bosanskohercegovackim prostorima nego daleko sire, jer su i njegova djela postala aktuelna na daleko sirim prostorima. Ta podjeljena misljena bi se, po meni, mogla klasificirati u tri grupe.
Prva grupa su oni koji poticu izvan ovih prostora i za njih je Andric veliki pisac , jer te citaoce ne zanima nista drugo osim onog umjetnickog izraza. Oni ne poznaju veoma komplikovanu situaciju na ovim prostorima, a koja se prelama kroz njegova djela, pa prema tome sve to dozivljavaju na drugi nacin. Cak ni strani eksperti za podrucje Balkana nisu najvjestiji u dijagnozi sta se ovdje desava i odigrava. Zato ne cudi takav uspjeh njegovih djela izvan ovih prostora i prevodjenje na vise jezika.
Drugi su opet oni kojima ide na ruku njegovo pisanje pa bi , da se puno ne cakce oko toga, radije govorili samo o tom umjetnickom dojmu kako bi to njegovo izreceno postalo i ostalo zanavijek kao jedna istina, kao istorijske cinjenice.
Treci su opet skoro svakim njegovoim djelom ili direktno ili onako usput pogodjeni i imaju veoma negativan stav o njegovim djelima koja po njima izlaze izvan umjetnickih djela i postaju sama politika. Andrica dozivljavaju vise kao politicara nego kao umjetnika i o njemu diskutuju vise sa aspekta politike nego aspekta umjetnosti. Stav ove trece grupe je proizasao iz toga, jer se ova grupa kroz njegova djela negira i prikazuje u vrlo negativnom svjetlu. Grupe ne moram imenovati jer je ovdje prakticno sve jasno kao dan.
Termin „cetnicki ideolog“ se odnosi vise na politiku nego na umjetnost pa se ni ja ne mogu oteti od toga da Andrica pogledam malo sa te politicke a manje sa umjetnicke strane. Dakle postavlja se vise pitanja na koje treba dati odgovor.
Je li Andric politicar ili umjetnik?
Je li Andric jugoslovenski ili srpski pisac, odnosno je li bio samo srpski pisac?
Da li je Andric bio istoricar po zadatku ili po uvjerenju i strucnosti?
Sta bi bio Andric da je slucajno dobacio do nasih vremena i kakav bi imao stav o ratovima na ovim prostorima 1990 -1995?
Posto je ionako bio clan SANU da li bi dijelio misljenja zajedno sa srpskim intelektualcima kao sto je npr. Dobrica Cosic?
Pitanja mnogo a odgovora malo. Ja cu pokusati da iznesem svoje misljenje o kome bi se dalo diskutovati. Posmatrajuci biografiju Andrica ne mogu se oteti utisku da se on bavio politikom vise nego sto bi to bilo normalno za jednog umjetnika. U prilog tome idu podaci iz njegove biografije. Dolaskom u Sarajevo on postaje pripadnikom pokreta „Mlada Bosna“. Dugo je taj pokret bio, pa cak i sa stanovista nase istorije, pogresno tumacen. Da se desavao u Bushovom vremenu on bi bio nazvan teroristickom grupom. Iako su u njoj pretezno bili clanovi srpske nacionalnosti ne bi bili nazvani pravoslavnim teroristima. Tako se nazivaju samo grupe ukoliko su clanovi islamske vjeroispovijesti, „islamski teroristi“. A sta je ta Mlada Bosna imala za cilj. Evo citata definicije te organizacije:

Mlada Bosna je ime političkog nacionalističkog pokreta aktivnog u Bosni i Hercegovini uoči 1. svjetskog rata. Osnovni cilj pokreta bio je pripajanje BiH Kraljevini Srbiji, uz deklarativno pozivanje na ujedinjenje i oslobođenje svih južnih Slavena, no u praksi je to bio velikosrpski pokret.

Konacno je ova organizacija nazvana njenim pravim imenom i zato vise nema u Sarajevu ni Principovog mosta a niti Principovih stopa na njemu . Andric je zbog tog svog clanstva lezao i po kazamatima. Rijetko se zatvaraju umjetnici, mada ima i toga, a skoro redovno politicari neistomisljenici. Pa i po ovome je Andric vise politicar nego umjetnik.
Kasnije se Andric posve posvecuje politici obavljajuci funkcije Vicekonzula Kraljevine SHS od 1921-1941 godine u Italiji, Austriji, Španiji, Švicarskoj i Njemačkoj. U tom razdoblju i nastaju njegova kapitalna djela s tim sto se neka izdaju tek poslije 1945. godine sto je i logicno. Moze li neko ko je prvenstveno po svom pozivu politicar pisati djela koja ce biti cista od politike. Moj kategorican odgovor je “ne”. Kroz njegova djela se prelama politika samo sto to neki ne zele vidjeti a opet ovi drugi pogodjeni, ne samo da to vide nego i osjecaju na svojim ledjima.
Od jednog takvog intelektualca bi se ocekivalo da bude avangarda i da u drugom svjetskom ratu se stavi na celo borbe protiv fasizma. Njega nije bilo nigdje. Vrijeme proveo u Beogradu protestujuci na nacin da nije htio objavljivati djela dok narod pati. Koga interesuju njegova djela kad se vodi borba za “biti ili ne biti”. Mnogi intelektualci i knjizevnici su se stavili na cello borbe protiv fasizma i dali svoj zivot u toj borbi, ali on nije. Izgleda da to nije bila njegova borba jer je cak vrlo malo i napisao o njoj, nista znacajno. Njegova “opredjeljenost” tom pokretu se javila tek kasnije kada je to njemu zatrebalo. Postaje clanom KPJ 1954 godine u svojoj 62 godini zivota. Vrlo interesantno.
Ovaj dugi tekst je pun dilemma pa se nadam da ce biti i diskusije o tim dilemama. U svojim daljnjim diskusijama ja cu pokusavati kroz njegova djela dokazivati ovo napisano ali isto tako cu se osvrnuti na Mustafino pitanje ,preko koga se preslo veoma lahko, zasto su Njegoseva i Andriceva djela bila obavezna literatura u srednjim skolama. Ja cu ovo pitanje malo preobratiti, a mislim da je Mustafa upravo mislio na to, zasto su samo njihova djela bila obavezna literatura u skolama.
A gdje su ostali?
Njih cu nabrojati u svojim narednim postovima.

Za razliku od Kaze ja ne obecavam naredne postove,nego u samo jednom,kratkom,pokusavam reci ono sto mislim.A i masina mi neda da se dugo bakcem temom.Rece Kaza ,pitanja mnogo,a odgovora malo.A sam dade sijaset odgovora,izmedju ostalog da se Andric vise bavio politikom nego sto je to normalno za jednog umjetnika.Sta,nego da se nasmijem.Koja je to mjera dokle se neko necim moze baviti.Sjecam se da je pok.Zvonko Hrkac zabio gol "Mladosti",a da ga je trener ukorio sa rijecima sta ti radis u navali:"Ti si bek i "bidni"bek!".A sta bi na to rekao Vaclav Havel,nesumnjivo moralna vertikala eurpske tranzicije:ili djela,ili politika,ha,sta sad.Onda ne bi ostalo nista ni od politike ni od klasike.
A rekao bih i to da je u "Mladoj Bosni" bilo i mladih muslimana.Nemam vremena da nabrajam imena.
A zasto je logicno da mu se djela stampaju 1945.Ne vidim u tome sta je pisac(komentator) htio da kaze.
Zasto je 1954.usao u SKJ.Moj odgovor je ustvari protupitanje,zasto je neko u istim godimana,ili mladji,izasao iz SKJ.Necemo o imenima.
Zasto je Njegos bio obavezna literatura zajedno s Andricem.Pa ljudi su napisali kapitalna djela,svidjalo se to kome ili ne.Tacka.Do narednog susreta.Zurim da me masina ne prekine,odnosno da neki novi,virtualni cenzor,ne izbrise napor mojih prstiju.