Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC: Samo misli.....

Samo misli..... 11 years 7 months ago #214

Samo mislima izraziti osjecanja....
Ovdje mozemo pisati samo mislima... iznijeti svoja osjecanja... svoja sjecanja....


Jedna ovdje procitana, veoma lijepa prica, mi je vratila sjecanja i misli na moj balkon na posljednjem spratu zgrade na Trgu i mnoge provedene lijepe suncane trenutke tu.




Na mom balkonu nisam nikada docekivala izlazak sunca ali sam se uvijek nevoljko budila pojavom prvih suncevih zraka. I bilo je za ljetnih vrelina neizdrzivo, toplo i sparno. Pocesto sam zavidjela onima sa druge strane jer su mogli uzivati u dubokoj hladovini Ljuna, ali su istovremeno bili uskraceni za pogled u sirinu i daljinu, djeciju ciku i vrisku...stvarni svakodnevni zivot. Sve je to nekada nase, vec odavno nama daleko, odavno mimo nase volje iza nas. Sad smo u drugim krajevima, drugim svjetovima, drugim mjestima. Vec se dugo i predugo suocavamo sa Hemonovim “Pitanjem pripadanja” iz price koju ovdje imamo i koju smo ne tako davno citali. I kao sto on lijepo rece “da bi ti nešto pripadalo, moraš da uložiš trud, moraš da tražiš i identifikuješ i upijaš stvari i mjesta i ljude koji ti onda pripadnu.” Druge nam, nakon svih godina tuge i nostalgije za izgubljenim i nestalim, nema.
Ovdje sam imala srecu da se nesto od toga poklopilo bez mnogo ulozenog truda i trazenja. Na primjer da stanujem na posljednjem spratu, da imam balkon koji je okrenut na istu suncanu stranu , da se ispod njega igraju djeca, sto je ovdje prava rijetkost i da se svakodnevno cuje njihova cika i vriska. To svima nama veoma mnogo znaci, pa i kad su ponekad preglasni svi imamo razumijevanje za njihove zvonke glasice i pocesto kazemo:”Neka ih, isto je kao u Bosni”. I cesto smo svi na balkonu, posmatramo ih, radujemo se njihovim igrama, nestaslucima, njihovoj djecijoj sreci.
Sa prvim suncanim danima proljeca kupim i zasadim one iste snjezno biiele i u svim nijansama crvene geranije, kao nekad davno tamo, sto se opet uklapa u “Pitanje pripadanja”, a to mi jako puno znaci i bas dobro cini.
Last Edit: 7 years 1 month ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 7 months ago #222

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
ponekad ovdje napisao:
Samo mislima izraziti osjecanja....
Ovdje mozemo pisati samo mislima... iznijeti svoja osjecanja... svoja sjecanja....


U Mislima....

Eto tako cesto, u mislima svojim,
Spustim se do grada sto u srcu gajih,
Ulicama setam, poznanike brojim,
Pozdravljam se s njima uvijek tako radih.

A ulice lijepe mirisu beharom,
Ja ljepote ove vidi mili Boze,
Ljudi nasmijani i sve je po starom,
Rahatluk se ovaj zamjenit ne moze.

Pa prodjem Holucem, tom ulicom malom,
Sto k'o neki cuvar Rogaticu gleda,
Najljepsi je brate u proljecu ranom,
Dusa mi se odmah sva u sevdah preda.

Kad kraj rijeke prodjem setalištem dole,
Kroz vene mi tada Rakitnica hrli,
Na klupama sjede oni sto se vole,
A sunce se sjajno tad sa Ljunom grli.

A kad aksam padne i sunce se skrije,
I svetiljke prve kad se palit stanu,
Od meraka velkog srce jace bije,
Rogatici tad je tesko naci manu.

Korzo kad ozivi raja kad izadje,
Cure se sredile gledat ih milina,
Tad dusa u picu prijatejla nadje,
I utjesi sebe rujnom casom vina.

Eto, tako cesto, u tu istu casu,
Natocim k'o nekad ovog rujnog vina,
U mislima odem ja u Rogu nasu,
Pa sam sebi kazem bas je bila fina.

20-07-2007 **BEHAR**
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
Last Edit: 11 years 7 months ago by Behar.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 7 months ago #392

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
Stara slika.......


Aksam pade jacija se sprema
Stara slika utjehu mi daje
Pa me pita sto me dugo nema
I sto nema one stare raje.

Gledam sliku rodnoga mi grada
A u sebi tugu velku tajim
Gdje su otac i mati mi sada
Sto u srcu ja ih svome gajim

A sa slike behar mi mirise
U daljini svjetiljke se pale
Sa munare ezan okujise
Uspomene sad se bude stare

Pred kaficem staro drustvo sjedi
Tiha pjesma ugodjaj im daje
Uspomeni nedam da izblijedi
Nikom nedam svoje stare raje

Neki sada nisu vise snama
A'l u srcu vazda ce ostati
Dusu mi je obavila tama
Gora mi je od svake bolesti

Daleko sam i to mi sad smeta
Dok mi slike u glavi se mnoze
Sva ljepota sa ovoga svjeta
Moj grad rodni zamjenit ne moze

Stara sliko dok u tebe gledam
Progutaj me mom me gradu vrati
Da sa rajom meraku se predam
Da zaustim kako si mi mati.


01-08-2007 **BEHAR**
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 7 months ago #396

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
Sve se nesto vracam u vremena kada su ljudi zivjeli bez stresa. Mozda je to prvi znak starenja, kad se covjek pocne osvrtati nazad.Ja kurazim sam sebe da to nije to, nego eto hocu da ispricam nesto dozivljeno a mozda bi moglo biti intresantno mladjim generacijama. Da vide cemu smo se to mi ibretili , mada to sada iz ovog danasjneg ugla izgleda smijesno.
Prije se ljudi nisu puno interesovali za dogadjanja osim onog sto se desava kod prvog komsije ili malo dalje.Sta se desavalo u svijetu rijetko je ko znao a i nije mogao ni znati. Novine su bile rijetkost. Pa i kad bi se doslo do njih koristile su se visestruko. Prvo bi se citalo a posto je bilo medju tadasnjom populacijom puno nepismenih onda se morao i naci neko ko ce citati.Nerijetko bi se skupilo vise njih a vijesti stare i po godinu dana su tada bile vijesti. Kad bi se novine iscitale onda bi posluzile za pakovanje. U njih se sve i svasta zamotavalo a onda onaj koji bi posiljku primio , prvo sto bi uradio je to da dlanovima dobro ispegla vec malo poguzvanu novinu. I sada bi se ponovo nastavilo sa citanjem sa nista manje interesovanja. To bi trajalo sve dotle dok se ne bi u njih upakovale gurabije ili nesto slicno pa bi onda poprimile masnocu i ne bi bile zgodne za citanje, ili kad bi dosle do ruku nekog strastvenog pusaca kome su upravo nestali papirici za smotati. I to bi bio kraj novini a da ne govorim koji je vakat prosao od njenog stampanja.



I onda se pojavilo cudo tehnike. Haber kutija koja svira i prica. Radio kao prvo sredstvo masovnog javnog informisanja i zabave. U to doba su bili rijetki oni koji su ga imali. Narod bi se skupljao po sijelima da bi slusao vijesti. Tu se cak mogao cuti i „Glas Amerike“ od Grge Zlatopera pa se narod , ne obracajuci vise sta se desava kod komsije , poceo baviti pomalo i svjetskom politikom. Komsije bi cesto pitali Hasanagu, koji nabavi medju prvima “Kosmaj” (marka radioaparata), sta ima novog na dunjaluku a on bi sav vazan odgovarao :
“Nije dobro moj Huseinaga, nije dobro! Hladni rat a i ovi Amerikanci se nesto uzhajlazili pa se sa Rusima prepiru. Bice opet rata moj Huseinaga , ama od ove sile se nece vise imati kud bjezati.”
I tako bi narod eglenisao, a slusale bi se i pjesme u emisiji “Po zeljama”. Kako su se u to doba zelje izrazavale nije mi bas jasno. Bezbeli jedino “postom” (knjigom ,pismom) , jer telefona je tada bilo samo kod nacelnika po opcinama. Pjevao rahmetli Zaim , Sajo uz pratnju rahmetli Serbe onako uzivo. Kakve ploce i CD-ovi . Bujrum uzivo pa ako si majstor pokazi. A da bi se zapjevalo uzivo valjalo se pred raznoraznim autoritetima dokazati.

Jedan dan moj rahmetli babo donese nakav paket. Svi se sjatismo da vidimo sta je , kad ono radio. Nov novcat EI Nis sa puno tipki i jednom lampom naprijed. Ta lampa prvo svijetli i ,sto ti je bilo cudo tehnike, kad zazeleni to je bio znak da se ugrijao i samo sto nije prosvirao. Radost u kuci. Babo pravi stalak u obliku konzole i pricvrscuje na zid, onako povisoko da ne mogu djeca dohvatiti a kako bi stariji mogli paliti , gasiti i navijati.Majka stavlja preko njega vezenu krpu i nesto kao ukras. Kiti se ko` kakva mlada.

Od tog dana postade veselije u kuci pa se pocese skupljati komsije koje ga ne imadose, da cuju sta se dogadja na ovom nasem dunjaluku. Postade to cudo tehnike bas ko` neki clan porodice, ne budi primjereno, ko` kakav vrlo vazan insan bez koga se vise nije moglo. A posto nista nije vjecno desi se pokadkad da se to cudo od tehnike i pokvari. Ma bijase to rijetko ali eto desavalo se. A onda pomagaj i trazi pomoc jer se tada u kucu uvuce naka gluhoca od koje insan hoce crknuti.

U to vrijeme bijase jedini koji oko te tehnike baratase rahmeli Safet Hasecic. Trci po njega pa sve fino oko njega kako bi ga udobrovoljili da namah krene jer je stvar toliko hitna da hitnija ne moze biti. Dosao bi Sajo i otvorio kutiju od pozadi i polahko se ceskajuci po glavi poceo istrazivati. Nije bilo prije shema i velikog znanja oko te nove tehnike nego pipaj i trazi. Mi se svi skupismo da vidimo sta u toj kutiji ima pa je toliko pametna. A Sajo bi pipkao lampice mjenjao ih i probao. Svi smo bili uzbudjeni hoce li potrefiti ili ce se desiti ko sto se zna desavati da kaze da nema bas tu koja je crkla, rezerve. Svi su se u sebi molili da se tako nesto ne desi jer onda valja cekati dok se ona ne nabavi. A to nije moglo prije Sarajeva , a tada to bijase dalek put. Ceskao bi se Sajo po celavici i sebi u brk komentarisao: “PCL 36 nije ona je dobra, mozda ova PCL40”. Mi bi nestrpljivo sa strahom gledali i navijali ko na pravoj utakmici. A onda bi iznenada prosvirao, a kamen sa nasih srca bi pao. I Saji nije nimalo manje drago bilo jer eto bez njega i njegovog znanja ta mocna tehnika bi bila jedno obicno “nista”.

Proslo je dosta vermena , i sad kad vidim ove nove radio aparate koji mogu stati u uho i bez onih glomaznih lampica, ja se uvijek rado sjecam mog prvog radioaparata i njegove vaznosti.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
Last Edit: 7 years 1 month ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 7 months ago #462

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7


Oči moje.

Jesen oko mene u punom je jeku,
Siva kao grane što plodove daše,
Nezna da je gledam ja očima drugim,
Očima što nekad od radosti s'jaše.

Sada tužne oči što oproštaj žele,
Kao da su krive što vidjet ne mogu,
Prijatelje drage i poznata mjesta,
Svijetlost u tunelu niti zore bijele.

Ne plačite oči ne krivite sebe,
Za zla koja tudže ruke počiniše,
Zračite životom za sve one oči,
Što vam nekad davno toliko značiše.

Ne dozvol'te nikad svijetlost da se gasi,
Nemojte da mračne sile vas pobjede,
Dok je vašeg sjaja i drugi će znati,
Za dobra vemena što nekad vidjeste.

Najljepše im kad se sa kapcima vrelim,
Pokriju k'o dijete u bešici svojoj,
Tada oči vide sve što ja poželim,
Slike koje čuvam ja u duši mojoj.

23-01-2008 **BEHAR**
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
Last Edit: 7 years 1 month ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #780

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
Majka....

Gledam staru majku,
Dok drhtavom rukom,
Kahvu nam razljeva,
I pitam se čime,
Lice njeno zrači,
K'o da sunce žarko,
Na čelu joj drijema.

Ona k'o da znade,
U mislima mojim,
Šta to sada lebdi,
Šta mi dušu grije,
Pa mi veli sine,
Dobro si mi doš'o,
Ima majka s kime,
Kahvu da popije.

I dok sunce rano,
S istoka daleko,
Na terasi našoj,
Zadnje sjene briše,
Ja napunim pluća,
Bosnom ovog jutra,
Na majkinu ljubav,
Sad mi sve miriše.

Čuvaj mi se stara,
Nemoj srkletiti,
Jesen tvog života,
Nek ti zlatna bude,
A dok ti je sina,
Makar i daleko,
Tebi majko ništa,
Neće zafaliti.

**BEHAR**
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
Last Edit: 11 years 6 months ago by ponekad ovdje. Reason: Štamparska greška
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #864

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
Osveta...

Ustao sam teško,
A bolje da nisam,
Tog prokletog jutra,
Što mi dušu uze.

Probuđen granatom,
Iz dušmanske ruke,
Kroz prašinu sivu,
Smrt u sobu uđe.

Brži sam od vjetra,
Dok ka šumi trčim,
A ni svjestan nisam,
Pobjeći ne mogu.

Dim se nebu vije,
Šuma bolno huči,
Usnula mi majka,
Ostade u kići.

I dok bolno vrište,
Ja skamenjen stojim,
Pomoći ne mogu,
Najmilijim svojim.

Čovjek više nisam,
Kao zvijer sam neka,
Što strpljivo šuti,
Na osvetu čeka.

12-11-2007 **BEHAR**
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #871

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
Susret sa ratnim drugom




Stojim kao ukopan, iznenadjen susretom sa tobom ili bolje reci sa tragom koji si ostavio iza sebe. Iznenadjenje nije tabla koja sada stoji predamnom jer znam da si ti zasluzio i vise od toga. Ta mala tabla koja mi u momentu vraca sjecanje na tebe, na sve ono lijepo sto prozivismo u ruznim vremenima. A ti lijepi trenuci ne bijahose nista posebno a tako su nam puno znacili. Nekad samo jedna cigara uz razgovor o temama kojima smo zeljeli pobjeci iz stvarnosti. Bar za kratko.Bar onoliko dugo dok se ne cuje tresak slijedece granate koji bi nas nasilno vracao u stvarnost. Padale su precesto da bi nam dopustile duzi bijeg. Ruznog ne zelim da se sjecam jer je toga bilo i previse. Toga se ne treba sjecati jer to frustrirajuce okupira sviju nas bez nase volje.To je nesto jace od covjeka i protiv toga se moze boriti jedino vremenskom distancom i zaboravom. Ta borba traje citav zivot i kad osjetis prvi put da si pobijedio , to je znak da valja ici.
Sjecam se naseg prvog susreta, naseg razgovora poslije koga smo odmah znali da ce oni biti mehlem za nase duse. Mehlem za ljude koji su se nasli u zlim vremenima i kojima su ta vremena onemogucila da stvaraju, da svu tu kreativnu snagu izbace iz sebe oblikujuci nesto sto ce biti korisno za covjeka. Nesto sto ce mu ciniti zadovoljstvo.Nazalost svoju kreativnost smo morali usmjeriti u pravcu odbrane licnosti , dostojanstva, golog zivota praveci nesto sto ce “covjeka” unistavati, ubijati.Drugo nam nije preostalo. Stajali smo pred tom cinjenicom bez izbora. Ili mi ili oni.
U maloj ratnoj radionici bez mnogo masina i alata smo popravljali pokvareno naoruzanje, pravili novo trudeci se da od nicega napravimo nesto sto moze znaciti spas. Po instrukcijama dr. Safeta Cibe pravili smo fiksatore za ratnu bolnicu, za nase ranjenike. Cinili smo sve da teske povrede budu brze i lakse sanirane sa nasom tehnickom podrskom. I radovali smo se kada nam je doktor objasnjavao koji su efekti toga sto smo radili.Konacno nesto u korist covjeka.
Nisi bio pusac ali si se uvijek radovao kad bi neko , a to je bila prava rijetkost, ponudio cigaretom. Namignuo bi mi i stavio cigaretu za uho. Ja sam znao da je ona bila za mene za kasnije.
Pricao si mi o tvom porijeklu, o tvom djedu koji je bio preokupiran svojim bogumilskim porijeklom , o tvojim studijima na sveucilistu u Zagrebu, o tvome magistarskom radu i pripremama da ako Bog da poslije rata radis doktorsku disertaciju.Pokazivao si mi svoje knjige iz oblasti elektrotehnike, tvoje prve ljubavi. Tugovao si kada je granata uletila u tvoj stan unistivsi veci dio tih knjiga. Kao da su ti ubili nekoga iz porodice ili dio tebe. Tada sam vidio da ti nista gore nisu mogli uciniti osim jos da su ti zivot uzeli. A to su uradili kasnije. Otisao si iznenada kada si svojoj supruzi i svojoj djeci bio najpotrebniji. Otisao si da bijes neke nove bitke za ideale koji su uvijek zracili iz tebe.
Citavo jedno vrijeme , tih godinu dana 92-93 u Gorazdu proletje mi u jednom trenu. Ostala je jos tabla da podsjeca na tebe, da putniku namjerniku olaksa da pronadje cilj, postaru da podijeli pisma sa dobrim i losim vijestima, prijateljima i rodbini da za trenutak vrate sjecanja na tebe. Ovako bas kao mene u ovom trenutku.

Neka ti je vjecni rahmet prijatelju moj.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
Last Edit: 7 years 1 month ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #1229

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7


Čovjek

Gledam tog čovjeka,
Što slomljenog srca,
Crnu zemlju gleda,
Kao da će ona,
Utjehu mu dati.

Gledam tog čovjeka,
Skrhanog od bola,
Pa me strah kad mislim,
Da bi sutra mog'o,
Ja taj čovjek biti.

Gledam tog čovjeka,
Poznanika starog,
I u njemu odsjaj,
Rogatičke duše,
Grada što me sebi
Neizmjerno vuče.

Gledam tog čovjeka,
Dok mu srce pati,
Prijatelji stari utjehu mu nude,
Sa tugom se bori,
Umrla mu MATI.

**BEHR** 04/04/2008
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
Last Edit: 7 years 1 month ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #1237

  • Teva
  • Teva's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6912
  • Thank you received: 10
  • Karma: 15
Citajuci ovo suze mi same ispunise oci.
Aferim Behare.
ucinimo nesto za nas grad
The administrator has disabled public write access.
Moderators: ponekad ovdje
Time to create page: 0.096 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version