Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC: Samo misli.....

Odgovor:Samo misli..... 11 years 7 months ago #1238

Nesumnjivo je da je ova slika ostavila snazan dojam na sve nas kad smo je prvi put vidjeli, a sada jos mnogo, mnogo jaci uz ove “beharove” misli. Veoma jako, a iznad svega naslov COVJEK. Iskrene rijeci hvale tebi “behar”.


Usput, ustedio si mi jedan post za onu biografiju, mislila sam isto....
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 7 months ago #1247

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
KOD MOG BRICE ISMETA



Tamo nekih davnih 70-tih godina Sarajevo je zivilo nekim posebnim zivotom.U to vrijeme su se desavale stvari koje ce ostaviti trajni pecat na one koji su bili sudionici svega toga, a eto sticajem okolnosti sam bio i ja jedan od njih. To vrijeme je obilovalo kulturnim i sportskim dogadjanjima.Indexi su slavili 15 godina postojanja i to obiljezili velikim koncertom . Bijelo dugme je bilo u punom zamahu a molba Dijakovoj Selmi da se ne naginje kroz prozor nas je jednostavno bacala u sentis. Slageri sezone na kojima su izmedju ostalog Ambasadori sa pjesmom „Zemljo moja „ izborili plasman za Euroviziju. Pa i pobjeda rahmetli Fadila Toskica na jednom od njih je izazvala skandal oko sumnji u kupovinu glasova. Bosna je u velikoj sali Skenderije bila bitke protiv Kicanovica i Dalipagica i njihovog Partizana , Slavnica i Zvezde.Rahmetli Mirza je na celu Bosne dizao Skenderiju na noge. Sarajevo i Zeljo su bili medjusobno bitke za prestiz a stadioni su se punili do posljednjeg mjesta kada bi , na Grbavici ili Kosevu, gostovao neko od velike cetvorke.
Svjetsko prvenstvo u stonom tenisu „Stens“ je takodjer bio dogadjaj od velikog znacaja za grad. U to vrijeme se rastura Teska industrija a Seid Memic Vajta pokusava samostalno nastaviti karijeru.Islo se po igrankama na Masinstvu gdje je obicno svirala grupa „Formula 4“,
U disko na Steleksu, Ziroskopu na masinstvu, Kuk na medicini a pocesto bi se zaglavilo i u Hamam baru. U sitne sate poslije svih ovih dogadjanja bi se zavrsavalo kod Rese na puri ili kod Keme na Kovacima na ustipcima u kajmaku. U te sitne sate je carsija mirisala na frisak hljeb jer su upravo vrijedni pekari u to vrijeme pripremali hljeb za slijedeci dan. Friske lepinje su u sabah razgaljivale i vracale nas, vec pomalo umorne, u zivot. Jednostavno zivot pun tempa ali bez stresa. Ljepota ziva.

Ali pored svega ovoga ja zelim u svemu tome pomenuti moga bricu. Ne znam da li je jos ziv pa mu ne bih zelio rahmet predati ali ako jeste onda je on sada zagazio u duboku starost. Ismet Vilic bijase moj brico kod koga se nikad osisao nisam ali vrlo cesto sam isao na brijanje. U to doba je u modi bila malo duza kosa pa je nama studentima bas dobro doslo da se malo i na tome pristedi. E sad vjerovatno cete se zapitati odkud studentu pare da ide kod brice na brijanje. Ko jednom dodje kod Ismeta na brijanje , taj ce dolaziti stalno. Ja nisam isao tako cesto ali taj ritual se obavljao bar dva puta u mjesecu.
Njegova brijacnica bijase u ulici Milosa Obilica , 200 m od tramvajske stanice na Bascarsiji, na raskrsnici koja je desno vodila na Kovace.Mala prostorija sa dvije stolice, ali nikad nisam dokucio zasto mu je ta druga stolica sluzila. Pa sve i da je imao pomocnika svi su cekali na njega i njegovu vjestu ruku, pa zbog toga vjerovatno i nije imao nikog tu, kao pomoc. Taj bi sigurno bio u toj radnji bez posla. A Ismet je bio pravi virtouz u svom poslu. Pocesto bi bilo u brijacnici svijeta koji je cekao na red a bilo je i onih koji su tu dolazili radi muhabeta, tako da je i cekanje kod Ismeta bilo interesantno.Tu sam naucio da su, i pored toga sto je fudbal najvaznija sporedna stvar na svijetu, sva desavanja na utakmicama bila vaznija od same igre. Naucio sam da se na utakmice ne ide samo radi fudbala nego da je to citav jedan splet dogadja koji tu manifestaciju cini interesantnom.Tu su se iznosile takve pikanterije koje nigdje , pa cak ni u zutoj stampi, niste mogli procitati.

A onda taj ritual brijanja. Uzeo bi cetkicu i vjestim pokretima pravio pjenu od sapuna koji se nalazio u maloj soljici. Zatim bi tu pjenu blago nanosio na lice i onda brzim pokretima cetkicom trljao po licu. Ali to nije sve. Tek tada dolazi masaza lica rukom kako bi brada potpuno omeksala. Nije Ismet nikad zurio radi guzve. Njegova musterija je morala biti zadovoljna a on je uvijek istim tempom obavljao tu vaznu operaciju. Ta masaza bi trajala par minuta. Svaki misic na licu bi se opustio i imao sam neki blazeni osjecaj zadovoljstva koji se tesko moze opisati. Zatim bi na red doslo brijanje. Britvu na tako pripremljenom licu ste osjecali kao neku djevojku koja vas miluje i samo sto vas nije poljubila. Osjecaj kao da niste ni imali bradu, nego on eto necim samo skida pjenu sa vaseg lica.
Druga faza tog rituala je izbrijavanje. Isprao bi soljicu sa sapunom a onda ponovo vjestim pokretima zamjesio novu rundu. Ponovo nanosenje pjene na lice a potom lagano izbrijavanje u suprotnom smjeru od prethodnog brijanja. Po zavrsetku bi Ismet blagim pokretima oprao lice sa vodom , posusio sa krpom a onda nanio mirisljavu kolonjsku vodu. Sve bi to bilo propraceno mahanjem sa krpom u raznim pravcima, tako da se jednostavno ta svjezina uvlacila u vas i davala vam neku neopisivu spokojnost. To mahanje bi potrajalo sve dotle dok lice ne bi postalo suho. Zadnja operacija ovog rituala bi bila nanosenje kreme “Solea” na lice a zatim dugotrajno utrljavanje uz masazu sve dok se krema ne bi sjedinila sa licem. To bi bio ujedno zavrsetak rituala poslije koga biste citav dan osjecali svjezinu , opustenost lica a pri dodiru biste imali osjecaj da gladite , sto bi rekli stari, po djecijoj guzi.
Eto zbog cega sam ja koristio svaku priliku , umjesto da pristedim, da odletim do mog brice Ismeta. Nije mi poznato, a da znam da je izucio kakvog segrta u Sarajevu, rado bih ponovo navratio na ovaj nezaboravni ritual.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
Last Edit: 7 years 2 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #1987

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
Prica je napisana prije godinu dana i objavljena na staroj stranici 03.03.2007. godine. Da li ima nekih promjena oko kamena Mejtasa ne znam ali prica je o njemu je uvijek aktuelna i zato je prenosim na nasu novu stranicu.

MEJTAS

Odavno vec cekam da vam ispricam ovu pricu. Cekam vec dugo nece li doci inspiracija da bude ispricana onako kako sam uvijek zamisljao. I evo izgleda da je dosao trenutak . Mozda je trebalo jos malo sacekati, da se jos malo slegne, ali nesto mi ne da mira i stalno trazi da to izbacim iz sebe.

Pricao sam pricu o potoku Topliku pokusavajuci ga opisati onako kako sam ga vidio svojim ocima i po pricama onih koji duze pamte od mene. Divio sam se toj ljepoti i istovremeno me savladavao strah da to vise nece biti tako, jer cega se god dotakne ljudska ruka postaje neprirodno , oskrnavljeno i za sva vermena unisteno. Sve se mijenja , prilagodjava nekakvim danasnjim potrebama, ne vodeci racuna da je to sve, postalo pomalo kic, kao odraz unutrasnje praznine i neznanja onih koji te promjene vrse.A sve je vise neznalica na ovom dunjaluku ili onih koji znaju ali to cine iz inata onima drugima, kojima je to vec unisteno, mnogo znacilo. Ispricah pricu o Topliku a da ne spomenuh Mejtas kao njegov sastavni dio. Da li to bijase slucajno ili mi ne dade neka visa sila, koja je htjela da prica o Mejtasu bude posebno ispricana jer to i zasluzuje, ne bih znao reci.

Ne znam koliko je poznato mladjima gdje je Mejtas i sta obuhvata. Najlakse je objasniti time sto ce se spomenuti veliki bijeli glatki kamen koji stajase na Topliku, i po mom zdravom razumu, Mejtasu pripadase sve ono sto blizu njega bijase pa cak i ono udaljeno, koje se pogledom moglo obuhvatiti. Lijepo se vidio taj kamen sa prozora moje rahmetli nene. Kad bi posli njoj, uvijek bi rekli : “Odosmo kod majke na Mejtas”., kako se ne bi zamijenilo sa onom majkom sa Mejdana”. Nekad bi se reklo na Toplik ali vrlo cesto i na Mejtas jer se taj kamen lijepo vidio sa njenog prozora.

Stari su pricali da je taj kamen sluzio da se na njega spusti mejt kako bi se ljudi odmorili, uzeli vazduha pred veliki uspon koji valja savladati do groblja za Hridom. Prije je mjesto bilo manje pa i manje ljudi u njemu , tako da je i na dzenazama bilo daleko manje onih koji mogu nositi. Odatle, sa tog bijelog kamena, bi i onaj koga nose mogao zadnji put osmotriti Rogaticu , halaliti se sa njom , prije nego sto zauvijek krene , ponesen uz brdo kao uz nos ,na mezarje za Hrid. Tako pricase oni stariji a ja to ne upamtih jer je kasnije na dzenazama uvijek bilo dovoljno ljudi koji bi mejt sa ruke na ruku i bez odmora mogli odnijeti za Hrid. Potom se napravi i put pa su se sahrane obavljale uz pomoc motornih sredstava ali dzenaze vrlo tijetko ili skoro nikad. Ostao je jedan fini obicaj da se mejt, sa ruke na ruku , donese na mezarje. Dakle taj kamen dobi upravo ime po mejtu i nazva se kamen Mejtas, a i sve oko njega sto ga okom bijase moglo obuhvatiti.
Taj kamen stajase stotinama godina na istom mjestu, nepomjeren. Na njemu bi Tantule , maramicom povezanih glava, spustale lavore sa vesom praveci pauzu do izvora Toplika i obratno do kuce. Mi djeca smo se igrali na njemu a on bi stajao bas na putu onima koji bi se kuletali, spustajuci se od Jeftine kuce prema carsiji. I niko ga nije pomjerao sve dok ga jedan sa autom , onako u pijanom stanju , ne pomjeri iz svog lezista. Kasnije on bijase pomjeren ulijevo prema izvoru Toplika, gdje mu nikad mjesto nije bilo.

Zaboravise ljudi na njega, ili medju onima koji oko njega trenutno zive, ne bi` ljudi. Prosle godine uslikah sve, jedino sto nisam, je upravo taj kamen koji sada stoji pored nekakve rugobe sto bi trebala biti praonica auta a kamen bijase prekriven prostiracima za noge. Htjedoh ga uslikati ali mi nesto ne dade. Kao da sam kamen progovori: “Nemoj me”., stideci se valjda i sam uloge koju mu namjenise ovi sto se danas ljudima zovu. Kao da cuh taj glas, stadoh i ne ucinih to, a da me sad pitate zbog cega, ne bih vam znao odgovoriti. I sada, sam sebe vrlo cesto upitam “zasto”, ali odgovor ne nalazim. Ali kako vrijeme prolazi uvidjam da je to bilo ispravno. Kamen Mejtas je ostao u mojim sjecanjima onakav kakav je bio u godinama kada su ljudi postovali i prirodu a i ono sto bijase oduvijek postavano ,preneseno sa kljena na kojeno.

Da mi je samo kakva vjesta umjetnika, slikara koji bi naslikao ono sto jos uvijek lebdi u mojim sjecanjima pa da ga naslika onako ponosnog i gordog, kao sto je i uvijek bio. Pa da tu sliku okacim na zid i u trenucima odmora povazdan gledam. Da me podsjeca na vremena kad je bilo vise i ljudskosti i postovanja ne samo prema ljudima nego i prema onome sto ih okruzuje.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #1988

  • PiTaRIsToK
  • PiTaRIsToK's Avatar
Teva napisao:
Citajuci ovo suze mi same ispunise oci.
Aferim Behare.
E pa rodjak rasplaka ti mene u mojoj 54-oj godini
Last Edit: 11 years 6 months ago by PiTaRIsToK.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #2094

Jedna slika u forumu prije dvije godine me jako asocirala da napisem ovaj tekst, a sada me ta ista slika na naslovnoj strani ponukala da ga prenesem i na ovu nasu novu stranicu.




Vec je drugo ljeto kako smo preselili u nas stan u novoizgradjenoj zgradi na Trgu. Jos uvijek sve mirise na novo. Zidovi odisu tek nanesenom bojom, plocice i zidne i podne svojim bljestavilom, stvari poredane istancanim mladalackim ukusom, svojom ljepotom. Topla je avgustovska noc, jedna od onih prijasnjih , kako je samo moglo nekad u Rogatici toplo biti. Pola deset navece. Cula sam kratko zvono na vratima i kako sam bila u neodloznom poslu oko svoje tek rodjene bebe, povikala sam glasno:“Udji!“ Prije nego sto sam se i okrenula da vidim ko je, prostorijom se razlio takav opojan miris, cini mi se da sam ga prvi put u zivotu osjetila.
Okrenula sam se i vidjela nju, i sad mi je pred ocima, sva u pokretu kakva je uvijek i bila, sa velikom stabljikom bijelih cvjetova u ruci. Miris tih prelijepih cvjetova, cije su se latice tako prposno razvile na sve strane da pokazu svoje duge zute pipke, potisnuo je sve one mirise novog i lijepog u kojima sam do tada uzivala. Ubrala ga je u basti njene drage mame Fike i toliko je bio lijep i opojan da mi se cini da nikada prije nisam ni vidjela takav cvijet, ni osjetila takav miris. To je moglo iznici i porasti tako lijepo samo u rogatickim bastama, uzgajano i njegovano sa velikom paznjom i ljubavlju kakvu su imale rogaticke majke i nane.
I danas me zambak i kao ime i kao cvijet podsjeca samo na moju dragu Aidu a.r.
Neka tvoja divna dusa uziva u bastama najljepsih djulistana.
Last Edit: 7 years 2 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #2111

  • Zambi
  • Zambi's Avatar
  • Offline
  • Zlatni Forumaš
  • Dobar lud rođena su braća
  • Objave: 835
  • Karma: 7
Kaza pogledaj u fotobucketu imaš sliku kamena moj Nermin stoji pored njega;)
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #2125

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
Svakog petog Maja ne mogu a da se ne sjetim meni jako drage osobe, mog dobrog jarana Rusmira Kartala – Ruleta, čovjeka s kojim provedoh najveći dio svoje mladosti. Ubijen 1992 godine, negdje na ulicama Rogatice, njegovo tijelo nije ni do dan danas pronađeno i nema groba na koji bih danas mogao položiti cvijet i proučiti Fatihu svom dobrom jaranu, danas na njegov 41-vi rodžendan.

Prošetah se....

Prošetah se sokacima starim,
Kojim nekad ašikovah milo,
Grada rodnog nigdje više nema,
Ništa nije kao što je bilo.

Volio bih, eh kad bi se moglo,
Vratit vrijeme u te stare dane,
Da udahnem sa plučima cijelim,
I da duši ja zaliječim rane.

Pa da tako opijen merakom,
S mahalama korak ja podijelim,
Što se kite bijelim zambakom,
U mirisne bašće da zavirim.

Da naslonim ruku na kapiju,
Tamo gdje sam nekad dolazio,
Pa s jaranom bez imalo hile,
Da podijelim uspomene mile.

**BEHAR** 05-05-2008
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #2268

  • ZELE
  • ZELE's Avatar
Neznam kako sve da opisem i objasnim.Poslije svake Beharove pijesme po hevtu sam ko popisan a nije Galib jedini koji pusti suzu.Stare vaske a cmizdre uz pijesme.Izgleda da Behar zna onu nasu DUSU.Uvijk potrefi u sridu.Fala ti Behare pa halal i suze.Valjda gdje nas jedna te ista i dzada a i matere gojise.Nisam vijest pisanju pa me u ovom kutku nema plaho ama ovaj put moradoh.I kada mi jopet oskorusa zapna ja cu sarnuti koju a nekami ovi tekstovi i njihovi autori oproste sto nism ko oni vjest.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #2272

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
Kemin kofer….

Eh, moj dobri stari Kemo, ovo stari iz poštovanja a ne zbog godina, jer ćeš ti ako Bog da još podosta da staviš u taj svoj kofer prije nego te ja mognem zvati stari zbog godina. Evo me s tobom na Banderi. Samo što ja dođoh s druge strane otud s Holuća, niz Suharu, kroz Gračanicu, preko potoka pa uz Tvičijak. Svratih na mezar dedi mi i neni a.r. da proučim Fatihu, pa te vidjeh kako stojiš na Banderi i sejriš.

Jes brate za ćejf pogledati. Što ti reko, ako se neko glasnije nasmije, onda si posve siguran ko se šeta čeršijom. A kofer ko kofer, težak bezbeli jeste al „nakav nikakav“ valahan nije. Plah je, da bolji ne može biti, i malo ih je tako dobrih ko tvoj, pun rogatičke duše do dna iskrene. Ma zlata je vrijedan, a i to što se ponekad otvori bez pitanja, pa šta ćeš, mora, sav bi se raspuko da ponekad malko ne odahne.

Ma ne daj svog kofera nikom, i dobro veliš, pazi da ga ko drugi kradom ne otvori mogo bi svašta u njem naći, ono što ti nikad u njeg nisi metno, bilo bi sramota uhelačit tako dobar kofer, a anamoni hoće, jedva bi dočekali. Nego nešto kontam, možda je vakat da se i njihovi koferi počnu otvarati pa da vidimo šta to u njima ima. Bezbeli su prepuni lijepih stvari, stvari koje pokupiše iz Mujinog, Hazimovog, Sakibovog, Alijnog i mnogih drugih kofera koje na silu otvoriše, pokradoše i ostaviše negdje da ih pašćad raznesu. Pas im mater.......

Ja svoj nosim, nije lahak, al ga nosim i svakom ko me priupita ponosno kažem da je napravljen u Rogatici, birvaktile, kad se praviše dobro kvalitetni koferi od materijala jačeg od čelika a ko suza čistog. Takvi se više ne prave, ne u Rogatici, more bit po Ahenu, Londonu, Oslu il' negdje u Americi, jer tamo su sad rogatički majstori....

Eto moj dobri Kemo, baš ti hvala što me odvede do šehera baš mi je trebalo da dopunim bateriju koja se uz ove lijepe proljetne dane nekako još brže troši. Samo da još kažem da je neke (ne)ljude lakše naćerat zakavdak neg u suru.....
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 6 months ago #2391

  • Zambi
  • Zambi's Avatar
  • Offline
  • Zlatni Forumaš
  • Dobar lud rođena su braća
  • Objave: 835
  • Karma: 7



Jorgovan,njegov miris i ljepota odmara dusu,daje osjecaj zadovoljstva,ispunjenost,osjecaj ushicenja,znak da je proljece krenulo u susret ljetu.
Sama pomisao na ljeto u insanu izaziva fina i lagana strujanja,koja prolaze od glave do maloga prsta,dragi Boze nekad.


Ovaj susret slikom i rijeci sa jorgovanima u mojoj mahali je podsjećanje na moju raju,moje djetinjstvo,momkovanje i moj zivot,jednostavno kako behar i
jorgovani su svjedoci,oni svjedoce,pricaju i podsjecaju.

Jorgovan na ulasku u moju avliju svojim mirisom i ljepotom vraća me u sretna vremena ,vremene kada je raja isla na Stevino da igra lopte.
Ispod jorgovana se raja sacekivala i dijelila u ekipe.Curka,Ipa,Semso,Dino,Sab,Pava,Agim,Rale,Dinko,Senko,Kale,Faja stoje i cekaju raju
sa Rivina Sizija,Becu,Tontu,Sutka,Dirana,Selija,Eju,Paju,Zimneta,Vilasa,Zilu Atka,Mecu,Trleta,Taleta,Zoleta,Lunju,Memicu,Rubincica,Hajduka
pa onda sa Polipe Cocu,Bibana,i Bebana.
Vriska i galama odlijeze na onu stranu prema Holucu,ide raja niz Grudu,a Paja prica viceve,smijeh.Na kostornici uvijek je bilo zaljubljenih,ali eto cesto smo kvarili cejf drugom,a ako se zamjerio nije vise nikad imao sansu da pohodi tu lokaciju,sta ces taki smo bili,alcaci,uvijek spremni da vratimo milo za drago,taki vakat bijo.
Dodemo na Stevino, igra se utakmica i u neka doba eto cuvara da nas goni,otjera sa igralista,to mu je poslo za rukom samo jednom i nikad vise.
Kako to biva starija raja za kamenje,i to ti je to,s nama je moglo samo fino i na dobro a ako je bili drugacije zna se.
Ma nije bila samo Podhridska raja taka već i raja sa Toplika,iz Podljuna,Gracanice,Zakule,ma svi smo potom pitanju bili isti na cijeloj teritoriji carsije.
Poslije lopte,islo se u avliju pod lozu Eminagica,tu bi teta Hajra malu raju gotivila domacim sokovima i raznim kolacima.





I sada dok gledam jorgovan u avliji Eminagica,vidim raju na Dvorskoj kako u redu sipaju vodu,jer se ta voda maksuz nosila za kahvu i osvjezenje,vidim Lunju kako nesto folira Hajduka a nena Hajra,Hajdukova sa stepenica ronda na svoga unuka,a Omer LJuca stoji stakama na ulazu u svoju avliju i podrzava nenu Hajru,Hajduk kipi od bijesa ali ne smije nikom nista da kaze,okrenem se gore a teta Selima zove Taleta
da uzme krisku i da ide u carsiju da kupi dedi Tasi cigara.
Udruzih se sa Taletom pa sa njim niz Dvorsku polahke,kroz pricu dodosmo na Polipu.Gledam bijeli jorgovan od tete Mede,mami mirisom i ljepotom a u avliji se igra Enin Salih i Mustafina Denana,a teta Meda ih posmatra i govori Bogu sucur kad vas imam.
Kuda cemo Tale, kod Ahmeda ili Sehke upitah ga,kod Sehke, idemo na Toplik odgovori Tale
Mi na Toplik čuje se galame kod Hasegave u avliji,raja sa Toplika na kosu i igraju kosarke,u jednoj ekipi Nazim,Memo i Hasegava ua u drugoj ekipiZirgo,Camil i Paja.Stoje Dido,Hazo i Ranja navijaju i podrzavaju ih ali ipak fudbal im je miliji.Eto Hasegavina avljija je mjesto gdje smo mnogi prvi put uzeli kosarkasku loptu u ruke a bogami i naucili i igrati,ne samo to nego je Hasegava imao i sto za stoni tenis,pa se tu igralo i naucila osnovna pravila.
Eto to je tako nekad bilo.
Gledam sada te jorgovane koji i danas plijene svojim mirisom i ljepotom,kako gordo i postojano odolijevaju vremenu,ali svjedoce,pricaju i podsjecaju i cuvaju uspomene na nas.
Mnogi pomenuti nisu u zivotu ali je njihova dusa u mirisu jorgovana.
Neka him je vjecni Rahmet.
Nesmijemo ih zaboraviti a od zaborava ih stite upravo Rogaticki jorgovani.
Last Edit: 7 years 2 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.
Moderators: ponekad ovdje
Time to create page: 0.077 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version