Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC: Samo misli.....

Odgovor:Samo misli..... 11 years 2 months ago #5962

behar napisao:
Uz ramazan....

Volio bih da sam sada,
Kod Kikića ja u redu,
Da se pržim hljebom vrelim,
I sa rajom da ga dijelim.

Uz ramazan ah meraka,
Pripremila moja majka,
Sofra nam je puna svega,
Ljepše nam je neg u Bega.

Oko sofre posjedale,
Nena, mati, tetke moje,
Cijeli dan su izpostile,
Zadnje se minute broje.

Sa mahale djeca viču,
Mrsite se top je puk'o,
Kandilji se upališe,
Na ramazan sve miriše.

Prvo se bismilah uči,
Pa se onda mrsit stane,
Neko vodom žeđ ugasi,
Kod nekog cigara plane.

Nemoj niko sad da smeta,
Sad je vrijeme iftariti,
A kada se hrana slegne,
Onda će se kahva piti.

Misli moje vratiše me,
U te davne dane,noći,
Ramazan je opet s nama,
Uskoro će bajram doći.

29-09-2007**BEHAR**
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 2 months ago #5963

-
Evo prenesoh jos jedanput ovu pjesmu naseg Behara jer sam je slucajno nasla i na jednoj drugoj stranici. U prvi mah mi bijase veoma drago, a onda poslije i zao, jer vlasnica bloggera nije , kao sto bi red bio, i navela odakle je pjesmu uzela. Jasno mi je da svi mozemo odsvakuda uzeti citat Mese Selimovica, a da ne navedemo izvor, ali ovo mi je cisti ama terizam.

Evo link tog blogga:


knjizevnasvastarica.blogger.ba/arhiva/?start=4


Usput, za pjesmu sa prethodne strane, kao i uvijek samo rijeci hvale


behar(citat) wrote:

Za Toplik....

(….)

Još uvijek si tamo to mi reče neko,
Čekaš me da dođem tebi jednog dana,
Previše je rijeka kraj mene proteklo,
Al' ni jedna kao ti ne zna liječit rana.

Na poslednjem putu gore prema Hridu,
Kad na mejtaš legnem, taj kamen studeni,
Presretan ću biti jer sam tebi blizu,
Uspomene drage oživjet će u meni.

**BEHAR** 10 - 09 - 2008
Last Edit: 10 years 9 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 2 months ago #6108

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
Želja

Da sam ptica da poletim,
Da mi nigdje kraja nema,
Pa na prozor da ja sletim,
Kad mi majka iftar sprema.

Da se opet sjetim dana,
To što bješe nekad davno,
Iftara i Ramazana,
Da se opet vratim tamo.

Da se vratim svome krovu,
Da mi opet lijepo bude,
Na iftare da me zovu,
Somunima da me nude.

Da za sofru punu sjednem,
Pa onako sa merakom,
Sve što mogu da pojedem,
Dok iftarim ja sa majkom.

**BEHAR** 20-09-2008
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 1 month ago #6231

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
Grad

Kao djete od matere,
Otrgose mene tada,
Bez pitanja bez potrebe,
Od voljenog moga grada.

Cesto ga se tuzan sjetim,
Dok u slike stare gledam,
K’o da iznad njega letim,
Zaboravu ja ga nedam.

Najljepsi je uz Ramazan,
Kandiljima kad se kiti,
Dok s munare uci ezan,
Srce pocne jace biti.

Pa mirisom sav opijen,
Kroz mahale sto se siri,
Znam da nije jos ubijen,
Jer u meni vjecno zivi.

**BEHAR** 24-09-2008
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 3 weeks ago #7199

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
Ulice nase....

Šetali smo ulicama dragim,
Ponosni što rodženi smo tamo,
Rodnog grada sada više nema,
Šta je bilo svi to dobro znamo.

A ulice sad strpljivo stoje,
I čekaju da se raja vrati,
Džaba dane i godine broje,
Jer bez raje - žalosna im mati.

Nema grada, nema raje više,
Nikad ništa vratiti je neće,
Istorija sada knjige piše,
Na mezarju uvehlo je cvijeće.

Svi gradovi potpuno su isti,
Samo rodni najdraži je svima,
I dok hodam ulicama tuđim,
Rogatico u duši te ima.

**BEHAR** 24-10-2008
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
Last Edit: 11 years 3 weeks ago by Behar.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 2 weeks ago #7565

-
behar(citat) wrote:
Svi gradovi potpuno su isti,
Samo rodni najdraži je svima
I dok hodam ulicama tuđim,
Rogatico u duši te ima.

Bas tako.

Ni jedan se uporediti ne moze sa najdrazim, koji nas sjecanjima vodi u prostore djetinjstva, odrastanja,mladosti... Koji nas prima rasirenih ruku, ako imamo tu srecu da je naš kao sto je nekad bio... I onda kad mu dodjemo, trazimo sva daleka mjesta djetinjstva, u nasim ocima uvijek velika, u stvarnosti tako mala... nama draga... najdraza...Trazimo sve strme sokake nasih djecijih igara... sve skrivene ulice prvih zanesenih osmijeha...
I sunce nam se tamo cini samo da je nase i najvece...

Jesen je...ovih dana divna i suncana, ali mene priziva ona tamo daleka...mirisom kasno dozrelog voca, prosaranih pejsaza, liscem opalog stoljetnog kestena, njegovih plodova...
Uvijek sam ih brala ispod njegove ogromne stare krosnje.
I sad se u mislima saginjem, podizem opali divlji plod, glacam ga medju prstima i stavljam u svoju tasnu. Jedan sam imala do prije par godina, od onda kad sam ga opalog uzela zadnji put, one jeseni... onog zanavjek nenajavljenog, trajnog rastanka.
....Priziva me mirisom ostrog zraka, maglovitih noci, harmonijom i tisinom toplog doma...
Bilo je to vrijeme tihog rastanka s ljetom, vrelim danima i vedrim nocima... ulicama punih šetača. Ovdje je sasvim svejedno jel` ljeto, jesen, zima... ulice su uvijek pune...
Zato mi, sa puno sjete, katkad nedostaju one nase maglovite i sa pokojim rijetkim prolaznikom...kao i one noci tihog doma kad strehom fijuce vjetar a iz daljine dopire lavez necijeg psa....

Last Edit: 7 years 2 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 1 week ago #7597

  • Zambi
  • Zambi's Avatar
  • Offline
  • Zlatni Forumaš
  • Dobar lud rođena su braća
  • Objave: 835
  • Karma: 7
Šetajući večeras našom čaršijom prođoh mjesta gdje su bili kesteni koje pomenu ponekad ovdje,stvorila mi se odmah ta mentalna slika,a sekundu poslije otrežnjenja težak i dubok uzdah,nema kestena nema moje raje,u Podhridu gledam mjesto pod Orahom,male i uske stepenice gdje se okupljala stara raja i malesija,mjesto gdje se planiralo u ova doba kada i kako upasti u grožđe kod Akšamija,nabrati i neopaženo se vratiti na stepenice ispod Oraha.Nema Oraha,stepenice uske i male,nema Akšamija,ima još grožđa ali nema ko da ga bere,nema stare raje,nema malesije.Sve nema,ali ima u duši i srcu,u sjećanjima.Nikad se neće zaboraviti mjesto ispod Oraha.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 11 years 5 dani ago #7809

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
Prvi put u Kozicima

Zambijeva prica iz Kozica na naslovnoj strani me podsjetila na jedan dogadjaj koji bih zelio ovom pricom ovjekovjeciti. Posebno to zelim uciniti jer se u ovoj prici pominju meni tako dragi ljudi kojih vise nema, zrtve napada na Rogaticu u junu 1992. godine.

Mi, djeca koj smo zivjeli u gradu, nismo bas cesto imali priliku obilaziti okolna sela, pogotovu mi koji nismo imali bliznju rodbinu u okruzenju. Zato se sa posebnom sjetom sjecam ovog dogadjaja. Prica se desva davnih 60-tih godina proslog vijeka. U Rogatici tih godina bijase veoma popularno kino. U to doba kada su se mogli na prste jedne ruke prebrojati televizori u Rogatici, kino je bilo veoma posjeceno. Pogotovu kada su se prikazivali atraktivni filmovi, tada se uvijek trazila karta vise. Red za karte bi se znao oduziti cak i do izlaza a mi djeca smo uvijek trazili nekoga ko bi nas poveo sa sobom, jer tada sami nismo smjeli unutra. Nas su uglavnom interesovali vestern filmovi (kaubojski filmovi kako smo ih nekad zvali) a atrakcija su bili filmovi o Vinetuu i Old-Seterhendu.
Upravo to veliko interesovanje je rodilo jednu ideju, da se osnuje pokretno kino koje bi obilazilo sela i davalo predstave u ucionicama seoskih skola. Ideja je naisla na veliku podrsku i odusevljenje ljudi koji su zivjeli na selu. Imali su priliku bar jednom sedmicno da tu blizu svoje kuce pogledaju neki film i razbiju monotoniju nocnog seoskog zivota. Jednostavno je napravljen termin plan i znalo se tacno u koji dan i u koje selo dolazi kinooperater sa pokretnom opremom za prikazivanje filmova.



Rahmetli Hazim Colic, kako su ga vrlo cesto zvali „majstor Hazim“ se jedno vrijeme izmedju ostalog bavio i tim poslovima. Jednostavno je tom covjeku islo sve od ruke. Sta je pomislio to je uradio a sto bi zamislio to bi svojim rukama i napravio. Bio je vrlo radan i disciplinovan covjek i to je prenosio na svoje sinove Sakiba a.r., Seju i Nedzada. Njima nije ostajalo puno vremena za igru jer su morali obaviti svakodnevne zadatke koje im je planirao njihov “babusa” kako su ga od milja zvali. Sakib a.r. je bio moja generacija i bili smo nerazdvojni od najranijih dana pa kroz skolovanje u osnovnoj skoli. Uvijek zajedno. Posto je Sakib a.r. bio korpulentan a ja onako positan , bili smo susta suprotnost po vanjskom izgledu. Zbog toga su njega zvali badza. Pa posto sam i ja bio tu u kombinaciji onda prozvase njega veliki badza a mene mali badza. Bijahose to sretna vremena i naseg se djetinjstva uvijek rado sjecam.

Hazim a.r. , kao kinooperater je imao zaduzenu jednu kampanjolu (terensko vozilo) sa pokretnom opremom za prikazivanje filmova. Isao bi prema terminima po okolnim selima i prikazivao filmove odusevljenim posjetiocima.
Jednog dana dodje Sakib a.r. i upita me :” Hoces li sa mnom u Kozice? Idem sa babusom da prikazujemo film”. Naravno to sam sa odusevljenjem primio a roditelji su me bez problema pustili jer su to bili nasi kucni prijatelji.
U Kozice smo posli oko podne. Hazim a.r. je planirao da napravi ugodno sa korisnim i uz posao organizuje jednodevni izlet. Bijase lijepo vrijeme i na to putesetvije podjosmo teta Mujesira, Sakib a.r. i ja. Nije se imalo cesto prilike provozati u autu pa mi je tako i sama voznja do Kozica i nazad , u to vrijeme bila atrakcija. Stigosmo pred skolu i odmah se smjestismo u hladovinu ispod jednog drveta. Vrlo brzo se okupi narod jer je to ipak bilo tada nesto novo. Seljani su bili susretljivi i bili su spremni udovoljiti svakom zahtjevu. Sakib a.r. i ja smo “grincali” prema okupljenoj djeci jer eto mi smo u tom momentu bili veoma vazni i interesantni. Kao mi dosli da prikazujemo film. Dan smo proveli u igri praveci povremeno pauzu da se sta prezalogaji od zerzevata sto je pripremila teta Mujesira.
Spusti se i noc i dodje vrijeme za prikazivanje filma. U jednoj ucionici Hazim a.r. spretno namontira opremu a svijet navali sa svih strana. Napuni se puna ucionica.
Prije samog filma se odgleda zurnal ( desavanja u zemlji, nesto poput vijesti) a onda poce i film. Ne sjecam se koji film bijase , a cjelodnevno trckaranje me bas bilo umorilo tako da to i nisam odpratio s nekim interesovanjem. Po zavrsetku filma se spakovasmo pa nazad u Rogaticu. Koliko me je sve to smorilo ja na trenutak zaspah na zadnjem sjedistu. U neka doba lupih dobro glavom o staklo u jednoj krivini. Probudih se i u tom momentu cuh komentar Hazima a.r.: “ Aaa djete ti Bogami ko da sjedis na seciji kod kuce”. Na to se svi nasmijasmo i vrlo brzo stigosmo na Mejdan.

Taj dan i danas pamtim kao nesto lijepo sto dozivjeh u mome djetinjstvu tih ranih 60-tih godina.

Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
Last Edit: 7 years 2 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 10 years 11 months ago #8150

  • Zambi
  • Zambi's Avatar
  • Offline
  • Zlatni Forumaš
  • Dobar lud rođena su braća
  • Objave: 835
  • Karma: 7
Umijina ćetenija

Veliki mraz je napolju.Hrušti snijeg pod nogama,ledi u nosu.Mahala sva u bijelom,dim iz dimnjaka ide uspravno i usput širi miris ćumura.Gledam to sa svoje avlije i osluškujem.U neka doba iz daljine čuje se udar potkova na kuletima,zvekte halke sa kuleta,aha eno raje na Polipi.Odoh i ja sa kuletima odmah.Kuleta na rame i polahko do Ferhatbegovića kuće i sjedem na kuleta i niz Dvorsku i pored Mekteba na Polipu,a na Polipi kod stuba stara raja i malesija,nešta se hakaju sa Čočom i poslije toga počinje dogovor.Dragi bože stigoh na vrijeme.Pada dogovor da idemo na Hapsan i sa Hapsana kreće kuletarica malesije i dijela starije raje,a Žole,Paja i Hajduk imaju drugi zadatak.Kod Umije je sijelo i pravi se ćetenija.Ritual koji zahtijeva dosta ženskih ruku,za motanje i izvlačenje,ali ćetenija se pravi kada su veliki mrazovi,dok žene deveraju oko ćetenije stariji igraju karti ili prstena.Znajući ko je na sijelu i činjenicu da se ćetenija kad bude gotova mora iznijeti napolje da se ohladi kako bi se mogla jesti,ekipa koja je dobila zadatak nalazi se blizu kuće,osmatra i čeka momenat da se ćetenija iznese nahlađenje.Bogami dočekaše taj momenat,teta Umija iznese ćeteniju da se ohladi pred vratima i uđe u kuću,ma nije ni zatvorila vrata kako treba odoše dvije tepsije niz Podhrid pored Kartala kuće i sa kuletima za par minuta na Polipu.Raja sa Hapsana sletila na Toplik,zakočili kod Hasegavine kuće i na zborno mjesto ispod stuba na Polipi.Dragi Bože te radosti i ljepote ćetenije,staviš u usta a ona se topi.Podijeli se to bratski i pojede.Sada je problem treba dočekati da se raziđe sijelo i da se vrate tepsije pred Umijina vrata,ali ovi stariji se zaigrali pa nikad da se raziđu.Najgore je to što sam ja i Tale dobili zadatak da vratimo te tepsije,sada nas je strah da nas Umija ne uhvati,ali smo znali i to da je ona bila prijeke naravi,da nas uhvati Podhrid bi izgorio.Ali ja i moj Tale smogosmo snage i hrabrosti i vratismo te tepsije pred vrata neopaženo.Bilo je frke,psovki,tražila se ćetenija oko kuće bez uspjeha i do dan danas se nije saznalo kako to i šta bi sa Umijinom ćetenijom.
Dragi Bože bili su to lijepi adeti naših Bošnjaka,pitam se dali danas iko pravi ili dali zna napraviti Umijinu ćeteniju.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 10 years 11 months ago #8158

-
Iako se ne nalazis daleko od svog doma, Zambi, misli su ti isto kao i nama, u onim dalekim vremenima lijepih zimskih noci, kad se nizu sjecanja na ono sto je nekad bilo i sto vise biti ne moze. Na bijele snjezne nanose, vedre zimske noci, ledenice okacene po ivicama krovova, snijeg koji skripi pod nogama. Sve su to pravi znaci za noci u kojima se pravila ćetenija. Svega od ovog nabrojanog ima i bice uvijek, ali onih koji su to iscekivali, tome se radovali, slatke spletke pravili nikad vise.....


Last Edit: 7 years 2 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.
Moderators: ponekad ovdje
Time to create page: 0.071 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version