Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC: Samo misli.....

Odgovor:Samo misli..... 8 years 9 months ago #26352

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
PJESMA MOME SINU
Jednom su iscrtani
znakovi zivota moga
Jednom I nece vise
Jednom su ruseni djecacki snovi
Jednom, zato ti ovo pisem sine

Kad otvoris sine nevine oci
Ti jadan neces nista znati
Uzivat cemo u pogledu tvom
Sine, ja i tvoja mati

A kada jadan osjetis svijet
Ti sine sretan budi
Jer u tvoj ce zivot nahrliti
Nepozvani, sto se isto zovu LJUDI

Ne vjeruj sine u rijeci
Nego slijedi srce i dijela
Cisti ko od Boga neka ti budu
Oni su tvoga zivota sjena

Jednom ces dijete moj gost biti
Na rijeci sto se Drina zove
I tada ces sine slusati
Svoga oca djecacke snove

A ti ih dobro tada upamti
Neka nam rijeka svjedok bude
Da nikada na Putu svome
Neces prezirati ciste ljude

Dobro ce ti pratilja biti
Jer je ono na tvojoj strani
Nikada sine nemoj suzu kriti
Nemoj da ti bol zivot kvari

Snove i Srce svoje slijedi
Ali imaj Rijeku na umu
Zalogaj hljeba uvijek cijeni
Jer zivot je samo hod po drumu

A ti svoje drumove biraj
Laganim korakom ih shvati
Ne Boj se sine moj
Uvijek ce biti i otac i mati

preuzeto sa Bloger.ba

(djecak iz Srebrenice)
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 8 years 5 months ago #28115

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
Praznina....

Prihvatit ne mogu činjenicu dana,
S istinom se nikad izmirit ne mogu,
Na srcu još nije zacijelila rana,
Uzalud je čini mi se moliti se Bogu.

Godine su prošle više ih ne brojim,
Prošlosti se uvijek ja predajem rado,
Istini u oči pogledat se bojim,
Gdje nestade poslednja uzaludna nado?

Mislim da je vrijeme iz sna da se budim,
Jer pomoć mi neće ovi snovi pusti,
Lažna obećanja samom sebi nudim,
Zavjesa nad rodnim gradom treba da se spusti.

Šta je nekad bilo vratiti se neće,
Dok se mrtva tjela mahalama kriju,
Istina je prava, tamo nema sreće,
Uzalud se proslost i sadašnjost biju.

Znam da mnogi neće razumjet me lahko,
Da čekaju nešto, neko bolje vrijeme,
Izdržati vise ja ne mogu 'vako,
Budućnost će najbolje izliječiti rane.

Oprostit ne želim, neću niti mogu,
Umorna mi duša od tuđih je laži,
Zaboravit prošlost nikad ja ne mogu.
Rogatica uvjek biće grad najdraži.

**BEHAR** 20-05-2011
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
Last Edit: 8 years 5 months ago by Behar. Reason: greska prilikom pisanja
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 8 years 5 months ago #28389

  • Azra
  • Azra's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 7
  • Karma: 0
Neko mi isprica svoju pricu i ja je pribiljezih, aprila 2008 a sad je prenesoh ovdje....

NADA

Alma, Alma!"
,,Šta je?"
,,Ustani. Otvori mi."
Ustala je sa kreveta i krenula prema vratima, kada je shvatila da sanja. Dotakla je dlanovima lice i prešla rukom preko neuredne kose, duboko uzdahnuvši. Bio je to još jedan od bezbroj snova, koji su se činili kao stvarnost u proteklim godinama. Prešla je preko hodnika i provirila u drugu prostoriju. Njena kćerka je mirno spavala. Drhtavica koja ju je obuzela kad se probudila, svakim napravljenim korakom je bivala sve manja. Ušla je u dnevnu sobu i sjela na fotelju. Kroz prozor je ulazila svjetlost ulične rasvjete, tako da nije palila svjetlo. Koliko li je samo svitanja ovako dočekala? Nije brojala! Pogledala je u sat i tada se posljednji broj smijenio sa 16 na 17.
,,4:17. Dobro je sad će svanuti."pomislila je.
Naslonila je glavu na uzglavlje fotelje i zatvorila oči.
,,Samo da se šta ružno ne desi." mislila je o svom snu. Pustila je mislima da je odnesu u prošlost. Kao da se desilo prije par trenutaka, kada je izašla iz svoje kuće, noseći u naručju šestomjesečnu bebu. Na sebi je imala farmerice, pamučnu majicu i vuneni sako, a u torbi na ramenu nekoliko pamučnih pelena i nešto odjeće za bebu. To je sve što je ponijela iz tek useljene kuće.
,,Ništa se ne sekiraj. Brzo će ovo proći. Vidjećemo se mi akobogda u julu. To ti je samo još dva mjeseca", govorio joj je njen Izet ,dok ju je u koloni svijeta, pratio do autobusa. I sad se pita zašto mu ništa nije rekla. Zašto je samo šutjela. Ta joj šutnja i dan dana speče savjest. Možda bi krenuo sa njom da ga je zamolila... Još osjeća onaj zagrljaj na rastanku. Nježan i dug. I onaj pogled plavih očiju. Tople, plave, duboke, kao da su željele da zapamte svaku crtu njenog lica, dugo su je gledale. A onda se sagnuo i poljubio bebu. Bez riječi se okrenuo i otišao. Alma je gledala za njim dok se nije izgubio u masi svijeta koji se gurao oko nje. Bila je svjesna jedino suza, koje su padale na lagani bebin pokrivač. Ne sjeća se putovanja do rodnog sela, ni narednih dana, mjeseci, godina... Ili ne želi da se sjeća?...Sjeća se samo nade. Nade i čekanja. To dvoje je uvjek uz nju. Amela više nije beba. Već joj je četrnaest. Srećom ne pita puno.Ponekad samo sjede i dugo šute, svaka u svojim mislima. A opet, ponekad, pita o ocu.Kako izgleda, jel ona liči na njega, gdje li je sad, rat je davno stao, zašto on ne dođe.....? Šta ako je poginuo?
,,Nije on poginuo! Doći će, vidjećeš. Moja Amela, zašto bi njega ubili, zašto!? Tvoj je babo dobar čovjek. Nije ni mrava zgazio. Nema razloga da ga ubiju."
,,Džana kaže da ni njen babo nije nikom zlo mislio ali je exhumiran i njena mama mu poznala odjeću. Kaže nije sve istruhlo.A i ona je išla da daje krv..."
,,Amela, sine, molim te nemoj o tom. Tvoj babo je živ!"
Tako bi se završavali svi njihovi razgovorio Izetu. Noćas ga je ponovo sanjala. Čula mu je glas. Žao joj bi što ga nije i vidjela. Kako li sad on izgleda? Da li je još uvijek onako mršav? Možda je osijedio kao i ona. Njoj je već četrdeset a njemu četrdeset tri. Bože, da li bi je prepoznao da se sretnu? Često bi sebe uhvatila da zagleda lica prolaznika odmjeravajući i poredeći starosnu dob i izgled ali nikada još nije ugledala one oči. Plave i duboke ko more. I još dublje.
Ustala je sa fotelje kada je dnevno svjetlo osjenčilo konture namještaja u prostoriji. Obrisala je nadlanicom suze kojih nije ni bila svjesna dok se nije pomjerila. Pred njom je još jedan dan nade i čekanja.


U velikom gradu koji Almi posta novi dom, dobro se snalazila. zavoljela je ovaj grad. Maglovito septembarsko jutro 1995. god uguralo ju je u kolotečinu zbivanja i ona se sjedinila sa sivilom života ovog grada. Amela je tada imala cetiri godine. Djevojčica duge kovrdžave kose i krupnih crnih očiju, Almu je podsjećala na njen izgled prije mnogo godina, mada je ona tražila bilo kakvu sličnost sa Izetom. Jedina a tako očigledna sličnost bio je mladež u uglu usana. Isprva se jedva primjećivao, a sad ga je svako mogao vidjeti .Alma je poklanjala svu svoju pažnju tom malom i predivnom biću koje joj je bilo svo bogatstvo ovog svijeta.
Kračajući žurno prema zgradi Općine, prisjećala se dana kada je prvi put prošla ovom ulicom. Tog maglovitog jesenjeg jutra srela je svog rođaka Ibru baš ovdje.
,,Otkud ti, majke ti?" bile su mu prve riječi, kada ju je ugledao.
,,Ah, evo.... Znaš da nemam kud, pa pošla da šta tražim... kakvog stana ili šta bilo, eto..... Kažu ima praznih."
,, Ima jedan, taman za tebe! Jednosoban, taman. Hajdemo sad ako hoćeš."
Podigla je Amelu u naručje i požurila za Ibrom. Doveo ju je u jednu četvetospratnicu i u ulazu 22 na drugom spratu otključao vrata. Zapahnuo ih je zadah ustajalosti. Stan je bio prazan. Samo je jedan kauč stajao u uglu dnevne sobe. Trošan i prljav. Obišla je sa Ibrom sve prostorije u stanu, dok je on neprestano pričao.
,,Evo imaš na što leći. samo malo očisti. Sad ima vode. Eee, ne znaš ti kako smo mi bez vode deverali! Dobro je sad. Reći ću ja Sadeti da ti donese jorgan i jastuk. Ovi mi dali ovaj stan na čuvanje... Moj jedan jaran sa posla. Musliman, oženjen srpkinjom. Oni se odmah devedeset druge isparili. Otišli ljudi preko ,,grane". Pametni. Vele, ,,ti čuvaj stan dok mi ne dođemo". Ma, oni da dođu? Jok, ba, kakvi! Kažu, tamo u Danskoj im ko bubreg u loju. Uživaju ljudi, a ti se Ibro, bori za Bosnu. E ko mi je kriv, što sam budala. Nego, evo ti ključ i ovo je sad tvoj stan." izjavio je Ibro kao kakav ,,pravni organ", a i osjećao se tako, primjetila je Alma.
,,Bio je on puna svega, ali ja sve prodao ili iscijepao da ložim. Ovdje se moralo. Valja tri zime zimovati. Evo ostao je ovaj kauč. Da sam znao da ćeš ti doći ništa ne bih dirao" pravdao se Ibro.
,, Ma neka si. Nije ovo moje." tješila ga je ona.
,,E od danas jeste. Niko te vala ne smije dirati.....Bogati,kako ti? A vidi malecke. Nisam ni znao da je imaš. Neka, neka djece. Jah ,šta ćeš!" osjetila je da je sažalijeva, što joj nije godilo. Nije htjela protivrječiti,već ga je samo napola slušala.
Desetak dana poslije, već se bila smjestila. Sadeta joj je donijela nešto suđa i posteljine, a Ibro, samo njemu znanim putevima, namještaj i šporet.
Prošle su godine, a ona se navikla na prostor i zidove ,,svoga stana". Njene misli, nada, čekanje ostajali bi u tom prostoru i samo se gomilali.
Došao je dan kada je ona morala riješiti ,,stambeno pitanje". Pravi vlasnici su se vratili i baš danas ide u Općinu na susret sa njima. Nikako nije željela otići, a nije ni imala kud. Bila je svjesna da će morati.
,,Možda su neki dobri ljudi, možda me neće dirati" tješila je samu sebe dok se uspinjala širokim stepenicama na drugi sprat.


Smještena udobno u svoju fotelju koja je postala dio nje same, Alma je ispijala jutarnju kahvu, razmišljajući o proteklim danima. Deportacija, likvidacija, ekshumacija.... bile su rijeci koje je često slušala a kojima nije željela da zna značenje. Evo i jutros na radiju javljaju o još jednoj ekshumaciji. Kojoj li po redu?
,,Možda će naći babu." dobacila joj je Amela, dok je žurno polazila u školu.
,, Izlazi, zakasnićeš! Ne brini ti o vijestima, nego misli kakva ćeš biti u školi" prekorila ju je Alma, ali su je kćerkine riječi skamenile. Amela misli da je Izet mrtav! Šta ako jeste? Kako će njih dvije živjeti? Kome je pripremala doček sve ove godine, tajno se gledala u ogledalo i zamišljala njega pored sebe? Kome je čuvala onu sliku što joj je Sadeta dala, na kojoj su njih dvoje na onoj školskoj klupi?
Neće da misli o tome. Alma je potisnula zle slutnje, mada je osjećala, nešto će se dogoditi. No, danas nije dan za takva razmišljanja. Iako se u proteklim danima sreća konačno i njoj osmjehnula, nikako nije mogla da izgleda potpuno srećna. Znala je samo, njen život će od danas biti drugačiji. Konačno je dobila posao i danas joj je prvi dan. Bila je jako uzbudjena. Da li će Ibri osvjetlati obraz? Nikako ne zna kako da zahvali tom čovjeku koji joj je toliko pomogao. I prošle sedmice kada je zazvonio telefon, samo dan nakon što je bila u Općini, sa zebnjom je podigla slušalicu. Na drugoj strani bio je Ibro. Nakon uobičajenog ,,kako si i šta radiš" samo je kratko upitao!:
,,Bi l' ti radila?"
,, Jel' to ti mene zafrkavaš?" odgovorila je pitanjem.
,, Ženska glavo, hoćeš li ili nećeš?"
,, Hoću kako da ne?"
,, Doduše granap je, al' znaš kako je sad teško doći do hljeba."
,, Ibro, brate, hvala ti do neba! A kada?"
,, U ponedjeljak. Budi spremna!"
Nije pitala ni gdje, ni kod koga, ni za koje pare. Nakon toliko godina osjetila je sreću i taj dan je bila kao na krilima.Samo dan prije, u Općini je dogovorila da može ostati u ,,svom stanu" za 150 maraka mjesečno i cijelu noć nije mogla oka sklopiti misleći -odakle-.
A i Amela joj je pokvarila raspoloženje kada joj je rekla:
,, Mama, bona, što i ti ne ganjaš šehidsku? Pa svi to koriste!"
,, Molim te Amela, koliko puta ću ti reći? Tvoj babo nije mrtav!!!"
ljutito je odgovorila djetetu.
,, Pa do sad bi došao mama!!!" istim tonom je uzvratila Amela.
Alma je bila pomalo iznenađena kćerkinim ponašanjem, ali se negdje u dubini duše bojala istine. Samo je ljutito otjerala dijete na spavanje, i dugo poslije, plakala.
Evo, ovog jutra, se nerado prisjetila tog razgovora gledajući se u ogledalo. Bila je zadovoljna sa onim što vidi. Lijepo obučena, mršava i visoka, počešljala je dugu crnu kosu, prošaranu sijedim, koja joj je uokvirivala blijedo lice. ,,Malo šminke mi ne bi škodilo." pomislila je.
Da, našminkaće se kad dođe Izet.Željela je izgledati što bolje kad on dođe.
Zatvorila je vrata za sobom, a hodnikom su odjekivali njeni koraci. Pred zgradom je čekao Ibro.


Kiša je neprestano dobovala po nastrešnici izloga. Jesenje mrtvilo uvuklo se u ulice Velikog Grada. Tek po neki prolaznik žurio je nekud u ovo subotnje jutro. Magla po okolnim brdima evo, već danima tka široki pojas i samo se poneki pramen otkine ka vrhu, kao kad se na razboju prekine žica. Alma, kojoj ovo posta drugi dom, je brisala prašinu sa polupraznih polica u prodavnici mješovite robe. Velika prostorija sa novim inventarom,još uvjek nije bila dovoljno napunjena robom ali je Almi davala bezbroj ideja i zamisli. Uređivala je ona po svojoj želji i po nekoliko puta sedmično eksperimentisala sa novim rasporedom. Uživala je u poslu i bila neizmjerno zahvalna Ibri što joj je pomogao da dobije isti. Otkako je počela raditi,osjećalaje da je nekako drugačija. Nije znala opisati riječima taj osjećaj ali njen izgled je dovoljno govorio. Bila je veselija, nikad umorna, puna nekog poleta.
,,Eh, još samo da je Izet tu" pomislila je Alma posmatrajući beskrajne, čudne oblike koje su pravile kišne kapi na staklu izloga. Često je razmišljala o ocu njene kćerke, čovjeku koji je jedini imao pristupa njenoj ličnosti, kome je mogla povjeriti sve svoje tajne, na koga se mogla osloniti u savakom trenutku...I danas kao i bezbroj dana prije, nedostajao joj je njen Izet.Ali imala je nadu. Neka zebnja se uvukla pod kožu još jutros kada je otvorila oči i pozdravila novi dan. Osjećala je da će se nešto desiti ali nije željela o tom misliti. Danas i nije nešto zauzeta sa poslom pa je sebi iznalazila sitne i ne toliko bitne poslove, samo da bi zaboravila taj osjećaj.Društvo joj je pravio prijatan ženski glas sa radija koji je izvještavao o ratovima, poskupljenju, pregovorima, vremenu i nevremenu. Glas iz radija se odbijao od zidve i gubio se negdje u prostoru kada je rezak zvuk telefona rasjekao gustu skupinu informacija, misli i ćutanja. Alma je podigla slušalicu i u djeliću sekunde osjetila neobjašnjivu strepnju. Ledena kap joj se spustila niz kičmu i blokirala svaki nerv u njenom tijelu kada je prepoznala tihi, plačni glas Izetove sestre.
,, Otkud ti Mela? Šta se desilo?"upitala je.
,, Našli su Izeta, Alma....Njih dvadeset devet....ekshumirali....pznala ja džemper....ti plela onaj sa šal kragnom....sjećaš se...ima i slika tvoja i Amelina......jedva se pozna...Amela beba.....
U Alminoj glavi su odzvanjale riječi. Ekshumirali,našli,ti plela,vidjela, slika, Amela, Tuzla, davala sam krv, zna Amela, doći ću, dženaza, moraćeš, džemper, kosti.....Riječi su odzvanjale, udarale u mozak, dok se nisu izgubile u totalnoj buci. Alma je skamenjena stajala držeći telefonsku slušalicu u ruci. Nije plakala. Plakalo je nebo. Njene su oči maloprije ugasile onaj sjaj nade i netrmice gledale u lavirint kapi na staklu. I ovaj momenat potraja. I bi zauvijek. Izgubila je Izeta, danas, jutros, ove minute. Oštar bol gotovo da je onesvijesti ali je ostala na nogama. Odcijepio se jedan dio njenog života zvani nada praveći strašnu ranu i neizreciv bol, urezujući predubok ožiljak koji će vječno ostati.Krik koji je pustila kada su joj nadu umjesto duše uzeli, niko nije čuo. Samo ona. Umjesto nadanja da će ipak jednom doći imaće Alma samo krik i ovaj strašni bol što kao tupa oštrica polahko ali sigurno vadi dušu, i imaće oči bez sjaja i život bez života. A živjeće. Mora!
Last Edit: 8 years 5 months ago by Azra.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 8 years 1 month ago #30239

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
Pusti snovi.....

Opet si mi noćas dolazila,
Budila me ti u sitne sate,
Uspomene drage donosila,
Stari dani želiš da se vrate.

Ne budi me ti više iz snova,
Kasno noću nemoj dolaziti,
Već odavno počeh ja iznova,
Nemoj srce ponovo lomiti.

Kažu nisi lijepa kao prije,
Drugi su te napravili selom,
Čežnja tjelom neumorno bije,
Dok ja lutam po svijetu bjelom.

Nikada te zaboravit neću,
Duša hoće tebi da se vrati,
Ne mogu ti ja upalit svjeću,
Rogatico moja mila mati.

**BEHAR** 12-10-2011
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 8 years 3 weeks ago #30346

  • svedjanin
  • svedjanin's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 46
  • Thank you received: 2
  • Karma: 1
Tvrdjava nekad i sad



Danas sam po treci put procitao ”Tvrdjavu” i nije mi bilo dosadno. Istina, koncentrisao sam se samo na tri stvari; razliku izmedju mene i Ahmeta, ondasnje i danasnje tvrdjave i ondasnjih i danasnjih”Osmana”.



Sto se prvog tice, nije bilo tesko; ja i zena stari i bolesni, Ahmet i zena mladi i lijepi, on ima Mahmuta i Ibrahimagu ja nemam, on bio u ratu u tudjoj ,ja u svojoj zemlji, on zivi od zenine zarade a ja od milostinje, on iz tudje zemlje, poslije rata dosao u svoju a ja, poslije rata iz svoje otisao u tudju, njemu svaki dan neko dolazi, meni niko. Sve ostalo se poklapa. U svemu drugom smo isti. I ja sam mrzio rat i volio mir ali je i meni mir donio nemir. Samo kad smo pijani kicma nam se ispravi. Za razliku od ostalih, mahmurluk nam moze da traje i godinama. Kad je novcanik prazan ne znamo pruziti ruku a kad je pun uvijek se nadje neko ko ce ga isprazniti, doduse rijetko je kad pun. Mislimo da nesto znamo ali u mrezu nas moze uvaliti i malo dijete.



Tvrdjava. Ondasnja uredjena vise po nepisanim nego po pisanim zakonima ali jaka i tvrda i neumoljiva. Sadasnja, formalno po pisanim ali i nepisani, valjda po inerciji, jos uvijek jaki, ponekad jaci od pisanih. Za Sehagu i njemu slicne svi znaju, u njih su pare i moc i vlast, njihove moralne norme su jace od zakona , oni sve mogu, bas sve. Sadasnje Sehage su nevidljive, nji h niko ili rijetko ko vidja i zna, oni su sebe zastitili i od Osmana, trude se da rade po zakonu i kroje ga prema sebi ali ga opet krse,a imaju i potanak moral. Sve ostalo je isto. Do Sehage mozes doci i onda i sada samo preko Mula Ibrahima i nikako drugacije.Kadia i tuzilac su braca. Ramiza ondasnjeg su htjeli javno objesiti a sadasnjeg bi pojeo mrak i niko ne bi ni znao. Avdaga ondasnji je ubijen, sadasnjg bi samo otrovali.



Izmedju ondasnjeg i danasnjeg Osmana nisam mogao naci razliku. Ubija svakog ko mu stane na put, bez milosti. Sve za neke ciljeve. sve po gazdinom naredjenju, da bi na kraju dokunisao i gazdi kad mu se za to pruzi prilika. Voli vlast, voli da gazi po drugima, voli sve ono na sta se normalan covjek gadi.



Sta li bi Mesa sad napisao da se vrati? Ahmeta mnogo vise nego u njegovo vrijeme. Onih za koje je i Mahmutov ducan tvrdjava jos vise. Avdaga nikad vise ali od njih nikakve fajde. Rade za Sehagu vise nego za drzavu. Moraju, u Sehage vise para nego u drzave. Onima sto ih narod bira i sto misle da imaju vlast, Osman upravlja na daljinski. On je i sad najaci. On radi sta hoce I kako hoce. Novi Avdaga ne smije ni da ga gleda a kamoli da ga sta pita. Ovi izabrani mu se klanjaju a i Sehaga ga rado zaobilazi. Stambolskog valiju su mrzili ali su ga se plasili a ovog briselskog niti se plase niti ga postuju. Plasim se da ovog puta Osman moze dokunisati i Sehagi i drzavi ali i sebi. Vijesti koje ovih dana objavljuje svjetska a i domaca stampa nisu nimalo dobre, raznorazne prognoze i predvidjanja uzimaju zamah. Stampa domaca polako se pocinje pretvarati u propagandne biltene a neformalna cenzura postaje jaca. Da jos nije foruma u kojima se jos uvijek objavljuju razlicita misljenja ljudi bi vec bili uskraceni za prave informscije. Devedesetprve i druge sam bio optimista, nisam htio da priznam da ima toliko ludih ljudi da ce poceti rat, nisam htio da vjerujem da ce domaci i strani mocnici dozvoliti da se desi to sto se desilo. Bio sam dobro informisan, znao sam sta se sprema i kuda to vodi ali jednostavno nisam htio sebi da priznam, vjerovao sam ljudima. Sad ne znam mnogo, nemam drugih informacija osim ovih iz stampe ali se plasim, plasim se da opet brice ne ostave svoje britve, kosci kose, gradjevinarci mistrije, konobari novcanike i da opet “patriote” ne pocnu prodavati puske i mine i bombe, da opet dok jedni ratuju drugi protivnicima prodaju i od njih kupuju sve , da se opet u pepeo ne pretvori i ono malo sto je iz njeg poniklo. Sve je moguce. Danas ima mnogo vise onih koji zive u informativnom mraku nego onda, danas je mnogo vise onih kojima je sve jedno bio mir ili rat. Danas je mnogo lakese pokrenuti ga nego onda, danas je stepen mrznje dovoljan, onda je nije bilo ili je mi obicni ljudi nismo vidjeli, zato me strah, ne zbog mene, nego zbog mladih i zbog jos dvije tri generacije koje ce placati ceh ratnih avantura ovdasnjih ideologija i nerasciscenih istorijskih racuna. Je li stvarno Bog ili neko drugi prokleo ovaj Balkan? Je li on poligon, streliste neke nevidljive sile? Je li mozda laboratorija u kojoj se provjerava izdrzljivost ljudi, psihicka i fizicka? Je li mozda nesto sto mi smrtnici ne znamo i necemo ni znati? Ovoga puta sam pesimista bice dobro ako pogrijesim kao I prosli put..
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Samo misli..... 7 years 11 months ago #30878

  • svedjanin
  • svedjanin's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 46
  • Thank you received: 2
  • Karma: 1
DONIJELA NAS RODA

Donijela nas roda. To je ono sto znam i u sta sam siguran. Nije nam dala ime, pa su nam zato davali razne nadimke. Beduini, Poturice, Balije, Neopredijeljeni, i najnovije Izmisljeni. Davali su nam to misleci da ce nas time omalovaziti, osporiti nase postojanje a u stvari to je bilo prvo i pravo priznanje da postojimo. Da nas nema koga bi onda Mile zvao Izmisljeni ?
Necu ici u kameno doba ni u doba piramida, ni jesmo li postali od ovog ili onog, to meni nije vazno. Ja znam da nas je u ovo Bosansko kamenje donijela roda. Ko nam je babo i mama ni to nije vazno, vazno je to da smo tu i da postojimo. Mogu osporavati nase ime, i osporavaju,a da nas, kao posebnu etnicku grupu, nisu nikad osporavali dokaz su ovi silni nadimci. Priznavali su nas i u politickim aktima, naucnim istrazivanjima u literaturi ali nikad u Ustavu. Osim sintagme u Ustavu BiH” narodi BiH”, gdje se normalno i mi tad jos uvijek bezimeni podrazumijevamo.
Zbog toga sto nas nejma u zvanicnim dokumentima smo pomalo i mi krivi, odnosno nasi preci, a pomalo i okolnosti u kojima su zivili. Uvijek su se medju nama nalazili ”strucnjaci” koji su nekad drage volje a nekad i prisilno pristajali da ostanemo bezimeni ili da prhvatimo neka privremena rjesenja.
Iako smo dugo postojali kao posebna etniscka grupa , imali svoj jezik , kulturu i religiju, pravi preobrazaj dozivljavamo tek posle II svjetskog rata. Ekonomski, socijalni, kulturni.Naglo raste broj visoko obrazovanih u svim sverama zivota, raste zivotni standard ali problem imena nase etnicke grupe ostaje, ostaje sve do 93. kad sami svojom voljom prihvatamo ime Bosnjaci. Ime koje se ne svidja komsijama i opet pokusavaju da ga omalovaze, da ga ospore nudeci opet neke druge nadimke. Javljaju se opet i nasi kojima se to ne svidja pa bi da se zovemo Muslimani ili Bosanci ili da i dalje ostanemo bez imena. Javljaju se, a to vec konacno i zvanicno upisano u maticne knjige i stavljena tacka na taj problem.
Ista stvar je i sa Bosanskim jezikom. Stalna borba sa kriticarima, negatorima, koji ga osporavaju, ali se uvijek i medju nama nadje neko ko voli da kritikuje. Ovaj put , profesor dr Muhamed Hukovic kritikuje rjecnik Bosanskog jezika, jedan jedini koji imamo i koji je nastao poslije zvanicnog priznavanja jezika . Izmedju ostalog, nabraja organe i institucije koje su trebale biti konsultovane, pitane prije izrade. Da je autor rjecnika cekao da ovi sto kritikuju i oni iz institucija i organa pomognu ili ucestvuju, nikad mi ne bi imali tog rjecnika. Mislim da je ovdje u pitanju nasa zavist. Kad doticni gospodin uradi bolji rjecnik od ovog, onda bih rado citao i uvazio njegova razmisljanja. Sad zasad ovaj nema alternative. To je temelj novog i modernog Bosanskog jezika koji ce se vremenom dogradjivati i usavrsavati.
Gramatika profesora doktora Dzevada Jahica je skoro deset godina, na raznim stranicama i forumima napada sa svih strana a najvise od Bosnjaka, ali jos nisam cuo da je neko ponudio bilo kakvu alternativu a kamo li bolju od nje. Nije to fer. Izgleda vzno je kritikovati.
U pravu su oni koji kazu da su ova cetiri jezika/ Srpski, Hrvatski Bosanski i Crnogorski/ bliska i da bi u medjunarodnim komunikacijama mogli imati jedno ime koje bi zadovoljilo sva cetiri naroda. Jeste u pravu su, ali sam ja u tom pogledu pesimista. Nisam bas siguran da bi lingvisti, Hrvati i Srbi pristali da im se mijenja ime jezika a onda smo mi Bosnjaci bez alternative, ostaje ime . Bez obzira sto jezik nije politicka kategorija o njegovm imenu a i mnogo cemu drugom ona odlucuje, i ja bih volio da to nije tako, ali jeste.
The administrator has disabled public write access.

Samo misli..... 6 years 8 months ago #35115

  • svedjanin
  • svedjanin's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 46
  • Thank you received: 2
  • Karma: 1
Ponekad kad mi je dosadno citam, pa negdje nadjoh ovaj tekst. Prevod nije bas savrsen ali se moze razumjeti. Ovako ovdasnji covjek vidi srecu. Ovako se bore protiv depresije, dugih zima i arsuz zena.
Svako je odgovoran za svoju srecu
/prevod sa ovdasnjeg jezika/

Ti si sretan. Medjutim, na ulaznim vratima ti mrak, u hodniku poledica, na autobuskoj stanici te poprskao autobus.
U mislima pocinju da se vijaju tamne misli, sve dotle dok ne dodjes do radnog mjesta. I vec si prihvatio da ti u zivotu sve ide naopako.
Sasvim bespotrbno. Sve je dobro.
Svako je licno odgovoran za svoju srecu. Teskoce niko i nikako ne moze izbjeci, ali sam moze uticati na to kako ce ih prihvatiti.
Ne vjerujem da sam jedini, koji se bori sa svojim razmisljanjima. Naokolo se moze vidjeti puno ljudi cije neraspolozenje buja, za sta uglavnom optuzuju druge, ili to prihvataju previse ozbiljno, tako da zivot postaje tesko podnosljiv.
U drustvu se to manifestvuje; u vidu depresije, samoubistava, raznih stresova, sto se na kraju pretvara u mrznju.
Obicaj je u tom slucaju optuzivati; da propada dobrostojeca drzava, da su nesnosljivi zahtjevi na poslu, strance, strogu zenu, ili dugu zimu, -uvijek nekog i nesto, sto te sprecava da budes sretan. Sta ako je to vlastita krivica? Nas sviju, koji ne znamo da sami sebe usmjerimo.
Tvoj izbor odlucuje, hoces li to prihvatiti kao mrak ili ne. Vlastito razmisljanje je tesko skolovati. Nekom u tome pomaze dobar odgoj, nekom vjera. Kad se ja suocim sa tim, moje znanje iz psihologije je dovoljno da krizu samo produbi. Kad na kraju ipak shvatis, onda dolazis do zakljucka da su ta rjesenja sasvim jednostavna, rjesenja koja svako zna: otmi se, ne sahranjuj mrznju u sebe, budi zahvalan, oprosti, ne daj da to ovlada tobom. Pomiri se s tim, na sta ne mozes uticati. Baci se na ono na sta mozes. Prihvati nacelo ”to je zivot”.
Zivi pozitivan zivot, to je najvise sto mozes sebi uciniti. To se takodje prenosi i na tvoju okolinu. To sve moze ici dobro ako znas kontrolisati sebe. Na poslu ce biti sve dobro ako sebe licno usmjeravas. Kad shvatis svoja razmisljanja, osjetices i razvoj drugih sposobnosti. Dobre vodje su u stanju pomoci porodici, sportskom drustvu, firmi pa i drzavi.
Ovdje se moze okriviti i drustvena zajednica. U skoli ucimo puno predmeta ali ne i psihologiju koja bi nam mogla pomoci u svakodnevnim izazovima u vlastitom zivotu.
The administrator has disabled public write access.

Samo misli..... 5 years 8 months ago #36295

  • svedjanin
  • svedjanin's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 46
  • Thank you received: 2
  • Karma: 1
”UDRI BAGRU”
” Udri bagru ”, rece neko , koga je ta bagra, iznjedrla , dala mu platu, i poslala ga da stiti njihove interese, da ih predstavlja, da rjesava njihove probleme, da im pomaze. Rece neko kome je ta bagra dala vlast, i opila ga do te mjere da vise ne vidi dalje od svoje avlije, kancelarije, i ziro -_racuna, opila ga, pa zaboravio da je i on do juce bio dio te bagre. Ko da ih bije? Neko ko je samo prije nekoliko sati obukao uniformu i dosao na posao, neko ko je samo prije nekoliko sati bio dio te bagre. Koga da bije ? Svog radnog kolegu kojeg je zamijenio na poslu, clanove porodice, komsije, da bije one sto su im upravo sad nestale ili primotale kraju rezerve i para i zimnice, koju su bili spremili, pa sad moraju za brasno, ulje i so da posude od komsije, da se upisu u veresijsku knjigu u trgovini, da se u krajnjem slucaju obrate kamatarima, kako bi do proljeca prehranili porodicu, kako bi ih dok opet ne pocnu sezonski radovi odrzali u zivotu. A onda u potragu za raznoraznim bjelosvjetskim avanturistima i firaunima, u potragu za poslom, pa pola njima, a pola sebi. Oni koji budu imali vise srece naci ce posla i kod domacih bogatuna, radice od jutra do noci, da bi vratili dugove i obezbijedili nesto za sledecu zimu. Pa zar njih da bije? Mora, njih je najvise medju tom bagrom. Kako da ih bije, kad su ga u skoli ucili da je njegova osnovna zadaca da stiti interese, prava, dostojanstvo i imovinu svakog gradjanina, svakog covjeka, da mu se nadje pri ruci, da zaustavi kabadahije koji ga bilo gdje i bilo kad ugrozavaju, da zaustavi , lopove, pljackase, ubice, ucjenjivace. Tesko je biti onaj koji treba da bije bagru, samo kad mu naredi neka naduvana mjesina, koja je izgubila svaku vezu sa stvarnoscu, koja je predozirana i zaludjena vlascu, gore nego bilo koji narkoman drogom.
Dobra je ova nasa bagra, dobra i izdrzljiva, dvadeset godina u Zemlji gdje je urnek ustava, ustav, gdje je i obican lokalni mocnik iznad zakona, gdje zakone pisu i brisu razne interesne grupe, pa i pojedinci, gdje je rijec poglavice jaca i od zakona, i od morala, gdje se zakoni, selektivno primjenjuju, “i po babu i po stricevima”, nije lahko, ali” izdrzace Suljo”, govorili su i govore. Hoce, ali dokle ? Suljo mora svake godine zaraditi, sebi, porodici, raznim huliganima i prevarantima, ogromnom broju parazita i zohara, pa i za vracanje dugova koje je neko uzeo u njegovo ime i koji su se izgubili u magli.
Ne znam dokle ce Suljo izdrzati, ali znam, a trebali bi znati I napuhani baloni, ako Sulji prije pukne film, prije nego grbaca, bice belaja.
The administrator has disabled public write access.

Samo misli..... 5 years 7 months ago #36341

  • svedjanin
  • svedjanin's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 46
  • Thank you received: 2
  • Karma: 1
VUKOVI
Vuk prvi,
Pisac, politicar, u proslom sistemu, komunisticka elita, u pripremama za ovaj rat, zestok i opasan, mit i buduci svetac. Poslije rata, glumac demokrata, ljubtelj cicin, i najveci zagovarac njegove rehabilitacije. Nikad otprilike nije prezalio, ni oprostio partizanima to sto su mu cicu sprijecili da zavrsi zapoceti posao u Bosni, a zavrsio bi da ne bi njih. Jedno govori a drugo radi.
Vuk drugi,
Mlad politicar, perspektivan i prefrigan, nije okaljao ruke u ratu ali je komsijama svojim marifetlucima, u miru, nanio vise stete nego prvi i treci vuk zajedno.
Vuk treci,
Prvi politicar u Srbiji, koji je shvatio da su, Bosnjaci i Albanci ljudi, i da su otprilike sa drveta sisli u isto vrijeme kad i Srbi. Politicar, koji bar za sad, ne mlati praznu slamu, ili sto bi ovi novi politicari rekli, ima najmanje ”supljaka”.
Znam za ono, sto za jedan, ali znam da ni to nije bio ”supljak”.
Obecao je da ce rijesiti pitanje Kosova, veoma teska zadaca, i otprike obecanje odradjeno.
Obecao je borbu protiv korupcije i kriminala, i zaorao je, ako ne udari na neki kamen stanovnik pa ne slomi raonik, uradice i na tom planu puno.
Obecao je popraviti standard zivota obicnog gradjanina, teska zadaca, mozda i uspije.
Obecao je drasticno smanjiti broj nezaposlenih, hrabro obecanje, jos tezi posao od ovog prethodnog, vjerovatno ima neke planove.
Obecao unistiti diskriminaciju manjina koja je bila evidentna u Srbiji, i ako je istina da je pobijedio u Novom Pazaru, to su prvi signali da obecanje nije bilo ”supljak”.
Obecao je da ce odnose sa komsijama postaviti na zdrave osnove uz iskreno uzajamno postovanje i uvazavanje.
Obecao je da ce srbiju uvesti u EU.
Ako mu nista od ovog ne bude ”supljak”, nemoj te se iznenaditi ako,
Vucic na sledecim izborima bude imao 58%.
Ako za nekoliko godine budemo gledali, kako mu pocasni vod Kosovke garde odaje pocast u Pristini.
Ako bude imao bolji i topliji docek u Sarajevu nego u Banja Luci.
Ako se sandzaklije iz Sarajeva budu vracale u zavicaj.
Sve je moguce, pa da ce i na Balkanu sa vukovima, biti treca sreca.
The administrator has disabled public write access.

Samo misli..... 5 years 7 months ago #36392

  • svedjanin
  • svedjanin's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 46
  • Thank you received: 2
  • Karma: 1
DJECA SA SILJTETA
Nisu oni krivi sto su pravo iz matere pali na siljte, ni zato sto je medicinska sestra dolazila sedam dana svaki dan, da provjeri kako napreduju, a onda preko reda ulazili na djecije odjelenje, kad se malo zarumene od temperature. Nisu oni krivi ni zato sto su zanovijetali sta ce i koliko jesti, i zato sto su za to vrijeme nosili najskuplju odjecu i obucu i mijenjali je kad im padne na pamet. Ni sto su im poslije roditelji kupili kucu ili stan, i ostavili nasljedstvo. Nisu.
Nisu oni krivi ni onima sto su pravo iz matere pali na slamu ili na slamaricu, ni sto su ih zuljali predjni peskiri, ni zato sto su plakali po nekoliko sati dok mater opere ves, namiri stoku ili spremi ocu koji dolazi iz rudnika ili sa gradjevine rucak. Nisu, ni zato sto su morali da nose odjecu i obucu od starijeg brata ili sestre. Ni zato sto su plakali dok neko ne donese flasu mlijeka ili vrecicu brasna. Ni sto je vecina od njih citav zivot provela po memljivim podrumima ili teskom mukom napravila kucu dopola, nikad zavrsenu. Nisu.
To je realnost, ne samo kod nas, nego u cijelom svijetu, to se mora prihvatiti i pomiriti se stim. Mora se prihvatiti i cinjenica da je veliki broj njih, obrazovan, lijepo vaspitan, bogat, da se brinu, i da im je to glavana briga, da sacuvaju to sto imaju, i uvecaju ako mogu. Od te cinjenice niti treba, niti se moze pobjeci. To je i normalno i moralno.
Procitah skoro negdje; “ u ovoj zemlji nista nije normalno”. Pa onako malo poredim ovdasnje, gdje je otprilike sve u nekim normalnim granicama. I ovdje ima onih iz siljteta i iz slamarice. Ima njih i tamo i u gradu i na selu.
Gledam ovih dana i citam, tamo demonstracije, stranacke konvencije, pocela predizborna, a bezbeli ce ljetos i treca stranka poceti sa svojom promocijom, malo drugacijom, oni ce to po haremima, organizovace iftare, vjerski sluzbenici ce onako neprimijetno reci da su najbolji, da ce se drzava raspasti ako oni odu. A i prvi i drugi i treci se pozivaju na narod, isti program. Ovi ovdje se pozivaju na birace, na svoje glasace. Tamo svi hoce narod. Valjda kod SDP- a ostala navika iz jednopartiskog sistema, a SDA je svakako vise pokret nego stranka. Vidim da i ovi iz SSB svojataju narod.
Da je stanje normalno kao sto nije, Bakir, Fahro i Zlatko bi bili u jednoj stranci, nekoj plemickoj. Stranci koja bi zastupala interese bogatih, koji bi svoje bogatstvo stitili javno, jer nije sramota biti bogat. Zvuci pomalo apsurdno ali je istina; oni i njihovi prijatelji, nisu nikad stajali u redu za humanitarnu, nikad nisu osjetili kako to izgleda biti gladan, oni su u kontejnere samo ubacivali ali nikad iz njih nisu vadili, oni ne znaju kako to izgleda kad neko mora ici na kazan crvenog krsta, oni ne znaju kako to izgleda kad ti neki mangup stoji iznad glave a ti mu moras rimbaciti za dvadeset maraka cijeli dan, oni ne znaju kako se trgovcu u prodavnici smrkne pred ocima kad mu neko trazi ulja i brasna na veresiju, oni ne znaju kako se osjeca covjek koji izadje u setnju sa djetetom pa skuplja po dzepovima za pet cevapa, oni ne znaju kako place radnik sa osamnaest godina staza kad mu gazda nenajavljeno da otkaz. Oni jednostavno za to nemaju sluha ne mogu da to shvate, oni su optereceni nekim velikim problemima, ovo su za njih sitnice.
Da je normalno SDP bi svoje birace trazio u tim siromasnim, socijalnim kategorijama, medju radnicima, medu srednjim stalezom, ako ga uopste u BiH ima.
Mislio sam da ce SDA nekad postati centar, stranka koja ce svoju biracku bazu imati medju sitnim preduzetnicima i seljacima, ali od tog nema nista.
Mislio sam da ce se ljudi navici na cinjenicu da svaki covjek, svaka stranka, ima i pravo i obavezu, da brine o drzavi i o naciji, da ce se jednom rijesiti te rijeci ”pstriotizam”, koju svi rabe a niko joj ni definiciju ne zna, i da nece nasijedati vise na te floskule, ali otprilike da ce i na sledecim izborima pobijediti populizam i oni koji budu imali vise para.
Nije realno da bogati mogu raditi protiv sebe, to ne trba ni ocekivati, ni dirati to sto su naslijedili i posteno stekli, ali ono sto su bespravno uvrnuli, treba im staviti do znanja onu, Njegosa drugog ”ceracemo se jos”.
Ova tri imena sam slucajno pomenuo ali hocu da kazem da su oni sa slamarice koji su to zaboravili mnogo opasniji.
Last Edit: 5 years 7 months ago by Kaza.
The administrator has disabled public write access.
The following user(s) said Thank You: Dervis
Moderators: ponekad ovdje
Time to create page: 0.100 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version