Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Odgovor:Poezija 14 years 4 months ago #1412



GRAD

Ti govoris: `Otici cu nekoj drugoj zemlji, nekom
drugom moru
i grad cu pronaci bolji nego sto je ovaj.
Jer ovdje sto cinjah gresno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, lezi pokopano.
Koliko ce ovdje mojih misli jos rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog zivota u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traceci ih i
nisteci.`

Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaci neces,
ovaj grad ce zauvijek te pratit.
Istim ces ulicama hodit, starec
u susjedstvu istom, u istim oronut kucama.
Skoncavati uvijek u ovom ces gradu, ne nadaj se
drugom.

Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj zivot kojeg si nistio ovdje
unistio u cijelom si svijetu.

Konstantin Kavafi

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Poezija 14 years 4 months ago #1420

Zaboravi

Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca,
I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,

Otvori oci ljubavi,
Nasim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.

Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako,

I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
Molim te,.. pokusaj... zaboravi!

I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.

Rade Serbedzija
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Poezija 14 years 4 months ago #1468

POKAJANJE JEDNOG GRIJESNOG PJESNIKA

Gospode,evo na sedzdu ti padam,
Pred vjecnom Tvojom klanjam se dobrotom
I molitve Ti u stihove skladam
Prosec:"Oh, daj mi smisao za ljepotom"!
Gospode, evo na sedzdu Ti padam.

Ti znas da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljecu ranom,
Otrov mi dadose u bokalu pijanom,
Mada sam bio nevin poput rose.

I, tada sa Tvoga skrenuo sam puta
I zatrtao kroz pustos i tamu
Ah,strast mi razum u okove sputa,
i s Tvoga skrenuo sam puta

Vjeru i nadu iz srca izgubih
I moju ljubav pomracao je grijeh
Postadoh sarhos osori i grubi,
Sav ideal mu sta je vinski mjeh
Ah, svoju , vjeru, nadu izgubih..

I slavih baka kao sveto bice,
Veneri pete jezikom sam lizo
Vlastitim zubima ja sam svoje zice
Komad po komad kao zvijer grizo,
Slaveci Baka kao sveto bice

Svaciji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bjezahu
i sve me ciste klonule se zene
Vaj, tesko mi je bilo siromahu
Jer ljudski prezir pratio je mene

Ja sada bjezim pod okrilje Tvoje
I Tvog KU RANA, Tvoje vjecne rijeci
Gospode, grijehe odrijesi moje
I bolesnu mi dusu izlijeci
Ta ja se sklanjam pod okrilje Tvoje

Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snagu , daj mi volju jaku
Demone sve sto moze da savlada...
Nek, Tvoja milost svjetli mi u mraku
Gospode, razum prosvijetli mi sada

Raspiri moje stare vjere plamen
Vrati mi ljubav, i sve stare dare
Da tresnem casom o ledeni kamen
I noktom zagrebem, Venerine care
O, raspiri mi stre vjere plamen!

Gospode,evo, na sedzdu Ti padam
I kajem grijehe pred Tvojom dobrotom
I molitvu Ti u stihove skladam,
Prosec:"Ah, daj mi smisao za ljepotom"!
Gospode, evo na sedzdu Ti padam!

M.Cazim.Catic
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Poezija 14 years 2 months ago #2856



STO TE NEMA?

Kad na mlado poljsko cvijece
Biser nize ponoc nijema
Kroz grudi se glasak krade
Sto te nema, sto te nema?

Kad mi sanak spokoj dade
A dusa se miru sprema
Iz srca mi zelja ljece
Sto te nema sto te nema?

Blijedi istok kad zarudi
U treptaju od alema
I tad srce pjesmu budi
Sto te nema, sto te nema?

I u casu bujne srece
I kad tuga uzdah sprema
Moja ljubav pjemu krece
Sto te nema, sto te nema?

Procvjetala svaka staza
Ko sto bjese davnih dana
Po ruzama i sad prska
Bistra voda sdrvana.

Ispod rose zumbul cvjeta
Iz behara miris bije
A za mene ko da cvili
I u bolu suze lije.

Kako mi je srce jadno
Kao da ga neko bode
Pa sve place i sve cvili
Kuda moja Zejna ode?

Je li grijesna sabah zora
Il nebeska sjajna zvjezda?
Je li grijesna ljubav moja
Kao ptica iz gnijezda.

(Aleksa Santic)
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Poezija 14 years 2 months ago #3294

__________

Bas mi je sada povoljan momenat da postavim opet ovaj tekst o mostarskim pjesnicima onako kako nam je nas dobri Zuko Dzumhur davno govorio, kad je prije vise od 30 godina hodoljubio Mostarom.


„ Moj prijatelj, pjesnik Stevan Raickovic kaze: „Santic je bio srpski pjesnik ali i Muslimani su ga smatrali njihovim. Kada je umirao citav Mostar se vajkao: Boze, kuda li ce sad nas Aleksa? U raj ili u Dzenet?”

Dok sjedim u tisini skromne pjesnikove sobe kao da cujem kako Santic zbori svoje stihove:

“Moj zivot nije proteko zaludu!
Sudba je moja ko sudba ratara:
Plodove svoje teko sam u trudu,
I moje celo mnogo trnje para.....”

Lijepo je kada gradovi podizu spomenike svojim pjesnicima. Dobro je kada gradjane makar i u njihovim setnjama po parkovima, alejama i perivojima predvode pjesnici.

Pokraj turbeta pjesnika Osmana Djikića sjetih se Antuna Branka Simica i njegovih stihova: “Pjesnici su cudjenje u svijetu”


“Pjesnici su cudjenje u svijetu.

Oni idu zemljom i njihove oci
velike i nijeme rastu pored stvari.

Naslonivsi uho
na cutanje sto ih okruzuje i muci
pjesnici su vjecno treptanje u svijetu.”


Sa Hamzom Humom sam poslednji put sjedio u Pocitelju. Bilo je to nekako pred njegovu smrt. Bio je vec umoran, bolestan i star. Gledao je prema Sahat kuli i rekao: “Od prvog honorara koji budem primio kupicu o svome trosku sahat za ovu staru Sahat kulu.” Nazalost nije docekao taj honorar. Kao da mi je u amanet ostavio svoje stihove:

“Pa ipak kad jednom sklopim oci
Zelja ce posljednja biti
Da me se moji drugovi sjete
I da me put juga nose..... “

Zuko Dzumhur ( Hodoljublja )

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Poezija 14 years 2 months ago #3649

MALA, VELIKA MOJA

Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.

Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih
svjetskih Robinzona,
mi, koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, goreo horizont njihovih želja.

Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni u raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti, bili su vozovi
i makovi, i s njima, s tužnim makovima jednog vojničkog ljeta,
s divnim smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Južnim Bulevarima
i kejovima rastanka, na Cvjetnim Trgovima i
Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Zanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena daće dječacima.
Nisu se vratili.

Preko njihovih streljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih vise nema.

Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti...

Izet Sarajlic
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Poezija 14 years 1 month ago #4169

GAZEL O SMRTI

Kad preselim, kad moj tabut,
svakom, da sam mrtav, zbori,
ne mislite da me tuga
za svijetom ovim mori!

Nek ne cvili za mnom niko,
nek ne kaže:"Šteta, šteta",
jer je šteta bit šejtanov,
pa ić' tamo, gdje se gori!

Na dženazi mojoj nek se
ne tuguje zbog rastanka
jer baš tada dušom mojom
sreća sastanka žubori.

Kad me spuste u grob, niko
nek ne kaže:"Sasvim nesta!"
jer društvima džennetlija
grob-samo paravan tvori!

Kada vidiš da me spuste,
smatraj da me tada dižu.
Zar na nebu sunce, mjesec,
kada zađe manje gori?

Ti sve misliš to je suton,
Ne, svitanje to je pravo,
jer spuštanjem tijela u grob,
radi se o duše zori.

Koje sjeme ne proklija,
kad ga zemlja u se primi?
Pa kako u proživljenje
da mi dušu sumnja mori?

Iz bunara izvadi se
potopljena kofa puna.
Stog ne plače duh Jusufov
dok se tijelo s jamom bori.

Kad zatvoriš jedan otvor,
tad se drugi sam otvara.
Pa nek se zbog moje smrti
ni riječ tuge ne prozbori!

Mevlana Dželaludin Rumi(1207-1273)

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by ponekad ovdje.

Odgovor:Poezija 14 years 1 week ago #5041

-


PRITAJI SUZE...

Pritaji suze! Neka duša plače,
Al' tvoje oko neka svijetlo biva;
Zar ljudi znaju šta te suze znače
I onu ljubav što s' u njima skriva?

Onamo hajde - u svetinju mira,
Gdje čisti potok kroz dolinu stiže,
Gdje nježno svijeće laki lahor dira
I svet mu miris na krioca diže.

Tu neka suze padaju na cvijeće
Što mirno cvjeta u sanjivoj doli,
Niko ih tamo razumjeti neće -
Suze su rosa koju cvijetak voli.

Tu plači, plači i izvidaj grudi.
Al' kad se nađeš međ' ljud'ma, u krugu,
Ponosna čela, svijetla oka budi,
Kao da nikad nisi znao tugu.

Aleksa Šantić

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Poezija 13 years 11 months ago #5334

LJUBAV


O, da mi je nešto pa da budem reka,
Pa da tečem ispred tvoje kuće male;
Pevajući tebi da razbijem vale
O pragove gde ti staje noga meka.

Pa kad niz pragove siđeš sa ibrikom
Da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke,
Prigrlim te sebi u svoje klobuke,
I da tebe, draga, više ne dam nikom.

Na dušeku trava i mojih smaragda,
Kao nimfa moja, da počivaš svagda,
I da niko ne zna tvoje mesto gde je.

Samo moje oči da gledaju u te,
Samo moje sve dubine i sve kute
Da lepota tvoja osiplje i greje.


Aleksa Šantić
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Poezija 13 years 11 months ago #5378

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
Rodjen je onog dana kada je bomba pala na njegovu kucu.Njegov prvi plac je bio i posljednji.A kazu da se smijao zivotu.Kazu,htiojo je da zivi,da vidi,da ZIVI.Oni tamo nisu to htjeli,oni tamo zivot koji nije poceo su uzeli.ORUZJE NA NIVOU SAVRSENSTVA A LJUDSKA SAVJEST TAKO PRIMITIVNA.

Please Prijava to join the conversation.

Moderators: ponekad ovdjeMustafawebmaster
Time to create page: 0.047 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version