Behar(citat)" wrote:
Samoća

Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od lepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlacim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Autor (nazalost) ne poznat

Eh Behar umijes i ti izabrati …
Rano jutros si me bas zagrijao poezijom.
Autor ove lijepe pjesme je Dusko Trifunovic.

Prvu pjesmu je napisao tek po povratku iz vojske, sa 22 godine. U Sarajevo dolazi sa 24 godine i zanatom bravara, ali već slijedeće godine izdaje prvu knjigu. Bio je plodan stvaralac koji je stvorio dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Svrstan je u talas nove urbane poezije sarajevskog kruga, gde je najduže i stvarao. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rok en rol škola.

Na njegove tekstove su komponovane mnoge pjesme .
Njegove pjesme su pjevali: Bijelo dugme, Indexi, Teska industrija, Zdravko Colic, Seid Memic Vajta, grupa COD, Jadranka Stojakovic, Neda Ukraden, Arsen Dedic, Zeljko Joksimovic …

Upravo ovu pjesmu koju si naveo je snimio Seid Memic Vajta. Sve sam pretrazio ali nisam mogao da je nadjem.

A evo i jedna od mene sa te kamare.



Griješio sam mnogo

Griješio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će grijesi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Griješio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mjere stroge
griješio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grijehom da usrećim mnoge.

Griješio sam, priznajem, nisam bio cvijeće
griješio i za vas, koji niste smjeli,
pa sad deo moga grijeha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste htjeli.

Aiša

Da sam esnaf kujundžija što po suhom zlatu kuje
Da ti skujem najljepše đerdane
Da ti metnem na ruke belenzuke sjajne
I za pojas pafte zlatne
Oko vrata niske od dukata
Oko struka dimije od svilenog brokata…


Al' sam mahluk što ga Allah stvori
Da s' uzdahom tvoje lice gleda izdaleka
Da od derta za tobom vas sagori
Da vehne pokraj puta
Ne bil’ tuda Ajšo prošla
Ne bil' siromaha pogledala
Ne bil’ mu se, Ajšo, biserima nasmijala…


Da sam jorgandžija da ti od behara jorgane skrojim
Da u njih tek procvale upletem đule
Da te miluju dok spavaš Ajšo
Da te u sabah abdeste kapi rose što na obraz su ti kanule
Sve što tražih u tebi sam bona naš’o…
Al' ja sam abadžija što sam sebi
Od trnja i stakla košulje kroji
Što pust sjedi kraj džamijskog šadrvana
I od abdesta kapljice što spadnu broji
Baksuz asli, što mu je duša od bola sazdana..

D. Hadi H.

-
Kad jednom na zemlji ne bude nas -

svijet ce biti svijet,

kad nam se izgubi trag i glas -

svijet ce biti svijet.

I prije nego smo bili mi -

svijet je bio svijet

i nama kad kucne posljednji cas -

svijet ce biti svijet.


Omar Hajjam

-
OČAJ JE SJEO NA KLUPU

Na skveru na klupi
Sjedi čovjek i zove vas kad prođete
Sa cvikerom u starom sivom odijelu
Sjedi tu i puši kratku cigaru
I zove vas kad prođete
Ili vam naprosto mahne
Ne treba ga gledati
Ne treba ga slušati
Samo proći
Pravite se da ga ne primjećujete
Da ga ne čujete
Ubrzati korak
Ako ga pogledate
Ako ga budete slušali
Zovnuće vas i više ništa i niko
Neće vas moći spriječiti da sjednete kraj njega
Onda će početi da vas gleda i da vam se smiješi
Vama je strašno teško
Čovjek međutim nastavlja da vam se smiješi
A onda se i vi smiješite njemu
Doslovno tako
Što mu se više smiješite sve više patite
Strašno
Što više patite sve više mu se smiješite
Beznadežno
Sjedite tako tu
Ne mičući se
Smješeći se na klupi
Tu odmah kraj vas djeca se igraju
Prolaznici prolaze
Mirno
Ptice
Napuštaju jedno drvo
Zbog drugog
I vi ostajete tu
Na klupi
A znate a znate
Da više nikada nećete moći da se igrate
Kao ta djeca
Znate da više nikada nećete moći da prođete
Mirno
Kao ti prolaznici
Da više nikada nećete moći da poletite
Napuštajući jedno drvo zbog drugog
Kao ptice.

Žak Prever

Musa Ćazim Ćatić
Ja sam Bošnjak
Ja sam Bosnjak - dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bosnjak lava boji!...

Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj sluzim, kosto sluzi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!

Na tvoj poziv, evo s`macem
a mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!

Al ` sto rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!

Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,

Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!...

POLJUBAC

Ja ne pojmim istocnu uljudbu
Koja brani poljubiti luce,
Ako znade sta golub zahtijeva
Kada pokraj golubice guce.

Poljubac je neduzno uzdarje,
Sto ga golub golubici dade,
Da gukanjem otkrivenu ljubav
Pred prirodom svecano priznade.

Ja se utom s istokom ne slazem.
Vec za pjesme poljupce zahtijevam,
To i tebi evo,Zlato,kazem,
Ako zelis da te ja opijevam.

Daj poljubac vise ga ne stedi,
Da ti pjesmu u zanosu pojem,
Sto iz duse zarke se cijedi,
Kad zadrsce na poljupcu tvojem.

Safvet-beg Basagic

DAN DRZAVNOSTI

Iz pepela rodila se
sa suzama zalivena
u kamenu ispisana
za stoljeca i vremena.

Sija mjesec iznad Bosne
plahovito Drina tece
a Neretva valovita
tuguje li ovo vece.

Nije tuzna hladna rijeka
kroz ponosnu Bosnu tece
napaja se sa izvora
sto usahnut nikad nece.

Ti si,Bosno,biser zemlja
kao cilim sarolika
i rijekama opasana
cijelom svijetu si velika.

Ti drzavnost svoju slaviis
ogledalo vjecno budi
priznata u cijelom svijetu
dive ti se dobri ljudi.

Ponosna si i krvava
cvijece tvoje sto mirise
na behar me,majko,sjeca
dok padaju hladne kise.

Tebe srce Bosno,nosi
i planine sto te cine
ogledas se u slobodi
a ti vjecno pamti,sine.

Ahmed Papracanin
ucenik OS Husein Ef Dozo Gorazde
Dragi Ahmede samo nastavi poejzija je
nesto velicanstveno,(dusevna hrana).

-

Jesenski plač

O blijeda jeseni, o doba boli!
O plačna sliko, uzdaha i tuge!
O kišo suza što je nebo proli
U krilo noći olovne i duge!


O mrtvi leptiri, što ljubite luge!
O svehli cvijećci i borovi goli!
O ozeble ptice, nevine mi druge!
O oblakovi zamišljeni toli!


O pokisla gnijezda u dalekoj gori!
O rijeko, koja jecajuć' žubori!
O žuto lišće i bolesne grane!
O moja mladosti, o umrli dane!

Vi svi ste zvuci jedne pjesme bolne,
Što dršće na usni silne vasione...

Musa Ć. Ćatić

SJECANJE NA JULI 1995

Toplog jula devedeset pete
Smrt po Bosni JNA svud sije...
Jos se sjecam granata kad lete
Preko Drine iz zemlje Srbije.

Jedanaest mi ljeta bijese,Samo
Svijah se u majcine skute
Nisam smio vise ostat tamo
Krenuh s majkom na daleke pute.

Preko suma,dolina i rijeka...
Iz voljene nase Srebrenice
Odrediste Tizla je daleka...
Dok nam suze umivahu lice.

Trebalo je kroz pakao proci
Zaobici srpske barikade...
U koloni putovasmo noci
Na stotine mrtvijheh ostade

Umor vlada bezciljno se luta
Putovasmo nekoliko dana
Tamne noci niko nezna puta
Samo naprijed nazad nema kuda?

Naokolo cetnici su svuda
Brat i babo vec su odvedeni...
Kad predosmo "Baljkovicu" slavnu
Medu nase stigosmo "Ljiljane"...

Tu,dobismo i pomoc i hranu
Doktori nam tu vidase rane
Oca i brata odveli dusmani
I nikad se nevidjesmo vise.

Kemal Smajlovic,Teocak kod Tuzle

Nisam siguran da ova dirljiva pjesma prilici u
ovu pod temu al ne mogu ostati ravnodusan da je
ne napisem ovdje,lahko je prenijeti na drugo mjesto.

Nepoznati pjevac, okolina Sarajeva, pocetak 21. vijeka.


Kako je hecim Torabije pomogao formiranje vlasti u BiH

Mili boze cuda velikoga
U cestitom seher Sarajevu
Gdje se dize kula Radoncica
Gdje stoluje silan Bakir pasa
Bakir pasa i Zeljko subasa,
Dogodi se cudo nevidjeno
Nevidjeno i nedozivljeno.
Pukla prica svuda po carsiji
Da je stigo hecim iz daleka
Iz Maroka crnog i ponosonog
Te da lijeci rane od bolesti
Od bolesti, tuge i zalosti.
Kad to cula sarajevska raja
Pohrlilo veliko i malo
Pohrlile bule i kadune
Sve gospodje i gospoda redom,
U dvoranu sto je Zetrom zovu
U dolini brda Kosevskoga,
Da dohvati ruku hecimovu
Da osjeti energiju njenu.
Ulaz bjese samo jedna marka
A tretmani zabadava dani
Samo hecim vodu naplacivo
Sto je s njome bolesti sapiro.
O tome se rastelali avaz
Sirom lijepe rosne zemlje Bosne
Snimale su kamere reklame
Pa pustale na TeVe ekrane.
Glas je stigo iz Saraj’va grada
Do centrale Dodik Milorada
Milorada od Laktasa grada
Banjaluckog vozda i kadije.
Kad je Mile glasa zaprimio
on zaziva brata Vasic Rajka
Silnog Rajka na peru junaka
Da on sprema svitu i bratiju
Te da krecu mrskom Sarajevu
Ne bil’ hecim znao misli sredit
Pomoc Milu s kim vlasti uredit.
Glas je stigo s olimpijske Zetre
Do centrale Zlatka Lagumdjije
Silnog Zlatka, jalijskog junaka
Sarajevskog gospona i druga.
Kad je Zlaja glase zaprimio
On zaziva pobratima Zeljka
Komsic Zeljka bosanskog ‘rvata
Da on sprema svitu i bratiju
Te da krecu Zetri olimpijskoj
Ne bil’ hecim znao misli sredit
Pomoc Zlaji s kim vlasti uredit.
Kad je bila nedjelja popodne
Dv’je se svite u Zetri pobise
Dva se ljuta sukobise vuka
Bahat Mile i jalija Zlaja
Ko ce kome vlasti preoteti.
Kad to vidje hecim Torabije
On poziva dva ljuta dusmana
Da izmiri i misli im sredi.
Gleda Torab dva grozna junaka
Te se misli kome pruzit lijevu
Kome lijevu kome ruku desnu.
Utom pade hecimu na pamet
Da on tamne ukrsti si ruke
Te da obje podjednako dade
Kako Zlaji tako Miloradu.
Kad su vuci dotaknuli ruke
Milina im prostrujila tijelom
Te se vide ocima drugijem.
Tad im veli hecim Torabije:
Vidite li mili poglavari
Da ste djabe kavge zametali
Zametali, svoju krvcu lili
Vi ste braca po svom uvjerenju
Oba jeste soc’jal demokrate
Oba jeste cestite delije.
Te manite kavge i belaja
No idite i vlast formirajte
Sebi bratski sevap ucinite.
Kad to cuse dva bivsa dusmana
Ruke sire u lice se ljube
Za junacko pitaju se zdravlje.
Zeljko Komsic Vasic Rajka fali
Vasic Rajko Komsic Zeljka brani.