BOSNA
(ljubavna pjesma)
Rekose: "Nije!" i "Ne postoji!";
nece da jeste, na svom da stoji.
Kazu: "Izmisljena!", "Ogoljena!",
"Ostavljena!", "Opkoljena!"...
Zude je gledati u strmom padu,
brane joj snove i krate nadu.
Besramno sikcu, tvrde da nije
od Adriatica do Slavonije.
te kidaju,prijece puls njenih rijeka,
misle joj patnju i stid dovijeka;
drze je pustom,zgranutom,jadnom,
na ljutom kruhu, u progonu hladnom;
divljaju po njoj sve jednom bojom
i njenu povijest svak zove svojom,
i zlo joj zele,
i smrtna je,vele,
i skrb joj nude,
i hoce je robom,
i truju je sobom,
i lome joj kosti,
i sile da posti,
i more je zednu,
i kradu je bijednu,
i krste je bludnom
i uzaludnom...
Pa, ako je i od sina i gosta,
sad je vec DOSTA,DOSTA i DOSTA!
Kunem se dusom i raskosi njenom,
srcem i ceznjom neispunjenom,
ceznjom za dobrom i slobodom:
Umivace se suzom, k´o vodom,
svi tlacitelji i tamnicari,
zlohotnici i strvinari...
Zavjerenici, prodane duse,
dokopace vas pravda za guse;
zlikovci, hulje, zakuzne klice,
mameni dusmani, izdajice,
zabludna pogan, zbog prevare gnusne,
muka ce vasa pljuskom da pljusne;
znacete ukus sopstvene hrdje
i sve jos teze i sve jos grdje,
u ime njenog mlijeka i brasna,
kazna ce biti bolna i strasna!
Necete ovdje krsiti grane,
plivajte prijeko, na obje strane,
pa tamo prospite svoj smrad i jed,
sadite vatru, uberite led!
K´o zaborav zjapi poruge jama
i vrazi vec znaju sta ce sa vama.
Svak´ ko se tudjeg lati, docepa,
prije neg´ umre, vec jednom krepa!
Ko huli i kune u doba sjetve,
znjece tek trnje vlastite kletve!
Kom´ prokletnik naspe od svoje casti
i taj ce isto k´o proklet rasti!
Kog´ gladan zdjelje iz suhe klade,
ni bogat nece nahraniti mlade!
Bosna je duh, i pjesma, i bajka,
nekome móra, a nekome majka.
Preni se cista, ustani mati
i nikad im nemoj milosti dati,
milost iz grudi tvoje ljepote,
zarad sve tuge i zarad strahote;
ne znaju ludi i bijesna pseta
sta je to grijeh i sta je steta.
...i preorana, i izlokana,
i iznurena, i oplakana
kisama, snijegom, zvonjavom zvona,
kao sto glasi "i bosa i bo´na",
uskoro ces se izdici divna,
zauvijek gorda, silna i kivna!
A oni, sto posegnuse prvi,
vec iscezose u tmini i krvi;
i stoga, cujte sad,
i drugi, i treci:
BOSNA je,
ne samo zemlja
vec mit o sreci!
Benjamin Isovic
