Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me
  • Stranica:
  • 1
  • 2

TOPIC: Priče - Sead Makaš Riki

Priče - Sead Makaš Riki 8 years 7 months ago #27008

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Gorka je kora rudarskog hljeba
Autor Sead Makas Riki
Subota, 26 Februar 2011 10:01




Jos koji dan i bice tacno trideset godina , kako Hasija ustaje uvijek u isto vrijeme, tacnije u cik zore, kako bi stigla na vrijeme da opremi i isprati svog voljenog Omera na posao.Tako je bilo i ovog Petka 13 Juna 68 godine. Sa bismiletom ustaje Hasija cim se prvi horozi jave , malo razgleda po skromnom sobicku u kom su jos tu pored nje i Omera spavala i dva sina , dvije zlatne jabuke rodila ih majka tako im je tepala stalno Hasija, njena dva sokola Rasim i Suljo idose tada u osnovnu skolu , i po kisi i suncu pjesacise po nekoliko kilometara kroz blatnjave sokake i sumske stazice , ali zadovoljni jer bijahu zdravi siti i dobri djaci.Polahko na prstima izasla bi u kuhinju, zatvorivsi vrata sobe za sobom , da ne bi probudila Omera i djecu
Uzela bi bakarni ibrik u ruke i uputila se prema bunaru, zahvatila vode, umila se, a onda brze bolje koracala prema kuci , da bi stigla noloziti vatru i pristaviti kahvu, jer sve mora biti spremno dok Omer ne ustane.Pred vratima zastade pogleda u krov kuce, pa kao da od boga milost trazi , porozbori onako vise za sebe: Da ce bog , da moj Omer sad dobije taj krtedit i da zavrsimo ovu kucu , ovog ljeta. Od te silne zelje , ozari se njeno lice , pogleda zatim prema stali i krenu uz drvene stepenice koje vodise do verande..
Znala je da je ceka jos mnogo posla , da napoji i nahrani kravu , da spremi dorucak dijeci , da ih opremi za skolu. Znala je ova dobra zena da svakog isprati i doceka i da sa svakim promuhabeti po koju dobru pametnu i odmjerenu recenicu i ako nije bila skolovana , bila je prava mudrica i znala je nekad konama podjeliti i dobre savjete. Penjuci se stepenicama verande cinilo se da se gega kad hoda, njena samija je pokrivala dugu crnu kosu, a samo po koji pramicak kose bi strsio ispod salceta. Uzela bi sa verande naramak drva i malo luca te usla u kuhinju i prijonula na posao. Sve je moralo biti tacno na vrijeme, nikad jos za trideset godina nije zakasnila da pripremi Omeru kahvu i dorucak, jer Omer nikad nije bio na bolovanju , niti je kad zakasnio na posao.
Odlomila je malo luca , nekoliko trescica sitnije i stavila nekoliko drvljadi te ukresala sibicu. Za tren oka zapucketa vatra u peci,ona namace serbetnjak, sa vodom da sto prije provrije voda za kahvu.Uputi se prema verandi gdje su stajale Omerove, cizme , sljem, lampa i odjelo uvjek cisto i uredno , spremno za rad. Vjestim pokretom odvrnu lampu karabitusu, stavi grumen karabita ,dosu vode, procisti brener, te prebrisa prasinu sa cizama , sljema i lampe. Posto se jos jednom uvjeri da je sve u najboljem redu , vrati se u kuhinju i pri ulasku za malo se ne sudari sa Omerom koji bijase usto i onako jos snen upali radio i zacu se umilni glas Dr Himze i pijesma o Visegradu. Evala ko da ste mene pitali za pjesmu , bas mi ta jutros pase i uputi se prema bunaru da se umije.
Omer bijase krupan covjek, naocit , ljepuskast u licu a i trudio se da uvjek izgleda lijepo, da bude uredan , cist i uvijek obrijan. Vodio je dosta racuna o sebi i svom izgledu , uvjek uredno podsisan i pocesljan , ma sto bi nas narod reko uvjek sredjen ko lampa. Bio je omiljen, postovan i cijenjen u selu i okolini, svi ljudi koji su ga poznavali za njega su imali samo rijeci hvale, volio je zivot, volio je ljude, volio da se sali i da se druzi, a bogami i da teferici i pokoju popije sa ahbabima , pa i da po nekad zapjeva, a znao je i te kako lijepo zapjevati. Bio je svuda primjer i uzor postenog covjeka, vrijednog radnika , dobrog druga i covjeka, vrijednog domacina , covjeka koji je svakog docekivo i ispraco sa osmjehom na licu.
Na poslu je bio uvjek prvi , ne gledajuci na druge radnike, ne zaleci se na umor i uslove rada, napredovao je na poslu, polozio ispit za kopaca , pa bi se sam sa sobom takmicio svakim danom da iskopa i prebaci plan bar za nekoliko hunti vise. Bio je Omer i clan radnickog savjeta, presjednik sindikata, bio je u svim mogucim komisijama, ali zbog svog opredjeljenja i vjere u boga nehtjese ga primiti u partiju. A Omer se onda salio na svoj nacin govoreci kako , hvala ljudima sto me ne primise u partiju, jer pored ovoliko kredita i odbitaka, samo mi je jos falilo i partijskui clanarinu da placam. Vrativsi se sa bunara, Omer na brzinu navuce radno odijelo i udje u kuhinju , gdje ga je cekala Hasija sa gotovom kahvom, a kucom se sirio onaj lijepi miris kahve .
Hasija nikad nije htijela poceti piti kahvu bez Omera , pa tako ni ovog puta.Izmijenise po nekoliko rijeci, tek toliko da prekinu sutnju, a onda Omer izvadi kutiju sa duhanom, smota podeblju cigaretu i zapali. Kroz oblake dima zurio je u blokic na stolu koji je bio tu svakog jutra , kako bi se Omer uvjerio koliko je uradio prethodnog dana i u mislima da taj rekord treba premasiti. Evo sad ce vijesti prozbori . Pojacaj der nam Haso malo radio rece tiho.Sa radija se zacu zvonki glas Zekerijaha Djezica kojeg je Omer cijenio i kao spikera i pijevaca, a pricao je da ga je licno upozno, na nekoj dodjeli nagrada koje je Omer primao za svoje zasluge na radu. Slusao je Omer pazljivo vijesti, mrstio se i razvlacio usne , zacudjujuci se pitajuci, pa dokle ce vise sve da poskupljuje. Mucilo ga je, mala primanja, puno izdataka a kuca ne dovrsena, ali nije popsustajao, pa kad se vijesti zavrsise uputi se prema verandi, obuvajuci cizme rece Hasiji, da napoji i nahrani mal, da spremi djecu za skolu i da pregleda jesu li napisali zadacu .
Eh eto sad moram da krenem, ako podjem na vrijeme mozda sretnem nekog od mojih jarana uz put, a i ovo je Hamidovo vrijeme, njega cu valjda negdje stici. Uze u jednu ruku ceker sa hranom koju mu Hsija bijase pripremila, te stavi sljem na glavu a u drugu ruku lampu i krenu prema kapiji. Jos se nekoliko puta osvrnu, pogleda prema stali, pa opet u krov kuce i zatvori za sobom vratnice na avliji. Zurno se kretao uskim puteljkom koji je vodio prema jami. Uz put sustize i neke svoje prijatelje te zapoce muhabet o novim planiranim tonama cumura. Stigavsi u frlezu pozdravi se sa prijateljima koji su zavrsavali smijenu i sa onim koji su dolazili na posao. Po zavrsetku prozivke uz obavezni pozdrav Sretno uputise se svi prema jami.
Dan je polahko odmica, a sunce sve jace i jace przilo. Nista neobicno se nije desavalo niti je naslucivalo, na nesto nepredvidjeno. Toga dana tacno u podne selo Kukavice na domak Rogatice bijase obavjeno velom tuge. Tacno u podne oglasise se sirene, bolno jaukajuci. Sirene koje su se oglasavale samo 1 Maja. 29 Novembra i za dan Rudara, oglasile se se i tog dana. Mjestani se nadjose u cudu, strah i zebnja uvuce se u sve domove, znali su da se sirena oglasava i na dan nesrece, nije to bila prva nesreca u ovoj maloj varosici na domak Rogatice. Jer nesrece su se i prije znale dogadjati.Tog momenta tuzni haber stize i do kuce Hasijine koja bijase iznijela haljune da ispere na bunaru.
Saopsti joj vijest Omerov najbolji prijatelj Ramo, rekavsi, sudbina moja Haso. Zena na treen pogleda u njega ne trepcuci ocima, zatim bolno zajeca i potrca uz basamke da zagrli djecu koja se spremase poci u skolu. Suze su sve vise kvasile njene obraze, tlo se gubilo pod nogama, pala je na verandi u nesvijest.
Komsije poznanici, rodbina koja je pohitala da se nadje pri ruci sirotoj Hasiji i djeci pritrcase joj u pomoc. I dok su selom defilovale kolone automobila policije i hitne, istrazitelji su pregledali jamu i zakljucili da je uzrok metan. Metan je eto po ko zna koji put bio uzrocnik stradanja zivota vrijednih ljudi.
Zivot se u selu normalizovao, ljudi se vracali svakodnevnom poslu, samo za Hasiju i njenu djecu nije bilo radosti. Pogledala je svakog dana niz sokak ne bi li ugledala Omera da ide od nekud. Nije mogla da se pomiri sa cinjenicom da ga je zauvjek izgubila.
Jednog dana iza podne namaza zakuca neko na Hasina vrata, bili su to Omerovi prijatelji. Obradova se Hasija njima kao svojim naj rodjrenijim, skuha kahvu i poce kraickom samije brisati suze. Eto veli nema meni mog Omera, a ja nejaka i bolesna, dijeca malehna , ovaj kucerak ne dovrsen, nemam odakle sta cu. Slusaju Omerovi prijatelji sve sto Hasija iusprica, sgledase se pa ce jedan od njih.
Hasija mi smo dosli da ti kazemo da je danas tvoja kuca i djeca nasa briga. Dadose Hasiji hediju koju su donjeli sa sobom, obecase da ce zavrsiti kucu i da ce djeca dobiti stipendiju, a poslije ako bogda i zaposlenje u rudniku. Vrisnu Hasija u plac na te njihove rijeci, i dugo je jos plakala poslije njihovog odlaska. A ljudi sto obecase to i u radise, opremise kucu, poslase djecu na skolovanje, a hrabri rudari, hrabri Kukavcani pokazase jos jednom nesebicnost, jos jedan humani gest u pomaganju porodici nastradalog prijatelja.


SEAD MAKAS-RIKI
25--02---2011 GODINE KEBEK.
Last Edit: 8 years 7 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Priče - Sead Makaš Riki 8 years 7 months ago #27009

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Priča 2.
SPASAVAJUCI KRAVU IZGUBILA ZIVOT.
Sead Makas u subota, Februar 26, 2011 u 7:38 poslije podne

U maloj varosici u okolini Rogatice , tacnije u Mesicima , bijase prava industriska zona. Nadjose tu zaposlenje ljudi sa raznim zanimanjima i skolskom spremom. Zaposlise se mjestani okolnih sela a bogami i iz drugih krajeva Jugoslavije. Neki raise u rudnku, neki na kamenolomu, neki na elementari, neki na ciglani, neki na pilani. bijase i onih sto zaposlenje nadjose na elektrani, krecani, u skladistima raznim te prodavnicama, posti skoli , ali ipak najvise ih se zaposli na zeljeznici.Jurio je tad dobri stari ciro uskotracnom prugom od priboja do Sarajeva prevozeci ljude i razne druge potrebsine, ne ostavljajuci nikog .Pa se tako i na zejeznickoj stanici u Mesicima zivot odvijao puna dvdeset cetiri sata. Sve je vrilo ko u kosnici. Ljudi su putovali u razne pravce, vracali se, a uvjek bi se nasao neko da na stanici saceka svoje prijatelje i rodbinu.Cekaonica za putnike u Mesicima bila je cesto puta pretjesna za sve ljude koji bi se tu nasli, pa su mnogi od njih odmor potrazili u obliznjem restoranu kod Brace. Braco dobri covjek , uvjek je ljude docekivao sa osmjehom. Bio je visok, sa malim brcicima , uvjek nasmijan i vedrog lica, spreman da usluzi i zadovolji gosta sa najistancanijim ukusom. Bilo mu je zadooljstvo gledati djecu dok ispijaju hladnu serbesu i saliti se i na svoj i njihov racun.Volio je upustati se u price sa lovcima i ribarima , pa ih onda danima zadirkivati , jer znao je Braco svakom covjeku naci damar. Voljeli ga ljudi , bio cijenjen zbog dobrote i postenja.Znao je po nekad planuti i naljutiti se kao ris na probisvjete kako ih je nazivao , koji bi tu navratili pojeli , popili i pobjegli ne plativsi racun.Poznavo je Braco dosta ljudi, pa je radnicima davao i na versiju, uvjek govoreci ,ma ako je covjek platice svoj dug. Tako je i ovog suncanog dana Braco brisuci stolove i pepeljare u basti vidio nanu Adviju , kako pored pruge napasa krave. Uctivo je pozdravi , upita je hoceli sok ili kahvu ili mozda casu vode, nasta se nana odluci za casu hladne vode , koje joj Braco sa zadovoljstvom dodade i onako seretski rece. Znas nano vec dugo godina te posmatram ides uvjek u isto vrijeme sa svojim kravama i napasas ih uz prugu, nije li te malo strah , kad prolazis kasno kroz tunel sa kravam, jer ovi vozovi u posljednje vrijeme vala bas kasne i nikad se nezna kad i odakle ce koji da naidje.A bogami daleko je Dub rece on onako za sebe.Emoj sinak znam ja vozni red danasnjih vozova bolje od i jednog sefa stanice i otpravnoika odavde do Sarajva, i nije me strah, ma sto bi me bilo strah, naucila ja tako. Cim sabah , ja potjeram krave i zavida se vratim kuci, , ma cista hava , a usput nekog i sretnem pa malo popricam i dani prolaze , nastavi nana svoju pricu. Ma imam ja bolan gdje napasati krave , nego naucila ja i djaba ti , znam se ja zimi zaputiti istim ovim pravcem po mecavi , samo da nisam sama kod kuce, kad sam sama sppadnu me neke crne misli i slutnje. Tu nana malo zastade, pogleda u Bracu pa rece , hvala ti sinko na vodi i razgovoru, nego odoh vratiti krave odoso na prugu i zapiuti se starica prema pruzi. Dugo je Braco gledao ovu dobrocudnu staricu povjenih ledja sa samijom na glavi i opancima na nogama, u rukama joj bijase drveni stap vise radi podstapanja , nego sto bi udarala i plasila krave. Bila je mrsava i njeno naborano lice jos preplanulo od sunca cinilo ju je puno starijom nego sto je bila.Poslije smrti muza joj Abida koji pogide kako miner na kamenolomu, nehtjede se vise udavati , ma da je imala i prosaca i musterija finih ljudi, ostade uz svoje dvoje djece , d se o njima brine i stara, bila im je i otac i majka , skolovala ih od penzije koju naslijedi poslije muzeve smrti. Imala je nana i vocnjak i nesto zemlje , a i kuca je bila fina i lijepo uredjena. Dani prolazili djeca rasla, skolovala se i izrasla u dobre i skolovane ljude, prave domacine , koji za svojim poslom i srecom odselise u grad. Odselise djeca za svojom srecom govorila bi nana komsijama, ali se svakog Petka vracase na svoje ognjiste i obilazise majku. Uvjek bi se Advija radovala dolasku dijece i tada nije izgonila krave na pasu , vec bi po obicaju pripremala probrana jela dijeci , koja su oni najvise voljeli.Donosili bi i sin i kcerka majci poklone i po nesto para, ali ona bi govorila, neka djeco , meni to netreba ja sve imam, fala bogu. Samo nek me zdravlje sluzi, a ja sam naj sretnija kad vi sve imate, sjetite se amaneta koji vam je rahmetli babo dok je bio ziv govorio. Mislite u mladosti na starost , sparajte dijeco, nek imate za crnre dane govorila bi.A u istinu imala je nana svega i svacega puna kuca je uvjek bila i mrsa i voca i povrca i svega sto bi insanu dusa zazeljela. Imala je nana i para da plati radnike da joj saberu ljetinu i nikad ni od kog nista nije posudjivala niti je sta kad kome dugovala. Imala je ustedjevine , pa je nekom prilikom i komsinici rekla da je ustedjela para dovoljno za nedaj boze smrti, da joj niko netreba ama bas nista djaba uciniti. Voljeli su ljudi nanu Adviju bila je dosta stroga i pravicna zena, postena vrijedna i radna. Jedino se po nekad znala naljutiti na komsijsku dijecu sto joj polome grane od oraha i tresnje. Nije bila lukava, nije branila djeci da se veru po vockama , uvjek bi im govorila, berite djeco do mile volje , samo nemojto lomiti grane, grehota je sinovi moji. Voljela je nana uz kahvu po nekad i da zapali , nosila bi sa sobom uvjek kutiju Drave, koju je jos nazivala parmakusom, nikad mi nece biti jasno zbog cega.Nije bila strastveni pusac , ali bi uvjek govorila ma hocu jednu da prizdijem valahi, nek oci vide kud dim ide. Znala se nana saliti na svoj racun, pogotovu na vremensku progmnozu. Nosila je sa sobom uvjek tranzistor i viska baterije , kaze nek se nadju za nedaj boze. Znala je nana sve pijevace tada i koju pijesmu koji pijeva, a znala je i kad ce kisa, evo kaze mene ledja bole sutra ce kisa. pusti ove sa radija oni nista neznaju govorila bi i smijesila se kad bi meteorolozi pogrijesili u prognozi, a njena prognoza se obistinila.Nikad se ni sakim nije posvadjala niti zavadjala , pa je kod svih komsija uvjek bila vrlo rado vidjen gost , i kod svakog dobrodosla, mada nana i nije bila ljubitelj sjedeljki i nije marila za prazne price. Nervirali su je najvise laz i tracevi , pa je i zbog toga vise vremena provodila ceprkajuci zemlju poo svom cvijetnjaku ili basti,ili pak cuvajuci krave. Kad bi je neko upitao za neki trac, rekla bi, ja valahi nista ni vidjela ni cula , citav dan isla napasati krave pokraj pruge , i time dala do znanja sagovorniku da je price o drugima ne interesuju. Tako je nana Advija i ovog toplog Avgustovskog dana posmatrala krave kako cupkaju travu pokraj pruge i bila zaokupljena svojim mislima. Sutra ce joj kuca biti puna gostiju, stici ce joj snaha i sin, te kcerka i zet, pa sutra nece izgoniti krave vec ce se dati na posao , da pripremi najbolja moguca jela kako bi obradovala djecu. Pocela je i glasno nabrajati neke namirnice koje ce usput kupiti kad se bude vracala u obliznjoj prodavnici , jer znala je da joj nista nesmije zafaliti, pogotovu kad su dijeca tu. Kcerka joj bijase u po odmakloj trudnoci pa se nana radovala unuci ili unuku i vec pocela da smislja koje bi bilo najbolje ime ako bude zensko, a koje ako bude musko. Iz tog slatkog razmisljanja trze je klopotanje tockova od zahuktale cirine lokomotive koja je izlazila iz tunela. Pogleda niz prugu i ugleda svoju kravu na sredini tracnica. Potrca koliko su je noge nosile da spasi kravu od udara teretnog voza koji je dolazio iz pravca Visegrada, i tek sto je cini mi se krocila na prugu zacuo se tup udarac. Masinovodja Ramiz pokusao je sve kako bi zaustavio zahuktalu masinu, ali za nanu Adviju vise spasa nije bilo. Poginula je spasavajuci zivot kravi . Nakom sprovedene istrage , pokazalo se da masinovodja nije bio kriv , niti je mogao da pretpostavi da ce nana istrcati pred zahuktali voz.Plakao je tada masinovodja Ramiz kao malo dijete, jer je bio pred peziju, nikad do tad nije imao ni najmanji incident, a evo nisam do sad vidio stravicnijeg prizora govorio je. Nakom obavljene dzenaze ljudi odlucise da postave spomen obiljezje na mjestu gdje poginula nana Advija. Pa vise tunela postavise i natpis tunel nane Advije.


ZELJEZNICKA STANICA U MESICIMA.


VAGONI OD STAROG DOBROG CIRE.


STANICA U MESICIMA.
Last Edit: 8 years 7 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Priče - Sead Makaš Riki 8 years 7 months ago #27013

  • Kija
  • Kija's Avatar
  • Offline
  • Junior
  • Objave: 146
  • Karma: 1
Iskrene cestitke za obadva teksta.Moram priznati da sam u dahu citala a i suze pustila.Tako lijepo slikovito opisano da citajuci imam sliku ispred sebe.Pohvale sa moje strane uz zelju da tekstova bude vise.
The administrator has disabled public write access.

Priče - Sead Makaš Riki 8 years 7 months ago #27035

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Priča 3.
MEJRINA CETENIJA
Sead Makas u Nedjelja, Februar 27, 2011 u 8:55 poslije podne



http://www.youtube.com/watch?v=XiNj-vgL_y0
http://www.youtube.com/watch?v=upky6FQtI6I

Vracajuci se iz Kozica , gdje bijase neko vrijeme u prijateljima , stari Huso vukao je lijeno nogu za nogom.Nigdje mu se nije zurilo, nigdje nije imao namjeru odocniti, kad god stigne kuci dobro je mislio je iduci putem. U ruci je imao ceker, a u cekeru , flasica vode, malo sira i jabuka, bez toga Huso nije nigdje krettao na put. Znao je da ima povisen pritisak , a i secer mu se povecavao iz dana u dan. Doktore nije volio , pa ih nkad nije ni obilazio, a ni za tablete nije mario, lijecio se lijekom iz naroda i uvjek govorio: Dok je vijeka dotle i lijeka dragi moji. Volio je Huso po djahkad i da popije po koju, pa kad bi se naso sa ahbabima znao je i malo vise da povuce iz sise. Volio je prirodu , volio je ljude, volio lov i ribolov , bio zaljubljenik i cuvar prirode, pohodio sve vrhove i brda u Jugoslaviji, bio je strastveni planinar.Od tranzistora se nikad nije odvajao , bio mu je stalno u dzepu , kao i srebrni sahat koji je visio o lancicu i strpan u mali dzepic od kaputa. Gdje god bi se pojavio pronaso bi po nekog prijatelja ili druga . Sklapao je prijateljstva i imao prijatelje u svakom gradu u Jugoslaviji.Omiljen medju ljudima zbog sala i viceva na svoj i tudji racun . Nikad se ni sakim nije zavadjo , i kad vidi da je neki covjek ters i da nije u pravu rekao bi u sebi , ma popusti Huso pametniji popusta , i tako bi zavrsio brze nezeljne razgovore.Huso ljudina dobre duse i cista srca i obraza , bio je omanjeg rasta , po kosi mu bijese pobadalo inje , a on je to vjesto pokrivao francuskom kapicom. Na vrh nsa bi mu uvjek stajale naocatre , kako mu sta nebi moglo promaci , salio se na svoj racun kad bi ga neko upitao za naocare. Razgledao je usput Huso svaku novu kucu , pa zastojao ko da ih broji i svaki put kraj svake kuce ponavljao isto, masala, masala , samo nek se grade kuce i neka se kraj razvija .Hodajuci tako zadubljen u svoje misli , nije ni primjetio kako vrijeme brzo prolazi i kako se priblizavao Pasic Kuli. Dosavsi do vrela pogleda kroz naocare , ko da hoce da se uvjeri , dal je bas to ono njemu poznato vrelo na Pasic Kuli.Otpuhnu zadovoljan sto je tako brzo stigao do kule. Pridje cesmi , spusti ceker , kapu i naocare na zid pa sa bismiletom opra ruke umi lice, izvadi iz dzepa maramicu obrisa se i prouci fatihu neimaru koji sagradi i podize hair cesmu. Sjede na kraj betonskog zida i poce da reazgleda i zagleda selo i svaku kucu u selu. Znao je Huso cija je cija kuca u po dana u po noci. Znao je sve domacine , sa svima se druzio mada je vec dugo godina zivio u Rogatici.Najednom mu pogled zastade tamo daleko gotovo na kraj sela gdje se vidjela kuca od njegovog ahbaba Ibre. Eh moj dobri Ibro rahmet mu dusi prozbori Huso i poce da mu uci fatihu. Po zavrsetku mlitve spusti ruke a sjecanja pocese da naviru , bas ko voda sa izvora. Nasmjesi se Huso , razvuce svoje usne, zavrti glavom , ko da htijede nesto da kaze, pa onda onako polahko mahnu rukom. Sjeti se Huso teferica i provoda, asikluka i sejtanluka koje je radio i u maladosti i starosti, jer je vazio za jednog od najvecih saldjija u seheru. Sjeti se druzenja sa Ibrom i ostalim momcima , a sjeti se i dana kad se udala Ibrina najmladja kcerka Mejra.Pri toj pomisli se trze i protrlja ruke. Sjeca se Mejre bas ko da je sad gleda . ona lijepa mlada, a momci sa svih strana navalili. Dolaze i prosci , a Ibro pravi domacin svakog doceka i isprati svakog saslusa i svakog prosca vijesto odbije govoreci kako je njegova mezimica mlada, te da nije spremila ruho i nije za udaju.Jos je rano za njenu udaju govorio bi svakom proscu.Mejra je bila mezimica, a dvije sestre joj se vec odavno bijehu udale , pa ona skocila na policu. Dani prolazili a Mejra izrasla u pravu ljepoticu , da bi joj i gorske vile na ljepoti zavidile.Valahi je tako i dan danas je lijepa i ako je i unuke pozenila , prozbori Huso onako ko za sebe. Pa se ponovo prepusti sjecanju i lijepim trenutcima provedenim sa momcima. Bijese Januar 80 te godine , snijeg napado ko nikad do tada u nasim krajevima, a mraz priteze li priteze, i usi odgorjrvaju od mraza sjeca se Huso te hladne noci koju dok je ziv nkad nece zaboraviti. Te Januarske nooci u Ibrinoj kuci je sijelo, koje je Mejra sazvala , a povod je bilo sto je bog zna koji po redu cilim izatkala . Zovnula je prijatelje , komsije i rodbinu, te cure i momke iz svih sela oko Rogatice. Ibro pravi domacin svakog je doceko i svakom se znalo mijesto u velikoj prostranoj domacinskoj kuci. U jednoj sobi su bili ljudi , u drugoj zene, u trecoj djeca a momci i cure bijahose u kuhinji , tako da su bili na ocima ovim starijima. I dok se sjeckao komad po komad rese od cilima , momci su pijevali , djevojke se salile, djeca zaokupljena svojom igrom , stariji su pijuckali rakiju uz bogatu trpezu mezeta koje Ibrina zena Hana vec bijase propremila, i kad cilim bi gotov , po obicaju se pristupi dogovoru da se napopravi cetenija i da se to proslavi. Momci se povukose u ugao kuhinje , donese se sinija sa verande , utom udje Mejra noseci lavor i ibrik sa vodom. Posto sve cure posjedase oko sinije , Mejra im posu da operu ruke , te dade peskir da obrisu i uz pijesmu sa bismiletom krenu pravljenje cetenije. Sjeca se Huso kako je njemu bilo sakrivenom u podrumu kuce , sa dvojicom mladica, sa Nurkom i Abidom , jer za njih trojicu niko nije smio znati, oni su tu noc planrali ukrasti ceteniju . Djevojke su veselo pijevusile ne sluteci sta ce se desiti, momci ih zaditkivali , isaretom zakazivali sastanke namigivali i saputali u kojoj koj cura sobi spava , da se moze doci pod pendzer.Uh blago ovim momcima u kuci govorio bi Huso Nurki i Abidu, mi se mrznemo a oni uzivaju. Zatim Nurko izvadi sibicu i tri drvceta te ponudi prvo Husi da povuce, najveca rekose krade ceteniju a ostale dvije da cuvaju strazu. Povuce Huso i ko da je znao rece: Ma nisam ni trebo tegliti , znao sam da ce mene zapasti. U tom se otvorise vrata verande iznese se ista ona sinija a na siniji je stajala tepsija sa cetenijom. Momci zapijevase i pocese se igrati zaloga i prstena , djevojke se pocese saliti na racun cetenije , hoceli ispasti dobra ili ne, i dok je bio svak zaokupljen svojom zabavom , Huso je razmisljao kako da ukrade ceteniju. Polahko vjesto i necujno prisunjao se verandi , otvorio mala vrata da nebi slucajno zaskripala, jer bi tad plan propao zgrabio je brze bolje tepsiju sa sinije i potrco do podruma . Nije mogao da se zacudi od iznenadjenja u podrumu kuce gdje su se sakrili nije vise biloi ni Nurke ni Abida. Pogleda iz kuce i nevjerujuci vrteci glavom pita se kao da su u zemlju propali. I dok je Huso trazio Nurku i Abida , na drugom kraju kuce do spaiza odvijala se prava drama, po dogovoru Abid je postavio merdevine ispod spaizskog pendzera , dok je Nurko pridrzavao Merdevine da Mejra sto brze sidje niz njih, Cim je Mejra sisla trcecim korakom njih troje se uputise prema uskom sokaku koji je vodio prema Rogatici.Taman sto Huso htijede ponovo da proviri iz podruma zacu se Hanin glas , Mejro, Mejro , pa hrsuzi opet ukralai ceteniju. Na to na vrata pohrlise i momci i cure da se uvjere da cetenije nema, ali posto se ni Mejra ne pojavi potrazise je po sobama i vidjevsi da je ni tamo nema izadjose pred vrata odakle se orila pijesma gorom jezde kiceni svatovi. Tu Huso malo zatade izvadi iz djepa kutiju Ibra , potrazi u drugom dzepu mustiku i faicag te priplali cigaru , pa kroz gusti dim se zamisli.Valahi ni dan danas mi jasno nije sto mi Nurko ni Abid ne rekose tu vece svoj plan, more bit sto sam bio dobar ahbab sa Ibrom , ili su se bojali da se gdje ne izlanem , a tako je bilo valahi , ja vratih curama ceteniju i uljegoh u kucu, vise da se ugrijem i rasplozim svog ahbaba Ibru , jer se uvijek smijao mojm salama . Pogleda Huso jos nekoliko puta niz selo , napi se vode s cesme, stavi kapu na glavu, uze ceker u ruku i zaputi se u pravcu Rogatice.


POSLASTICA


PRAVLJENJE CETENIJE


CETENIJA
Last Edit: 8 years 7 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Priče - Sead Makaš Riki 8 years 7 months ago #27072

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Priča 4.GOZBA ZA MILICIONERE
Sead Makas u Utorak, Mart 1, 2011 u 9:19 poslije podne



Ovu pricu cuh u Rogatici u kafani kod Suljage , poce Taib svoje kazivanje , nekolicini prijatelja , koji se bijehose nasli da uz kahvu na miru prepricavaju svoje zgode i nezgode iz lova i ribolova. Veli onaj ko u Rogatici bijese jednom , a ne upozna Rizahbega i Hamdibega , taj vala ko da nikad u Rogatici bio nije. A Rizah beg i Hamdibeg dvije ljudeskare, dva domacina, dvije rogaticke legende koje godinama sa svojim konjima i kolima prevozise raznu robu iz Rogatice u sva okolna sela , gdje se god otvorila prodavnica ili kafana. Ma prevozili su oni i pomagali narodu , kad bi kupili kakvu kabastu robu. Bili su na usluzi uvijek svima, i po kisi i po suncu i kad je ljeto i kad je zima, oni su uvjek nesto radili i prevozili sa svojim kolima. Kako se blizio 4 Juli dan Borca, bili su angazovani da vuku robu iz Rogatice na Varosiste, gdje se odrazavala glavna centralna svecanost i proslava. Jer na to narodno veselje ili teferic sjati se narod iz svih krajeva Jugoslavije. Svi ce pohrliti i staro i mlado da se malo proveseli, proasikuje, poigraju , a bogami i da se nadju stari prijatelji pa uz koje pice i popricaju. Svi se radovase tom tefericu osim pojedini domacini, preko cijih je imanja bio put. Znali su ovi ugledni domnacini, da ih taj teferic uvjek kosta po neku ovcu ili janje. Bas nekako u to doba bi i najezda pasa lutalica, koji su u nekoliko navrata napadali stada i rastrgali nekoliko ovaca, pa su mjestani trazili zastitu i od ovdasnjih lovaca. Hem sto psi zadaju muke lovcima, pojavi se i po neki vuk, a vec odavno se znalo da za taj teferic ko po nekom nepisanom pravilu nestane i po nekoliko ovaca iz torova.Strahovase ljudi sa pravom, znali su da ce parovi povaljati travu u cairima , djeca polomiti grane po tresnjama , a i pijanci da ce bacati flase i ostalo smece svuda gdje im se cefne.Helem taj teferic koliko god bio dobar i opravdan , toliko je za neke bio los i opasan. I dok se u rogatickoj basti uz kahvu Hamdibeg i Rizahbeg dogovarali ko ce prvi na utovar , pive, serbese, alkoholnih pica, cigara i ostale robe, nedaleko od mjesta gdje se vasar odrzava sastala se troica pajdasa, koji odavano bijehu poznati po sejtanlucima ali ne i po lopovluku. Ali ovog puta Zivko, Nurko i Vinko, odlucise da isprobaju srecu i u kradji. Dogovorise se da sacekaju kola i da sa njih ukradu po koju gajbu pive ili stagod drugo. Dogovor je uz smijeh odma pao i vec se znalo sta ce ko raditi. Zivko je bio najmanji pa njemu pripade zadatak da ode malo dalje i saceka kola , te da samo zvizne i dadne Nurki znak da on moze pristupiti planu i kradji pive. Kad on ukrade nesto da zvizne i da znak Vinku kako bi on uradio isto, a potom bi se u boricima nasli i da podjele plijen i potrpaju u razradise plan do u tancine i rastase se, svak ode na svoju stranu, do sastanka ujutru u ranu zoru, kad kola budu trebala naici. U cik zore na utovaru robe nasli su se i Hamdibeg i Rizahbeg, pa posto Hamdibeg bi prvi natovaren polahko se zaputi cestom koja je vodila prema Varosistu.Jos onako snen i umoran od protelkog radnog dana, dremuckao je Hamdibeg treskajuci se po uskom makadamskom putu, a znao je da mora stici na vrijeme, da sve bude postavljeno prije dolaska prvih tefericlija. I dok se priblizaqvao odredistu, trojica pajdasa bijahose rasporedjeni na svojim mijestima i cekase na ugovoreni znak ko zapeta puska. Njihovo cekanje netraja dugo, zacu se Zivkov zvizduk sto bijase Nurki znak da sidje i sakrije se iza velikog stabla hrasta , koji se nalazio tik uz sokak. Cim kola zadnjim djelom dodjose do debla Nurko vijesto poput vjeverice iskoci, zgrabi gajbu pive sa kola te se opet sakri iz stabla. Saceka malo da kola odmaknu i zvizduklom javi Vinku da se spremi za akciju, te ovaj odmah ne cekajuci casa cim kola pridjose zgrabi paket negledajuci ni sta je u njemu. Posto se nadjose u boricima, provjerise plijen, bijese to paket alkoholnog zestokog pica i gajba pive, sakrise to u boricima i odlucise da isto to ponove kad Rizahbeg naidje. Ma kad bi se zalomilo malo i cigara govorio je Nurko nebi bilo lose. Ma sta god bude dobro je veli Zivko koji je imao najlaksi dio posla, nije se izlago riziku, nije nista krao a dijelio je dobit kao i ova dvojica. Vinko je cutao i slijegao ramenima. Kad shvatise da je vrijeme odose svi na svoje polozaje , a u tom naidjose i kola natovarena robom. Po istom planu ukradose i sa Rizahbegovi kola, pivu i jednu kartonsku kutiju, pa trk na sastanak u borice. Podjelise robu na razne casti, popakovase u vrece koje su ponjeli, a gajbe bacise sto dalje u borice. Pozdravise se i svak krenu na svoju stranu. Nurko je zurio sokakom jer mu je tuda bilo najblize, a uz put je sretao i neke ljude, pozdravljo se sa njima i negledajuci unjih produzavo put. Vinko je isao kroz sumu puteljkom i nije mu se bas zurilo, jer u ranim jutarnjim satima nije ga imao ko sresti. Jedino se Zivku nije bas nikako islo, sjeo je u borice, zapalio cigaru i buljio u vrecu sa plijenom. U tom momentu ga trze zvono ovna koje Selimaga bijase ispustio na pasu u borice. Pogleda Zivko ovce, pa u vrecu, te brze bplje zgrabi vrecu na ledja i ode do groblja obliznjeg. Znao je Zivko da pokraj groblja ima gusto zbunje i da tu moze sakriti vrecu sa plijenom. Uradi to tako brzo, a i nije mu bilo tesko a niti daleko, poznavao je svaku stopu ovog terena. Cim sakri plijen i uvjeri se da ga niko nije pratio, uze drugu vrecu praznu u ruku i vrati se u borice. Pogleda stado odmjeri , kao da probira koju bi ovcu uzeo i pogled mu se zaustavi na ovci koja mu se ucina najboljom i najdebljom, vijesto je primami, uhvati i obori na zemlju, iza pasa izvadi lovacki noz, te prekla ovcu. Uradio je to tako brzo i vjesto da bi mu i svakli rogaticki mesar pozavidio na vjestini i umjecu. Pusti da krv otece, pa raspori ovcu izbaci unutricu napolje i ne guleci ovcu strpa u vrecu, pa koliko ga noge nose pohita kroz sumu svojoj kuci. Cim udje pred kucu provjeri da ga niuko nije pratio i uleti u kolibu, u kolibi je za tili cas ogulio ovcu, stavio kozu u istu onu vrecu i uputio se prema sumi, putem koji vodi prema groblju. Da bi zavarao trag vjesto je izrezao kozu sa vunom i bacao kao da su psi raznosili, te sakri vrecu duboko u zbunje, uze svoju kesu sa plijenom i vrati se kuci.Dosavsi kuci zadovoljno opra ruke izvadi cigaretu i zapali. Ode do cijepala gdje mu je stajala soha priopremljena za razan, te za tren oka nalozi vatru i postavi ovcu da se pece.Vec se i sunce pocelo pojavljivati a narod prolazeci pored Zivkove kuce pozdravljo je vrijednog domacina. A domacin sa osmijehom uzvraco pozdrave, neke poznanike pocasti i rakijom ukradenom . Posto zavrsi sa peceenjem opra se obrija, dotjera i krenu na proslavu. A na proslavi svega u izoboilju, malo se Zivko druzio sa prijateljima, malo igro pijevo, veselio se, a bogami i popila se po koja,Sati su brzo prolazili i pocelo se smrkavati, te Zivko zovnu nekoliko prijatelja na veceru i pice kod sebe, sto ovi odmah objerucke prihvatise. Kad stigose do kuce Zivko ih domacinski doceka, picem i mezetlucima, uz pricu i kafu, poce i pijesma. Sve je teklo u najboljem redu i svi su bili dobro veseli i raspolozeni. Cuvsi pijesmu da dolazi iz kuce njihovog prijatelja i poznanika Zivka dvojica milicionera Momo i Jovo zaustavise svoje auto i zakucase na vrata. Otvori Zivko vrata, i premrije od straha, ali posto milicioneri ne rekose nista on ih pozva u kucu i nastavise svi da se vesele. Nedugo zatim zacu se se zvuk motorole kod jednog od policajaca. Pozivao je dezurni policajce na terenu jel Selimbeg bijase prijavio nestanak svoje najbolje ovce. Momo izadje pred kucu, malo poprica sa dezurnim , te pozva Jovu i sa njim nesto po prica i saopsti mu da je zvao i zbog cega je zvao dezurni. Jovo za tren oka ode u kucu i zovnu Zivka pred vrata. Oprao se Zivko dugo, lagao, izmisljao razne price, hvatao se bas ko sto se utopljenik za slamku hvata, ali prikljesten medju zidovima na kraju morade priznati sta je uradio. Ode u kucu saopsti gostima da se sijelo mora rasturiti te da on mora na sluzbeni put hitno, Razidjose se ljudi svako svojim putem, Zivko uze kaput, pa posto je zivio sam, jer ga je zena napuistila jer ju je danonocno tukao, izvadi kljuc i zakljuca kucu , te krenu prema autu, gdje ga sacekase prijatelji milicajci i vjesto mu stavise lisice na ruke. Na sudjenju sudija Hasim izrece Zivku sest mjeseci zatvora, a njgovim padajdasima sto ukradose pice a on ih ocinkari po 15 dana. Policajci Momo i Jovo dobise, pohvale, nagrade i unaprijedjenja za brzo i efikasno otkrivanje i pronalazak lopova, zavrsi Taib sa svojim kazivanje.


OVCE NA ISPASI


MILICIJA
Last Edit: 8 years 7 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Priče - Sead Makaš Riki 8 years 7 months ago #27101

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
PROKOP
Sead Makas
Četvrtak, Mart 3, 2011 u 9:15 poslije podne


Kao i svakog jutra, Abid bi ustajao prvi. Navikao tako dok je jos radio i morao raniti na posao, a sad nesto sto mu nije davalo mira, bila je mala invalidska penzija, koju dobi posto povrijedi kicmu radeci najteze fizicke poslove. Imao je Abid pet kcerki i jednog sina, sve ih redovno skolovao i ucio da budu vrijedni i posteni ljudi i dobri domacini. Nedavno mu se dvije kcerke udadose i odose za svojom srecom. I ovog ranog ljetnjeg jutra ustao je rano Abid, klanjao sabah namaz, i izasao na verandu da sjede na svoju omiljenu seciju, koju je licno sklepo od bukovih dasaka. Tu se najbolje znao odmoriti, ujutru bi tu sjedio i kafeniso, a po podne bi nekad na seciju zalego i odspavo koji sahat poslije napornog rada. Ma ovdje mi je najudobnije ponavljao bi uvjek, gledajuci i lupajuci dlanom ruke o seciju. Sa verande je imao lijep pogled na selo, vidio je svaku kucu , baste, caire i sokake. Zurio je tako u selo, razmisljajuci sta prvo da pocne da radi ovog jutra. Odmah poslije kahve otici cu da pokosim ono malo sto je ostalo u dolu do sumerka, a poslije zna se, prevrnuti otkose djeteline, pokupiti sijeno, strpati u plastove u cairu. Zaokupljen mislima nije ni primjetio da je njegova bracna saputnica Mulija ustala i napravila kahvu te donjela tablju sa kahvom na verandu. Na tablji bijase rahat lokum, dva fildzana i dzezva sa kahvom. Sirio se miris kahve verandom i dvoristem oko Abidove kuce. On izvadi kesu sa duhanom zamota cigaru i zapali, gledao je dugo u oblake dima koji su se isdizali iznad njegove glave praveci krugove. De bolan popi tu kahvu ohladi se prozbori Mulija. Neka ako zeno, vruca je musterija, rece i poce ponovo gledati u dim od cigarete koji se izdizao ispred njegovih ociju. Kao da se i sam trudio da napravi sto vise krugova od cigaretnog dima.Sa radija koje Mulija bijase upalila dopirala je neka pijesma. Abid uze fildzan srknu malo kahve, oslusnu pijesmu pa rece: Plaha pijesma a jos bolja kahva. Eh da nije ovolikog imanja i posla kojeg se mora danas obaviti, moglo bi se uzivati. Danas ce biti plah dan nastavi, moramo ga iskoristiti do maksimuma, nesmijemo dozvoliti da nam poso ostane ne dovrsen rece i pogleda u pravcu Mulije, cekajuci sta ce ona na to reci. Mulija bijase mala rastom, mrsava, ali okretna i spretna, za uraditi sve poslove, ma sto bi nas narod reko sto okom vidi , rukom nacini. Mulija pogleda cutke prvo u Abida i obori glavu ne rekavsi nista. On uze kesu sa stola pa poce praviti novu cigaru, netremice gledajuci u zenu. Mulija nesto tebi ko nije danas po kontu moj plan prozbori. Abide znas li ti sta je danas i koji je dan danas. Ma pusti bona Mulija, dan ko i svaki dan, bice ljepota i mi cemo nas poso obaviti kako valja rece i zapali cigaretu. Ma znam Abide ali cure mislile da necemo danas nista raditi u polju, pa su htijele ici u obliznje selo na teferic, a vec su se i dogovorile sa jaranicama. U to Abid podize obrve pa onako ljutito veli. Nema sijeda od tog nista, kad sakupimo ljetinu, bice teferica, pa onda nek idu do mile volje, a danas imamo posla preko glave rece i zacuta. Mulija ustade uze fildjane i tablju sa stola, pa onako ko zasebe veli. Ja da sam sa tobom i da se pitam danas nebi nista radila u polju, rece i ode za svojim poslom. Abid je pogleda i onako slegnuvsi ramenima kaza. E sreca pa se ti nista nepitas. Nego slusaj. Ja cu prvo ici u dol da kosim, ti napravi rucak i kad bude vakat, znas ti to, donesi nam u cair, Amir cim ustane i doruckuje neka goni stoku na pasu, spremi mu uzinu i nek ne dogoni mal prije aksama reci mu. A cure cim doruckuju nek uzmu grablje i vile i prvo neka prevrnu otkose u djetelini, pa onda u cairu neka pocnu skupljati sijeno u plast, u tom cu i ja doci i pocecemo zajedno trpati sijeno u plastove, rece i ustade sa secije. Malo jos postaja gledajuci u pravcu sokaka gdje opazi svoje komsije kako sa kosama idi prema svojim cairima, te mu bilo milo sto nece biti sam taj koji radi na danasnji dan. Uze flasu sa vodom obu cizme i uputi se prema podrumu, skide sa podrumske grede kosu , uze vodjer, natrpa ga travom zali je vodom iz flase, stavi beligiju i opasa oko sebe. Pogleda u zicu kose i nasmija se. Poznavao je Abid kose, vazio je za najboljeg kosca u selu, a ljudi su pricali sto je znao otkovati i naostriti kosu da je bila ostrija od brijacke britve. Uze Abid na rame kosu i zadovoljno krenu prema dolu. Mulija je gledala tuzno za njim sa verande, znala je da nista nije mogla njena rijec uticati na promjenu njegove odluka. Poznavala je Abida u dusu, dugo je sa njimu braku, sestero dijece mu je rodila, a danas ju je tako rastuzio, jer ona je bila ta koja mora svojim mezimicama saopstiti, da nema nista od provoda i teferica, vec da dan moraju provesti u polju radno.Bi joj zao kcerki i suze joj skliznuse niz lice, znala je koliko su njene kcerke zeljno cekale taj dan i pricale o tefericu, ali sta je tu je Abidova je zadnja i samo se ona pika, pomiri se Mulija slegavsi ramenima krenu prema kucnim vratima. Tri Abidove kcerke, tri ljepotice, Naza, Raza i Behija bijahose stasale za udaju. Bijahose tako lijepe, radne, ucevne i pametne, da su momci svaku noc oblijetali oko Abidove kuce, a neke cure iz sela bijahose i ljubomorne na njih. I samo sto bijehu ustale doceka ih tuzna Mulija ja jos tuznijim haberom. Prenese im sve sta je Abid reko. U glasu joj se osjecala drhtavica, tuga i nesigurnost. Djevojke se tuzno s gledase, pogledase u majku, slegose raminima i nesto medju sobom prozborise. Mulija im iznese dorucak, a one cutke uzese po nekoliko zalogaja i uputise se prema polju. Jedino je Amir gundjao zasto bas danas da mora goniti stoku u gaj, ali sta je tu je babina je bila posljednja. Abid cim stize do dola lati se kose i poce zamahivati iz sve snage, padala su snoplja trave praveci podeblje otkose , moram ovo sto prije pokositi, govorio je u sebi, moram biti u cairu, prije nego cure stignu, moram ponavljao je Abid po hiljadu puta spustajuci se niza stranu, kao da se takmicio ko ce prije stici do dna dola.Posto sve isprati i rasklonu po kuci Mulija se lati posla da sto prije napravi rucak za sve, jer znala je da sve mora biti na vrijeme i u vakat gotovo. Dan je odmicao i sunce pocelo da grije, a Abid polahko dovrsavao i posljednji otkos u dolu, jos malo govorio je pa moram u cair, a da ce bog da danas zavrsimo sve sto sam planiro saputao je u sebi. Zavrsivsi otkos, pogleda po dolu, uze malo trave sa otkosa pomirisa je i njome obrisa kosu. Bio je sav mokar sto od znoja, sto od sunca koje je sve jace i jace pocelo da prigrijava. Nije se obazariao na vrucinu, vec stavi kosu na rame i hitrim koracima se uputi prema cairu. Cim stize u cair rukama poce skupljati otkose u plastevinu, a u tom se pojavise i njegove kcerke, koje brze bolje pocese privlaciti vilama otkose. Vidjele su i one neke svoje drugarice u obliznjim cairima da danas rade, pa i njima ko da pade golem kamen sa srca, jer nisu bile same koje danas ne odose na teferic. Jos nije ni blizu bilo vrijeme rucku , kad se suho sijeno nadje u plastevini. Abid sav sretan sto posao napreduje poce trpati sijeno u plastove, nicali su i nizali se plastovi jedan za drugim nevjerovatnom brzinom. Djevojke su radile a Abid sokolio svoje ljepotice. A onda se desi cudo, odjednom se nad selom nadvise crnio oblaci i kisa poce prokapavati, Abid pogleda u djevojke i rece im. Kceri moje pohitite vi kuci prije kise, ja cu ostati da pogram ovo malo i da zavrsim ovaj plast eto i mene sticicu ja vas,djevojke hitro uzese grablje i vile i uputise se prema kuci, a Abid je sve brze i brze grabio da prije kise dovrsi i ovaj plast. Komsije iz obliznjih caira posakrivase se ispod drveca jer kisa je pocela sve jace i jace da pada, tako da i tri Abidove kcerke nadjose zaklon pod krosnjom debelog hrasta i scucurise se jedna uz drugu. Kisa je lila sve jace i jace grmljavina je postala sve glasnija, munje su parale nebo, jedino je Abid sav mokar bio jos u polju. Scucurene djevojke gledale su niz put imali odakle Abida, znale su da je sav mokar i da se moze prehladiti, a i onako je bio bolestan mislila je svaka u sebi. Odjednom jak blijesak i stahovit prasak zacuo se selom, iz hrasta je pokuljo dim. Potrcale su komsije koje su do tad bile sakrivene iz obliznjeg drveca da vide sta se desava. Ugledase stravican prizoz, na livadi su lezale tri ljepotice, tri Abidove kcerke. Dok su ljudi pokusavali da bacajuci zemlju na djevojke vrate ih u zivot, od nekud sav mokar i zadihan dotrca i Abid, vidjevsi prizor, htijede nesto reci, ali nemade snage pade na travu kao pokosen. Iz obliznjoh kuca izadjose i zene te i one se dadose da pomognu Abidu i njegovim kcerkama, kopali su zemlju cim su znali i umjeli. Nedugo za tim Naza i Raza ko da podigose obrve i to bi dobar znak da su zive, te ljudi jos brze pocese na njih nabacivati zemlju. Pristize i Avdo inace dobar prijatelj i rodjak od Abida a po struci ljekar, pogleda djevojke i rece na zalost za Behiju vise nema spasa. Nastade muk i bolna tisina, koju narusi bono jecanje Mulije kojoj bijahu saopstili sta se desilo. I dok je Omer davao tablete za smirenje, govoreci da komsije odvedu Abida i Muliju kuci, dotle su pristigla kola hitne pomoci, te policije. Neko je otisao da saopsti tuzne vijesti i bratu Amiru, koji je placuci cupao svoje kose i valjao se po zemlji. Vrativsi u zivot Nazu i Razu ljekari stavise djevojke u kola i povezose ih u pravcu kuce. Policajci su stajali pokraj hrasta i pravili zapisnik, i taman sto je kisa prestala da pada i oblaci se umirili stigose i kola iz pogrebnog drustva te prevozose Behijino bezivotno tijelo do mrtvacnice. Tuga je zavladala u cijelom selu, a najtuznija je bila Abidova familija. Za dva dana bi organizovana djenaza, na dzjenazi se okupilo mnostvo svijeta, poznanici komsije, rodbina prijatelji, sa nevjericom se prepricavao nemili dogadjaj, koji zadesi ove dobre i postene ljude. Poslije klanjanja dzenaze kraj mezara osta Abid, Amir i nekolicina najblizih rodjaka, dok su se drugi ljudi razilazili kucama. Abid nije moga vise sakriti suze, poceo je da place sve vise i vise ponavljajuci kcerkino ime. Oprosti mi mila kcerko, oprosti mi ponavljao je, za sve sam ja kriv. Umjesto da ti danas pravim veselje za udaju, ja te mladu shranjujem grcao je placuci, a onda pade i zagrli grob rukama. Ljubio je zemlju i plakao, sin Amir i pored toga sto su mu dali teblete za smirenje vristao je od tuge za sestrom. Komsije ih polako uzese ispod ruke i povedose prema kuci. Tuzi vise nije bilo kraja i od tada u selu nikad niko nije izaso da radi u polju na prokop.



SEAD MAKAS- RIKI---KEBEK- 03-O3-2011


OBLACI NAD SELOM


STARI HRAST


KOLA HITNE POMOCI.

Last Edit: 8 years 7 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Priče - Sead Makaš Riki 8 years 7 months ago #27152

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
NEMOJ BABO UBITI MAJKU.
Sead Makas u Ponedjeljak, Mart 7, 2011 u 8:30 poslije podne

Dugo ce se jos dugo godina, prepricavati i pricati ova prica, koja zadesi mirno i pitomo selo na domak Rogatice. Bas u tom selu bijahose dobri, posteni i vrijedni ljudi. Pravi domacini, koga svakog gosta znase docekati i ispratiti, sa osmijehom i rijecima dobrodoslice. Svi su se mahom u selu poznavali, bili su i rodbinski vezani , ma sto bi nas narod znao kazati svi su jednom dusom dihalai. Nikad se u selu niko nije na nikog pozalio, niti se pamti da se je neko sa nekim zbog neceg svadio. O svemu su se medjusobno dogovarali i druzili, jedan drugom pomagali, sve probleme sela zajednickim snagama rijesavali. Svi su nekako uspijevali da se o svemu lahko dogovore preko Velije, jer on bijase autoritet sela. Poslije oceve smrti brinuo se o majci, o sebi, o imanju, a uz to je i radio kao sluzbenik u jednoj firmi. Bio je ucevan, vrijedan, pametan, da bi ga svaka majka pozeljela za zeta, a svaka cura za muza. Bio je visok, ljepuskast momak, fino gradjen i kud god bi prosao mamio je djevojacke uzdahe i poglede. Volio je da se sali i na svoj i tudji racun, volio je i da sjedne sa drustvom. Od famelije je imao jos jednu sestru i brata, koji davno odselise u inostranstvo, i pokad kad bi ljeti navracali da obidju majku i brata. Velija je stizao da zavrsi poslove i kuci i na poslu uvijek na vrijeme i uvjek nasmijan i raspolozen. Na vece bi uz kahvu sa majkom po koju promuhabetio i smijao se uvijek na svoj racun zbijajuci razne sale kako bi oraspolozio staru Rasku, koja je imala jedno na pameti. jednu zelju koja joj je nagrizala utrobu, jednu misao sa kojom je lijegala i ustajala, da doceka da ozeni sina, da joj se unucici motaju oko nogu dok je jos ziva. Svaku noc je prvo onako sa oprezom izokola pocinjala sa tom pricom, dok joj jednom nije dozlogrdilo i otvoreno Veliji rekla sta je muci i mori. Dodija Veliji svakodnevno moljakanje majke i odluci da ode u susjedno selo, jer je poznavao jednu lijepu dijevojku i od dobrog roda. Tako pozva svog komsiju, prijatelja i rodjaka, sa kojim je momkovao, druzio se i isao u skolu da ode sa njim do susjednog sela. Momak po imenu Muamer bi zadovoljan i sretan sto bas njega od toliko rodjaka izabra da idu da mu isprose mladu te bez pogovora pristade. Te jednog dana odose i isprosise prelijepu dijevojku. Zaista je bila prelijepa da su joj sve cure koje bi je ikad vidjele na ljepoti pozavidjele. Mubera tako joj bijase ime, bila je vrijedna i pametna djevojka, svakog je postovala i sa svakim bi se lijepo i uctivo pozdravila. Bila je cutljiva, odgovarala bi samo onda kad je neko pita nesto, pa je i zbog toga bila draga svima. Odluci Velija tako da majci ispuni zelju, organizuje svadbu nezapamcenu, pozva sve rodjake i prijatelje, komsije i poznanike te odabra za kuma Muamera i svatovi odse po mladu. Nakom izvjesnog vremena, uz muziku i pijesmu u Velinu avliju stigose svatovi, poce igra, pijesma, nasta pravo veselje o kom se danima pricalo po selima. Kum se trudio da nikom nista nebi zafalilo stizao je do svakog gosta i svata, sa svakim po malo popricao. Brinuo se da sve bude u najboljem redu, uvijek motrio na momke sa strane da ne bi nedaj boze kakvu kavgu zametnuli. Sve je moralo da bude onako organizovano kako je Velija i zamislio. Velina majka bijase najsrecnija zena na svijetu, nije krila suze radosnice, falila je svoju snahu na sva usta zenama koje bijahose pristigle iz drugih sela. Svi na svadbi bijahose sretni, veseli i dobro raspolozeni. Uz muziku, igru pijesmu, mezetluke i razna pica svadba potraja duboko u noc. Pred zoru se narod poce razilaziti, pa u kuci ostadose samo domacini. Posla je bilo dosta, pa svi prionuse zajednickim snagama da sve dovedu u red. Dani su prolazili, a u selu se radili uobicajeni teski poslovi, na sve se moralo stizati na vrijeme. Raska pritisnuta bremenom godina i iz teretovana raznim seoskim teskim poslovima, poce se razboljevati. Sve je vise bila vezana za postelju, nego sto bi mogla nesto uraditi. Tako da svi poslovi padose na Muberu koja bijase u poodmakloj trudnoci. Mubera je morala stizati na sve i da sve bude uradjeno kako treba i na vrijeme. Nikad se ni nasta nije zalila, radila je i pomagala bolesnoj svekrvi, i za cudo bozije nista joj nebi tesko, jer su se njih dvije od prvog dana slagale, sto bijese rijedak slucaj u bilo kom drugom kraju. Nedugo za tim Mubera ode u bolnicu i porodi lijepu i zzdravu djevojcicu kojoj dadose ima Amela. Rasla je tako Amela uz nanu Rasku i majku Muberu, sirila rukice kad god bi ugledala babu na vratima, znala je da ce je uvjek obradovati sa nekim poklonom. Bila je to u pravom smislu rijeci jedna fina i cestita porodica. Ali svakim danom nana Raska je bila sve vise i vise bolesna, dolazili hecimi , predlagali lijecenje po klinikama, a nana Raska ni da cuje, neka sinko ako trebam da umrem umrijecu u svojoj kuci govorila bi i nedajuci nikom da vise je ubijedjuje o napustanju kuce i odlasku u bolnicu. Jednog jutra sin Velija zaviri prije odlaska na posao u nanin skromni sobicak i nadje majku mrtvu kako lezi na kaucu. Tuga se useli u Velinu kucu, a i citavo selo je tugovola za nanom Raskom jer su je svi voljeli, bila je pravedna i dobra zene, vrijedna i postena domacica. Pritekose komsije, rodbina i prijatelji u pomoc, te se organizova djenaza i sve prodje u najboljem mogucem redu. Kum Muamer i ovog puta se pokaza kao pravi prijatelj, drug, rodjak i komsija, ispracao je i docekivao svakoga i bio svimja na usluzi sta je god kome zatrebalo. Priblizavala se jesen, a poslovi pristizali, ljetinu trebalo sakupiti, vocke obrati, nesto pokiseliti za rakiju , a nesto za zimnicu, vidjevsi da Mubera nemoze sve sama uze Velija i nekoliko dana neplacenog te tako pomoze zeni da sve urade na vrijeme. Posto Muamer bijase zavrsio sa skupljanjem svoje ljetine i on priskoci u pomomoc svom kumu i rodjaku, kako bi sve bilo obavljeno u predvidjenom roku. I poslije obavljenog posla, zadovoljan Velija vrati se na posao a zena se posveti brizi, odgoju i vaspitanju dijeteta. Ali ne lezi vraze. Selom se pronjese glasine, da se Muamer sastaje sa Muberom, dok je Velija na poslu. Prvo je selo o tom saputalo, pa onda poce sve glasnije i glasnije da se prica i taj haber nekako doprije i do Velije. Dugo je Velija razmisljao dali je to istina ili nije, poznavao je Muamera, a znao je i svoju zenu, ramisljao, crv sumnje ga je svakim danom nagrizao, postajao je sve razdrazljivi, nervoza se uvlacila u njegov organizam, postao je nekak cudan, cutljiv, tih, za ne prepoznati Veliju, pricali su mjestani koji bi ga sreli i za nesto upitali. Kad bi prolazio pored komsija imao je dojam da mu se svi iza ledja smiju. I tok jesenjeg utorka Velija samo sto bijase zavrsio sa pecenjem rakije, opra kazan, opra se udje u kucu obuce se i izadje na avliju. Na avliji je jos stajala pletenka sa tek pecenom rakijom. Nasu jednu casu rakije i samo sto htijede da sjedne ugleda Muamera kako ide sokakom prema svojoj kuci. Zovnu Muamera da proba rakiju, na sta ovaj ne sluteci zaputi se njegovoj kuci. Usavsi u avliju pozdravi se sa kumom i rodjakom i sjede za veliki avlijski sto. Iznese Mubera kafu i nesto mezeta i vrati se svojim kucnim poslovima, na avliji ostase kumovi da razgovaraju. Pijuckali su i razgovarali o svemu i svacemu, a onda se Velija izvinu svom kumu rekavsi da ce se odmah vratiti. Otisao je u kucu i zadrzao se nekoliko trenutaka, a onda sa osmjehom se vratio i sjeo za sto, potegao malo rakije iz case i zapitao. Bolan kume sto me osramoti pred selom . Ne sacekavsi odgovor, izvadi pistolj te ispali dva smtonosna hitca u Muamarove grudi. Mladic pade glavom prema stolu, a Velija ga prodrma, vidjevsi da je mrtav udje ponovo u kucu i svrata povice, Mubera sad si ti droljo na redu i ispali u nju cetiri hitca, zena pade licem prema zemlji, a malena Amela potrca govoreci nemoj babo mamu ubiti nije nista kriva i pade preko mrtve majke placuci. Cuvsi pucnje komsije potrcase prema Velinoj kuci, on uze kaput sa civiluka iz kuhinje i zaputi se niz selo. Neko od komsija pozva i hitnu i policiju i zaista stigli su sto su brze mogli. Rodica Nafa odvede malu Amelu svojoj kuci da dijete negleda ove stravicne prizore. Posto je Velija imao sirok krug prijatelja i poznanika, pricalo se da je vec dugo planirao i pripremao se za ovoj zlocin, te da je preko svojih ahbaba vec bio pribavio dokumente sa tudjim imenom. Tadasnja policija do duse tragala je nekoliko dana i vidjevsi da od Velije nema ni traga ni glasa ko da se umorila i odustala od gonjenja. Ni do dan danas niko nije saznao gdje je i pod kojim imenom se Velija krije. Ostace neopisiva tuga za dva mlada zivota, ostace zalost vijecna u selu za dva vrijedna mijestana, a ostace i tajna koju ponesose sa sobom Muamer i Mubera, koju nikad niko nije mogao dokazati, da li su oni zaista bili u vezi ili je to bio samo plod maste jedne bolesne komsinice.




SEAD MAKAS- RIKI - 07-03-2011 KEBEK
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Priče - Sead Makaš Riki 8 years 7 months ago #27241

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
AMIDJA ENO TVOJ SE AVDO OBJESIO O BANDERU DOLJE POKRAJ IGRALISTA.
SEAD MAKAS- RIKI.
http://www.ezadar.hr/repository/image_raw/11820/large/

Nekako sa jeseni, dok su radovi u polju bili u najvecem jeku , a mjestani zauzeti svojim poslom i brigama u selo doseli od nekuda neki Osman. Bijase mrsav, i malesan pa je vise licio na djecacica nego na odraslog muskarca. Bijase povijen malo u ledjima a kostunjav u licu valjda nesto zbog godina, a nesto zbog bremena teskog rada i zivota koji ga je kroz zivot pratio. Imao je dvije kcerke i zenu. Zena mu bijese krupne gradje i visoka, okrutna i okretna, snalazljiva i vrijedna. Pocese seljani da se sale na Osmanov racun , kako mu zena Tifa moze sa glave pitu jesti. Prica se da ga je cesto znala uzeti u naramak i odnjeti kuci, kad bi ga nasla kod nekog komsije uz rakiski kazan. Volio je Osman da popije, ali nije bio prgav, i nije nikog vrijedjao u picu. Nije se niskim nikad svadjao, ali se cinilo da glavnu rijec u kuci vodi njegova zena Tifa. Tako su bar pricale komsije u selu koje su malo bolje poznavale prilike, ovog bracnog para. Ostace zapamcena i sala na njihov racun, kad bi ih u putu neko nepoznat sreo, pa sa njima se upustio u muhabet, te bi uzgred upitao neko Tifu. Je li Boga ti a ko ti je ovaj mali. Na to bi se Tifa slatko nasmijala i odgovorila. Neznam ni sama, pokupih ga negdje na ulici, pa sad stalno pristaje zamnom i nikako da ga se kotarisem. Osman bi se tad crvenio, a i zacrvenio bi se i taj koji pita shvativsi da to bas pitanje i nebjese na mjestu, ali sta je tu je. Imao je ovaj bracni par i dvije kcerke, dvije prave, pravcate ljepotice . Ne zna se koja bijase od koje ljepsa i pametnija i vrijednija. Bile su obucene uvijek u iste haljinke, a duge crne kose bijahose spletene u pletenice. Za cas se pronjese glasine, kako su u selo pristigle dvije plahe cure, prave ljepotice, a kako se haberi sirili od usta do usta nevjerovatnom brzinom, tako su momci sa svih strana poceli cesce navracati i posjecivati selo. Nerjetko se je znala zametnuti i kavga malo nize Osmanove kuce, a bogami dolazilo i do tuca bijesnih momaka. Svaki momak imao je samo na umu, kako da zadobije povjerenje ovih ljepotica i da osvoji srce jedne od njih. Tako i mladjani Avdo prvi Osmanov komsija, od prvog dana se trudio da privuce paznju djevojaka na sebe. Bijase mladji godinu dana od mladje Osmanove kcerke , koja mu bijase prirasla za srce. Trudio se iz dana u dan da im pomogne, da ih uputi, sve sto bi zatrebalo stajao im je na usluzi. Avdo, sin Abidov bijase malo imucniji i bogatiji momak u selu od ostalih momaka, ali to nikad nicim nije pokazivao, sa svima se fino druzio i pazio. Otac mu Abid bijase posten covjek, vrijedan domacin i veoma mudar i pametan. Bijase organizator svih akcija koje se sprovedose u selu, napravise mjestani put, izgradise vodovod, napravise dom kulture i prodavnice, tako da se stvorise uslovi za bolji i lagodnijei zivot. Pored Abidove kuce bijase i proplanak, niko nikad nije sazno cija je to zemlja bila, mada su mnogi pricali da je to Abidov babo nanijetio da tu bude igraliste i da nikad taj komad zemlje nije htio ograditi, pa se dogovorise mjestani i tu napravise fino igraliste. Skupljala bi se tu omladina, bacala kamena s ramena, igrala lopte, prepricavala razne dogodovstvine i druzili se. A abid bi zadovoljan salio se i sokolio momke, te im uvjek dodijelio i po neki korisatan savjet. Dolazili su mjestani po savjete Abidu, on bi ih sasluso i svakog uputio na pravu adresu. Na tom igralistu Avdo je provodio najvise vremena, nekad nesto citajuci, nekad sutirajuci loptu, a nekad bi slusao price momaka o njihovim ljubavnim iskustvima, i hvalisanju momaka o uspijehu kod raznih djevojaka. Svaku rijec je slusao i upijao sve, dok neko nebi pomenuo njegove komsinice. Cim bi one dosle na tapetu ustojao bi sa zemlje otresao pantolone i pod izgovorom da ima posla isao pognute glave kuci. Na licu mu se vidjela ljutnja i bijes, kako bi najradije lupio tog momka, da mu vise nikad ne naum padnu njegove komsinice. Suzdrzavao se i izbjegavao konflikte, a u dusi je osjecao nekako prazninu, bio je izbezumljen, jer nije mogao nista uraditi da zaustavi momke da se hvala i pricaju o svojimj ljubavnim podvizima. Godina za godinom je prolazila, a Avdo svakim danom sve vise i vise poceo razmisljati o lijepoj Razi i nacinu na koji bi joj prisao i rekao da je voli i da zeli da mu ona postane zene. Cim bi u dvoristu ugledo Razu trcao bi do njene kuce izmisljao razne razloge, samo da je nesto pita i da je vidi. Zelio je da svakog trena bude u njenoj blizini. Svidjao se Avdo Razi, nije da nije, ali Raza je bila pravi alcak, voljela je da zavodi momke, voljela je da ih muci i da njihova srca truje. Igrala se je muskim srcima i osjecajima bas ko da se igra sa dvijema jabukama. Imala je momaka sa svih strana, bila je svijesna svoje ljepote i moci nad momcima, pa je to koristila do maksimuma. Posmatrao je to Avdo svakog dana ljubomorno iz prikrajka. Gledao je danonocno kako momci obilaze Osmanovu kucu, a srce mu se cijepalo od pomisli da Raza drugog voli i ljubi. Znao se je iskrasti iz kuce i sakriti na tresnju koja bijese ispod Osmanove kuce i odatle gledati sta se desava u avliji. Posmatrao je kako se momci svadjaju pod pendzerom koji je prije dosao, a onda bi se dogovorili da pitaju curu sa kim ce, pa onaj ko dobije korpu odlazio bi postidjen, a onaj kojeg cura izabere ostajao bi pod pendzerom. Svakog dana i svake noci to oblijetanje oko njegove kuce dodija i Osmanu, te nabavi negdje kera, kako bi ker plasio momke. A ne lezi vraze, momci pravi alcaci, pa nahrane kera, neki ga pripitome, jer su znali prici mu i prolazili bi nesmetano u avliju. Bilo je i onih momaka sto ih Osman prozva hrsuzima, jer su mu u vise navrata dali keru mesa namocenog u rakiju, pa onako omamljenog kera strpali u sepet i objesili na vrh tresnje. Kad bi ujutru Osman poceo traziti kera bio bi zaprepasten kad cuje njegovo tuzno cviljenje sa vrha tresnje. Posmatrao je Avdo sve momke i sve vise i vise ljubomora je obuzimala njegovo zaljubljeno srce. Mrzio je svakog momka koji se priblizavo Osmanovoj kuci, a pogotovu one koji bi ama i jednu jedinu rijec prozborili sa Razom. Odluci tako da se osveti jednom momku, koji nebijese iz sela, a njega je najvise puta vidio pod prozorom da asikuje sa Razom. I tako sakrije se jedne veceri tu ispod kuce, i dok se momak verao uz merdevine kako bi bio blize Razi zaleti se i obori merdevine, zacu se tup udarac o zemlju a merdevine padose, preko momka. Ne cekajuci da vidi ishod sta ce se desiti sa momkom, preskoci tarabe i uleti u kucu. Dugo je tu noc razmisljao o svemu. Pokusao je da zaspi, pa posto mu san ne htijede na oci, uze neki papiric i nesto napisa, onda opet izadje napolje. Napolju je vec bilo svanulo, pogleda po avliji Osmanovoj , tamo ne bijase ni momka ni merdevina. Vrati se u kucu i bi mu lakse, jer se uvjerio da je momak zdrav i ziv. Ponovo izvadi papiric iz dzepa pa nesto dopisa. Izadje u kuhinju i spazi majku i oca kako kafenisu, pozdravi ih uctivo i opet izadje vani, a onda pogleda u Osmanovu avliju i spazi Tifu kako trckara okolo kuce masuci rukama. Ne cekavsi ni casa, uputi se ka Osmanovoj kuci. Spazivsi ga Tifa placnim glasom upita. Da nisi sinko, koga sinico vidio oko moje kuce, da nisi sta sumnjivo primjetio, nema meni moje mezimice, nema meni moje Raze, ne znam ni gdje je ni skim je. Kad to cu Avdo obori glavu, suze mu navrijese na lice, nije vise slusao sta prica Tifa zaputi se pravac na igraliste. Ne prodje mnogo vremena kad u kucu Abidovu utrca placuci i pomazuci rodica Devla i jedva dolazeci do daha, poce da govori. Amidja, amidja eno tvoj Avdo dolje kraj igralistas objesio se o banderu. U kuci zavlada muk, tisunu narusi bolni jecaji majke Mejre. Abid ne mogase ni jedne rijeci prozboriti, skupise se mijestani, komsije i rodbina, selom zavlada neopisiva tuga. Policajci koji skidose Avdu sa vijesala, pronadjose cedulju na kojoj je pisalo. Halali mi Razo nisam mogo podjeijeti da gledam da te drugi, grli i ljubi, a ja te volim. Osta vijecna tuga u selu, osta ova istinita prica i osta zal za ne uzvracenom ljubavi, kao svijedok i opomena za sve zaljubljene.


SEAD MAKAS- RIKI.
Last Edit: 8 years 7 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Priče - Sead Makaš Riki 8 years 7 months ago #27306

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
BIJELASNICI U POHODE
Sead Makas u Ponedjeljak, Mart 14, 2011 u 7:31 poslije podne

U potrazi za predahom i trenutcima lijepog odmora , moja tri ahbaba Mustafa, i dvojica Hasana, predlozise mi da podjem sa njima u pohode Bijelasnici.Bez razmisljanja dadoh svoj pristanak, te do utancine isplanirasmo i dogovorismo odlazak.Sutredan osvanu lijep i suncan dan, bas onakav kakav smo i prizeljkivali. Mustafa iz Sarajeva krenu sa Hasanom hadzijom , te usput negdje izmedj Blazuja i Hadzica pokupise i mene , te se uputismo Hasanovoj kuci gdje nas je sa nestrpljenjem ocekivao nas dragi prijatelj inace po struci magistar masinstva Hasn Spahic.Tako se cetvorka prijatelja uputi ka vrhovima Bijelasnice.Vozili smo se uskim makadamskim putem , koji je vise licio na kozju stazu , nego li na put , koji vodi ka ovoj ljepotici.Auto se cimalo poskakivalo, upadalo u koje kakve rupe i prelazilo preko kamenja. Unutrasnjost auta bijase natrpano , nekim predvetima i vrecama , te uzorcima travki razni, pa je svo auto mirisalo na pokoseno sijeno. Vozili smo se cutke, svako od nas je bio zaokupljen svojim mislima. Ponekad bi Mustafa narusio tisinu kasljucajuci. Ponekad bi onako bocnuo nas nekim svojim satiricnim prilogom , na koji bi se mi slatko nasmijali , a onda opeet zacutali i nastavili voznju , koja je licila na sve osim na udobno putovanje.

Mujo se nije odvajao od svog fotoaparata , slikao je kroz prozor auta , sve sto bi mu se ucinilo , lijepim za oko. Biljezio je i najmanji detalj ove ljepotice.- Svako od nas je imao nesto u planu.

Mustafa da obidje stecke.

Hasan da pronadje Brekinje.

Hadzija je tragao za travkom , koja se pojavljuje samo na bijelasnici i to u ovo vrijeme godine.

Jedino mene je mucila misao , da ne pokupim koju gljivu otrovnicu, posto sam slab poznavaoc gljiva.

mislio sam u sebi. Bracu samo one gljive koje sam kao djecak brao u sumarcima , u svojim rodnim Kukavicama.

Mujo je palio cigaretu za cigaretom, valjda je na taj nacin hto sakriti neurozu od nas. Uvlacio je duboko dim od cigarete , netrpcuci gledajuci kroz prozor automobila , da mu slucajno sta nebi promaklo. Penjali smo se ka vrhu Bijelasnice, auto je stenjao , pod teretom , netrpanim raznim predmetima, a i mi nismo bas bili lagani. Prolazili smo kroz prekrasne predjele planine, gledajuci cas sumu, cas proplanke na kojima su se vidla stada ovaca.

Mustafa je zadovoljno skljocao aparatom i pregledao svaku sliku , poslije napravljenog snimka.

Vozeci se po veoma losem putu , stigosmo na proplanak , gdje se vidjela jedna cesma.Hadjija zaustavi auto, da malo bolje razgledamo okolinu i protegnemo noge , koje pocese trniti od neudobne voznje.

Cim izdjosmo iz auta i uputismo se ka drvenom koritu , koje je nekad neko davno sagradio te postavio komadic cijevi na izvor sa hladnom i zdravom vodom.

Prema hazinom kazivanju, tu je nekad davno doselio neki Suljo, te sagradio ovu cesmu, da bi dolje ispod ceste, pokaza nam hadjija rukom sagradio kucu, a onda tu pozvao i ostalu svoju bracu i amidje i onda pocele da nicu kuce i eto nastalo cijelo naselje.

Na ovim prostorima zivot se miojenja vremenom, rece nam hadzija sa osmjehom.

Cijelo to vrijeme Mustafa nije prestao da skljoca svojim fotoaparatom.

Sunce je przilo sve jace i jace, a primicalo se podne. Dvojica Hasana se zgledase, te se pripremise da uzmu avdest i da tu klanjaju podne namaz. Mustafa i ja za to vrijeme , prosetasmo , po poljani.

Slusao sam ne trepnuvsi okom , jedan Muistafin po duzi monolog , o ovom kraju, o ljudima , o zivotu na planini, o izvorima zdrave , vode, o hladnoci i suncu u ovim selima. Slusao i divio se Mustafinom , poznavanju prilika u ovim mjestima. Poznavao je Mujo ljude u dusu, znao je kako ih raspoloziti, znao kako im prici , i na koji nacin sa njima zametnuti razgovor.

sjecam se kao da juce bijase.

kazo mi je.

Slusaj Riki . Ovdje dobrom covjeku su vrata uvjek otvorena, za za hrdjave ljude, vjeruj da ovdje mijesta nema.

Nas razgovor prekidose dvojica Hasana. Pozvase nas da dodjemo do auta.

Vreme je, veli Hasan da krenemo.

Imamo mi jos dosta ne zavrsenog posla. Rece onako , samo da bi bilo sta kazao. Jer zaista u ovoj prirodnoj ljepoti , suvisno je bilo sta govoriti. Udisao sam cist zrak i molio boga da se sto prije docepam sume i da naberem vrecu gljiva.

Udjosmo cutke u auto , zacu se brujanje motora i polahko krenusmo ka vrhu planine.

Srecom pa voznja ovog puta nebijase puno duga. Mustafa sav srecan jos iz daljine ugledao je proplanak na kom bijahose stecci.

Kud god idete idite sa bismiletom . Izusti Mustafa.

Ostace mi nejasno , zasto je to rekao. Zbog cega li je to izgovorio, pitao sam se u sebi.

Valjda zbog postovanja , prema ovoj ljepotici, prema steccima, prema ljudima, prema hodoljublju, lomio sam se u sebi, razmisljao i sam sebi postavljao pitanja i davo odgovore.

Cim se auto zaustavi iztrca , Mujo iz auta i pohita prema steccima.

Prilazio im je tako obazrivo i pazljivo, zastajao kod svakog stecka, milovao kamen. i kao da je htio sa svakim od stecaka, da nesto promuhabeti, da nesto kaze.

Vadio je aparat slikao , pa onda opet zagledao u stecke.

Posmatrali smo ga cutke .Obisao je svaki stecak , onda pogledao na sat i rekao . Vrijeme je idemo momci dalje.

Bijase mijesec ramazana, pa je Mustafa o svemu vodio racuna.

Znao bi kazati i ovo.

Ni sekundu prije , ni sekundu kasnije, vec tacno u ono dato vrijeme.

Znao sam na sta misli. Htio je da sve obidjemo i da dvojica Hasana stignu kucama na vrijeme , radi iftara.

Krenusmo uskim puteljkom prema sumi, auto je bilo taman toliko da , je obuhvatilo citavu sirinu ceste, ako se to moze nazvati cestom.

Srecom pa voznja nebijase duga, ali sam od treskanja i cimanja imao osjecaj da se mi utroba ispasti iz mene, koliko je ta voznja bila neudobna po tom puteljku.

Zaustavismo se na nekom manjem proplanku. Krenusmo malo dublje u sumu i onda se hadzija naglo zaustavi i cucnu.Nismo u prvi mah znali o cemu se radi. podi ze se i sa osmijehom rece.

Za nas dvojicu , nema vece srece, nego kad pronadjemo ovu travku.Pazljuvo je otkide i pokaza nam je uz objasnjenje koju bolest lijeci. Iduci sumom , naidjo smo i na zrelu Brekinju , te se dadosmo svi u berbu.

Slusao sam pricu i savjete Hasanove, koje nam tada dade , o travkama i ljekovitom bilju.

Pazljivo sam slusao svaklu njegovu rijec, ponekad bacivsi pogled na hzdziju i Mustafu , koji su kao dijecacici u skoli slusali Hasanovo izlaganje o lijecenju raznih bolesti ovim biljem.

Nisam mogao da vjerujem svojim usima, koliko samo znanja posjeduje , ovaj zaljubljenik u prirodu i ljekovito bilje. Znao je tacno koja travka, koju bolest lijeci. Govorio i objasnjavao o svakoj ubranoj travci. aSvakom cvjeticu na livadi kao da je tepao , kas da je htio neku lijepu rijec da kaze.

Iduci dalje sumom , na idjosmo na jedan brezuljak , a na brezuljku vidjesmo staricu kako napasa svoje stado ovaca. Pozdravismo je i htjedosmo proci , ali iskusno oko novinara i knjizevnijka Smajlovica, primjeti dfa nana nesto plete neobicno za nase oci. Zastade, pa je seretski zapita.

Jeli nano boga ti koliko ti je godina. Pitao je samo tek tako , da bi zapoceo razgovor.

Mnogo bogami, odgovori nana sa osmjehom.

Akoliko imas ovaca.

Puno veli kratko nana.

A sta to pletes .

Moj sinak ovdje su zime duge i ostre, pa pored dzempera i carapa mome, muzu pletem nakurjak

Shvatismo o cemu se radi , i svi kao po dogovoru prsnusmo u smijeh.

Akoliko si ih do sada isplela.

Pogleda ga nana , pa zamahnu stapom. Mustafa vidjevsi da je djavo odnio salu , poce malo smirenijim topnom , da objasnjava nani.

Znas nano mislio sam jel ti to pletes da prodajes, posto ovdje dolaze mnogi stranci i turisti. Vidjevsi da je uspio da smeksa nanu, prije nego sto mu ona odgovori izvadi aparat i slika zena.

Ne prodajem ja to sinak. To pletem samo jedan i to svom covjeku. Pozdravismo nanu i krenusmo dalje puteljkom , a Mujo zadovoljan sto nije pokupio tojagu po glavi rece.

Ma ovdje bi pletenja nakurjaka bilo unosno zanimanje.

Na ulazu u gusti sumu se razdvojismo i dogovorismo da se tu okupimo, po zavrsetku branja gljiva.

Posao je svak na svoju, stranu. Ja sam isao sve dublje i dublje kroz sumu. Nalazio sam mnoge vrste gljiva, brao sam u vrecu one za koje sam mislio da nisu otrovnice. Kupio sam rujnice, suncanice, vrganj, lisicarke , i malo po malo vreca se je punila , i u trenutku kad sam razmisljo da se vratim ugledah proplanak, a na proplanku starca kako cuva ovce. Odlucih da odem do njega. Pozdravih ga uctivo, upitah nesto bez veze , da bih samo zapoceo razgovor.

onda mi u oci zaoade jedan oveci kamen, poput stecka , sto bijase na sred tog proplanka.

Deda sta ovaj kamen prestavlja . Upitah.

E moj sinak , duga je to prica.

Vidis ovo selo , i u selu onu kucu na kraju , pokazuje mi deda stapom kucu koja se lijepoo vidjela iz daljine.

Vidim . Odgovorih.

Eu toj kuci je zivjela djevojka Mevlija. Pa posto su je njeni htijeli udati za bogatog nekog bega iz drugog sela, napravili su svadbu. Posto su svatovi slavili i veselili se u avliji , cekajuci da povedu mladu u svoje selo, ona se iskrade i sa svojim momkom , koji bijase siromah puki, pobjeze prema ovoj sumi. Kako su bijezali, neko od prisutnih ih primjeti i javi ostalim svatovima, te se svatovi dadose u potjeu za bjeguncima. Vidjevsi da nece moci uteci , goniocima, Ibro momak od Mevlije izvadi handzar i zabode ga u srce Mevliji , te onda to uradi i sebi. Padose dva mlada tijela jedno pored drugog tu bas na tom mijestu . Prica se da su tu i zakopani , i da su im mjesto nisana , mjestani postavili tu ogromnu stijenu, zavrsi djeda svoju pricu.

Ponudih ga cigaretom , nerazmisljajuci. Pogleda me ostro starac pa rece . Kako te nije stid , znas li da je ramazan. Izvinuh se dedici i rekoh da sam bolestan i da nepostim ovaj mijesec, slagah starca samo da ga oraspolozim. Smiri se malo djedica pozdravismo se i ja krenuh svojim putem, razmisljajuci kaku sam glupost sa cigarama napravio. A i ako vec dugo vremena nisam puisac , uvjek sa sobom nosim cigarete, da bih po nekom ponudio da zapali. Stigoh na odrediste, gdje su me cekali moji ahbabi. Bili su vec poceli brinuti za mene da nisam zalutao. Sjedosmo u auto i cutke , krenusmo prema Hasnovoj kuci. Cim smo stigli Haso se dade u pripremanje iftara u cem smo mu sve trojica pomagali. Posto zavrsismo sa iftarom krenu smo svak svojoj kuci.

Hasan SPAHIC
Mustafa Smajlovic
Hasan
Hasan

Proplanci Bijelasnice, gdje nana napasa svoje stado.

Stecci na Bijelasnici

Cesma u Umoljanima

Ljekovito bilje i gljive

Prippremenje iftara .
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Priče - Sead Makaš Riki 8 years 6 months ago #27392

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
DJEVOJKA SA FEJZBUKA
Sead Makas u Ponedjeljak, Mart 21, 2011 u 7:30 poslije podne

Boro je bio jedan od uticajnijih , imucnijih i bogatijih gradjana.Ali nicim se nije razlikovao od ostalih komsija i prijatelja, bio je susretljiv i drag covjek, voljan da svakome pomogne koliko je mogao. Bio je omiljen od strane ljudi gdje god bi se poj...avio . Ljudi su ga cijenili sto zbog njegovog visokog obrazovanja i polozaja na kom je radio, sto zbog njegove pameti i dobrote prema svakom covjeku.Njegova zena Lepa, ne samo sto je nosila to ima , vec je zaista i bila lijepa , draga pametna zene, vesele naravi i uvjek spremna na salu i da pomaze drugima. Imali su dvije kcerke mladju Jasnu i stariju Vesnu . Djevojke idose u skolu, bijahoce dobre ucenice i veoma omiljene drugarice medju svojim vrsnjacima. Obadvije su bile izuzetno lijepe, pa su imale i vise simpatija medju svojim prijateljima, na cemu bi im po malo i zavidile njihove drugarice.A one opet sbijale bi salu na svoj racun i na racun dijecaka , koji bi pokusali da im se priblize . Roditelji su se trudili da udovolje svakoj zelji svoim kcerkama . Mladja Jasna imala je cetrnaest godina a starija Vesna imala je sedamnaest godina i vec je ramizljala o svom buducem skolovanju i o organizaciji bubuceg zivota. Obadvije sestre su bile probirljive , pa su nosile naj bolju i naj skuplju garderobu. imale veci dzeparac od ostalih vrsnjaka . Isle bi na ljetovanje i zimovanje tamo gdje bi one zeljele. A za uzvrat dobrim roditrljima one su bile dobre ucenice i veoma lijepo vaspitane djevojke. Nisu bile lukave, pa sve sto bi imale djelile bi sa svojim prijateljima . Cim u grad stigose prvi mobilni telefoni , roditelji im kupise na poklon i obradovase svoje mezimice sa tom malo do tada cudnom za njih napravom . Dani su proticali uobicajno. Djevojke su vrijeme provodile u ucenju i druzenju sa svojim vrsnjacima , kao i povremenim izlascima u kino , slasticarnu i po nekad u obliznji klub na igranku. Jednog jutra u skoli Vesna od svojih prijateljica saznnade , da su pristigli u grad racunari. Bili su to prvi racunari koji su stigli u taj grad . Svako je od mladih naravno imao zelju da se pohvali i da ima u kuci tu cudesnu spravu, taj prozor u svijet. Tako da je Vesna pozljivo slusala razgovor svojih prijateljica o racunaru, o internetu i o mnogim pojedinostima , koje ova mocna naprava pruza. Vesna saznade da ce njene prijateljice jos danas kupiti kompjuter , ali nije nista govorila, samo je slusala i smijekala se i pocela razmisljati da nebi bilo lose da i ona ima tu cudnu spravu. Cavrljale su djevojke o svijetu, filma, mode, muzike, o catovima , o poznanstvima sa novim prijateljima sirom svijeta , cavrljale o momcima koje ce upoznati , i igrati se sa njima, pricale o majlovima . o razgovoru u zivo sa ukljucenim kamerama , pricale bi o svemu sto bi im palo na pamet, smijale se svakoj toj ideji i glupostima , koje su lupetale , sta bi koja od njih zeljela da proba na toj cudeswnoj spravi. Pricale su o stvarima o kojim se njih i nije trebalo ticati , ali ta mladalacka radoznalost i zelja za sto vecim upoznavanjem sprave bila je jaca od njih. Cekale su jedva da se nastava zavrsi pa da se daju u kupovinu racunara. Vesna je imala isto zelju da se sto prije natava zavrsi . Htijela je i ona da u svom domu ima racunar. Tolikjo je bila zaokpljena mislima , da ostatak nastave u opste nije , ni pratila , vec je razmisljala, kako da kaze roditteljima , i kako da dodje do kompjutera. Zamisljala je sebe kako sjedi duboko zavaljena u udobnu fotelju, ispred nje prozor u svijet , a ona sa upaljenom kamerom , naoruzana slusalicama i mikrofonom razgovara sa mladicem, sa princom na bijelom konju, sa deckom koga je zamisljala u svojim snovima. Po zavrsetku nastave , pozuri pravo kuci , ma da joj to nije bilo uobicajeno. Prije bi sa svojim drugaricama odsjela u obliznjoj slasticarnici, pojela kolac ili popila sok, malo cavrljale o svemu a tek onda isla kuci. Bi to cudno i njenim drugaricama, ali joj nista ne rekose. Po glavi joj se motala jedna, jedina misao, kako tu zelju saopstiti roditeljima. Odakle da pocne sa tom pricom. Pa posto joj nista ne pade na pamet, odluci da svoju zelju podjeli sa mladjom sestrom koja tek bijase stigla iz skole. Mjadjanoj Jasni se ideja ucini veoma dobrom i korisnom i dade svoj pristanak, pa da zajednickim snagama umole roditelje da im jos danas kupe racunar. I cim roditelji stigose sa posla, djevojke se dadose u obradjivanje rositelja uz obavezno umiljavanje i mazenje. Posto roditelji , nemadose vise kud , pristadose da poslije rucka , odu u kupovinu te mocne sprave . Samo je jos trebalo , da padne dogopvor , gdje da se kompjuter postavi i odredi raspored koristenja izmedju sestara. A posto je mama Lepa bila dobar informaticar , pomaga ce im povremeno i pokazivati sve ono sto ih bude interesovalo. Tako da odluka pade da instaliraju kompjuter u Ve4sninoj sobi i da imaju svi pravo koristenja. pa se napravi i interni plan koristenja kompjutera. I vec iste veceri u Vesninoj sobi bijase postavljen sto , instaliran kompjuter, sa svim mogucom , pratecom opremom. Mama Lepa je upozoravala kcerke na neka mijesta , koja one nebi ni trebale ni smijele odlaziti na netu , niti da njih takve stvari trebaju zanimati. Kcerke su slusale sta majka ghovori i potvrdno klimale glavom. Pa im tako mam Lepa pomenu i nesto o novonastaloj mrezi za spajanje ljudi zvanoj Fejzbuk. Ucini se to sestrama veoma dopadljivo i zamolise mamu da im otvori profil na toj mrezi. MamaLepa to prihvati sa zadovoljstvom, pa svojim mezimicama za tren oka otvori profile, doda njihove slike, i najednom pocese da pristizu zahtijevi za prijateljstvo i znanih i neznanih ljudi sa svih strana svijeta. Prvih dana sve je bilo u najboljem redu i uobicajeno, djevojke su vrijeme provodile , uceci , pa po malo po nekad i otise na internet, ali nikakve se promjene nisu mogle uociti kod djevojaka . Sve je bilo u naj savrsenijem redu. Jednog dana Vesnina prijateljica Ana , isprica Vesni, kako je pronasla , mnoge momke , na catu, te da je otvorila i skype , i jos neke mejlove, a da vrijeme ubija igrajuci se na netu kartaskih igara, sa raznim ljudima iz cijelog svijeta. Predlozi tako Ana , da podje kod Vesne , ako nema nista protiv i da joj ona instalira neke od programa , kako bi imala sto bolju i brzu komunikaciju sa ljudima. Vesni se ova prica dopade , i bez pogovora prihvati Anin predlog uz zahvalnost prijateljici koja zeli da joj pomogne. Cim stigose Vesninoj kuci, Ana u maniru velikog znanca i poznavaoca igrackih vjestina uroni u svijet kocke i kockara, te se nadje u drustvu slojeva ljudi raznoih profesija i zanimanja, a najvise njih bijase iz svijeta ,,droge i kriminala ranih vrsta. Iz dana u dan sve vise Vesna je upadala u svijet kocke , upoznavala razne ljude , pocela je da izostaje iza skole, redjali su se neopravdani casovi, ocijene su pocele da slabe , a Vesna je sve vise izgledala zabrinutija i svakim danom se na njoj mogle uociti mnoge promjene. Bila je razdrazljiva, umorna, pospana , nije vise imala onako lijep pristup ni u skoli ni u kuci, ni prema roditeljima ni prema drugaricama pocela je da se drugacije ponasa. Mnogi su govorili da se zaljubila, pa procice je to . Isto misljenje imali su i Vesnini roditelji. Nisu puno obracali na Vesninu trenutnu situaciju i stanje kroz koje je prolazila. Vesnu je mucila samo jedna misao, kad ce ponovo da bude za stolom sa deckom kojeg je tek upoznala na netui. Mislila je kad ce biti sa njim na Skype , pa joj je dodatnu nervozu unosila i sestra i mama i tata kada bi po raspredu htijeli da koriste svoje vrijeme na racunaru. Zbog toga je Vesna odlucila da sa Duskom razmijeni i broj telkefona . kako bi primala poruke. Ovaj se nije dvoumio , prihvatio je Vesninu igru objerucke, i vec istog dana joj predlozio sastanak. Rekao je. Dolazim u tvoj grad sluzbeno, pa eto ako si voljna da popijemo kafu negdje i malo popricamo . Glasilo je u poruci. Vazi. Napisala je Vesna. Kad stignes nazovi. cekam te . Glasio je drugi dio poruke. Ne samo da je Dusko bio iz istog grada, vec je poznavao svaki cosak, svakui , ulicu, i svaki kut. Najvise je obilazaio skrivena mjesta , gdje su se okuljali narkomani , skitnice, beskucnici i kriminalci svih vrsta. Znao je svaki taj kutak grada. Znao svaku razrusenu i napustenu zgradu u gradu. Nije proslo dugo vremena , a zazvonio je Vesnin telefon. Bio je to on. Stigao sam , nadjemo se na uglu kod restorana. Luna. O ok , pa to je blizu mene. Cvrkutla je Vesna , sa drugre strane, dolazim za nekoliko minuta. Za to vrijeme Dusko je nervozno setao ispred obliznje prodavnice, gore , dolje, bacajuci pogled na obadvije strane . sto nebili vidio Vesnui, a sto u strahu da ga ko poznat nebi sreo i upropastio mu plan. Palio je nervozno cigaretu i imao jednu misao da sto prije Vesna stigne. Bio je srecan kad je vidio Vesnu kako brzim korakom grabi prema zakazanom mijestu. UZ pozdrave i poljubce i izmjenjenih nekoliko rijeci , uputise se u obliznji restoran., Narucise kafu, mal nesto cavrljali, a Dusko je nervozno pogledao na svoj sat, kao da mu se negdje zurtilo , i kao da ce negdje zakasniti. Mucila ga je pomisao da ga ko slucajno nebi nasao i prepoznao u tom restoranu. Ja Vesna imam jedan vazan sastanak rece. Bio bih ti zahvalan kad bi posla samnom, trajace veoma kratko rekao je , a prije toga moram pogledati jednu zgradu, gdje namjeravam kupiti stan i poslovni prostor i radi tebe se preseliti u ovaj grad. Slusala je Vesna sa divljenjem njegove rijeci, nasmjesila se rijesivsi da podje bez razmisljanja sa njim. Na obliznjem parkingu stajase Duskovo auto. Posto udjose u Auto Dusko , upali auto i poveze Vesnu gradom , nekuda tamo gdje Vesna nikad nije ni sanjala da ce da stigne. Vozili su se cutke, slusajuci muziku sa radija. Kad stigose pred jednu zgradu koja bijase u izgradnji, Dusko predlozi kratak obilazak, a Vesna cutke krenu za njim. Cim zamakose u unutrasnjost zgrade , Dusko je povede do mracnih podrumskih prostorija, gdje bijahu , prostrti, kartoni, rabacane novine i komadi raznog namjestaja, flasa, igala, smrdjivih duseka i jastuka. Djevoja otvori usta da nesto kaze, ali je snazna ruka Duskova zgrabi . drugom rukom joj zatvori usta, te poce da joj cijepa odjecu sa nje. Obori nemocnu djevojku na pod, i poce da je siluje. Plakala je molila , preklinjala Vesna, dozivala u pomoc, a to je mnogo ljutilo Duska, pa je kao razjarena zivotinja samarao Vesnu i udarao je svim i svacim po tijelu. Posto je ponovio siulovanje u nekoliko navrata , pogledao je sklupceno i nemocno tijelo djevojke , koja je grcala u suzama , gola lezeci na vlaznom i hladnom kartonu. Uzeo je jedan od jastuka koji se tu nadjose , okrenu djevojcinu glavu i poce sve vise i vise da joj pritisce glavu jastukom. Kad je djevojka klonula glavom i kad se uvjerio da je djevojka mrtva , izasao je iz zgrade i upuitio se kuci. Zabrinuti Vesnini roditelji vidjevsi da im kcerka ne dolazi iz skole kuci, pozvase , njene prijateljice, ali kad ove rekose , da Vesna nije dolazila u skolu, dadose se u potragu i obavjestise o svemu policiju. Poslije dva dana traganja, neki beskucnik, pozva policiju i rece da se u podrumu nalazi tijelo dujevojke .. Nastala je neopisiva zalost u gradu, a istodobno i potraga za pociniocem ovog gnusnog zlocina. Pogledan je svaki dosije svakog kriminalaca u gradu , ali rezultata nije bilo. Taman kad se mislio da ce se kriminalac izvuci i ostati nekaznjen, iskusnom inspektoru , pade na pamet , da pregleda Vesnin racunar i pokusa nesto pronaci. Dugo su tehnicari pregledali racunar i na kraju pogledase i sve poruke , koje su ostale u racunaru. Put ih je vodio do izvjesnog Duska. Gledajuci i provjerajuci ip adresu saznasu, saznase i gdje stanuje , a zatim pronadjose i njegovu sliku koju je Vesna kradom od njega napravila svojom kamerom za vrijeme druzenja na skype. Tako da su sad imali sve o nejemu, ali ne i dokaze da je on pocinilac zlodjela. Uputi se iskusna patrola na Duskova vrata, gdje ih on doceka sa osmjehom. Pitajuci. Kako vam mogu pomoci. Posto se dugo opirao i branio da ne pozna , nikakvu Vesnu, te u toku ispitivanja stotine puta mijenjao iskaze , odlucise inspektori da pregledaju i njegov racunar. bili su ne malo iznenadjeni kad su , nmaisli na slike jos tri djevojke , koje je ovaj kriminalac , pocinio , u drugim , krajevima zemje a na slican nacin. Pronasli mnoge adrese i mnogo slika koje je Dusko imao u planu da likvidira i siluje . Iskusni inspektor dade znak glavom , da mu stave lisice na ruke i povedu ga u stanicu. Na Vesninu sahranu pristizale su rijeke gradjana, sa svih strana. Svi su htijeli da odaju posljednji pozdrav djevojci, koja bijase zrtva kriminalca, koja naivno i olako prihvati poznanstvo i prijateljstvo neznanog covjeka. Pokraj kovcega sa tijelom stajase skrhani od bola Vesnini roditelji i sesta. Suzne oci i grcevi na licu sve su govorili. Nije bilo vise radosti u njihovim srcima, niti u domu . Nije bilo onog veselog smijeha i pijesme koja se cula iz Vesnine sobe. Za cijeli zivot njihov , nasatao je mrak i muk . Ostala je neopisiva zaloost za mezimicom koja je svoju naivnost platila zivotom. Ova prica osta kao opomnena , drugim djevojkama lakomislenim , da ne odlaze na zakazane sastanke sa nepoznatim prijateljima sa neta. Opširnije
Od: Sead Makas






HVALA TEBI MOJ FEJZBUKU

OD KAD SAZNAH , ZA TAJ FEJZBUK.

JARANICE MOJA MILA,
...
PRONASLA SAM STO MOMAKA,

A DO JUCE SAMA BILA.

U NEBESA DIZEM RUKU

HVALA TEBI MOJ FEJZBUKU.

STO PODARI SRECU MENI

HOCE SVAKI DA ME ZENI.

SVE IH VARAM, SVE IH LAZEM

SVAKOM ISTU PRICU SLAZEM,

NAIVNI SU SEETRO JOJ

A MENI SU SAMO BROJ.

ZOVU NA SKYPE

ZOVU NA CAT SVAKOG TRENA

NE ZAPAMTIM SVIM IMENA,

NEKAD ZEZNEM SAMU SEBE

AL ZA ME SU ONI BEBE.

RADIM OD NJI SVE STO HOCU

MA MUNTAM IH DANJU NOCU

PREKLINJU ME KUME MOLE

ZBOG MENE CE DA OBOLE.

SEAD MAKAS -RIKI.
Last Edit: 8 years 6 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.
  • Stranica:
  • 1
  • 2
Moderators: ponekad ovdje
Time to create page: 0.164 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version