Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me
  • Stranica:
  • 1
  • 2

TOPIC: Priče - Sead Makaš Riki

Odgovor:Priče - Sead Makaš Riki 9 years 4 months ago #27516

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
ŠVABICA
Sead Makas Ponedjeljak, Mart 28, 2011 u 5:58 poslije podne


Dugo cu jos dugo pamtiti taj Petak 29 juni sedamdeset i neke godine. Sunce je przilo toga dana, kao nikad do tada, a ja sam imao u rukama rijesenje od godisnjeg odmora, koje je glasilo od 1 Jula. Napustio sam ustanovu u koju sam radio da bih platio sve ...racune, kupio neke sitnice, obezbijedio se cekovima i krenuo na zasluzeni odmor. Sve sam vec odavno poceo da pakujem i uvjek bi provjeravao da sta nebi zafalilo. Posto sam u gradu zavrsio sve poslove, odlucih da odem na zeljeznicku stanicu, da se raspitam o redu voznje i ujedno posjetim rodicu Nuru koja je radila na salteru za izdavanje karata. Isao sam polahko ne zureci ni kamo, i u sebi ponavljao onu staru narodnu, kako je dug veoma los drug i da sam ja sretan sto na vrijeme izmirujem sve svoje obaveze. Na platou stanice uvjek bih se zadrzavao malo kod fontane, bacivsi novcic za srecu, pa onda gledao ribice kako se brckaju u bistroj kao suza vodi, dok ih polijevaju kapljice vode iz mlaza fontane. Sapirao sam ruke po ko zna koliko puta, igrajuci se sa kapljicama vode, koje bi me prskale po licu. Pored mene su prolazile kolone ljudi, svi su nekamo zurili, neko na voz, autobus, neko na tramvaj, samo meni se nikamo nije zurilo, uzivao sam igrajuci se pokraj fontane. I kad mi se ucini da sam se od silnog igranja umorio, odlucih da sjednem na stepenice koje su vodile ka unutrasnjosti zeljeznicke stanice. Taman kad sas sjeo ugledah jos iz daleka, da prema meni ide ljepotica, poput vile. Zena carabne ljepote. Nisam bas imao bog zna kakvo iskustvo sa zenama, ali mislim da nema muskarca koji nebi pozelio imati ovu ljepoticu, mislio sam u sebi i gutao pljuvacku. Kako mi se priblizavala, cinilo mi se da mi se izmice tlo pod nogama, da cu se srusiti. Gledao sam tu djevojku neopisive ljepote, preplanulu od sunca, lijepa njena kosa prekrivala je ramena, njena tijesna haljina ocrtavala je sve obline njenog tijela. Boze, o moj Boze, ponavljao sam u sebi dok mi se priblizavala, Ovo mora da je vajar vajao ili je Bog za sebe stvorio, mislio sam u sebi. Poceo sam da drhcem, ne znam zbog cega . Znojio sam se sve vise, sto od vrucine, sto od djevojke koja stade na stepenicama tik uz mene. Gledao sam u nju, pratio svaki njen pokret, zaustavio sam na trenutak disanje, kako bi oslusno tisinu, i cuo njeno disanje. O Boze samo sam to u sebi ponavljao, ovakvo stvorenje se radja samo jednom u sto godina, mislio sam u sebi. I taman kad sam mislio da ce neznanka otici, ona se okrenu i upita me: "Izvinite putujete negdje". Nisam znao sta da odgovorim. Nasla me je zatecenog. Obrazi mi se zacrvernise, ruke pocese da drhcu sve vise. Vidla je da sam toliko zbunjen, pa se samo kratko nasmijala i upitala. Jesili odavde. Jesam odgovorih kratko. Divan je tvoj grad rece. Ja svake godine posjetim ovaj grad, prije nego sto odem na neku plazu na Jadranu. A odakle ste Vi? Skupih snage i upitah je. Ja sam iz Franfurta, inace sam profesor stranih jezika, pa tako i govorim i vas jezik pored jos nekoliko rece i nasmija se. Poceo sam da upijam svaku njenu rijec, poceo da gledam u njene oci, koje su odavale cisto zadovoljstvo zene, svijesna svoje moci, da moze zavesti svakog muskarca i da ce svaki podleci njenoj ljepoti carobnoj. Pricala mi je jos nesto, ja je vise nisam cuo. Zamisljao sam ovu vilu u svom narucju, kako je ljubim, i milujem, kako joj mrsim kosu kako dodirujem te cvrste bujne grudi, koje su u meni stvarale neodoljivu zelju. Vidjevsi da sam nekamo odlutao, neznanka pogleda na sat, pa umene i upita. Gdje Vi provodite ljeto? Ja sav srecan sto mi to pitanje postavi, poceh da joj biflam ko iz rukava, o svojim provodima ljeti na moru, a onda uzgred pomenuh da i ja sutra idem negdje na Jadran. Zasto sutra? Sto mozes uraditi dnas ne ostavljaj za sutra, rece. Eto mogao bi mi praviti drustvo. Pogledao sam u nju, pa onako zbunjeno rekao. Pa nemam ni prtljaga, niti bilo cega spremnjenog za ljetovanje. Nemam ni ja. Rece kratko. Sve se kupi i nabavi za tren, smijeseci se rece. Krv je kljucala u mome tijelu, kad me je pozvala da idemo do restorana na kafu. Iduci prema restoranu pruzi ruku i rece, ja sam Greta. Riki rakoh kratko, a u glasu mi se osjetila neka ne sigurnost. Usavsi u restoran, nadjosmo mijesto u cosku , porucismo pice i dok je konobar, donosio pice, ja se sjetih da imam veoma malo novca u gotovini kod sebe, sto nebi bilo dovoljno ni da platim pice. Izvinuh se neznanki, sa izgovorom da idem u toalet i brzo sjurih do saltera na kom je radila moja rodica Nura. Na brzinu pozdravih je i rekoh da sam u problemu, te joj nekako proturih cek, da mi ona unovci. Znao sam da cekovi sporo lijezu i da ako ih trosim negdje na strani, nece za dugo biti proknjizeni, a imao sam i nesto novca na banci, te sam se bio osigurao za ljetovanje. Vrativsi se u restoran, sjedoh pokraj neznanke u koju su svi muski pogledi bili uprti. Jer takva se ljepota slabo gdje moze sresti. Bio sam srecan , sto sam u njenom drustvu i sto razgovaram sa ljepoticom koju bi svaki muskarac pozelio i svaki su mi tada zavidjeli i zeljeli da budu na mom mjestu. I idemo li skupa na more, glasilo je njeno slijedece pitanje. Idemo odgovorih , kratko i pogledah u sto. Ma ti si pravi momak znala sam ja rece. U grudima mi srce toliko zalupa, da sam mislio da ce iskociti na te njene rijeci. Pokusao sam da sakrijem svoju zbunjenost, ali bez uspijeha. Uzela je moju ruku, svojom njeznom bijelom rucicom na kojoj su nokti bili uredno potkresani. O boze dali ja ovo sanjam. Odjednom mi prostruja kroz glavu. Sjedeli smo cutke drzeci se za ruke, jos neko vrijeme, a onda ona predlozi, da odemo pogledati red voznje i da kupimo na vrijeme karte za Ploce. Poslusno kao djecacic, kad mu mama obeca poklon, krenuo sam za ovom ljepoticom iz restorana, stepenicama koje su vodile prema salteru za kupovinu karata. Kada me spazi moja rodica Nura nije krila zadovoljstvo. Onako sva sretna upita me ko mi je ta ljepotica. U prvi mah nisam mogao da se snadjem, ponovo mi obrazi poprimise crvenu boju. Nisam znao sta reci Nuri, nisam je mogao slagati, jer je ljepotica stajala tik uz mene. Mi smo prijatelji, odgovori ona Nuri mjesto mene. Upita jos neke formalnosti, izvadi karticu cekovnu, te njome plati dvije karte do Ploca. Posmatrao sam je sa divljenjem. Znao sam da cu u njenom drustvu provesti nekoliko nezaboravnih dana. Pri samoj pomisli rumen bi mi udarila na lice, a krv vrila i udarala u glavu. Jedino sam razmisljao o smijestaju. Mislio sam da ce neznanka uzeti posebno sobu za sebe, i to me je mucilo cijelo vrijeme. Ma neka bude sta mora, pomirih se sa sudbinom i krenusmo, da prosetamo po holu stanice. Jos smo neko vrijeme razgledali izloge, a onda se zacu glas spikera, koji najavi dolazak voza. Posli smo polahko tunelom koji je vodio ka izlazu na peron. Cutali smo, i gledali putnmike druge kako zurno prolazer pored nas. Usavsi u kupe, zauzesmo svoje mijesto, malo smo smo gledali po kupeu i po putnicima koji su pristizali sa svojim prtljaznikom za ljetovanje. I posto voz krenu sa stanice i zacu se kloparanje tockova, moja ljepotica , nasloni svoju pitomu i lijepu glavicu na moje rame, rekavsi mi da je probudim u Plocama. Nasmijao sam se i klimnuo glavom. Voz je jurio kroz predjele, a posto je bila noc, nije se moglo nista vidjeti vani, putnici su cavrljali, neki kunjali, jedino ja nisam smio, da se pomaknem. Cinilo mi se ako se maknem da cu probuditi uspavanu ljepoticu. Putovali smo tako jos neko vrijeme i na jednom se zacu glaz kondoktera, koji, je vikao da smo stigli u Ploce. Polahko pomilovah po kosi i licu, ljepoticu, i probudih je njezno, a ona napravi tako vjest pokret glavom da nam se usne sudarise i petvorise u strastveni poljubac. Zadrhtao sam, sto od srece, sto od uzbudjenja. Ona se samo osmjehnula, pogledala me i vidjevsi da svi putnici napustaju voz rece. Idemo. Isli smo prema autobuskoj stanici. Smogoh snage da je upitam. E sad ti meni reci, gdje mi idemo. Bilo gdje glasio je njen odgovor. Usli smo u neki autobus, izvadila je noovcic i upitala me. Pismo ili glava. Ko pogodi bira grad rece. Vazi, odgovorih spretno, a noge su mi podrhtavale. Bacila je novcic i rece. Eto imas srece, ja biram. Idemo u Gradac. Ma svejedno mi je mislio sam u sebi. Isao bih sa tobom i na kraj svijeta strujalo mi je kroz glavu. Stigavsi u ranim jutarnjim satima u Gradac potrazismo smijestaj u jednom od Hotela. Gostoljubivi domacini nas prihvatise, te nam dadose sobu sa pogledom na more. Pregledali smo unutrasnjost sobe i bili zadovoljni i higjenom i samom sobom, pa se vratismo u restoranm da popijemo kafu. Pili smo kafu cutke, i cekali da se otvore prodavnice, jer morali smo kupiti neke potrepstine, koje nismo ponijeli. ne dugo smo jos posjedili u restoranu, a onda krenuli u kupovinu. Placala je Greta svojom karticom svu kupljenu robu, i za mene i za sebe. Kad god bih ja htio nesto da platim govorila je. Ma ja sam su Njemackoj i imam puno vecu platu od tebe. Ti ces platiti drugi put. Bio sam joj zahvalan. Gledao je sa cudjenjem i govorio, kako je i Bog darezljiv prema meni, poslao mi najdrazi i najljepsi dar na svijetu, koji sam mogao dobiti. Po zavrsetku kupovine odosmo do sobe. Pobacasmo jos sa vrata stvari na krevet. Nesto uzesmo sto nam je bilo najpotreebnije za plazu i uputismo se prema obali. Sunce je przilo. Ja sam pijeskom prekrivao Gretino tijelo, mazao ga raznim losionima i kremama. Njoj se dopadala moja djecija igra sa pijeskom, pa je sve vise uzivala i mamila me da je prekrivam svuda po tijelu pijeskom, koji je curio iz mojih saka. Odlazili bi povremeno na kupanje, pa onda se opet prepustali zabavi i igri, koja je trajala do vecernjih sati. Navece bi odlazili u restoran na muziku, a po povratku u sobu, prepustali se jedno drugom, nezaboravnim trenutcima i uzitklu, koji moze da pruzi jedna ljepotica, koja je imala i veliko iskustvo. Ma naucicu ja tebe svemu, ponavljala je, jer je shvatila da je moje znanje i iskustvo sa zenama do tada bilo veoma siromasno. I zaista iz dana u dan, ponavljao sam lekcije i sticao iskustva, a ona bi me hvalila, kako sam svaki put uz napredovao. Petog dana naseg ludog i nezaboravnog provoda, vrijeme se pokvari. Nismo mogli na plazu. Bura je bila jaka, oblaci se nadvili nad Gradcom i padala je jaka kisa. Odluci smo da odemo do restorana, nesto pojesti, a onda se vratit u sobu i prepustiti uzivanju. Takav plan mi se puno dopao, i mislio sam da je cak puno bolje nego ici na plazu. Jer ovdje u sobi necemo biti izlozeni znatizeljnim pogledima drugih ljudi, vec cemo, se prepustiti carima i uzivanju. Sisli smo do restorana, a ja sam imao zelju , da sto prije zavrsimo sa doruckom i vratimo se u sobu. Greti se nikamo nije zurilo. Nije mislila kao ja. Nesto ju je mucilo. Ali nisam mogao dokuciti sta. Ostali smo jos neko vrijeme u restoranu , a onda je rekla krato. Idemo, ceka nas puno posla, rekla je kroz smijeh. Vracajuci se na recepciju hotela, ugledasmo dvojicu, ugladjenih gospodina, koji su nesto razgovarali i netremice gledali u nas. I taman kad smo htijeli da ih prodjemo, oni nas uctivo pozdravise, prestavise se i zamolise da im damno na uvid licne karte. Iz tasnje Greta izvadi sa osmjehom pasos, a ja licnu kartu. Gledali su inspektori u nas pa u dokumente, i vracajuci meni licnu kartu rece Greti. Na zalost gospodjice vi morate sa nama. Oke rekla je Greta, sto se mora, mora, samo da uzmem stvari iz sobe. Posli smo u sobu u pratnji inspektora. Pokupili smo sve svoje stvari i izasli. Greta je opet platila karticom hotelske usluge. I onda dok sam gledao kuda ja da krenem bez Grete, inspektor se okrenuo i ostro mi rekao. Ma znam ja da vi niste nista skrivili, a dobro bi bilo da i vi podjete sa nama. Tako umjesto na plazu i odmor nadjosmo se u prostoriji punoj raznih kriminalaca, koje je iz casa u cas policija privodila. Svako je cekao svoj red, pa tako i mi. Pokusao sam da Gretu utjesim rekavsi joj da je greska i da ce nas uz izvinjenje pustiti odmah. A ona se nasmijala i otvorila tasnjicu pokazavsi mi mnogo pasosa iz svih zemalja, falsfikovanih na njeno ime. Jedina istina je bila da je bila profesor jezika, a poslije ravoda sa muzem odala se kradji, prostituciji i raznoj vrsti kriminala. Gledao sam je i poceo da placem. Ne nije istina Andjele ponavljao sam. U tom nas prozvase i Greta ode u jednu sobu ja u drugu. Mene su pitali pojedinosti vezane za nju. Nisam o njoj nista puno znao. Pustili su me i ja sam odmah po izlasku uputio se tuzan na stanicu. Ostatak sam godisnjeg proveo krececi i sredjivajuci stan, non stop misleci na Gretu u koju sam se smrtno bio zaljubio. Uvjek kad bih pomislio na nju suze bi mi tekle niz lice. Raspitivao sam se dugo o njoj, gdje da je nadjem i da je posjetim. Niko mi nije znao nista reci. Godine su prolazile, i jednom iznnenada vracajuci se kuci u gradu vidjeh Gretu. Htidoh porcati prema njoj, da je izljubim i izgrlim, a onda vidjeh muskarca koji pridje i zagrli je . Dugo sam jos suznih ociju gledo za njima dok su odlazili. Razgledao po vrelom asvaltu, imali tragova njenih. Prokljinao sudbinu, preklinjao vjetrove da mi je vrate.
Od: Sead Makas

The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Priče - Sead Makaš Riki 9 years 3 months ago #27709

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
LOVCI I RIBOLOVCI IZ MOG RODNOG KRAJA.
by Sead Makas u Ponedjeljak, April 11, 2011 u 8:45 poslije podne

Poznato je sirom dunjaluka , da je na Rogatickom kraju od uvjek bilo dobrih i lovaca , a bogami i robolovaca. Jer svaka rijeka , pa i naj manji potocic, bijase bogat plemenitom ribom , a o sumama oko Rogatice suvisno je trositi rijeci. Sume su bile prebogate raznom vrstom divljaci , sto sitnijom , sto krupnijom. Lovci su naravno kroz udruzenja od pamtivjeka vodili racuna o izlovu divljaci, zatim prehrani divljaci u teskim zimskim danima, koje su i te kako znale biti i duge i hladne sa puno snijega. O svemu su lovci vodili racuna, a najvise o cuvanju divljaci od raznih lovokradica, koji su dolazili sa svih strana u ove krajeve , veoma bogate raznom vrstom divljaci.
Cesto bi se znale organizovati i razne srotrske igre . Pa su se lovci natjecali u mnogim disciplinama, pocev od streljastva , pa kuglanja, trcanja, navlacenja konopca, fudbala, odbojke, rukometa i bog ti ga pito cega sve ne.Ipak naj interesantnija disciplina je bila u lovu na divljac, te pripremanju raznih vrsta , jela, sve do pijesme , igre, sale i proglasenja pobjednika u lovackim pricama.
Uvjek bi plinile paznu znatizeljnika , lovacke price o ulovu kapitalaca , te hvalisanje raznih lovaca u umjeci i nacinu lova.Za te prilike bi se odabirali lovci iz drugih udruzenja , da ucestvuju kao sudije , i gosti na tim lovackim okupljanjima. Posto su svi lovci bili vijesti u pricanju prica, sudije nisu bas imale nimalo lagan zadatak . Ali bilo je pravilo, ni po babi ni po stricevima, vec onako ko zasluzuje , neka i odnese nagradu.
Jedne veceri u kafanu, gdje su se skupljali lovci, radi raznih dogovora, navrati i lovac Juso , koji je vazio za jednog od boljih i vjestijih lovaca u selu. Ljudi su ga postovali , jer je bio i kao covjek i kao lovac dobar i covjek i drug i domacin. Tako sjedevsi za hastalom sa ahbabima i ispijajuci cokaljcice , jedan za drugim, juso pozeli da otvori svoju dusu i isprica prijateljima pricu, koja mu se nedavno dogodila u lovu.

Helem pozvao Juso jednog svog poznanika po imenu Hamza u goste kod njega i da ga usput odvede i uputi u lovacke vjestine, posto je Hamza od malih nogu , mastao da postane lovac. I pozeli bas da ga Juso poduci toj vjestini, a gdje bi i pronaso boljeg ucitelja od Juse, bar se tako govorilo po selu.

I krenuse dava ahbaba u lov kroz sumicu, Juso stavio na rame pusku, a Hamzi na ledja postavio ranac, a u rancu, malo , rakije, hrane, vode i obavezna prva pomoc u sllucaju nedaj boze neceg da se desi. Setali tako sumom, i razgledali sve prirodne ljepote , koja suma moze da pruzi covjeku . prolazeci tako pokrej nekog sumerka Juso zacu da nesto zasuska, te brzze bolje skide pusku sa ramaena, nanisani i opali u pravcu odakle je cuo da je sustanje dolazilo. Ali cim puska opali zacu se i necije vristanje, te se Juso brze bolje dade u bijeg , preko sume, ostavljajuci jarana Hamzu, da se snalazi kako sam zna i umije.
Hamza sav u cudu, pogleda za Jusom koji bijase vec zamakao, pa cuje zapomaganje i odluci da vidi o cemu se radi i ako bude potrebno da pomogne , osobi koja je zapomagala. Potrca koliko su ga noge nosile i dotrca do zbunje. Pred zbunjem stade kao ukopan, vidjevsi zenu , sa zadignutom suknjom, i gacicama spalim do zemlje , kako se drzi ruklama za debelo meso iz koga je curila krv i pomaze.
Kad ugleda Hamzu zena poce jos jace da vristi , ali nemade kud , Hamza pridje odmace zenine ruke, izvadi iz ranaca cuturu sa rakijom, sapra malo ranu, pa onda poucen iskustvom iz vojske, da nigdje ne ide , bez igle, konca, ogledala i maramice, izvadi i iglu i poce sa njom da vadi sitni djelic sacme , koja se bijase zabola u zenino debelo meso. Kako se Hamza mucio da izvadi sacmu, zena je sve vise i vise pomagala i kukala. Cuvsi da neko vristi, komsije iz obliznjih kuca , pokraj sumerka, potrcase da vide o cemu se radi.
I taman sto stigose do sumerka ugledase golu zenu i Hamzu kako je drzi za nezgodno mijesto. Ne pitajuci nista pocese iz sve snage , da tuku i udaraju Hamzu svuda po tijelu, motkama, rukama, nogama , miosleci da je po srijedi siledjija. Uzalud je zena pokusavala da zaustavi razjarene komsije , ali bez uspijeha. I kad su se ovi po prilicno zamorili tukuci Hamzu , povedose zenu kuci, a ostavljajuci Hamzu svega u modricama i isprebijanog na sred sumerka. Tako da mu nikad vise nije ni na um palo da ode u lov, a kamoli da postane lovac.
Tako da se Juso hvalio komsijama da je na racun te istinite price o Hamzi i toj zeni odnio i prvu nagradu u nekom drugom kraju na natjecanju za najbolju lovacku pricu . A otud i nastade ona stara. dok se jednom ne smrkne ni drugom ne osvane.
Svako okupljanje i druzenje lovaca bilo je dogadjaj za sve mijestane, jer bi se tada svi oupili , bilo bi tu igara , pijesme , druzenja , a najvise su se radovali konobari i zadovoljno trljali ruke, jer znali su da ce biti , posla, , a da ce i baksis biti puno veci , nego obicno sto biva.

Medju lovcima je bilo dosta dobrih , pijevaca i sviraca , pa se takva druzenja znala otegnuti do duboko u noc i da veselju nije bilo kraja.
Ljude raznih profesija i zanimanja povezivala, je ljubav, prema , lovu, prema ocuvanju okolisa i zastiti prirodnih dobara. Ali na vecerima lovackim svako od lovaca je htio da pokaze sta vise zna i iz drugih oblasti , a posebno iz lovackih vjestina, te u pripremanju jela sa rostilja i drugih lovackih djakonija.
Sa nestrpljenjem se ocekivao Utorak, dan kad su trebale da se odrze lovacke igre, pa se za tu priliku. pozvalo mnogo, prijatelja, rodbine, komsija, poznanika da uvelicaju ovu lovacku proslavu, bilo je sve isplanirano do u tancine i sve organizovano na najbolji moguci nacin.
Tog Utorka pristigose mnogobrojni lovci sa svih strana, i podjelise se u vise grupa, pa svaka grupa krenu u svom pravcu sume, nebili sto vise divljaci ulovili i tako ponjeli laskavu titulu najboljeg lovca za tu godinu.
Sati su munjevito prolazili i grupa po grupa lovaca se vracala , ia lova, ali nemogase se bas puno pohvaliti nekim velikim uspijehom, uglavnom bilo je onih koji su ulovili zeca ili prepelicu, a bilo je i onih koje je lovacka sreca taj dan napustila.

Posto pristize i posljednja grupa , koju je predvodio lovac Mujo , poznatiji, kao super lovac, jer kad god bi otisao u lov , vratio bi se sa dva zeca. Jednog je nosio u rancu , a onog veceg da bi drugi mjestani vidjeli , uvjek bi nosio u rukama. Tako je bilo i ovog puta. Oci svih lovaca bijahose uprte u Muju i njegove zeceve, ljudi su medju sobom komentarisali, ali sta je tu je , vec se znao pobjednik, i lovci u naprijed pocese Muju cestitati na pobjedi i lovackoj sreci i umjecu.

Mujo sav srecan spusti ranac pokraj ranceva ostalih lovaca, te sjede za sto i naruci cokalj rakije. I dok su svi lovci zadovoljno prepricavali dogodovstine, mali Nuno udje sa loptom u kafanu , i poce se igrati izmedju stolova , za kojima su lovci sjedili. U jednom trenutku lopta se doktrlja do stola za kojim je sjedio lovac po imenu Hamid , a on danas bas nije imao , neke srece u lovu, a jos gore ga mucilo sto su ga lovci zadirkivali da od zene nesmije popiti ni cokalj rakije . Hamid vidjevsi loptu onako ljut , sutira je i ona se zabi medju lovacke ranceve. Mali Nuno otrca po loptu, i toek sto je uze , za oko mu zapade ranac iz kog su virile zecije noge. Poce polako da zagleda ranac, pa onda poce da dodiruje nozice od zeca .
U jednom trenutku djete povuce nozice i gle cuda , umjesto zeca , u rukama djeteta nadjose se samo noge od zece. Vidjevsi ovo lovci pocese , da vicu i galame na Muju, koji se crvenio , i ruzio malog Nunu, kako nije lijepo da djeca diraju po tudjim stvarima.
Uvidjevsi da je ucinio prevaru i da od nagrade nece biri nista, Mujo sav postidjen priznade kolegama , da je vise navrata stavljao ove zecije noge, kad nebi nista ulovio, ili kada bi ulovio jednog zece, da se uvjek misli da je ulovio dva.

Ipak na vecernjoj dodjeli nagrada , Mujo dobi prvu nagradu za visegodisnje varanje prijatelja , jer i to je spadalo kao lovacka vijestina. Ali i kanu , da po povratku kuci u prisustvu trojice prijatelja ima sve do kuce da zkakuce kao zec.

Bilo kako bilo ostace upamceno , da je Mujo dobio nagradu. Ali i nadimak zecija nogica.

Sead Makas- RIKI.
Last Edit: 9 years 3 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Priče - Sead Makaš Riki 9 years 3 months ago #27864

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
NA TULUMU U STANU
by Sead Makas u Nedjelja, April 24, 2011 u 5:59 poslije podne

Trazeci neke svoje rukopise , i zabiljeske , pijesama i prica , medju raznim knjigama i sveskama, nalitjeh na spomenar , koji sam vodio , jos iz skolskih dana, a poslije ta navika prerasla i ko god bi dosao kod mene u posjetu kuci, ja sam ga molio da se upise i ostavi u svesci svoj trag i neki stih uz ima i prezime, neku slicicu, koju bih ja lijepio i pazljivo cuvao.
Listao sam po spmenaru , pazljivo, list po list, citao svaki stih i sve sto je napisano, razgledao slicice i za svakog se pitao . Boze moj gdje li su i sta rade svi ovi meni dragi ljudi. Dali su se svi pozenili, poudali, formirali porodicu, imaju li djecicu i na karaju dali su prezivili ove strahote rata.
Svasta mi je padalo na pamet u tim trenutcima, a ja sam uporno, citao i listao svoje spomenare.
Na um mi pade jedna ideja, koju bih volio da sam u mogucnosti da je realizujem, da sve ove ljude okupim na jedno mijesto, biio bi to nezapamcen dogadjaj, . Imalo bi se sta pricati, svak bi imao svoje zivotne price i sve ono sto je kroz sve ove godine dozivio. Znao sam da je to samo moja zelja i da je to nemoguce dozivjeti. Listao sam dalje spomenar sa uzitkom citao sta sve pise.
Posto stigoh i do posljednje stranice, vidjeh i stih na ruskom jeziku , upucen meni . Pogledah malo bolje , pa se ondah opet vratih da procitam stih.Tog momenta sjecanja pocese da mi naviru, Eh autore tih stihova pamticu dok god sam ziv.
bas tako, covjek se uci dok je ziv, neko je to davno kazao.
Neko se uci na sopstvenim, a neko na tudjim greskama.
Toga ljeta sam bio otputovao na nekoliko dana , kod rodbine na selo, kako bi im pomogao , na poljoprivrednim radovima. Kljuc rezervni od stana povjerio sam svom prijatelju Gorenu, u kojeg sam imao povjerenje, a i prije sam vise puta Goranu davao kljuc, kako bi proveo ugodne trenutke sa svojom curom, daleko od ociju javnosti. Goran se uvjek brinuo da stan iza sebe ostavi cist i uredan i mnogo ljepsem stanju , nego sto ga je i nasao . Bio sam sretan i znao sam da Goran vodi o svemu racuna i da ce frizider uvjek biti pun,a sve stvari na svom mijestu.
Po povratku kuci , nazvah Gorana , da mu se javim , da sam stigao i da se nadjemo i popricamo. Goran bijase u nekom poslu , ali rece da ce navratiti , ovih dana , da popricamo i da mi vrati kljuc od stana. Nije mogao precizirati kad ce doci , ali rekao je gledace sto prije i uz pozdrav spustio slusalicu.
Bio sam jos neko vrijeme u stanu, Slagao gardarobu u ormar , a onda posto se uvjerih da je sve u najboljem redu, obukoh se i rijesih da malo skoknem do grada. Da se nadjem sa prijateljima, popijem kafu i ispricam se sa njima o svemu sta se desavalo meni , a i njima dok sam bio odsutan.

Usput cu nesto i pojesti, mislio sam u sebi , mada je frizider bio krcat svega, a i ja se nisam sa sela vratio praznih ruku . Mrzilo me je prljati sudje i sebi pripremati hranu, smatrao sam nekako , da je jeftinije otici negdje na cevape, jer znao sam da cu i tamo nekog sresti od prijatelja.
Posto sam provjerio , dali je voda zatvorena i svi kucanski aparati pogaseni, izadjoh iz kuce i uputih se prema prvoj tramvajskoj stanici.Isao sam polahko vukuci nogu za nogom, cim stigoh na stanicu, kupik tranvajsku kartu , cigarete i novine. Sacekah prvi tranvaj , i cim udjoh poceh da listam novine.
Zaustavih se na rubrici koju , sam redovno citao , a koju je uredjivao moj prijatelj Mustafa Smajlovic. Rubrika je nosila naslov. Ljudi iz Sudnice, . Gledao sam dugo Esmine ilustracije, a onda po obicaju se cudio i pitao, na sta su sve ljudi , jadni spremni, da napakoste i naprave zlo drugim ljudima, samo radi svojih nekih bolesnih nakana i licnih interesa. Ali posto je svaka sreca varljiva, tako se svaki zlocin brzo otkrije, i planovi padnu u vodu, a neljude uvjek stigne zasluzena kazna.
Naum pade mi tada Mustafina jedna recenica. Ne cini nikom ono , sto ne bi volio da se tebi dogodi. Listajuci tako novine stigoh i na carsiju .
Po izlasku iz tranvaja, opojni mirisi su se sirili po carsiji, mameci u ascinice, buregdzinice, cebabdzinice , i kod mene se javi glad, crijeva mi pocese da krce, te se uputih odmah u prvu cevabdzinicu. Posto pojedeoh cevape , u slast, odlucih otici na kafu u Dibek i sresti se sa prijateljima.
Tek sto uljegoh u kafanu, doceka me vedri osmjeh konobara Senada, koji me upita. Pa covjece gdje si. Mi evo otvorili fond za prikupljanje pomoci okjo tvoje dzenaze, salio se Senad samnom.

Pozdravih svoje prijatelje i potrazih slobodno mijesto u kafani. Vidjeh u cosku dvije lijepe djevojke , koje su ispijale svoje sokice, a za njihovim stolom bijase i jedna stolica.

Uvjek se govorilo gdje Riki , tu su i lijepe cure. Bilo je i onih koji su govorili kako ce mi zenske glave doci. Ma nisam se puno obvazirao na sve te price raje , a zenski svijet sam uvjek volio i uvjek su mi bili bolji i drazi prijatelji od muskaraca.

Cim stidog do stola , upitah jeli slobodno , i sjedoh ne sacekavsi da mi djevojke odgovore. Pruzih ruku u znak upoznavanja, a Senada zamolih da meni donese kafu , a curama sokove. Ponudih ih cigaretama , i dok sam im pripaljivao upaljacem cigarete, mislio sam u sebi sta dalje da ih pitam, kako bi ih zainteresovao , jer su obadvije bile tako lijepe i drazesne, a meni je bas trebalo zensko drustvo , posto se bijah zazelio , nakom svog i boravka na selu.
Jedna od njih ona sto mi se ucini ljepsa , rece da se zove Nina, a druga Tanja , te da su iz Moskve , a pricale su malo na nasem , malo na ruskom jeziku, Ja sam se smijao i onda im rekao da znam ruski jezik i da mozemo pricati i na ruskom.
To ih je puno obradovalo , a mojoj radosti nije bilo kraja. Bio sam sav sretan , sto sam opet u drustvu, tako lijepih i zgodnih djevojaka, koje su momci znatizeljno mjerkali iz drugih stolova.
Nisam vise nikog primjecivao osmim njih dvije, svu paznju sam zelio da posvetim njima. Pozvah ih u obilazak grada, i da im pokazem jos neka zanimljivosti , na sta one velikodusno pristadose.
Vodao sam ih svuda po gradu , zatim svracali u razne kafanice i slasticarnice, pricali o muzici, sportu, poeziji, o piscima i pijesnicima. Bile su dobro upoznate sa svim zbivanjima u nasoj zemlji.
Odlucio sam da odemo zajedno na veceru u obliznji restoran u kom je bila muzika. Bile su sretne sto su samnom i sto se lijepo druzimo. Obecale su mi da kad budem u Moskvi da cu biti njihov gost. Vadile su neke blokice, upisivale moje ime, telefon, adresu stanovanja, meni pisale svoje adrese , a sati kao svijetlica letjeli. Odlucih da ih otpratim do hotela, Pozvah taxi , koji prvo odvuce njih , pa onda mene . Jos u taksiju se dogovorismo da se sutra vidimo i nastavimo nase druzenje.
Dosavsi kuci poceo sam o svemu da rzamisljam. Imao sam utisak da sam zaljubljen u obadvije, ali ipak u Ninu malo vise. Neznam ili mi se tako to cinilo.
Nisam mogao zaspati, l setao sam dole gore sobom i palio cigaretu za cigaretom. Cim je svanulao. ponovo sam pozvao Gorana , ispricao mu o djevojkama, molio ga da noc provedemo zajedno, a tako cu i ja rijesiti svoju dilemu , koji od njih dvije da izaberem za sebe. Posto je Goran , bio zauzet i imao unaprijed , nesto dogovoreno, samo se nasmijao i rekao , drugi put cemo drug moj, navraticu ti kad mognem i spustio slusalicu. Bilo mi je zao sto Goran nece moci uzivati samnom u druzenju sa ljepoticama po kafanama i gradu.

Stalno sam pogledao na sat, sati su se lijeno vukli, a sunce odskocilo. I dok sam razmisljao da odem negdje nesto , pojesti u gradu , prije susreta sa prijateljicama, acuh brujanje motora ispred moje kuce. Otvorih vrata i nisam mogao od cuda da progovorim. Sabrah se na trenutak , potrcah koliko sam mogao u susret svojim prijateljicama. Izgrlih ih i izljubih kao naj rodjenije, platih njihovu voznju, i pozvah ih u kucu. Napravih kafu uz obavezan rahat lokum i neke kolace koje bijah donio sa sela , te stavih ispred njih na sto. Izvinuh im se i krenuh u obliznju prodavnicu, po hljeb , alkohol i jos nekog mezeta. Posto sve pokupovah , na brzinu se vratih u kucu, servirah meze i pice, pustih muziku i nasa zabava odpoce. Bile su svesretne i uzivale su u pijesmama , cak su poigravale , pijevusile, a bogami i pile. Bile su obadvije ljubitelji dobre kapljice.
Ja zanesen i srecan sto sam opet sa njima, stalno sam ljubio ruke , cas jednoj , cas drugoj djevojci, milovao iih po kosi, a to se njima veoma dopalo. pa su stalno naginale , glavu da ih pomilujem, kada bih ja to zaboravio uciniti.
Smijali smo se i bili dobro rasplozeni, a alkohol je cinio svoje i podgrijavao strasti. Nedugo za tim djevojke mi predlozise da zele poci na spavanje.
Ustao sam i poveo ih prema sobi , gdje su trebale da spavaju njih dvije. Cim smo usli u sobu , njih dvije su se zagrlile i pocele tako strasno da se ljube , dodirivajuci , jedna drugoj bujne nabrekle grudi. Stajao sam kao ukopan. Nisam mogao da vjerujem svojim ocima , zanijemi sam , nisam znao sta da kazem, i tamam kad sam htio fda napustim razocaran sobu, njih dvije me uzese ispod ruke i pocese raskopcavati .
Radile su to tako vijesto, ljubeci me a ujedno i sebe oslobadjajuci dio po dio odjece. Bacile su me na krevet i pocela je neopisiva igra tri tijela. Drhtao sam od njihovih dodira i slatkih uzbudjenja. Vodili smo ljubav, po ko zna kolikjo puta, . U tim trenutcima cinilo mi se da sam na drugom nebu. Bio sam srtan. mojoj sreci nije bilo kraja, u krevetu sa dvije prelijepe djevojke, pa to je bio san mojih snova, a eto i to mi se ostvarilo , mislio sam u sebi i zadovoljno se smijeskao. Posto sam bio malo i umoiran i i zora je vec svanula , ustadoh iz kreveta i podjoh u kupatilo.zamnom je posla i Tanja, tusirali smo se i ljubili, dodirivala su se nasa tijela, a onda Tanja pozeli da vodimo ljubav , pristao sam i ponovo sav sretan , prepustio se Tanji i njenim carobnim vjestinama. U kupatilo je pristigla i Nina i pocela da nas kori, kako smo mogli to da radimo bez nje i zasto je nismo pozvali, te da je propustila naj ljepse trenutke ove veceri .Taman kad sam htio da joj kazem da se pridruzi i da nije nista propustila , osjetio sam strahovit udarac u glavu , i bilo je to cega se zadnjeg sjecam.

Probudio sam sam se u krevetu sa jakom glavoboljom, pokusao da se pomaknem ali bez uspijeha, pokusao da progovorim i shvatih da su mi usta bila zaljepljena , ljepljivom trakom, a noge i ruke zavezane kaisima mojim , kokje su djevojke pronasle u ormaru. Stvari po sobi su bile razbacana.
Pokusavao sam na sve nacine da se oslobodim , ali sve je bilo bez uspijesno. Cuo sam zvince na vratima, neko je dosao, pozvonio i vidjevsi da nema nikog kuci vratio se. Nisam znao sta da radim . Ni da placem ni smijem se nisam imao snage, Bio sam iscrpljen do maksimuma, bolovi u glavi i tjelu sve su bili jaci, a najvise me mucila zedz.
Oh boze sta mi se desilo, pkusavao sam da vratim film, da se sjetim svih detalja, bez uspijeha . U tom trenutku , zacuh kako neko otljucava vrata stana. Pomislio sam da su se ljepotice vratile , i da ce sad da mi se izvinu , i da mi pruze podrsku utjehe.
Imai iko ovdje, zacuh Goranov, glas. Boze urlao je kakav je ovo ovdje svinjac. Pitao se Goran. Znajuci da sam uvjek pedantno vodio racuna o svemu ,i da mi je stan uvjek bio cist i uredan. Usavsi u sobu, nije mogao da vjeruje, vidjevsi mene, golog , zavezanog , sa zalijepljenim ustima. Na brzinu me je oslobodio , kaisa i lijepila, pa onda osuo , paljbu pitanja. Sta . Ko. Kako. Nisam stizao davati odgovore, a on bi vec imao spremljeno novo pitanje .
Dograbio se telefona da poziove policiju , i tek vidio da jekabal slusalice, kao i kabal koji je vodio do uticnice bio osjecen. Na sve su mislile djevojke. Pogledah po stanu po kom je sve bilo rastureno, da mi nedostaje novac, neki nakit i tri ceka, koja sam bio potpisao jos na selu. Goran je urlao na mene, pitao me kako sam naivan i kako svakom vjerujem. Cutao sam jer nisam u tom trenutku znao sta da mu kazemé Pospremili smo stan. Goran je napravio kafu , tek tad ga zamolih , da nikom neprica moju bruku, te da radi sebe i sopstvene bruke, slucaj necu prijaviti policiji.
Pogledao me je nekako cudno. Radi sta znas i kako hoces , rekao je.
Dobar i lud , pa to ti je isto moj jarane. A ti sad vidi i opet dovedi u stan nepoznate cure . Evo vracam ti kljuc od stana i budi mi pozdravljen rece i izadje iz kuce.





The administrator has disabled public write access.
  • Stranica:
  • 1
  • 2
Moderators: ponekad ovdje
Time to create page: 0.140 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version