Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC: Moji romani...

Moji romani... 4 years 7 months ago #36602

  • rusmo
  • rusmo's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Samostalni serviser
  • Objave: 4
  • Thank you received: 1
  • Karma: 1
Selam alejkum svim mojim Rogatičanima.Ovom prilikom bih želio da vam svima, ovdje objavim 4 svoja romana od kojih jedan nije još dovršen.Svi su pisani u periodu od 1998 do 2004 godine.U tom periodu imao sam dosta inspiracije pa mi je nekako najmilije da ovdje objavim upravo svoj drugi roman za koji smatram da je nekako ponajbolji jer se bavi našim Bosanskim običajima kroz jedan satiričan način koji ćete osjetitit dok budete čitali ovaj roman.Onda želim Vam svima prijatne trenutke čitanja.
////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
1
Naša mahala....
Bješe negdje pred ikindiju dok se uzavrelo ljetno sunce prolamalo kroz
poneki zalutali oblačak.Sjedio sam na divanu kraj prozora u sobi stare Bosanske
kuće.Bješe sparno al' je lagani povjetarac rashlađivao svremena na vrijeme,
pušući sa sjevera.Eh, pomislim u sebi kako je samo divno ovo vrijeme nakon
podneva.Sjedio sam i gledao u prekrivač koji je zastirao stari divan.
Izvezena uska tkanina sezala je sa jednog na drugi kaj naslonjača, a krajevi bijahu
obrađeni čipkom čije su zlatnim koncem ukrašene rese padale niz njega.
Gledao sam i lagano u sebi učio zikr dragome Allahu.Dok se po usnama u
polutihom glasu prelamao zikr misli mi odlutaše negdje u neko vrijeme iz
mladosti.Zastadoh na trenutak, a ona misao poče da me peče, kopka i po srcu
rovi.Eh, uzdahnem jedanput duboko u sebi.Kako je samo onda bilo lijepo....Sve
džamije pune našeg Bosanskoga džemaata, a glas mujezina sa munara odjekivao
je mahalom unoseći reskim zvukom ezana spokoj u duše vjemika.I tada se sa
obližnje džamije začu ezan...prenuh se iz misli i otrgnuh, oh Bože dali sanjam ili
se stvarno vraćam u mladost.U momentu me prekide hanumin glas onako tih i
spokojan: « Co'eku moj vrijeme je za namaz hoćemo li poć?». Zatečen negdje
između jave i polusna od maloprije samo odmahnuh rukom i izustih: « Eto me sad
ću, ti siđi dolje u avliju pa me sačekaj...». Ona onako brižna i tiha posluša.
Dok su se škripom zatvarala stara vrata na trenutak začuh poluglasno
otkucaj one stare željezne halke sa vanjske strane.To me povratilo i rekoh u sebi:
» Eh, što ti je život...»Obukoh onaj Bosanski izvezeni prsluk stavih fes na glavu i
krenuh.Zatvorih vrata, a ona halka ostade da se njiše u svome laganom poznatom
ritmu.
Sidoh niz basamke i ugledah svoju hanumu koja me čekala.Eh reče ona:
\/
«Sto si se sredio čo'eku moj...bogme k'o da ćemo u desetu mahalu?» Na to njeno
pitanje ništa ne rekoh.Uze me pod ruku i krenusmo.Zaključah vrata od
avlije.Stavih ključ u džepić od prsluka.Nakon nekoliko koraka ona će: «Dragi,
čula sam da se za rođendan Božijega poslanika u Carevoj džamiji uči mevlud pa
reko ako bi bio kajl da u subotu odemo iza ikindije...a tamo je i ona moja kona
jedna pa reko da usput povedemo šćer nebil je vidio njejzin sin...ha ljubavi šta
misliš naoto?»
Tek pokoja kap znoja probijala se ispod fesa.Uzeh maramicu zadigoh fes i
obrash čelo.Polagano ga vrativši na glavu, rekoh joj: « Slušaj, živote moj sve ove
godine nisam bio tako radostan k'o ovoga momenta sada.Nije da nisam bio nikada
ljut baš plaho af mi se ovaj put pravo razgalilo.Ma nebi bilo loše to znaš.Ta
Rabijahanma Mehagina nekako mi se čini daje dobro odgojila onog
V
svoga hairliju.Cuo sam da vrijedno uči i da će uskoro da diplomira na Ekonomiji i
to moreš misliti u Zagrebu.Da vallahi je i naša Esma vrijedna i ona je završna
godina pa ako se ti slažeš možemo li onda nakon mevluda kod njegovih na
kahvu?».
Onako slabašne konstrukcije, već u godinama Senija moja hanuma držeć
se više za moju ruku jer je bješe boljela desna noga samo uzdahnu jedared i reče:
«Ma jah bolan ono nikada ti nisam smjela plaho prigovarat sve sam se nadala da
ćeš se sam jednom ponuditi.Ma bolan znala sam ja da sam se udala za pravoga
2
Mujagu, ih što bi mi sada pozavidjela Hamedaginca jer ona znaš vazda nešto ima
da prigovori. Vallahi mije Allah dragi svjedokom da me nikada ama baš nikada
nisi utraču zateko.Ma more biti...da se Rabijahanma i sama nada...al' allah zna
najbolje.»
Stigosmo pred džamiju.Bješe dosta svijeta, a ja popustih svoju hanumu
skidoh one natikače te se brže progurah unutra.Neosvrčući se pređem
naprijed.Sjedoh, a do mene bješe Ramizaga sjedio i učio fatihu svojoj majci
rahmetli.Nakon toga tek što izustih selam začu se glas mutavelije da se klanja
ikindija.Ustadoh, a kroz misli mi teče samo jedna koja se čvrsto uvukla u
glavu.Ma more bit da se Mehaga baš uznado al' Allah zna najbolje...Prekidoh
miso i zanijetih.Dok se sa još po neke munare obližnjih džamija što mahalskih
tako i onih gradskih prolamao ezan...jedva čujno do mene dopre glas kojem se
nisam mogao odazvati.Eh, ta pusta želja...dok sam učio tespih i dovu.Okrenuh se i
iza mene nebjše nikoga tako blizu.Ostadoh pomalo začuđen.
Ova današnja omladina samo farze i frx preko vrata.Ma što bih im ja pokazo.
Pripodigoh se da ustanem a u susret mi ruku pruži niko do sam...Mehaga.Pa bio je
cijelo vrjeme negdje iza.Podigoh se i nazvah mu selam.Hajde de bolan kada se
Mehaga raspriča: « Ma bolan Mujaga ja baš danas prije namaza kažem svojoj
Rabiji de bona nebenavi hajmo u džamiju da klanjamo i ako bude Mujage i
Mujagince da ih zovnemo na kahvu.» Tek onako pomalo zbunjeno se nađoh u
čudu al' se trgoh brzo da neprimjeti.Rekoh mu : » Ma jah more more...moj
Mehaga jašta...bezbeli bolan.»
Selameći se međusobno sa ostatkom dzemaata krenusmo prema
vratima.Izađosmo, a u Haremu džamije nas dočekaše hanume.Tek se valjda bile
raspričale.Eh, bezbeli ko žene što samo mogu i umiju.Jah uzdahnuh u sebi i pod
ruku me uhvati moja Senija.Krenusmo, a ja nako da ona neopazi otrgnuh jednu
ružu iz harema džamije na izlazu.Pomislih u sebi Oh Allahu dragi a Ti mi oprosti
naovom Ti znaš da su mi misli čiste i nijet iskren.Imam lijepu namjeru da
poklonim svojoj hanumi ovu halal ružu otrgnutu.Prikrivši u ruci onaj pupoljak da
ga Senijahanma neprimjeti samo se osmjehnuh njenom blagom izrazu lica.Ama
jah ona onako još uvijek lijepa i mladolika u licu ocrtavala je sve one naše
uspomene iz mladosti i dana kada smo se kod ove iste džamije sačekivali i
sevdahom ispunjenih srca odlazili do naše mahale...eeeeh, što ti je mladost.Sjećao
sam se svih onih mojih nestašluka sa kojima sam samo na meni svojstven način
pokušavao da doprem do srca moje voljene hanume.A ona se nikada nije pravila
tako osvojenom niti nešto naročito zainteresovana.Znam da je duboku u dušu
gajila potajnu ljubav al' to nikad nisam mog'o da dokučim iz te njene...mudre
tišine i spokoja koga je odavala u svojoj spoljašnosti.Sjetih se
J
3
jednom pred akšam...stigoh do džamije ubrzanim korakom da
nezakasnim na farze mada me naoto opominjo babao rahmetli hadžihafiz
Ismailbeg allahrahmetile svaki put pred akšam « Nekasni sinko taman tol'ko da
moreš osjetiti snagu ezana u svome srcu ni plaho kasno ni plaho rano...» Na
sofama u haremu sjedila je ona, moja Senija i samo tada se osmjehnula kao
nikada u životu kada me vidjela da sam naopako okrenuo fes.He, što ti je serr
ženski, a ja haman tek kasnije nakon farza ga okrenuh naoposlu pošto me efendija
opomenuo.
Ona je uvijek bila nekako u prvome saffu gore iznad na
manfilama.Gledala bi me odozgo krišom kada bih sklanj'o i dovu izučio.Dok bih
izlazio na vratima bi me dočekivao njen brižni lik koji je uvijek odavao iskrenost i
ozbiljnost pomješanu sa njenim prikrivenim osjećajima koje je gajila potajno.
Bjegala bi onoga časa iz džamije kada bih iskoračio u harem.Sjećajući se tako tih
predivnih trenutaka...iz misli me prenu njen glas: « Vallahi Mujaga evo sam se
haman dogovorila sa Rabijahanmom da odemo na kahvu kod njiha...»
Držeći u ruci onaj halalom otrgnuit ružin pupoljak kojega sam i onda trg'o
k'o momak i zbog koga me stari mutavelija Đemaga rahmetli proganjao...samo
izustih: « Maja bona...pa idemo mi tamo evo baš sada.»
Dok su ispred nas odmicali Mehaga i njegova hanuma ja se okrenem
prema licu Senijinom i dadoh joj onu ružu.Ona se ozari kao onda kada bi me
dočekivala ispred džamije.Pomalo neznajući šta bi uradila samo se osmjehnu i
reče: « Bolan Mujaga tebi k'o daje dvaes godina pa se ovako ponašaš.Šta će reći
hadžija, efendija i ostali...» Osjetivši njeno zadovoljstvo na licu za koga nebi bilo
te ruže koju nebih ubrao, samo se zagubih u dubini plavetnila tih očiju kojim je
osvajala ponovno naša staračka srca i ispunjavala ih onim istim žarom kao
nekada...
Tog popodneva kod Mehage je bilo pomalo svježije i iz have se osjećao
nadolazak akšamskoga smiraja koji je unosio željeni mir u duše .Ulazeći ukuću
Rabijahanma odvede Seniju ukuhnju da posjede i malo popriČaju dok spreme
kahvu.Taman dok smo seja i Mehaga spremali da sjednemo na divan kada li se iz
kuhinje začu glasan smjeh koji se prolamao kućom.» Bona nebila, sreća ga
srela...pa nije valjda...hahahaha».Eh, pomislim u sebi valjda se nije više negoli
ikad osjećala tako ponosnijom k'o sad.Ma ko bi to znao.Dok sam o tome
razmišljao Mehaga me upita: «Šta ono bi bolan?» Samo se osmjehnuh, a znao
sam da će mu hanuma kazati al' malo kasnije.Sjedili smo i prisjećali se svih onih
vremena kada smo k'o djeca išli u mekteb.Žurili kod hadžije na zikr, dovu
mevlude i akšame.Tih vremena kao bolne stege u prsima...nestade sa dolaskom
ovih samozvanih novotarija.Bogme kada razmislim nije to tako bezazleno.
Al' šta se može.I dok se Mehaga raspričavao o nekom svom poslu koga je
započeo još uVakufu, na vratima sobe se pojavi...Emin.Eh taj piomčina koji se
tako lijepo poselamio sa nama.Sjede kraj babe i reče: « Vallatp Mujaga nije
nigdje k'o kod kuće.U svome džemaatu na kraju i sam hal je drugačiji i
domaći.Nema one plahe gradske vreve i gužve.Nekako k'o daje vrijeme stalo a
opet inije.Zagreb je divan grad prepun kulture i tradicije koja se osjeća na
svakome koraku.Ali tek džamija Zagrebačka pa onaj njihov silni džemaat.Ma
milina jedna.Ja iskreno da kažem ovdje pred babom nisam imao baš plaho
vremena za kojekakve druge stvari.Knjiga mi je bila iznad svega i Allah dragi mi
je svjedok da sam samo učio i u džamiji klanjo.» Mehaga se glasno nasmija i kaza
4
kako gaje njegov Emin ozario i obraz osvjetlio svojom skorašnjom diplomom.Ja
pomislim u sebi, a tek da znaš Emine dragi kako je moja Esma pred
diplomom.Krio sam to neću da zna.Neka završi preča je knjiga od svega.Učenje «
Ikre...» bile su prve riječi meleka Džibrila...našem poslaniku.
Još odmahujući rukom nastavljao je Mehaga svoje priče iz naše
mladosti.Sjećali smo se dana kada smo momkovali zajedno.U tom času se na
vratima pojavila Mehaginca koja je nosila kahvu u pratnji moje drage.Eh, poče
Rabijahanma: «Vallahi, Mujaga ova današnja omladina bezbeli se
iskvarila...nejma više onih naših starih običaja.K'o da su uzemlju propali.Kako je
samo lijepo bilo nekada za našega vakta i prije.Momak bi dolazio u pratnji babe
jal amidže u prošnju cure.Ja vallahi je vakat gadan došo.Valja se sačuvat od
svakoga zla koje se uvuklo unaš ummet....jah šta ćeš.Nego da ti kažem, evo
razgovarala sam sa tvojom hanumom plaha ti je šćer.Ono što bi rekli k'o sat meda
je.Eh, kad je već tako da se mi sada lijepo zdogovorimo oko njihove svadbe ako
Bog da.Ja i Mehaga k'o što i sam znaš imamo ovoga našeg hairliju Emina koji bi
se ženio, a'l mi je nešto plaho stidan.Ja znam da se on mota oko Esme.Ona gaje
ošacovala opasno što bi rekli. Al' da samo znadeš da će oni živiti sretno.Neka
treba na vakat.Sve se danas poremetilo.»
Senija se osmjehnu i reče:» Vala, Mehaga da znadeš da mi je sada baš
kada smo se vraćali iz džamije moj Mujaga poklono ovu ružu.Eto vidiš ja neznam
šta gaje spopalo.Samo bih da znam dali će i naša Esma biti tako ozarena ko što
sam ja valja nam bolan na Ahiret ako Bog da, a trebamo znati hoćemol' imat koga
izanas kada preselimo.Ova ruža nije više k'o nekada data iz istih razloga nego je
to znak meni da se bliži mladost koja nas mijenja i nastavlja.Trebamo se osvrnuti
na budućnost i misliti kako nam najbolje more da bude.Njih dvoje imaju svoje
fakultete al' nema im hala bez braka.Najveća svetinja je brak.Mada nije možda
sada prilika zaovo al' eto kad smo već došli.Ja iskreno hoću da pokušamo da
održimo tradiciju koja postoji na ovim našim prostorima.Nema više šta da se
čeka.Nego ti dođi sa Eminom pa u prošnju ako Bog da.Težak je danas hal koji
nam je na plećima.»
Mehaga, nemajući kuda pogleda u svoju Rabiju i reče: « Ma vallahi nija
nebih bolje sročio ovo što si rekla, taman ti je svaka na mjestu.Ja da budem iskren
isto tako za sina se brinem kako da ga oženim sada kada je postao svoj
čo'ek...Ono nema više šta da se čeka čemu je vakat tome je i vrijeme.Jesam zato
kao što je i tvoj Mujaga da se održi tradicija naša starinska i da se njih dvoje uzmu
ako Bog da uz naš blagoslov.» Ispjala se kahva i svi su zašutjeli i ono o sovome
trošku pričali uobičajene priče iz mahale.Emin je bio izuzetno sretan i
zadovoljan.Nije vjerovao da se ovako slažu njegovi sa njenim.Otišao je u
sobu.Sutra je za njega veliki dan.Brani diplomski na Ekonomiji u Zagrebu.Valja
mu osvijetliti obraz...
Kada smo odlazili još sam u srcu osjećao radost...kad sam uspio u svojoj
nakani da udam šćer za Emina.Jer kakav je vakat došao nebih se čudio da nedao
Allah zaluta sa nekim nevjernikom...Allah je dao svakome insanu razum kojim
mora da se odupre i za sebe u životu bira one prilike koje su mu najbolje.Senija,
se samo sa onom svojom prikrivenošću u srcu ponosila sa svojom šćeranom.Eh,
Allahu dragi Esma moja mala mezimica sutra je žena...K'o da očas proletje ovih
dvadesipet godina.Kako li se samo vrijeme mijenja brže no ikada.Svakim trenom
5
nestaje onaj vakat kada se bivalo i živilo za istinske vrijednosti Islama i
Imana.Eeeeeeh, kako je to....bolno ponekad.Covjek bude živi i prođe.Iza njega
ostaju samo njegova djela.A onaj melek, što zapisuje naša djela u knjigu našu
koju ćemo primiti pod ako Bogda desnu ruku...nosi sav naš hal koji sami
stvaramo kročeći kroz život prema svojoj određenoj sudbini.I nema jače snage sa
kojom se mora na dunjaluku izboriti do snage svoga Imana.
U kući je Esma spremila večeru.Akšam se bližio.Valja opet u džamiju.
Svaki novi namaz iskrenom dowom ispunjen približava čas preselenja ako Bog da
u hairli halu.Senija i Esma, su ostale kod kuće da čekaju Mujagu sa večerom.
Akšamski ezan, prolamao se mahalom.Sutra je subota dan mevluda u Carevoj
džamiji...
Tek, što je zanijetio akšamske farze Mujagi se poče kroz glavu vijati jedna
miso ona ista što gaje pekla oduvjek.Samo ovaj put bijaše nekako najteže.Ono
jeste daje Mehaga relativno imućan čovjek i da će on pripremiti sa svoje strane
mehr onako kako valja.Al' odbacivši misli iz glave nastavi sa namazom.Kada
bješe dowa Mujaga poče usebi moliti Allaha dragoga da sve proteče umiru i
onako kako valja.Da sve proteče u duhu njihovih običaja i tradicije jer mu je to
bilo veoma važno.Saputao je tiho:» Gospodaru ti mi mudrosti i razboritosti podari
da rastavim dobro od zla i u srcu osjetim zadovoljstvo i hal od koga samo
ponosan mogu da budem.Gospodaru ti mi podaj iz svoga obilja samo lahkoće i
mira mojoj Esmi najbolje u životu i mojoj šuprugi lahku i sigurnu starost.Daj da
dočekamo našu unučad da vidimo još.dok smo na dunjaluku one evlade što će da
nas nastave...»Gčeći' i moleći se tako na kraju je zaželio jednu želju koju je
ljubomorno sačuvao samo za sebe. , - \
Eh pusti život što ga mora da živi ima u svom toku tako mnogo značajnih
momenata, a ponajviše onih manje bitnih.I kad se krene malo unatrag sa istim se
žarom dočekuju tako neki značajni trenuci bez obzira što su se oni jedared već
proživjeli.More bitda se Mujagi pričinilo i kao da mu se otvorilo staračko srce
nakon svih ovih godjna.Pomišlo sam odjednom kako se samo može ono što je
-V '.i
,-i. •! •.
_ ____ J ~ ____________________________________________________ _________ _.. —
čovjek vidio već toliko puta opet proživljavati sa uvijek drugačijim osjećajem i
novim nadanjima.Jah osvrnuvši se malo oko sebe i ustavši krenuo sam ka izlazu.
Selamio sam se usput sa nekim poznatim licima.Među njima bio je ijedan mladić
koji mije prišao i rek'o: «Mahsuz selam Mujaga.Ja sam Muhamed, Eminov jaran
iz Zagreba.Tamo gore kod nas je sada velika frka znate.Emin mora sutra da
polaže i brani svoj diplomski.Bezbeli Vam nije Mehaga ništa o tome govorio.Eh,
taj njegov babo.Nego ja sad moram nešto drugo da reknem vezano za Emina, al'
bih ponajprije ako može da odemo negdje u neku kafanu pa da uz kahvu
popričamo.» Saslušavši tog mladića koji je po mojoj procjeni mogao da ima
negdje okolo 25 godina poslušao sam ga.U glavi mi se motala neka sumnja
neuzubillahi pa rekoh nabrzinu dok smo u Božijoj kući: «Hajde Harno nevalja u
džamiji biti i praznom se besjedom baviti, osim ako čovjek neće kakva zikra
proučiti.Moj rahmetli babo znaš hadžilsmailbeg Allah mu se smilovao uvijek mi
je govorio baš kad sam bio neđe okolo tvojih godina.Slušaj sinko veli on meni
6
nemoj da te nikad niti ja, a kamoli stari hadžija naš efendija allahmurahmetile
vidimo da u praznoj besjedi ostavljaš najdragocijenije vrijeme predviđeno za
džamiju u praznome govoru.Prazan govor ravan je k'o da sipaš vodu u neko bure
koje nema dna.Sipaš i misliš kako se u njemu nakuplja voda koja će ti poslije biti
od koristi.Al' neće sinko jer ona odlazi...nestaje.Tako i govor prazan i beskoristan
nikada neće u srcima ostaviti nikakve koristi od koje bi kasnije iznjeg u dowu to
pretočio allahu dragome.
Nakon što smo izašli iz džamije, Muhamed reče: «Mujga eto recite vi gdje
bi mogli otići.Reko ako bi mog...»a tu ga u porječi presječe Mujaga i samo ga
uhvati za mišicu od ruke da gaje pomalo i zaboljelo te povede u obližnju kafanu
gdje inače obitavaju ponekad njegovi jarani.Ušli smo u nju i svrata se osjeti onaj
poznat miris Bosanske kafane.Baš k'o daje sad ona 18neka godina.Kada je Tursko
Carstvo bilo na uzmaku svoje moći na ovim prostorima.Da taj...miris uvlači se
čovjeku pod kožu i ostaje unjojzi vallahi dugo i neumitno k'o da se neda iznje
izvući nikada.Pa se insan nekako srodi navikne na njega, k'o da su zajedno
odrasli.Mujaga se osvrnu i reče: «Selam alejkum braćo Muslimani!» Na te
njegove riječi začuse glasno odselamljivanje od koga je mala i neugledna kafana
odjekivala nekim čudnim i pomalo reskim zvukom koji uopće nije parao uši.Eh
pomisli usebi ovo je baš prava atmosfera.U jednom uglu na vrhu kafane dvojica
starijih deda igrali su Tavle.Poznate igre koja se mogla samo naći još u takvim
mjestima.Nikada kao do tada nije osjetio onaj isti žar od igre koji ga je još kao
momka zaokupirala do duboko u noć kada bi se poslije igre vraćao krišom da ga
nevidi babo u svoju sobu na spratu stare oronule Bosanske kuće Begovske
naravno.Pa izgleda da smo bili krenuli baš tamo.Jedan od deda bio je stari hadžija
Mustajbeg.Drugi samo nešto reče nerazumljivo i ustade.Mujga sjede i reče onome
Harni da nađe sebi stolicu.Muhamed nađe jednu stolicu, staru i drvenu te krenu ka
stolu daje uzme.Naravno kako se bio naučio redu i kulturi gore u Zagrebu kod
Hrvata, prvo je upitao staroga konobara iza šanka dalije ta stolica slobodna.Nakon
što je dobio izun uze ju i sjede za sto kraj Mujage.Počeo je sa pitanjem:»Mujaga
ako smijem ja bih počeo ono da vam kažem vezano za Emina.Nebih ni počinjao
ako smijem da govorim pred ovim dedom.»Na te njegove rječi onaj dedo mu
reče: »Slušaj sinko, prvo selamiš staroga Mustajbega pa onda tražiš izuna da nešto
rekneš.» Nakon što se izvinuo na svojoj brzopletosti Muhamed nastavi:»0,
Muj aga dragi nekada je bilo sve drugačije i znao se red.Danas ova omladina u
koju i ja spadam nezna niti reda niti ima poštivanja prema starijim.Ja evo moram
da sutra idem za Bihać kod sestre i zeta, a potom i za Zagreb na moje uobičajene
poslove.Ja bih rado ovo što imam rek'o Eminovom babi Mehagi al' mi se nekako
činilo da to nebih baš smio.Zato sam odluči da to kažem baš vama, a i zbog
razloga više što je Emin zaljubljen trenutno u vašu šćer Esmu.Međutim Emin to
vam moram da reknem ima u Zagrebu jednu curu.Ona je iz Bihaća komšinica
moje sestre.Ona je rodica od moga zeta.Ja lično duboko u svom srcu osjećam
pomalo žalost zbog toga.Mislim da Esma to nezaslužuje.Meni je samo da vam
kažem Emin uvijek pričao o Esmi.Te kako je to jedna lijepa djevojka te kako je
ona vaša mezimica, pa završava pravo pa je pokrivena itd.»
Na te njegove riječi Muj aga samo pogleda u Mustajbega i ovaj mu reče da on
hoće da ide i da ih ostavi u tom halu.No prisjeti se Mujaga daje kanom nešto
zaboravio te pođe za Mustajbegom i reče mu kada su bili na vratima kafane da
Harno nebi čuo: « Slušaj me dobro.Ako moreš ispitajder malo to sa tom curom iz
Bihaća ko je i čija je.Bezbeli tvoja hanuma Bišćanka zna nešto u vezi toga.»
7
Mustajbeg mu obeća mada nije bio siguran jer nezna njeno ime.Al reče Mujgi da
mu dohaberi ako nešto više sazna od Muhameda.Potom pređe preko praga kafane
i zaputi se niz sokak.
Mujaga se vrati za sto.Utom momentu dođe onaj stari konobar i reče:»
Sta ćeš popit' sinko?» Muhamed naruči samo čaj jedan.Mujaga se nasmija a lice
mu se ozari onim poznatim osjećajem, svojstvenim samo njemu.Nakon toga
Muhamed nastavi svoju priču za Emna.Kafana ta stara oronula kuća u kojoj su
pored one Božije mnogi u njoj provodili dio svoga vremena i odrastanja imala je
nekako svoju dušu.Odisala je nekavim samo njoj svojstvenim pričama.Krila je u
svojim zidovima mnoge tajne i besmislice a i nečije grijehe.Eh, kada bi samo ona
imala i mogla da to prepriča gdje bi tome bio kraj...
«Slušajte me dobro Mujaga Ja neznam odakle da počenem.Emin je
vrijedan student.Nije takvih plaho puno gore u Zagrebu.U Ilici gdje smo stanovali
zajedno...živjela je dosta dugo negdje oko 3 godine jedna Hrvatica Ana
Bogunić.Ona je bila naša gazdarica.Imala je sina i kćer koji su se odselili nakon
njene smrti.Njen muž Mate Bogunić, bio je postolar i on je tamo imao svoju
radnju negdje u Novom Zagrebu.No poginuo je kada gaje zgazio jedan neoprezan
vozač.Ta kuća u Ilici 37/A, bila je vlasništvo njegove žene Ane.Ona je odgajala
sina i kćer onako kako se samo može od strane samohrane majke.E a sve vam ovo
pričam sa ciljem da se uopznate sa onim što sada slijedi.Kada smo se mi tu
doselili u kući je bila samo njena kćerka Marija.Sin Tomo, bio je negdje otišao
vanka u Ameriku na studij Prava.No to nije bitno sada.Nakon što smo se uselili
Emin je počeo da vrijedno uči na Ekonomiji i da se posvećuje plaho puno knjizi i
izučavanju KURANA.Kada bi ga nakon jacije svake noći slušala Marija kako
samo lijepo uči jedne večeri nepoznajući naše Islamske običaje ušla je u sobu i
pozvala odnosno prekinula nenadano Emina u učenju.Ovaj je samo zaklopio
KURAN i proučio fatihu.Okrenuo se prema Mariji i rekao joj dobro se
sjećam:»Mlada gospođice Marija ja moram da Vam kažem da sam upravo učio
Božije riječi i da ste vi bezobzira na vašu vjeru dužni pošto ste ih slušali na glavu
staviti neku mahramu ili šal barem.Kosa vaša kestenjasta duga nebi smjela da se
vidi.Meleci bi mogli da odu iz ove prostorije u kojoj se uči Božija riječ». Na te
njegove riječi ona se prekrila sa šalom kojega je uvijek nosila preko struka.Eh
dragi moj Mujaga da ste tada mogli vidjeti samo ljepotu tog lica Marijinog koje je
sinulo nakon što se iz vida zagubila njena kosa.Ali da Vam kažem također joj je
Emin skrenuo pažnju da nesmije više nikada sama ulaziti u njegovu sobu.Jer
takav njen čin nije primjeren ženama da se osamljuju sa nepoznatim mušakrcem.»
Još od mladosti kada je momkovao na Mujaginom licu nije bilo takove
zabrinutosti kao onda kada gaje stari Đemaga uhvatio u trganju ruža iz harema
džamije i kada gaje za uho doveo njegovome babi.Sto se tada zbilo sa tim izrazom
nezna se pouzdano aT se evo ponovo vratio.
Muhamed je nastavio: »Da, vam kažem kasnije vremenom Emin se nekako
zbližio sa tom Marijom i ona gaje upoznala sa Aminom onom curom iz Bihaća
koja je bila Marijina koleginica sa Građevinskog sveučilišta.No nekako ko
iznebuha Emin se teško zaljubio u tu Aminu.Ona je bila otkrivena nije čak ni
naročito nešto prakticirala Islam.No Marija je njoj govorila kako Emin uči iz neke
divne knjige iz koje se samo za nju mogla čuti neka divna riječ koja ju je
obuzimala i opijala.Amina je tada njoj govorila kako se to zove Kuran i kako je to
govor Uzvišenoga Allaha dragoga i kako je to ISTINA.Znam ja dragi moj Mujaga
8
da će Vas sada zaboljeti sve ovo što sam vam govorio.Al' znajte meni je pogotovu
bilo teško.Pokušavao sam uvijek da nekako na neki način a smišljao sam ih dosta
da Emina okrenem od Amine.Znao sam ja dobro koje ona.Nisam možda smio da
krijem nego sam mu bio dužan reći o njenom porjeklu.Stid me je bilo što sam to
morao da prvo kažem Mariji pa je ona to njemu.Govorila mi je tada mada ja vama
neću reći njeno prezime Aminino.Moram tako vjerujete mi.Rekla mi je Marija
tada da se Emin ponio dobro obzirom daje Amina bila iz mješanoga braka.Njena
majka bila je Hrvatica iz Osijeka, a otac je bio Bišćanin.Znate kako je to kada se u
takvom braku rađaju djeca.Svi mi znamo vrlo dobro da se smije oženiti cura
druge vjere ukoliko se ona prevede na Islam. AF meni je to bilo mučno poslije, a
najgora stvar je bila ta što je porjeklo Eminovo čisto Muslimansko i Bosansko
pogotovu. Amina je nakon saznanja Emina za njezino porjeklo pomalo se od
njega udaljavala jer nije smjela da mu
V
prizna da ju je njena majka ostavila nakon što se počela zabavljati sa njim.Cak
joj je u jednom pismu koje nažalost nisam dao Eminu da čita iako je Amina to
zahtjevala nadajući se ko cura da će je Emin oženiti...prijetila joj kako se nje
htjela da odrekne i kako je ona ipak njena mala Hrvatica.Ma zamislite samo dragi
Mujaga kako bi Emin to podnio.». «Sto?» progovori nakon dužeg slušanja
Mujaga.Muhamed se iznenadi i reče kako je ipak to trebo da kaže Eminu.Ma,
nastavio je dalje da priča kako se Emin jedno vrijeme povukao u sebe što bi rekli i
kako gaje bilo stid što nije nikada dokučio šta se desilo sa Aminom... »Ona je
naime nestala negdje u inostranstvu.Ja vam kažem dragi Mujaga da se meščini
udala tamo za nekog našeg Krajišnika.Znam daje sada u Njemačkoj».
Nakon što je Muhamed završio sa svojim govorom, Mujaga plati to što je
popio i reče: «Hajmo mi sinko kući pametnije je.Eh vallahi hvala allahu dragome
što si mi to reko, a ja se baš uznado daje Emin fin momčina bio tamo.Al' znam ja
Mehagu.»Uzevši fes te ga stavivši na glavu Mujaga krenu niz sokak prema
kući.Noseći sada u glavi ta Muhamedova kazivanja sjetio se neke svoje
dogodovštine kada je bio mlad.Pričao mu je u džamiji to mutavelija Đemaga stari
allahmurahmetille.Kazao mu je tada: «E moj Mujice, da ti nešto reknem živ ti
meni.Nikad nemoj da se u drugu vjeru zaljubiš nipošto.Naša lijepa muslimanka je
ko mehlem na srcu.Znaj daje najbolja cura druge vjere gora plaho i od naše
najgore, neuzubillahi.Ako ikada budeš tražio priliku za sebe nemoj se oslanjati
plaho na svoje srce.Allah dragi dao je insanu svakome razum i srce.Kada bira
insan mora da ima u vidu hadis Božijega poslnika u kome mu on kaže kako ženu
udaju 4 stvari .Njena ljepota, zakojom se netreba povoditi i zakoju srce more da
prevlada um.Njeno porijeklo za kojim treba insan da se povede u mjeri onolkoj
koliko je potrebno da dozna dali mu odgovara.Njeno bogatstvo koje insan mora
da poštuje iznad svega.Na kraju njena vjera koju insan mora da prihvati i sa
kojom dobiva inshalla sve ovo ostalo.Jah što ti je hal današnji k'o i negdašnji bio
je valalhi vazda isti barem što se žena tiče.
Kada se samo sjetim moje hanume još kada smo bili momak i cura vazda
smo u mahali i odrastali i živili i ženili se međusobno.To je ono za šta mi je majka
moja Halima allahrahmetile uvijek govorila i zalagala se.» Eh, Mujice moj
dragi.Neka ti je vazda na pameti, najbolja ti je cura kada je budeš hajr inshalla
biro iz tvoje mahale.Ona je naša sanama odrasla živila i sve stoje allah dragi
ostavio.Zar nebi bio grijeh da uzmeš samo iz druge mahale akamoli odnekle bog
zna sami.I još upamti Mujice moj neka ti je napameti i ti kada bidneš svoju djecu
imo ako Bog da.Cura iz mahale je ona koja čuva i nasljeđuje ono što joj pripada
9
kao vjernici i muslimanki.Tako sve što ona naslijedi neka bude iznaše bašče.Nek
se neraznosi neđe po svijetu bijelome.»
Polahko da se neumara plaho, Mujaga jedva daje stizo ukorak ići sa ovim
kršnim Krajišnikom.Ma more bit' daje kodnjiha gore sve tako veliko i dugačko pa
imaju širine svud đe insan pögleda.Bezbeli vallahi i da jeste, dok su vako krupni i
velki allah imf se smiloyo.Jašta.Nego reče mu Mujaga deder ti Harno polahko
neće bolan moja Sehija pobjeći nigdje.Usput da ja i ti zapalimo bolan po jednu
ovu našku ako je ti vpliš h^.Mujaga iz džepa izvadi Drinu Šarajevsku.Muhamed
odbi tp izgovor ila og nepuši.Jah reče mu Mujga: «Eh vidiš to ti je dobro vallahi
je j>aš t#k©-.-neka vallahi neće ti kasno bit da zapališ po koju vako kada kreneš
sa akšama kući kod hanume a ona ti bidne svako malo prigovarala, a ti joj
nesmjedneš ni zucnut kadli ona zapali uz kahvu znadeš.Ma jašta bolan mlad si ti
jah biće to hajr inshalla sve uredu.Nego uuh, moga Eminage, a kobi to reko i tome
se uznado.Plaho je to od njega što se tako ponio kada mu je ona došla u sobu, ha
kad joj je reko da nesmije da ga prekida i da nesmije da se osamljuje...jah vidiš ti
njega zna on šta je Islam propiso al' bezbeli će znati kad dođe Mehagi, jašta... »
Glasno se nasmijavši Mujaga proturi jednu cigaru Muhamedu u ruku i reče
mu:»Ma haj bolan nebenavi k'o da se uvas gore u Krajini nepuši.Nego nemoj ti
sad starome Mujagi zamjerit' bolan.Heeej, neka bolan.Nego sačuvaj ti ovu jednu
drinu za stare dane. Vallahi si ti meni plah momak.Neka valja nam stariti i na onaj
svijet ići moj ti hajr inshalla.A da znadeš da mi je drago to što se nedaš što svoje
zdravlje čuvaš .Ma ja ova današnja omladina, samo čajeve ispija i o hanumama
zbori ii' ti ogovara ko biva kakve babe.Heee, hehhe, bezbeli ste svi taki.Nejma
bolan više onih naših sivih Bosanskih sokolova od momaka.Kad su se ovim
sokacima znadeš prolamalo od uzdaha i sevdaha.A hanume se utrkivale koja će na
pendžeru biti najbolja i najljepša.Momak bolan bi dođi pa bi pod pendžerom
donesi po jednu ružu crvenu baš negdje ko sada u Maju.Hanumi bi je od srca
dav'o.Nije bilo ni truna laži niti truna dunjaluka...samo sevdah pusti.A nezaboravi
mi smo vjernici pa bi hanmume znale kako su im momci bili iskreni i pravi
mumini sa hajr dowama bi se spremali za taj ašik Bosanski i naš ovdje
mahalski.Neka bolan tako je to.Neznaš ti ništa, al' biće sve kako treba ako ja moju
šćeamu Esmu udam za Eminagu i ako ona Hamedaginca oženi sina za onu
Halimu Elasanaginu i tako.A važno je bolan da se sve ostavlja ovdje u mahali
našoj.Važno je bolan sačuvati naše običaje lijepe.Naše one Bosanske.»
Mujaga pogleda dugim toplim pogledom u Muhameda i on vidje u njegovim
očima jednu suzu radosnicu sa kojom mu je imao namjeru da kaže kako se mora
sačuvati amanet starih da se sačuvaju običaji i tradicija Bosne.
Tako uz poneku šalu sa kojima je Mujaga obilovao i pomalo prigušen
smjeh Hamin stigoše pred kuću.Mujaga otvori kapiju i reče Muhamedu da
uđe.Ovaj to i učini.Zanjim uđe Mujaga i zaključa vrata.U toj predivnoj Mujaginoj
avliji k'o u svakoj Bosanskoj avliji, bilo je zaista plaho.Pod starim ljetnikovcem
stajao je jedan drveni hastal okružen sa četiri pletene stolice od kojih jedna bijaše
sa malo dužim naslonom.Bezbeli je Mujaginca tu uveče uljeto sjedila i
muhabetila sa svojim dragim ii' Esmom svojom šćeranom.Duž visokog zida koji
se pružao ispred avlije visila je ruža puzavica koja je to veče ispunjavala svojim
mio mirisom cijelu avliju i kuću sa bezbroj pupoljaka.Ma naprosto ti dođe da
jedan makar otkineš i na srce ga staviš.Eh, ko će znati bezbeli je to sve stvar
srca...Malo se zadržavši u ljepoti avlijskog hala Muhamedaga uđe posljednji u
kuću.Kada je ušao dočekala gaje svrata Esma.Ono što po običaju a i pomalo od
10
stida, nazva mu selam i pokaza sobu za musafire.Zatim otrča uz basamake na
sprat kod babe.Mujaga iziđe pred šćer i nešto joj reče, te se ova brže bolje povrati
i zovnu Muhameda da iziđe gore kod babe u sobu.Esma se samo lagano nasmješi
i pokaza kuda će on da ode
gore.Kada je stigao, Mujaga mu reče da sjede i da mu ako može završi to stoje
počeo da mu priča...
Za to vrijeme, Esma je bila kod majke u kuhinji i spremala večeru.Pomalo
ljuta Senija progovori:»Eh. šćeri moja, vidiš li ti ovo.Neznaš nikad čemu se od
Mujage moreš nadati.Svako malo a eto ti ga dovede nekoga nepoznata ukuću.Hm,
što ću mu pokasti, lisac niti jedan stari.Znaće on meni zaovo.»Zatim reče Esmi, da
će i ona ponijeti večeru zajedno sa njom kod babe te da svi zajedno večeraju.Ono,
pomalo zatečena Esma se osmjehnu i ponese večeru uz basamke.Kada su su
ispele, nazvaše selam i uđoše u sobu.Mujaga bješe nešto pričao sa Hamom i reče:
«Muhamede da ti predstavim ovo su moje hanuma i Esma.More biti da ti je Emin
pričo kako ona izgleda.Vidiš kako je to moja lijepa ruža iz bašte.Ko ona Esma iz
pjesama.Ha Hamo.Nego reci ti meni dali ti imaš neku gore u Zagrebu ha»?Na te
riječi prekide ga Senija i kaza:»De ti stari dosta je bilo.Pusti momka da
jede.Bezbeli je gladan i umoran.A iako je imo šta da ti kaže bezbeli ti je rek'o
već.Nego sinko ti jedi pa da idemo u džamiju na jaciju.Sada požur'te svi pa da se
kreće».
Tokom večere, Mujaga je razmišljao o svim tim riječima koje mu je reko
ovaj mladić.Boreći se sa samim sobom u glavi mu se rojilo na tisuće misli koje bi
ga preokupirale na trenutak a potom bi ga ostavljale.Napuštajući tako misli da
same prolete, ma kako mu tog momenta hal bio težak Mujaga se pomalo
osmjehnuvši u sebi pomisli kako li će biti sve ovo kadli dozna Mehaga.Ha staroga
li lisca a nije vodio računa o Eminu onome stubu naše mahale i ugleda kako
živi.A vako je doćero sinčinu na niske grane da ga ogovaraj u. Jaaaa, duboko
uzdahnuvši u sebi samo pogleda u oči svoje Senije i toplo mu dođe oko srca.Zna
on daje ona njegova pratilja koja po njegovu raspoloženju Čita njegove
misli.Zgledavši se tako on samo pokaza jedan mig da idu dolje i spremaju se za
jacije.Na to Esma prva ustade i siđe u kuhinju.Senijahanma reče: «Harno sinko
dragi, imal' uvas gore vrućina ovih.Bezbeli je malo drugačije.Mi ti evo vako
naveče ostavimo pendžere ove gornje otvorene kad odemo u džamiju na jaciju da
se malo rashladi.Lakše je insanu trpiti i zaspati». Nakon što večeraše, Mujaga siđe
do banje da uzme abdest.Zanjim pristade Harno i usput kaza Mujaginci: «Draga
gospođo u nas je plaho vruće ko i ovdje al' je hava uveče malo oštrija pa nema
bojazni da se nemere zaspati i usput hvala vam velika na inćramu, vallahi sam
oduševljen vašim gostoprimstvom.Mene je pomalo stid što sam ušao kod vas
ovako na inzistiranje vašega muža al' nisma ga mogao odbit.Ja imam nijet sutra
da idem sa Eminom u Zagreb a večeras bih mogao da prespavam i kod moga
jednog ahbaba ovdje u Sarajevu.»
Na te riječi, Senija nereče ništa te Harno siđe da uzme abdest.Ubrzo su svi
bili na sokaku na putu prema džamiji.Nakon, svih ovih godina Harni se nije
učinilo ni za trenutak da gaje Emin iučemu slago ii' prevario usvezi sa Esmom.
Vallahi je plaha, al moja je Alma bolja.Ono lijepa je vallahi je baš k'o što je
govorio al' zame nije.Ma k'o što i reče Mujaga treba svoje cure uzimati.Ono kadli
mi za mahalu priča maja tako je to zna on stari.U tom razmišljanju prekide ga
Esmin glas:» Muhamede, bolan ja sve evo hoću da te pitam, pa reko neznam
kako.Nego znaš li ti možda nešto u vezi neke...cur...»Na te njene riječi koje nije ni
The administrator has disabled public write access.

Moji romani... 4 years 7 months ago #36603

  • rusmo
  • rusmo's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Samostalni serviser
  • Objave: 4
  • Thank you received: 1
  • Karma: 1
NASTAVAK
///////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
11
izgovorila, kako treba presječe je pogledom oštrijim od sablje, babo.Ona se ujede
za jezik i nereče ništa.Nakon jacije a bijaše vallahi pravo lijepo Mujaginca izvede
Esmu pred džamiju i reče joj dok su čekale: « Slušaj ono si onda rekla i pitala
momka nepoznata za curu Eminovu jeli.Znam te ja beštijo.Stid te nebilo, đe ima
da cura pita tako otvoreno k'o ti.Nego znaš li ti možda....da te nisam više čula.K'o
to još samo tek tako odgovara.Ma znala sam ja da tebe kvari pomalo ona tvoja
Enisa.Sve neka treba pitati.Pa znašli bona za redi ikakav.Znadeš li da se
nepostavljaju nikakva pitanja momku tek tako još prednama.Bože dragi, vallahi
tebi nekad nije dobro meščini». Esma izusti nakon majke i reče: « Majko draga, ja
nisam mislila tek tako da ga pitam mada je pitanje izgledalo direktno.Bezbeli ima
onaj moj Emin neku tamo.Ko da osjećam, zadnji put kad smo bili skupa gore u
mahali pred kućom, on mi je svašta nešta pričo za fakultet a svako bi malo
izbjegavao odgovore na to gdje živi i s kime i kako mu je tamo samome bez
mene. Ja draga majko nemam namjere se tek tako udati a da nemam sigurnosti i
pouzdanja unjeg.Sve me nešto peče oko duše k'o da mi nešto krije.A Allah dragi
zna najbolje...».
Pošto sklanjaše Mujaga i Harno dođoše do Senije i Esme.Svi se zaputiše
prema kući.Putem Harno je nešto razgovaro sa Mujagom a Esma je bila strašno
postiđena i gledala je uzemlju dok su išli.Kada stigoše gle ti sad čuda.Pred kućom
Mujaginom stajao je Ahmo Hamin ahbab.Eto vallahi mi bješe drago što ste me
ovako ugostili, selam alejkum i želim vam svako dobro da vas allah dragi
nagradi.Poselamivši se Harno ode sa ahbabom.To veče pred vratima kuće pošto
su svi ušli pojavi se Emin, te na svoj način dozva Esmu u avliju.Majka joj reče da
ne ostaje dugo plaho.Ona Esma dok je prilazila Eminu u srcu je osjećala pomalo
zebnju.No ohrabrila se i reče:»Vallahi Emine, neznam šta ćeš vako kasno Jesam li
ti rekla sto puta da nedolaziš poslije jacije.» Emin reče kako mora sutra u Zagreb i
kako je htio daje vidi prije nego ode .Na to Emin pošto kaza, dade neko pismo
Esmi kroz vrata avlije i ode bez riječi.Usput je šutao nervozno neki kamenčić do
kuće.Bezbeli se bio naljutio.
Pošto se nije plaho zadržala jer je Emin otiš'o, ona pocjepa kovertu te
izvadi pismo iz nje i poče da čita možda za nju najmučnije pismo ikada.Tamo je
stajalo ovo: « Dragi moj Emine.Ja tvoja Amina barem tako sam mislila nikada u
svome životu nisam bila ovakoga stanja kao sada.Meni se sprema udaja negdje
gore u Stutgartu u Njemačkoj .Moja majka, me odovaja od nas.Kaže da hoće da
me se odrekne jer si ti Sarajlija pravi mummin koji barem zamene ima
najdragocjeniji dar za IMANOMI AHLAKOM u svome srcu.Kako mije samo
bolan pričala ona moja Marija kako si ti lijep i čista srca i duše kada učiš
KURAN.To je tvoja bolja strana.Znam je da ti imaš svoju lijepu i finu Esmu koja
te čeka dolje u Sarajevu.Neka ja ti od svoga srca u kome sam bila spremila dio za
tebe želim da se sa njome oženiš.Znaj da meni nije lahko da ovo kažem.Možda
ćeš nekad u svome životu pokazati njoj ovo pismo.Znam kada ga bude čitala da
će da osjeća krvicu.Znam da će možda da te mrzi, zbog mene.Al' vallahi nema
rasta Ja je znam iz priča koje mi je pričao Harno za nju Jednom je govorio baš
onjoj.Znam i osjećam daje ona dobra duša i da će znati da shvati kako je ići za
srcem bezveze ako je suludo.Eto ti ćeš mene razumjeti.Neka ti ovo pismo nebude
na duši ostalo kada ga budeš čitao.Neka te moja dowa od duše za tvojim hajrom
prati k'o sjena i razgaljuje ti hal tvoj sa njom gdje god bio i ma šta radio.Dragi i
poštovani Emine dabogda ti im'o meni evalada i sa njima našao svu sreću koju ti
samo Allah dragi može da da i to najbolje što misliš i da ti Esma bude mehlem za
srce i sva teška stanja i da unjoj ako Bog da nađeš svu sreću i berićet.Amiiiin
12
brate Emine.Cuvaj je k'o dragulj i kao zjenicu oka svoga»Selam od Amine!!!
Mada u momentu bijaše zatečena da joj kroz misli poteče samo dah mržnje
pomješan sa gorčinom u grlu, Esma se okrenu i pođe i ljetnjikovac da sjede.Dok
je sjedila osjetila je laganu drhtavicu a niz lice joj poteče jedna suza.Dok se
pribrala govorila je u sebi:»La illahe illellah vahdehu la sherike lleh...»Ovo je za
nju bio najteži i prelomni trenutak u životu.Dok je sa jedne strane osjećala
gorčinu sa druge je pak strane iz srca neki glas se javio i umirivao je riječima:
»Draga, pomisli kako je njemu sada.Zar bi ti on dao da čitaš ovo pismo...pomisli
daje možda htio da ti objasni a ti si ga presjekla.» Dok se taj glas pomješan još sa
gorčinom lomio ona uze pismo i opet ga pažljivije pročita.Nakon što je završila
čitanje reče u sebi da mora sa Eminom da raščisti o vezi svih sumnji koje je gajila
potajno za njega.I tako uprkos velike ljubavi Esma ode na počinak ipak pomalo
bistre glave jer su joj se konačno misli slegle u glavi a teški bremen pao sa srca.
Dok, se spremala da ode u sobu, priđe još jednom avlijskom zidu...a u srcu joj se
javi onaj njegov glas: « Esma, Esma tvoje ime dišem tvoga srca snujem...»Eh
vallahi je baš ponekad teško insanu da se nosi sa samim sobom još pogotovu kada
se ovak onešto desi kada je insan zatečen...u momentima do te mjere satjeran da
nije na vrijeme pripremio se a osjećanja mu navru i sve polahko ga osvajaju i
nema ponekad izlaza do dowe dragome Allahu.Razmišljajući tako šta bi moglo da
se desi ili ne Esma priđe malo bliže zidu avlije te otkide jednu ružu jedan mali
pupoljak tek procvao.Bješe crveniji od krvi insana.Ona ga omirsa jednom pa
potom ga prinese svome nosiću još jednom te se povrati i sjede u ljetnjikovac u
onu pletenu stolicu sa visokim naslonjačem.Malo joj se bilo zanijelo pa je na
trenutak prenese i ophrva san.Dok je tako snivala pomalo ju je rashlađivao lagani
večernji povjetarac koji je sa juga donosio miomirise mora i južnih
krajeva.Odjednom je usnila predivan san.Ko biva ona Esma nalazi se pred
Kjabom sama i uči dowu moleći se Allahu dragome za zdravlje svojih roditelja i
svoje i svih njenih bližnjih i daljnjih i svih njihovih rahmetlija.San bješe prenio
Esmu daleko tamo kamo samo srce može da vuče jednoga vjernika.I ko kroz
polusan javi joj se neki glas koji joj je tiho šaputao na uho:
«Esmu...Esma...Esma, sestro draga k'o da si sama na svijetu.Pomisli malo na
svoje srce šio ti govori. Pomisli koga bi najviše voljela... Esma...Esma...Esma ti
koja zračiš toplinom ovih ruža miomirisom njihovim dušu ti. ........................
opijaju... Esma...Esma...Esma..», a onda se prenu i tržnu te iz sna probudi.Kako
bješe se naslonila nezgodno na naslonjač glava joj bijaše lagano pa sve brže
padala na naslon za ruke.Iz takova položaja trznula se i razbudila.Kada se pribrala
tiho je proučila ajetul Kjursiju i zamolila Allaha dragoga da joj da snage da
razborito, srcem i razumom odluči šta je najbolje za nju.Tako razmišljajući i
moleći se ugleda u svome krilu onaj pupoljak kojega je maloprije bila
otkinula.Ehhhh, uzdahnu duboko u sebi Esma jedared i podiže se te ode na
spavanje ukuću.U ruci je ponijela ono pismo što joj ga dade Emin i stavi unjega
onaj pupoljak.
To veče nervozan zbog neuspjeha kod Esme Emin se vratio kući.Još sa
vrata ga dočeka Mehaga te mu reče: «Eminaga, moj dragi tražio te je danas neki
Muhamed tvoj iz Zagreba.Kaže da će biti na akšamu ida će otići kod nekog svog
ahbaba na počinak.Nego đesti vako dokasna ha?Kud se ti to smucaš sam po noći i
mahali?Ha jeli?Da nisi bio kod Esme?Pa slušaj neznam šta je međuvama al' more
biti daje sve uredu, ha jeli Emine?»
13
Umoran i pomalo nervozan samo reče: »Slušaj babo imao bih plaho toga da ti
kažem.Neznam otkle bih ono počeo da ti govorim.Znaš gore u Zagrebu ja i taj
moj Harno živili smo kod jedne Hrvatice Ane Bogunić.Nemoj da te čudi ona ima
jednu kćerku svoju.Marija se zove i živi sa nama odnosno sa svojom majkom
Anom.Ona studira građevinu i ima svoju jednu jaranicu Aminu koja je halali mi
babo ako Boga znaš bila moja cura tri godine zadnje dok sam studirao.Mada će
ovo biti plaho čudno to inije bila bogzna kakva ljubav.Ja sam se uvijek držo
postrani.Hoću da kažem da sam bio uvijek plaho nenametljiv.Ona Allah mi je
svjedokom više se sama nametala...Znadeš ti kako je bilo gore ponekad je vallahi
teško .Naravno da sam ja mislio uvijek na moju Esmu.Ma ona je mehlem za srce i
dušu.Al' babo dragi moj neznam šta i kako sada da ti objasnim.Znam da ćeš me
grditi bezbeli je Harno mislio nešto da ti ispriča u vezi nje Amine al' nije
mogo...ja samo hoću da znaš da tako mi Allaha dragoga nisam imao ništa osobito
sa Aminom.Ma nije to bila nikakva ljubav.Ona je imala ustvari jednoga negdje
gore u Njemačkoj.Dolazio bi joj ljeti na odmoru i bili bi zajedno.Međutim činilo
mi se k'o da ga nije voljela.A naš je čovjek bio.Iz Krajine je otkle je i
Muhamed.Babo ona je iz mješanoga braka.Babo joj je Krajišnik a ona je rodica
Haminog zeta.Majka njena je Hrvatica iz Osijeka.Da li je ona baš u Islamu ja
neznam niti sam uoto ulazio plaho.To je na Allahu dragome da sudi.Posljednje od
nje bilo je jedno pismo u kome mije sve objasnila daje ona se bila uznadala da ću
ja je ženiti. Ja sam babo to primio zaista teško al' mi je bilo lakše kada je rekla da
se udaje gore u Njemačku u Stitgart za onoga njenoga.Ona mi je neš vjerovati
kazala i poželjela svu srcu sa mojom inshalla Esmom i svakoga zdravlja prije
svega i berićeta i ja vallahi nemam kud nego da se ženim sa Esmom ko što i sam
znaš.Nemoj se plaho opet ti kažem čuditi, ja sam to sada prije po sahata dao
pismo Esmi.Jeste neka zna i ona.Ustvari sam njoj ovo večeras kanio kazati.A
vallahi mi nije dala napala me bila što sam kasno došo joj bio.Ali nisam imao
kuda.Ja sutra ako Bog da dragi moram nazad da branim diplomski na
Ekonomiji.Inshalla ako uspijem a nadam se da hoću eto me čim prije se vraćam
zauvijek i odmah se ženim.Ostaću nakon polaganja još koji dan da Harni
pomognem nešto u vezi nekog posla i da se odselim i razdužim od Ane naše
gazdarice.»
Saslušavši ga pažljivo k'o da sluša sam vaz u džamiji i još nevjerujući šta
mu njegov hairlija takozvani napriča Mehaga se samo spusti i sjede pred avlijska
vrata i zapali jednu cigaru.»Emine dragi šta mi reče beno jedna te osta
živ.»Mehaga je bio inače pomalo plahovite naravi svako bi mu malo krv udarala u
glavu ako bi ga nedo Bog neko zbog nečega uvrijedio plaho.Sada mu se prvi put u
životu nije javljao taj osjećaj nego mu se naprotiv bilo tako nekako skupilo oko
srca da bi najradije zaplako al' đeće to pred sinom da čini ta on je uzor svome sinu
inače naboljem momku u mahali cijeloj.
Al' uhvatila gaje tuga do te mjere bila da je jedva izustio:»Sjedi sinko, pa
kako se sve to moglo destiti.Hajd' što se desilo a'l da to tajiš tol'ke godine.Pa
bolan nebio...a haj ioto a'l kamo Esma...uuuuu...ma neeehee... tebe treba sohom
kakom dobrom pa preko leđa.Ma ja kaže meni Rabija:» Nemoj ga, nemoj ga ako
Boga znaš pa on je najbolji.»Mantrak najbolji.Nije sve u knjizi samooo.Treba bit
čoek i kad to postaneš i sa knjigom onda to ibudi.Ako si joj brak obećo to za nju
nije mala stvar.Osim toga kako te nije stid da joj tako nešto uradiš.Pa sramoto
jedna.Sramoto i smoto.Hooo, Bože dragi kako mi se sve ovo ote.Pa daje išta
drugo da nije učio pa da je napustio pa sve bih shvatio a'l da vara med onaj od
čeljadaeta eeeehh...to nemogu nikako da oprostim.»
14
Emin pomalo zbunjene naravi koja bi mu se javljala a to mu je bilo od
majke...naglo se poče mjenjati u licu. Eh Allahu dragi ti koji sve znaš kako li je
sada Esma šta li misli o meni.Vallahi sam baš smoto.Da sam imalo imo hrabrosti
odavno i na vrijme bih prekino sa Aminom a ne još se falio Harni.Ma vallahi i
Muhamed pa nije valjda pričo nekome.Ma jašta je sreća moja da nije mome
Mehagi.Ih što bih ga sad...ma pokazo bih ja tom Krajišniku.Al' Bože dragi nije
valjda da sam tako plahovit.Pa moja je narav bolja nefs jači.Naravno da jeste pa
kako sam tek odoljevao sve ove godine Amini.Heee, lijepa Amina...crnka niti
jedna.One njene crne oke pa ona kosa njena duga i na loknice.He što ti je Marija a
sve ti je to od nje poteklo.More biti da se šokice nose baš vam tako ko ona.Mada
to nisam primjećivao kod drugih na faxu i u Zagrebu.Ilica, Ilica uhhhh...ko će
sutra vako nasekiran.Al' baš me briga naučio sam.Allah dragi će mi dati snage i
sabura.Pa ja samo branim diplomski.Naravski to je samo odbrana i kruna znanja
stečenog odricanjima i učenjem.U sred tog razmišljanja zove
Rabija:»Mehagaaaa...đes' to haj ukuću beno znam ja tebe bezebeli pušiš i Emina
zovi.Emineeeee, hajde zlato mamino hajdeee u kuću»Na to se Mehaga prenu iz
razmišljanja i pođe u avliju.Nikada do tada Emin nije zapalio cigaru.Nikada, al'
ovoga puta uze onu cigaru iz babine ruke i ko fol će da je baci.Kad li on nastavi
da puši.Pošto se zakašlja malo, Mehaga će: «Hmmm, huncupe li niti jedan.Nejma
šta esaćemo sinko moj malo kod majke one tvoje što te falila vascijeli život pa joj
sve ovo raci i serviraj .Ako li išta slažeš drži se đesi.Ima da te prebijem ko vola.A
zasutra me briga kako ćeš na put i baci tu cigaru vidi ti njega kako to on samo
puši...ko mali Mujica Turčin».
Nakon, što su stigli kući Harno leže i poče da razmišlja o Esmi.Bože lijepa
čeljadeta.Ih kad bi me moja Alma samo mogla da čuje očem mislim.Bezbeli bi
me odalamila po leđima i to samo kako ona zna.Ma ja sve su li ti cure
iste.Nesmiješ im ni pokazati kada je samo tvoja da ti se nesviđa da ti nije jedina ii'
da negdje pogledaš u stranu nego samo u nju ko u neku sliku koju je nasliko vješti
slikar.Ja šteta što i ja nezavrših Akademiju Likovnih Znanosti.Al' jednom ću i
to.Ma samo još mi je jedan ispit osto a ja ga razgodio već dvije godine duge i
teške.Ma jah a Alma već radi i zaposlila se za prave.Alma Alma Alma...i Harno je
utonuo u san.Sutra valja na bus pa za Zagreb.
Nakon što je legla Esma polahko u sebi poče da uči ajetul kjursiju tri puta a
nakon toga lagano se preklopiše umorni kapci na to plavetnilo od oka.Esma bješe
izuzetno lijepa i naočita cura.Nikada se nije nešto plaho isticala.Učila je i bila
vrijedna.Malo je izlazila i malo se sakim družila.Samo joj je Enisa bila jedina
prava jaranica nako bliska.Esma, taj lik lijepi koji pomalo opija svojom
ljepotom.Nježne crte lica koje su bile tako vješto Allahovom milošću izvajane
nestajale bi svako malo pred očima kada bi se čovjek malo u njih zagleado.Kao da
bi mu se činilo daje svaki put vidi drugčijom nekako nedokučivom.Esma je bila
jedinica.Mujagina mezimica Ja Mujaga se bješe pokasno oženio.Bio je stariji
plaho od Senijahanme, al ona na to tada nije gledala puno važno joj bješe sreća uz
muža svoga finog i dobrog dobre naravi i čista srca.Esma bješe njene naravi.
Esma, je bila već u dubokome snu kad li majka joj usta da malo prouči
štogod prije sabaha.Ona Senija uvijek bi otimala ili barem pokušavala da nađe
vremena samo za sebe barem malo.Kako je pred sabah bilo joj nekako najlakše
tako je i činila.Međutim ovaj put je tiho bila ušla u Esminu sobu da provjeri jeli u
krevetu jer je znala da ona ima običaj kada ostane iza jacije sa Eminom da zaspi u
ljetnjikovcu.Pošto se uvjerila daje ipak u krevetu pogled joj se zaustavi na njenom
15
noćnom stsčiću.Pošto vidje daje na njemu koverta neka bijela uze je i izađe iz
sobe.Mada u suštini nije voljela kopati po Esminim stvarima ovaj je put privukla
ta koverta.Senija je sobzirom na godine ipak vidjela dobro i bez naočala.Kada je
počela da čita one prve redove pisma:... « Dragi moj Emine.Ja tvoja Amina
barem tako sam mislila nikada u svome životu nisam bila ovakoga stanja kao
sada...»Senija nako inače kada bi u momentu saznala za bilo kakvu neprijatnu
vijest znala bi se uhvatitit za glavu, i onda reći ohhh Allahu dragi.Tako i učini ali
se brzo pribra te pročita ostatak pisma.Kada je završila pogleda u kovertu i unjoj
onaj ražin pupoljak.Biješe joj čudno što se taj pupoljak nalazio u pismu.Uze ga
omirisa i prepozna daje iz njihove avlije.Hmmm, pomisli šta li Esma stjela sa
ovim.Da li je jadnica pročitala ovo pismo one neke Amine.Vallahi Allahu dragi
nema joj sada više onoga njezina hala ko dosada...pa kako se samo Emin
promijenio bio.nemogu da povjerujem da ima curu da mu ona piše još bezbeli je
voljela ga.Vala Rabija li se Rabija znaćeš ti svoje a sve malo pomalo:»
Senijahanma, bona nebila pa jedva bona čekam da se uzmu moj maligan a tako mi
je plah bona pa Esma ga zaslužuje on nejma drugih ko neki njegovi
jarani...znadeš ono neko veče kada smo se bile sjacije vraćale ehh umeneti
Mehaga bona kaže jedva čeka da se uzmu pa svadbu da pravi..."Vallahi...i utonu u
razmišljanje te poče učiti malo zikra Allahu dragome da joj bude lakše.Nakon što
izuči poče da uči dowu i zamoli Gospodara da joj olakša tegobe koje su joj
pritiskale Esmu i omogući joj najbolje za nju samo kako more da bude.
Kako se samo od svih njih mogo ipak bez obzira na sve ovako Emin
ponašati.Ma dala bih ja njemu davno dali je moj samo.No kako bude stjela moja
šćerana nako će i biti...al Allah dragi zna najbolje.
Kada su ušli u kuću Mehaga i Emin ovaj ga odmah odvede u sobu kod
Rabije.»Slušaj sad ispovjed tvoga Eminage sram ga istid bilo.»Rabijahanma nako
povučena zatečese tim njegovim nastupom te reče: »Slušaj nemoj sina jedinca da
mi diraš.Nemoj da mi...»E tu ih presječe Emin te poče:»Majko ja
stvarno...neznam šta bih ti rekao al'... shavti me ko insana ja sam na neki način
varo Esmu...malo je ona znaš ta Amina ustvari...meni pisala jedno pismo u kome
me žali što je nisam oženio.Meni je majko bilo...oh allahu dragi... ponekad pored
učenja i mojega truda pravo teško vallahi i znaj da sam ti se sve ono ko javljo da
mi ide i...al vjeruj ta Amina i njena koleginica Marija Bogunić, ona je znaš šćer
od naše Ane gazdarice.Hamo je babo gaje vidio...moj gore jaran zajedno
studiramo i živimo kod nj ih...ja sam se bio nako držo po strani od nje Amine i
sada se trebam da o.h..ustvari ja nju nevolim misli...nemoj me...pogrešno razumiti
al' ja sam se držo po strani više nako do nje...pa mi se od nje...bilo nekad...al' ona
je znaš majko ona je stvarno mene željela daje uzmem.Nemoj ti mene krivo da
uzmeš kada ja tebi sada priznajem svoju ustvari velku zabludu od tri godine al' ja
mislim da nisam imo skime da se izjadam nego baš Hami.Ali on je mene odo
samo se bojim da nije otišo pa to reko večeras Mujagi.Hejj pa sam ja onda dao iza
jacije pismo Esmi što mi gaje Amina poslala bila da bi joj bilo jasno sve to sam
joj bio kanio reći al' me odbila....!
Rabija nikada nije sebi dala da bude zatečena niakad.Ama baš je mislila da
će to sa Eminom mezimcem biti uredu.Al' haj sada.Ustade onako sa sečije ko
oparena i reče:»Da Bog da te nebilo...huncupe niti jedan, kad li de
ovako...»Nemogavši više Rabija brižnu u plač i nikda ko tada nije je Mehaga
vidio tako zabrinutu, samo je kroz suze koje su joj kvasile lice rekla:»He, he,
16
hmmmm...Allahu dragi koji si jedini naš Gospodar primi pokajanje ovoga moga
Emina da se sovim završi sve... a još kako... li ću pred Seniju...»
Mehaga ga opali iza potiljka i reče:»Haj na spavanje sutra moraš u
Zagreb.nesekiraj se dobro je to što si pismo dao Esmi.Sama će ona da odluči al'
znaj kako bude odlučila to poštuj i moli Allaha da ti oprosti i to ponajviše što si ti
to tajio, a ne što sije povrijedio more bit...»
Kada je sabah zaučio, svi su se polahko digli i pošli na Sabah.Emin je
otišao sa Mehagom i usput su sreli Mujagu.Putem...dok su išli Mujaga ponudi
cigaru Mehagi i reče:»Selam alejkum Mehaga...i tebi sine.»Nakon što mu
odselamiše Mujaga će:»Jeli bogati Eminaga naš dobri.Sta to bi bolan te te Harno
nako meni baš nađe da te izda ha?»Emin bješe kajl da kaže Mujagi sve što je bio
naumio k'o Esmi svojoj al' ga presječe Mujaga:»Emine, ti si naš bolan i ja znam
Mehagu vrlo dobro...nesekiraj se ti.Eno su Senijhanma i Esma ostale da klanjaju
kod kuće.Vallahi mi Esma nešto nije k'o što je dosada bila nego je onako pomalo
rastrešena.Jutros mi Senija dade ono tvoje pismo i znaš kad sam ga pročito
naročito ono na kraju...kad je poželjela da čuvaš i paziš Esmu ko zjenicu oka
deder da tako i bude.I da znadeš da nisi tako postupio pa joj ga dao nebih ti
oprostio vallahi nikada.Eminaga, Eminaga neka samo da te Mujaga tvoj punac
sada zavoli još više jer si ti ipak dobar momak a sve jto zarad Mehage...on je moj
brat po vjeri i ja znam kako diše...»
Kada su stigli pred džamiju Mehaga reče:»Emine, ako bude tamo Harno
riječ da nisam čuo!!!»Emin klimnu glavom i potvrdi babine navode.Muhamed je
bio već sjedio u prvome safu.Kada je zaučilo da klanjaju Harno se odmače jer
bješe samo jedno mjesto naprijed te Mujaga kraj njega stade i zanijetiše da
klanjaju.Kada su završili klanjanje Harno pogleda u Emina i ovaj poče da uči
jednu suru iz Kurana.Emin bješe tako lijepo učio da se sa manfila na kome bijaše
nekoliko žena iz mahale i njihove šćerane, uzdisale i govorile:»La illahe
illelah...!»Emin je učio dio sure An Niša, tako snažno emotivno i glasno da gaje u
momentu stari hadžija efendija pohvalio kada je završio i rekao mu:Aferim
Eminaga, valalhi si baš dobro učio...trebalo bi da se javiš kod mene da te
povedem u Carevu đegod kod staroga hafiza da počneš sa hafizetom...»Emin se
osmjehnu prvi ustade poselami se sa efendijom i bez glasa napusti džamiju.Znao
je on daje gore na manfilama sjedila na sedždi njegova nikada neostvarena ljubav
iz srednjoškolskih dana.Enisa, Esmina jaranica.Eh što ti je život.Prvo Amina pa
Esma pa Enisa.Kada je izašao u džamijskome mezarju je proučio fatihu i brzim
korakom otišao do kuće.Uzeo je svoje stvari poselamio se sa majkom i otišao na
stanicu.U džamiji ostaše zbunjeni efendija Mujaga i Mehaga onako zblenuti.Zar
je moguće da se njihov maligan uzor mahale tako ponaša.Bezbeli je ljut na
babu.Ma pomisli Mehga daću ja njemu kad se vrati...znaće on meni za ovako
ponašanje.
Nakon sabaha pošto bješe stigao kući Mehaga uze da se sprema za
mevlud.Rabijahanma je malo plakala što je Emin tako otišo al je umirivao
Mehaga riječima:»Neka, neka a sve si govorila daje on tvoj fini ha...»Rabija je
bila jaka žena pa se pribrala i nije dozvoljavala da to primjeti Mehaga.Mujaginca
bješe Esmi spremila doručak i reče joj»Esma draga moja ružice...nemoj očajavati
majkino zlato jedino.Emin će tebe uzeti nesekiraj se.Nije to to što misliš.Ja sam
bona čitala ono pismo.U njemu stoji da gaje ostavila ona beštija iz Zagreba
Amina nekaJMa ja šćeri muški su ti taki.Rijedak je slučaj vjernoga čeljadeta, čak i
onaj najbolji se povede za nekom drugom znaj to šćeri moja.Mladi ste vi vas
17
dvoje neznate vi šta je to.I jasam ti bila pomalo stidljiva ko ti sada.Senija ja tvoja
mati nisam nikad plaho voljela Mujagu.Ne šćeri moja draga al' vremenom se
zavoli znaš to je ono pravo...nikad u životu neznaš kada ti je neko suđen.A treba
sve probati.Mada netreba više druge prilike niti gledati kada ti se jedna svidi i sa
njome pođeš.Kad smo seja i tvoj babo zabavljali nije nam bilo plaho stalo za
druge a ni zanas.On je bio uporan pravo.Stariji je od mene deset godina znaš.Al'
majkina ljubavi draga on je meni zapao za srce ko i Emin tebi.Da nebijaše
njegove upornosti nikada ga nebih za se zapikala.Ne draga moja mi žene unaše
doba nismo plaho pokazivale našu
V
ljubav.To nam je bilo zabranjeno.Zena treba da voli čojeka tek kad se uda ono za
pravo.Tek tada ona sa svojom djecom njemu kroji «haljine» što bi rekla
Hamedaginca.hahahha.Ma ja zlato mamino.Trebaš se opustitit i malo brate da
neslušaš više onu tvoju Enisu.Pakost je to.Ona je zavidna a da ti majka kaže u
povjerenju nešto još.Ovo niko nezna.Emin je bio plaho zagrijan za Enisu kada je
bio srednjoškolac.Ja jeste a Enisa sada to tebi vraća.Mala moja ružice neka...neka,
daće Allah dragi sve najbolje kako samo tvoje srce želi.»
Jah uzdahnu Esma i pomisli kako je mogla Enisa tako daje izradi
poofimo.Hmmm jadne li nje.E valalhi ću se boriti, baš kad sada znam ovo za
nju.Hmm neće ona meni njega na oči preuzeti ne i ne.Kad mije Amini odolio
zlatan moj lijepi...vallahi će i njoj prisjesti Enisi, vallahi nek zna.Esma otada
promijeni svoje mišljenje vezano za Emina i kratko mu prouči u sebi fatihu da mu
gore bude sve uredu i daj oj se vrati sretan i da se konačno uzmu.
Nakon nekog vremena autobus za Zagreb preuze svoje putnike i tačno u 7
ujutro krenu.Emin bješe jako uzbuđen a uskoro na spratu autobusa mu se pridruži
Harno te mu reče:»Brate po vjeri Emine dragi...pa zar onako ode a sa babom se
neposelami.Nevalj ti to znaš...»Emin više nije mogo te prokide konačno»Slušaj
Krajiška beno...dosta mi te je.Da znaš da ću Almi sve da kažem.Neka zna kakav
si joj bio.Reći ću joj nemoj da me prekidaš znaš daje ona danas dežurna u
katedri.Hehehe, što će se obradovati. Valalhi je Alma poosjetljiva da samo zna a
meni će vjerovati.Hoću hoću Harno...»Harno se ušuti i cijelo vrijeme više nije
bogzna šta govorio sa Eminom.Ako ovaj zaista kaže bilo šta za njega Almi
gotovo je zauvijek.Emin je bio jako zadovoljan svojim učinkom.He Alma Alma
pomisli u sebi Harno te zaspa.Dok je spavao razmišljo je u sebi kako da se javi
Esmi a da ovaj nezna.Mislio jeda će on odigrati za njega važnu ulogu i da će Esmi
sve da objasni.Tako i bi...
Kada su stigli u Zagreb, na stanični kolodvor...dočekali su ih Alma i
Marija.Odmah su otišli kući.Hamo je putem bio jako nervozan i to zamjeti
Alma:»Hamiću moj jedini, a kako bi tamo u Sarajevu ha?Nešto si mi kiseo od
jutros šta li je to bilo.De bolan idemo mi ljetos na Brač na odmor na more.Neka te
neka a završi nam onaj poso pa da uzmemo lovu i da idemo...»Harno joj se
nasmija mada vrlo teško.Odobrio je Almi to što hoće a i njemu treba
odmor.Marija je bila vesela također ali Eminu nije htjela ništa da govori.Kada su
su stigli doručak je bio na stolu.Bolje reći ručak.Bijaše tačno 12 sati a sa gradske
Katedrale je odjekivalo zvono.Emin uze abdest te klanja podne.Kada je skalnjao
reče:»Ana draga gospođo obračunajte mi moje stanovanje i danas Vas napuštam.»
Ana mu obeća i zaželi svako dobro na ispitu.
Tokom polaganja Emin je bio strašno smiren i dobio je Allahovom
snagom i rahmetom takvo znanje da ga je profesor Jelačić tako primjetio kao
18
nikada do tada:»Mladi kolega vi ste mi tako dobro spremili ovo Vaše izlaganje da
mi dođe samo jedno a to je da si Vam kažem položili ste...»Emin je bio jako
zadovoljan i nikada do tada nije bio sretniji.Kada je preuzeo diplomu i pozdravio
se sa profesorom i ostalim studentima otišao je do Katedre.Alma bješe sjedila i
nešto pjevušila.E sada će tebi Eminaga da prisjedne pomisli u sebi:»Alma znaš ja
sam htio...nešto da ti kažem...Harno ti je pavo bio zagrijan za moju Esmu...»Na te
riječi koje bijahu lažne 100% Alma se pridiže sa stolice i reče:»Hamo moj...de
bolan nije...Esma je tvoja...hmm beštijo Sarajevska vama je tako lahko zafrkavati
se...»Nemogavši da se savlada Alma brižnu u plač te lenjirom koji joj je bio pri
ruci udari snažno Emina po leđima.Emina je to zaboljelo bilo pravo al' je halalio
Almi i reče:»Alma de bona znaš da se zezam...na svoj račun...sve najbolje ti
želim..odoh Alma za Rajvosa odoh diplomirao sam...bona...»Alma mu čestita i
ostade u plaču al je bila kajl da ga barem jednom još odalami.Eh Emine
Emine...šta napravi Harni svome jaranu.
Nakon što je jela u studentskoj menzi Esma ode da polaže ispit iz III
godine koji je bio zadnji i uslovan za IV godinu.Kada je izašla Enisa bješe sjedila
u prvoj klupi i ona je polagala.Esma je počela da odgovara na pitanja i bila je jako
nervozna i teška tog dana.Cak je u momentu bila skrenula sa teme.Profesorica
Hadžijahić bila je jako nestrpljiva al'je znala daje Esma možda spremila ispit kako
valja.No Esma je jedva položila bila.Enisa se smijala i bila je zadovoljna.Eh što ti
je život.Nakon toliko muka Enisa joj se smije.Esma Esma...valjal to tako...a ti si
najbolja na III bila...Esma he Esma...nakon toga požurila je da javi babi i mami i
da stigne na mevlud...jer i ona učestvuje...
Mujaga i Senija kao Mehaga i Rabija bijahu spremni za mevluda.Kada su
se sreli na mahali krenuše ka Carevoj džamiji.Bijaše vruće pred ikindiju.Putem se
Rabija obrati Seniji nemogavši više da izdrži:»Znaš draga moja, Esma ti je plaha
brate vallahi jeste. Sve sam mislila bona daje moj Emin pravo dobar, kad li ono
nije bona...sve mi lago cijelo vrijeme.Ma što bih mu dala.Nekad zažalim što nija
nisam imala šćer.Lakše bih je odogojila i znala bih kako diše.Sinovi su ti sve gori
ponekad kada si prema njima mehka.E a znali on za ovo moje ogovaranje jedinac
moj a kako li mi je,bezbeli se rastaje sada kada je položio a znam da jeste zlato
mamino misli na nas i kreće...»Senija se duboko u sebi zadovoljna nasmijala
onako slatko i bila sretna što je Rabija konačno jednom priznala da njen sinčina
kako gaje nazivla nije cvjećka iz mahale nego najobičniji sin ko i svi
drugi.hehhehehe.
Zadovoljna Senija polahko pređe sa dowom prag Careve džamije.Bješe gužva
narod se tisko u džamiju da zauzme što bolje mjesto i uzme učešće u dowama i
lijepim mevludskim učenjima i da čuje vazove i učenja poznatih Sarajevskih
hafiza učaća Kurana i hadisa.Eh kako se samo tog ikindijskog vakta baš te subote
na Senijinoj i Mujaginoj duši sakupljalo sve ono što se u njihovom zajedničkom
bivstovanju nakupilo sve ove godine.
Za to vrijeme u Zagrebačkoj džamiji isto je bilo jako vrleo i vrvilo je od
naroda koji je stigao iz obližnjih drugih a i onih daljih gradova na zajednički
mevlud rođenja Božijega poslanika Muhameda Alejhiselama.Glavni imam
džamije kada se sklanjala ikinidja i počelo učenje mevluda prozvao je Emina
jednog od najboljih učaća Kurana da prouči suru E1 Furkan i da da prigodan vaz
kao polaznik Zagrebačke škole hafizeta jer bijaše baš kao hafiz stigao do te
sure.Emin je na odobravanje cijeloga Zagrebačkoga džemaata proučio naglas i
19
tako razgovjetno suru E1 Furkan...Jasan i reski zvuk učenja Eminova, ispunjavalo
je Zagrebačku džamiju lijepim i milozvučnim zvukom da su vjernici na svako
njegoveo kratko zastajanje u učenju da uzme daha glasno uzvikivali:»Allahuuuu
Ekbeeeeeeer!!!»Emin je bio svakim tim odobravanjem i veličanjem snage
Uzvišenoga Gospodara jači stabilniji i osjećao je svoje szrijevanje kao ličnost
čovjek i momak koji postaje Esmino zlato.Da nakon mevluda koji je tako lahko
završio sa Eminovim učenjem jasina svim šehidima Bosne...otišao je Emin
svojima u Sarajevo.Kada je plaćao i pozdravljao se sa Marijom i Anom nikada
nije u svome srcu osjćao toliku povezansot sa Esmom...Ana gaje nježno poljubila
u čelo i zaželjela mu dug i uspješan život i karijeru.Marija gaje ispratila do izlaza
i rekla mu:»Emine, ta kakav je ovo život.Vidiš ja ti se hoću udat.Goran je tako
divan čovjek... postal sije inžinjerom.. Jako sam si sretna zbog tebe i želim ti
svako dobro.Cuj Amina mi se javila jučer i zaželjela mi svako dobro.Amina je
divna djevojka.Kaže sretna je ali nikada tako kada bi to bila sa tobom.Upitala me
je za tebe i ja sam si joj odgovorila da si ti položio diplomski i da ćeš se ženit
Esmom svojom.Ona je na trenutak malo plakala kužiš al' nije to to mi smo ti žene
osjetljive znaš na udaju.Za nas žene udaja ti je najvažnija bit života.Neka
ostavimo sada po strani sve one godine koje smo proveli zdravo i sretno hvaljen
daje Isus zbog toga...no što ćeš i to ti je život...nego ja si se spremam za puta u
Ameriku..sa dragim Goranom...idemo tamo u Los Angeles.Pa ako te ikada put
nanese javi se ...hahaha šalim se Emine i svako dobro.Hajde ljubi Marijica tvoja i
Čuj ono za onaj puta kada si sam ušla kod tebe u sobu sama i prekinula te u
učenju Kurana, kako ono vi kažete HALALI Emine...Eto čuvaj mi se i svako
dobro...ja ću te nekad se sjetit u mojim molitvama Bogu i zaželjeću ti svakoga
dobra...!!!
Emin je bio pomalo zbunjen jer nije očekivao da gaje Marija toliko
simpatisala kao njenoga stanara...heheheh, biće da sam bio baš zavodnik sve ove
godine...Ali ima jedna srtara riječ koja kaže nevjeruj pričama vjeruj djelima ruku i
mudrosti svoje...
Tokom mevluda u Carevoj džamiji Mehaga je učio dowe dragome Allahu i
u sebi zamolio Allaha da mu da snage da halali Eminagi svome i sa radošću ga
dočeka kada dođe iza jacije večeras.He što ti je život tako lahko prolete
godine.Moj Eminaga je sada čovjke svoj.Diplomiran ekonomista.Ima 26 godina
al neka treba ga samo još oženiti.Ma naći će za njega babo posla.Ta on je moj j
edinac.. .Eh Eminaga.. .Eminaga...
Nakon učaća Kurana počela je svečanost učenja ilahija i biješe lijepo.U
džamijskom horu Careve džamije bješe Esma.Učila je glasno i razgovjetno.Muški
dio hora je uzdisao od te ljepote učenja Esmina.Naravno stigla je na
mevlud.Nakon učenja ilahija obrato se glavni imam i održao prigodan vaz.Tokom
vaza naglasio je da treba da se svi u svojim mahalama potrude koliko mogu u
održavanju veza tradicije i osjećanja ljudskosti i povezanosti.
»Takav je danas braćo i poštovane sestre hal došao daje sve manje i
manje naših starih dobrih običaja.Bosna je ovo Bosna naša lijepa zapamtimo
to.Nema više kud.Nemožemo čekati da nam drugi nameću svoju volju i tradiciju
koja nam nije naša.Svoje običaje sami moramo da gajimo.Moramo da se trudimo
da u našim lijepim mahalama Sarajeva očuvamo duh tradicije i zajedništva te
bliskosti kojom nas je vezao i obavezao posljednji Božiji Poslanik Muhamed
Alehjisellam...Kada se sjetimo dana u kojima je prije 1400 godina Poslanik
upućivao dowe Allahu da se nedijeli njegov ummet...tada i mi treba da znamo da
20
se netreba da odjeljujemo i povlačimo jedni u druge sami po sebi.Zajedništvo
komšiluci i komšija nekada su od velike važnosti za opstanak.Nakon ovoga
krvavoga rata kojega je Bosna doživjela i sada se osjećaju posljedice i
stradanja.Zato draga braćo i poštovane sestre neka ovaj mevlud bude nauk svima
nama kako treba i gdje treba da usmjerimo naše ideje i naša znanja iz
ISLAMA.Samo ako se budemo jednom napokon nakon ovoga rata kao opomene
dragoga i Uzvišenoga Allaha držali njegova užeta biće nam inshAlla dobro i
možemo da se nadamo dobru.Allah je rekao u Kuranu da se nesmije vjernik od
vjernika udaljavati ida su svi jedni drugima braća.Počnimo razvijati naše
dugogodišnje dobrosusjedske odnose...odbacimo sve one naše razmirice i
bespotrebne svađe koje su nas udaljavale i samo nam nanosile štetu.Neka se u
našim mahalama kao sada u ovome lijepome mjesecu širi miris ružina cvata i
pupoljaka kojima ćemo da se ukrasimo i zauvijek postavimo i obnovimo temelje
1000 godišnje tradicije Bosne naše nam lijepe.Neka se svako od vas zapita koliko
je ostavio u svome srcu i duši energije iz starina.Zar se nismo naučili jednom
kako se ta tradicija prenosi na pokoljenja.Allah će inshAllah biti zadovoljan
snama tek kada mi budemo zadovoljni sa Njim i sa našim stanjima i halovima
koje razvijaju za nas i naše živote naša srca koja uče srčane dowe Uzvišenome
Allahu dragome....neka se ovom našim Jasinima ispune duše naših dragih
inshAllah šehida i neka Uzvišeni Allah im podari lijepi Džennet...Svaka naša
dowa iskrena i proučeni svaki harf Jasina neka budu naše zadovoljstvo znanja i
Alalhov rahmet...amiiiiiin!!!»
Nakon prigodna vaza, imam je pozvao Esmu da prouči Jasin šerif pred
duše šehida.Esma je uzela Kur'an i počelo je jedno pređivno učenje samo kako
može jedna duša mlada i ženska da to izuči.Svaki razgovjetni harf širio se
džamjom i ispunjavao srca vjernika.Svaki je Esmin glas i izučeni harf u
Senijinome srcu polagano ispunjavao obećanjima.
Harno je nakon ispraćaja sa Eminom uzeo telefon i nazvao stan
Mujage.Javila se Esma koja je tek bila stigla sa mevluda tako ushićena.Hamin
glas joj je odjednom dao ohrabrenja u duši:»Selam alejkum.Esma poštovana i
draga sestro u vjeri nam.Ja sam Muhamed, Eminov cimer i jaran.Bio sam kod vas
sinoć na večeri.Eh samo da znaš iz prve ruke Emin je tvoj krenuo na stanični
kolodvor i eto ga tamo kod tebe.Draga sestro položio je i postao je diplomirani
ecc.He što ti je život.Ma neama takvoga momka na daleko.Nego čuj nemoj da se
na njega ljuti njegov babo.Otiđi ako možeš kod njega i reci mu da se je Emin
pokajao što nije jutros na sabahu se poselamio sa njime.Bio je ljut na mene.A
jasm htio da opomenem njega Mehagu da se nebrine al' sam to morao da kažem
Mujagi nemadoh srca znaš.Inače ja sam sa uspjehom prodao one moje slike
jednome bogatome kolekcionaru ovdje u Zagrebu.Spremam se sa Almom da
idemo na more na Brač.I ja se kanim ženiti ako Bog da čim prije.Al nemogu sada
a želio bih da isto tako završim ovu Akademiju Likovnih znanosti.Posto sam kako
reče Alma jednom pravim slikarom.Ma znaš Alma je moja vjerenica.Vjerio sam
je prije neki dan nakon dvije godine zabavljanja. Jako je osjetljiva. Danas me
udarila lenjirom jednim sa kojim je kaže namlatila bila Emina kada joj je ovaj
reko da sam seja zaljubio bio u tebe kada sam bio dolje.Ma čuj znam ja da se
Emin šalio i daje to htio da mi se osveti.Znam da bi ti on to rekao al' ti to nebi
shvatila tako.Vjerojatno bi ga odalamila iako to nisi nikada pomišljala.Vjeruj
nisam bio na mevludu u džamiji ovdje uZagrebu.Kaže mi Alma bila je ona daje
The administrator has disabled public write access.

Moji romani... 4 years 7 months ago #36604

  • rusmo
  • rusmo's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Samostalni serviser
  • Objave: 4
  • Thank you received: 1
  • Karma: 1
NASTAVAK
//////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
21
Emin učio suru E1 Furkkan i daje bio jako dobar u tome.Pozvao gaje nećeš
vjerovati kaže Alma glavni imam džamije.Nemoj da ga koriš molim te Eminaga
je tvoj samo tvoj .Ja sam kriv ono za Aminu.Nije on nju volio nikada.To je bila
jeftina i površna simpatija a daleko od toga da se to može nazvati ljubav.Esma
vjeruj daje tako.Samo se tako može da to okarakterizira.Govorim ti ko tvoj brat
rođeni.Vjeruj da mu nezamjeram što mi je napravio ovo sa mojom Almom a ona
je to primila kao tačan navod.He što ćeš valjda je on malo previše osjetljiv.Al
zaslužio sam ja ovo on je pošten momak što se za mene nebi moglo reći.Trebaće
mi vremena dosta da ja Almi objasnim svoju ljubav kako je vi osjećate jedno
prema drugome.Draga i poštovana sestro Esma nebrini se ništa.Dao sam Eminu
jednu veliku čokoladu Kraš Zagreb da ti je ponese.Neka zaradio sam ovih
dana.Brač je moje slijedeće odredište.Alma hoće na more.Uslovila me sada
pogotovu nakon Emionove šale samnom.Neka Vam je sretno i berićetno.Esma
želim ti od srca svoga Krajiškoga sve najbolje u životu.Emina mi čuvaj i neka ti
bude dobar.Alma te evo selami i kaže ti da kupiš jedan lenjir od 60 cm da ga sa
njime odalamiš po leđima za svako malo ako te samo poprijeko
pogleda...hahahahahahahaahahaahahaahahahaahahahaahha ....Ma šalimo se ja i
Alma smo ti dvije velike saljivdžije.Da čuj još ovoga.Zvala je Mariju Amina iz
Stutgarta...kaže daje sretna i daje udata za oildga moga zemljaka gore.Neka i
V
22
ona je divna osoba.Zelimo ti svako dobro a i Amina je to poručila tebi ponajviše i
Eminu.Neka vam Allah dragi naš Uzvišeni Gospodar da sve najboljeiz svoga
rahmeta kako samo vaša srca budu željela amiiiiiin!!! sestro Esmahanma...svako
dobro želi ti evo Alma:»Esma dušo draga nedaj se volimo te plaho.Čuj čim
budemo mogli dočićemo da vas obiđemo kada budete bili zajedno
V
konačno.Cuvaj mi se a pazi i na Emina dobar je on opraštam mu ono za
danas.Svako dobro i neka Vas Allah čuva dragi.!!»
Samo je stigla da ih poselami i da im se zahvali a veza se prekinu.Da što ti
je život.Esma je tek tada bila konačno smirena.Sa njena djevojačkoga srca bješe
spao i zadnji kamen koji je pritiskao kao kuća.Ahhh, uzdahnu duboko jedared se
nasmija tako slatko i jasno i otide u baštu da ubere jedan veliki buket ruža.Kada je
izašla i približila se zidu avlije začula je divne stihove:»Esma...Esma...kako samo
lijepo zvuči ime tvoje.Esma...Esma...kako samo srca tvoga glas miluje.Esma neka
ti svakim sabahom...mahrama sa kojom lice brišeš dok se abdestiš...sabahskom
rosom bude navlažena...Esma...Esma..tog istočnjačkoga srca glas....duše spokoj...i
mir....
Esma se približi vratima avlije i pođe da otvori kad li preko ograde u avliju
upade velika čokolada.Hmmm pomisli ona ko li se ovo zeza sa njome:»Čuj
dabogda te nebilo ko si da si nebudi mi babe i mame...beštijo mahalska...»Na te
njene riječi začu se glasan smjeh...Esma se uplaši i uhvati za kvaku na avljiskim
vratima.Odjednom se kvaka odpoče vrtititi gore dole, daje Esma jedva bila stigla
da otključa.Kad je otvorila u avliju upade niko drugi do sam Emin.Bješe tek došo
i pravo se sa stanice zaputio Esmi svojoj voljenoj .‘»Jedina moja
Esmahanmice...kako sam sretan što te vidim.»Potom je Emin kleknuo na koljena i
poče:»Jedina moja halali mi molim te tako ti Allaha Uzvišenoga...nemoj me
grditi..srce moje jedino iz njedara...ja zaista neznam kako da ti kažem.Dao sam ti
bio ono pismo.U njemu je sve bilo jasno ko Sunce naše mahalsko...Esma moja
draga i jedina ljubavi...ja tvoj Emin srcem svojim te želim...dušom te
svojom...snijem...daj mi šansu da ispravim sav bol koji sam ti nanio...znam ja da
te nezaslužujem...ti koja si bila oduvjek...vjerna našoj velikoj ljubavi...medu
moj...ja neznam ....srce moje drago...dali uopće mogu da dobijem izuna i halal
kod tebe...al' molim te kao Allaha dragoga da mi oprostiš i znaj da me je pekla
savjest...čuuuuuj...srce moje...kada sam učio u Zagrebačkoj džamiji onu suru...svi
su bili tako oduševljeni...vikali su Allahu Ekber...da i ja sam u svome srcu tada
osjećao samo tebe...jedina moja ljubavi...Esma...Esma...Esma...to mi bješe davalo
snage srce moje drago...kleknuo sam pred tebe...da ti dam do znanja...medu moj
najslađi na svijetu...da te dišem volim i želim...!!!»Emin više nije mogo da izdrži
te brižnu u plač.Velike suze ovoga mahalskoga uzora počele su da kvase
presvijetlo lice.Velike kao krokodilske...ma da gaje samo tog momenta vidjela
njegova majka Rabija istoga trena bi se rasplakala sa njim.Emin bješe jako
potresen Esminim izrazom lica koji se nije mjenjalo niti trena.Esma je bila
zaprepaštena njegovim nastupom.Njene krupne plave oke odavale su je.Emin je
zamjetio konačno kroz rasplakano svoje lice da se ona ipak odaje...lagano i
sigurno...Što su ti oči Insana...svako ga malo odaju...u najdubljim
njegovim...osjećanjima kada se bude iz iskrene duše i poštenoga srca...koje voli i
želi ono drugo a koje gaji sva svoja stremljenja, strahove, nadu i naravno ljubav...
Nakon što se pribrala Esma izusti jedva čujno:»Eh, eh, beštijo mahalska...a ja
mislila...da sam te zagubila bila...ma da mije samo onaj lenjir...al zaboravi
23
nato...kako da ti kažem...mene je isto tako pekla savjest.znala sam duboku u srcu
svome da si ti bio i ostao dobri moj... dobri... i jedini voljeni...momak...ma daje
samo da te vidi Rabijahanma...hahhaa...i šta bi rekla sada...sramoto jedna diži se
diži se nanoge lahke...svoje te...da te vidim..a baš sam te se uželjela
bila...ohhhhh...!!!» Odjednom Esma se poče ljuljati na nogama od silnih
uzbuđenja koje je doživila bila...u zadnje vrijeme...Emin se naglo diže i uhvati je
u svoje naručje.Esmina glava bješe klonula...Emin se prepade te je poduhvati i
uze u naručje.Odnese je do ljetnjikovca.Polahko je postavi u stolicu ljetnju onu sa
velikim naslonom.Potom je gledao sav izbezumljen neznavši šta dalje treba da
uradi.
Emin otide do avlijskoga zida zaskoči se na njega i uhvati se jednom
rukom za ivicu koja je stršila duž zida...te otgmu nekoliko ruža i prinese ih do
Esmina nosića te ova omirisa ražin cvat.Ubrzo dodje do sebe Alalhovom
milošću.Kada su se otvorile krupne plave Esmine oči...ugledaše Emina kako nad
njome bdi i gleda je netrmice.Kako se budila iz nesvjestice i gledala u njegove
crne oči sve joj se više i više vraćala snaga:»Emine...ahhh...gdje...sam...oooooh
Allahu dragi...biće da sam bila...vansebe...eeeeh...Allahu dragi a ovo je zaista
previše za mene.Emine ljubavi moja jedina...nemoj ,me ostavljati samu...molim
te...nemoj...nemoj...¡»Nakon toag Emin nemogavši više da se uzdrži a to mu bješe
zabranom...prekrši je...te jednom onako slatko...po prvi puta od kada se
zabavljaju...poljubi...poljubi....konačno Esmine tople usne...a ona Esma samo
duboko uzdahnu...srcem prepunoga sevdaha....Cijele te noći samo njihove...noći
Emin je probdio nad Esmom...i nježno joj na uho šaputao svoje
pjesme...Esma...Esma...od imena tvoga...ja gubim dah...Esma...Esma...od
plavetnia oka tvojih...i nebo se zastidi....Esma...Esma...od nježnoga glasa
tvoga...mene hvata zebnja oko srca i uvlači u njega ljubav našu veliku i
nezaboravnu....Esma....Esma...od lika tvoga...i ruže zatvore najljepši cvat
svoj....Eeeeeeeeeeeeeeehhhh...Esma...Esma...dabogda ti svakim našim sabahom
samo njegovom sabahskom rosom...bude navlažena mahrama kojom se brišeš po
lijepome licu tom.... Eeeeeeeeeeeeeeehhhh...Esma...Esma...
Uskoro se sa mahalske džamije začu topli zvuk ezana.Stari mutavelija
pozivao je iskrene vjernike na sabah najbolji i naljepši namaz od pet vakata.Ko
sabah klanja srcem i zaželi iskreno želju za sebe dowom Allah mu je iz Rahmeta
svoga ispuni inshAllah amiiiiiin! !'!fCo iz nekoga čudnoa sna poluusnuli Emin
pridiže svoju glavu koja mu bješe klonula nad Esminim licem...te se trže...otide
do česme umi se i uze abdest.Učio je cijelo vrijeme abdeske dowe i molio se
fatihom za rahmet svoj...inshAllah...amiiiiin.!!¡Esrrla bješe zaspala čvrsto i Emin
nemogaše da jp bucjj.No kako je i ona vjernica...moaro je to da učini.Prouči još
jednom fatihu dragome Allahu i nježno pomilova po licu Esmu.Ova se probudi i
podiže se iz naslonjača:»Dragi moj zar je već sabah.Ohhhh, hajde de jesili ti ovo
mene pokrio svojom jaknom bio?»Hahahah nasmija se Emin i Esma ustade te
otide ukuću.Emin je izašao pred avlijska vrata i sačekao svoju voljenu.
Kada je ušla Senijahanma se začudi gdje je to bila Esma.Ona se nasmija i
reče:»Majko nećeš vjerovati al' me jutros nešto vuklo da se umijem na česmi
avlijskoj.Ona hladana voda sa nje me povratila baš pravo Ja odoh sada na sabah u
džamiju...»Senija je presječe i reče:»Vidi ti nje a hajde hajde...Alalh ti se
smilovao...drago moje dijete!! !»Nakon što je uzela abdest Esma izađe u
avliju.Kad je bila na sred avlije ugleda onu čokoladu.Podiže je i otavi je pod stolić
u ljetnjikovcu.No unutar omota bješe jedna poruka.Na njoj je pisalo:»Draga
24
Esma...tvog srca snujem...tvoga imena živim...tvoj Emin!»Ona uze poruku i stavi
je u njedra...Nasmija se slatko i prisjeti se da nije sinoć nabrala ruža:»Esma hajde
vallahi ćemo zakasniti...subhanallah...šta to radiš više...»Esma uze one merdevine
i nasloni hi na zid avlije i pope se na njih.Uze da bere veliki buket ruža.Kako je
trgala ruže...učila je fatihu svome voljenome Eminu.U tom momentu na vratiam
se pojavi Emin a u avliju izađe Mujaga.Kada su se zgledali Mujaga će:»Hooooo,
Eminaga dragi desi ti...?»Emin se poselami sa Mujagom a Esma siđe sa
merdevina.Na avliji bješe oko dvadesetak crvenih pupoljaka ruža.Mujaga pogleda
ruže i iznenadi se otkada to Esma trga njegove ruže.Nasmija se i sa Eminom
pokupiše ruže i složiše ih u predivan buket.Emin uze buket i poselami se sa
Esmom i reče:»Draga sestro Esma...ovaj buket ruža...poklanjam ti i dajem od
svoga srca da mi halališ i oprostiš ako možeš...!!!»Esma uze buket i nasmija
se:»Halal osum Emine...dragi brate...hahahha!!»
Nakon nekoliko dana sve je bilo spremno za veliku svadbu.Na avlijskim
vratima Emina i u samoj avliji bješe ukrasa od ruža i cvatova.Cijela njegova avlija
je mirisala ražinim cvatom i miomirisom razmarina.Rabijahanma je od sabaha svo
vrijeme strepila i svako malo ulazila u sobu i provjeravala pripreme Emina za
svadbu:»Majkino zlato lijepo...kako mi samo lijepo izgledaš...moj ekonomista i
čojek inshAllah...hahaha!!!»
Emin je bio pomalo nervozan i nestrpljiv al' se smirivao i pokušavao da se
smiri.Cekao je nervozno svoga kuma Saliha...da mu dođe da se zdogovore okolo
detalja.Mehaga je navlačio onaj prsluk i nošnju narodnu je obukao.Svo vrijeme
Rabijahanma je peglala bajrak Muhaemdov Alejhiselamov...uskoro sve je bilo
spremno.Hamedaginca je bila stigla da pomogne Rabiji i obje bijahu jako
sretne.Uksoro se mahalom začuo lagani a potom sve jači i jači zvuk tekbira koje
su svatovi i maldoženja donosili dragome Allahu i učeći tako odlazili niz mahali
do Mujagine kuće.
Za to vrijeme Senija bješe opremila i obukla svoju dragu Esmu.Haljina i
mantil koji je bila obukla bijahu bež boje koja se tako lijepo isticala na nj oj... sve
to Esma uzdahnuvši prekri velikim bijelim hiđžabom.Bješe spremna.Mujaga nije
bio naročito bogat te je sve izgledalo skromno i stoje najvažnije od srca.Kada su
svatovi stigli Mehaga reče:»Selam alejkum Mujaga...imali izuna?»Na to će
Mujaga koji se pojavi pred vratima:»Alejkumu Selam braćo bujrum uđite...!!!»Na
te riječi dva se prijatelja zagrliše i poljubiše tri puta kao što bijaše običaj.Emin je
ostao da čeka vani sa Salihom:»Vallahi brate Emine drago mi je za tebe...znaš
prstenje je predivno.Ma znao sam ja vaše mjere a i sam Hamdija zlatar je to
znao...eh što će sve ovo biti ko u snu jednome...valalhi...!! ¡»Nakon što Mujaga
pozva svoga zeta da uđe u avliju Eminovo srce poče da kuca tako jako da mu se
bješe napela vratna žila koja je kucala sve brže i brže a uzbuđenje raslo do te
mjere...da je htio da sustane.U sebi na brzinu prouči jedan Elhami Šerif i bi mu
malo lakše al ga srce nije popuštalo.Kada gaje vidjela Senija sjetila se svoga
Mujage kada je sa svojim bratom nako skromno obučen došao po nju....eh pusta
mladosti gdje si sada...Srcem snijem...srcem živim...da te kujem da te...svome
skrijem....Emin onda reče:»Selam alejkum svima dragi moji....došao sam da
uzmeme ruku vaše lijepe kćeri Esme...u ime Allaha dragoga.¡»Nakon tih riječi
začu se glasan zvuk tekbira koji svi proučiše tri puta i nakon toga Mujaga se
poselami i zagrli sa svojim budućim zetom:»Emine dragi moj sine...neka ti je
Allahovom milošću sretna i berićetna ruka moje drage jedinice šćerane
Esme...dajem ti je od srca svoga i duše moje...čuvaj mije kao zjenicu oka svoga...i
25
da vam Allah dragi da iz svoga rahmeta sve kako samo najbolje može da
bude...amiiiiiin!!»
Nakon toga svatovi posjedaše u avliju u ljetnjikovac a Enisa prinese svima
po šerbe i kahvu te po jedan kolač...koga bješe umjesila Esma za svoje svatove
drage....Dok su jeli i pili svi su bili jako zadovoljni i sretni.Berićet je polagano i
sigurno ulazio u srca vjernika koji su gledali ovu predivnu svadbu Mehaginu koji
je napokon doživio da oženi svoga diplomca jedinca.Kada su popili i šerbe u
avliju izađe Esma u svoj svojoj ljepoti.Hidžab je tako lijepo stajao i otkrivao
njeno predivno Božijim rahmetom umiveno lice.Krupne plave oči su se isticale i
stidljivo u zemlju gledale.Kada je prišla Eminu Senija uze ruku Emina i Esme i
spoji ih rekavši:»Alalhu dragi a ti svoj rahmet u njihov berićet spusti i daj da ja
majak njihova dočekam unučad svoju i vidm ih sretne i zadovoljne...amiiiiin Ja
Rabbi!! ¡»Nakon što je uzela za ruku Emina...Esma pogleda u njegovecme oči i
vidje savsvoj dotadašnji mladalački život.Konačno je postajala ženom dostojnom
mahale i Božijega Rahmeta....amiiiiiin Ja Rabbi!
Uskoro se povorka pokrenuala prema džamiji.Stari hadžija je bio spremio
po običaju jedno od najljepših ukrasa mahale u kojoj je bio imam.Šerijatsko
vjenčanje dvoje najboljih mu i najmilijh mu vjernika iz njegova džemaata...
Kada su klanjali podne...imam pozva mladence da dođu i sjednu pred
njega.Okupiše se svatovi iza njih a svjedoci Salih, Edin i Senad sa Eminove
strane posjedaše i upisaše se u vjenčanu knjigu.Tada imam prouči jednu suru iz
Kurana koja bješe prigodna za to vjenčanje i reče:»Allahovom milošću i
rahmetom okupili smo se ovdje da ovo dvoje vjernika iskrenih uvedemo u bračnu
zajednicu jednu od najsvetijih obaveza Islama. Allahu Uzvišeni ti primi u svoj
rahmet ovoga Emina i njegovu buduću ženu Esmu...neka im je berićetno amiiiiiin
Ja Rabbi!!!»Imam stari hadžija održa još jedan prigodan vaz:
»Islamom je zagarantovana dužnost i obaveza muža i žene u braku.Ta
prava odnose se na međusobno i uzajamno poštivanje i ispomaganje prvo kao
vjernika a onda kao bračnih drugova.Islam daje garanciju ženi da ona ima jednaka
prava sa svojim mužem u bračnoj zajednici.Tako mi Uzvišenoga Allaha molim
dowom za vas dvoje da ćete ispunjavati srcima vaše obaveze bračne...Želim da
naglasim da se muž treba da brine jednako za svoje evlade ako Bog da i da im
potrebnu zaštitu i izvede ih na pravi put Islama i od njih zajedno sa svojom ženom
učini sve da oni postanu i ostanu muslimani od kojih se neće niti oni niti ummet
Allahova Poslanika stidjeti....Ovim bih zaključio ovu uvodnu ceremoniju
vjenčanaj ovdje prisutnih Emina Salihagića i Esme Ahmedagić.Molim
Uzvišenoga Allaha da im podari dug i berićetan život u dvoje i da im evlada kako
sam ON njabolje zna inshAllah....Ja Rabbi a ti primi njihova pokjanja i upiši
njihove namjere u dobra djela njihova ako Bog da...»
Nakon vaza imam upita mladence redom:»Da li ti Emine nudiš svoj rahmet
u ime Uzvišenoga Gospodara ovoj ovdje prisutnoj sestri Esmi?»
Emin se bijaše malo zgrcnuo te se najednom zatiša sve ali ga Salih malo očepi po
nozi i Emin izusti:»Nudim tako mi Allaha Uzvišenoga.... Nudim tako mi Allaha
Uzvišenoga.... Nudim tako mi Allaha Uzvišenoga....!!!»Nakon toga imam se malo
osmjehnu sretan što je Emin postao mužem te upita:» Da li ti Esma prihvataš
rahmet u ime Uzvišenoga Gospodara ovog ovdje prisutnog brata Emina?»Esma
kao nikada do tada odmah odgovori :»Prihvatam tako mi Allaha
26
Uzvišenoga...Prihvatam tako mi Allaha Uzvišenoga...Prihvatam tako mi Allaha
Uzvišenoga!! !»Kako ona to izusti a džamijom se prolomi tekbir tako jak resak i
jasan: »Allahu Ekber!!! Allahu Ekber!!! Allahu Ekber!!!»
Nakon toag imam upita svjedoke da potvrde iskrene želje mladenaca na što
ovi to potvrdiše i reče zatim nakon što se svi upisaše u knjigu vjenačanu:»Neka
Alah dragi svojom milošću obasja ovaj sveti brak ovdje danas berićetno i u
Njegovo ime sklopljen između naših najmilijh vjernika džemaata. Proglašavam
vaš brak sklopljenim amiiiiiin!!!»
Kada su se mladenci konačno postali mužem i ženom pogledaše se i u
očima im zasja nebo mahale koje se nadvija samo ponekad u svoj svojoj ljepoti i
rahmetu Božijem.Svadba bješe nakon toga vallahi za priču.Ostalo je bilo da se
vjenčanje u općini održi sam sa svjedocima i u najmanjem obliku.Nakon svadbe
koja je bila predivan i na kojoj su učili ilahije i dowe hor Careve džamije ali sa
Enisom umjesto Esme bijaše za priču...zar i bajka nemože da oživi...zar i naša
Mahala necvjeta ružinim pupoljcimai rahmetulahom Alalhovim amiiiiiiin!!!
Dok se nakon jacije čulo samo toplo uzdisanje dvoje zaljubljenih
mladenaca iznad svoda koji ih je pokrivao u hairli djelu u ime Allaha dragoga
sijao je mjesec stidljivo obasjavajući njihov berićet i sreću im Amiiiiiin!!!.......
*********************************************************************************************************************************************
Eto nadam se da ćete pročitati ovaj moj roman i da ćete uživati u njemu.Kasnije obećavam objavu još tri moja romana.Ali otom potom

Selamim Vas sve i primite puno selama od Rusme Rusmira Ajanovića
The administrator has disabled public write access.
Moderators: ponekad ovdje
Time to create page: 0.086 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version