Da bi mogao govoriti djeciju pjesmu i da bi stigao u taj carobni predio svijeta koji je nastanjen samo zeljama i gdje ne prebiva niko ko se sa zeljom nije poistovjetio, postao ona sama, pjesniku je nuzno da ima nevinu rijec. Djeciji pjesnik govori svoju pjesmu iz svog sopstvenog djecijeg bica, iz zivih uspomena iz djetinjih godina koje traju veoma, veoma dugo i ne prestaju nikada.

NASIHA KAPIDZIC-HADZIC je pjesnikinja koja je u svojim pjesmama sacuvala vjecne zvijezde djetinjstva, onu uvijek zivu zacudjenost djecijeg pogleda koji sve sto dodirne obasja njeznoscu i dobrotom.



Nasiha Kapidzic-Hadzic rodjena je 6. navembra 1931. godine u Banjoj Luci gdje je i zavrsila osnovnu skolu i gimnaziju. Studij knjizevnosti zavrsila je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radila kao profesor u Banjaluckoj gimnaziji, kao urednik u Obrazovnom i Djecijem programu Radio-Sarajeva, urednik biblioteke ”Lastavica” i drugih edicija za djecu i omladinu u izdavackoj kuci ”Veselin Maslesa” u Sarajevu. Pjesnik je, prozaist i dramski pisac. Knjige za djecu: Maskembal u sumi, Vezeni most, Skrivena prica, Kad si bila mala, Od tvog grada do mog grada, Glas djetinjstva, Liliput i druge. Pjesme i price Nasihe Kapidzic-Hadzic objavljene su u vise izbora, zastupljene u citankama, u skolskoj lektiri i prevodene na druge jezike. Zastupljene su i u nekim stranim antologijama. Njene dramske igre za djecu izvodjene su na radiju i u pozoristu (San o livadici, Loncipunum cudan grad i druge ). Dobitnik je vise nagrada i priznanja, medju kojima su: Dvadesetsedmojulska nagrada, Sestoaprilska nagrada grada Sarajeva, nagrada ”Veselin Maslesa” grada Banjaluke i dvije godisnje nagrade izdavacke kuce ”Svjetlost”. Rat ju je zatekao u Sarajevu, u penziji, narusenog zdravlja. Izdrzavala je tiho, necujno kao i vecina njenih sugradjana sve ratne nedace, tako i umrla jednog septembarskog dana 1995. godine.


Bibliografija

Maskenbal u šumi. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1962.
Vezeni most. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1965.
Od zmaja do viteza. Zavod za izdavanje udzbenika. Sarajevo, 1970.
Skrivena prica. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1971.
Maskenbal u šumi. Izabrane pjesme. Veselin Masleša. Sarajevo, 1971.
Poslanica tiha. Pjesme. Veselin Masleša. Sarajevo, 1972.
Kad bi bila mala. Poetske proze. Svjetlost. Sarajevo, 1973
San o livadici. Radio-igra. 1974.
Od tvog grada do mog grada. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1975.
Glas djetinjstva. Radio-igra. 1975.
Šare djetinjstva. Izbor pjesama i poetskih proza. Vuk Karadzic. Beograd, 1977.
Liliput. Pjesme. Školska knjiga. Zagreb, 1977.
Glas djetinjstva. Radio-igre. Sarajevo, 1978.
Lete, lete laste. Slikovnice. Veselin Masleša. Sarajevo, 1981.
Vrbaska uspavanka. Pjesme. Glas. Banja Luka, 1981.
Krilo i šapa. Olimpijska slikovnica. Svjetlost. Sarajevo, 1982.
Vucko i crvenkapica. Slikovnice. Svjetlost. Sarajevo, 1982.
Trcimo za suncem. Izbor pjesama. Narodna knjiga. Beograd. Veselin Masleša. Sarajevo, 1984.
Pjetlic, svraka i proljece. Dramski tekstovi. Veselin Masleša. Sarajevo, 1986.





U najsvecanije trenutke,
u najsvecanije sate
ubrajam onaj, kad se ptice
u gnijezda vrate.

Kad zacuju daljina
poznatih dragi zov,
i kad se umorne spuste
na zavicajni krov.

Tad dugo gledam rode
sto presrecne i mlade
cuvaju dimnjak, da im
ga oblacak ne ukrade.

Tad skupljam glinu,
slamke i svilu citav dan,
da maloj lasti pomognem
graditi novi stan.

S pticama tako provodim
najljepse moje sate,
one su slicne ljudima
kada se kuci vrate.

One su slicne putniku
sto dugo svijetom luta
a onda njezno poljubi
kamencic s rodnoga puta.




Sirom svijeta pjesma bruji,
u kisi je i oluji.
Nju pod krilom vjetar krije,
cuvaju je ptice dvije.
Kad stisamo hod i glas
doplovice i do nas.

Cim zacutis u dnu gore
vitke jele zasumore.
Sa brezine krosnje ljetne
sidje sapat pjesme sjetne.
Iz gnijezda od zlatne trave
zrikavci se sitni jave.

Kad je tiho kraj potoka
onda skoljka zlatooka,
iz dna srca, sa dna vode
prica kako nad njom brode,
talasi u bijeloj pjeni
u daljine zaljubljeni.

Pjesma zivi sirom svijeta
u krunici suncokreta
pokraj mora, pokraj vrela
nad kojim se trska splela.
Cuces je u glasu kise
samo ako pricas tise.


USPAVANKA
(Adiju)

Tiha pjesmo isarana
paunovim sjajnim krilom,
paucinom izatkana
opsivena zutom svilom,
tisa nego voda plava
uspavaj mi malog mrava!

On je danas pjesmo vita
kotrljao zrnca zita.

Mala pjesmo, ispunjena
slavujevim toplim dahom,
na usnama zatvorena,
obasuta cvjetnim prahom,
zazubori poput vrela,
nek umorna zaspi pcela!

Ona je sred cvjetne pase
sakupljala med u case.

Mala pjesmo uhvacena
na pramenu plavog svoda,
trackom sunca pozlacena
od srninog meksa hoda,
kao dasak vjetra laka
uspavaj mi mog djecaka!

On je danas kao lane
pretrcao tri poljane.

NASIHA KAPIDZIC-HADZIC




Prije neg bijela rada
izgubi vijenac s glave
pozurimo iz grada
u brda sto se plave.

Tu cipkast potok pjeni
nemiran ko cigra,
u vrbovoj se sjeni
s razlickom vjetar igra.

Tu zivi zova starinska
a s njom bagrem mlijecni,
koliba u sumi niska
pod slapom mlinovi rijecni.

Tu svici vatre pale
kraj izvora sto zna,
sanjive price male
po svunoc da im tka.

Stog hajdemo iz grada
sto nas od sunca skriva
tamo gdje bijela rada
u tami srecna sniva.




Spustile se sjenice
na bozurov zbun
da izvezu maramice
pticima za kljun.

Kao prelje, kao tkalje
ko vezilje, kao svalje
zice zlatne svu noc
prele, djerdjefice razapele,
zutim kjlunom carale
maramice sarale.

Vezle ptice maramicu
pticima za kijavicu,
kad se koji prehladi
neka rubac izvadi,
nek sleti na zbun
i obrise kljun.




Odkud oci Idici
ko svici u sumici
sto se svu noc zmurke
igraju kraj pecurke?

Mozda su ih nasle rode
kad su isle u jagode,
ili su ih skoljke bijele
iz jezera iznijele.

Odkud Idi trepavice
ko lepeze, ko metlice
kojima su pticje mame
mele gnijezda od slame?

Mozda sui h donijele
vjeverice sa vrh jele,
lastavice sa kraj mora
leptirice sa izvora.

Nije Ida sred sume
nasla oci blistave,
niti su joj s mora ptice
donijele trepavice.

Mama ih je rodila.
Jesam li pogodila?

**********

Djecija pjesma Dragana Kulidzana
je pjesma koja poziva u igru i oplemenjuje , pjesma sto radost i vedrinu djetinjstva brani i cuva radoscu i vedrinom… ljubavlju…pjesma trajno prisutna u poeziji djetinjstva…pjesma iznikla iz zivog sjecanja na djetinjstvo.

DRAGAN KULIDZAN spada zasigurno u bosanske klasike dječije literature.

Najvaznije i najljepse dane djetinjstva Dragan Kulidzan je proveo u gradu proljeca, u gradu neobicno plavog neba, u njegovom rodnom Mostaru.

Najznacajnije zbirke pjesama Drgana Kulidzana su:

Suma i pahuljice

Sipajte, sipajte

Srnin potocic i druge....




SIPAJTE,SIPAJTE

Sipajte, sipajte
pahulje lake
sretan vam pad,
padajte, padajte
bijelite grad.

Kitite, kitite
pahulje lake
volimo vas,
nosite, nosite
radost za nas.

Letite, letite
zvjezdice zime
pahulje lake,
veselite, veselite
nestasne djecake.

Sipajte, sipajte
pahulje lake
sretan vam pad,
padajte, padajte
bijelite grad.






DVA ZEČIĆA,DVA PRVAKA

Dva dobra zečića
dva mala repica
postali su djaci.
Zecica ko mati
u skolu ih prati
jer su tek prvaci.

Zecica je ljuta
djeca bez kaputa
a kisan je dan.
Svakom mokra glava
jer joj prokisnjava
stari kisobran.

Pa se mnogo brine
kada neki ki´ne
od straha se smela.
Ali kad se vrati
spremice im mati
mnogo caja vrela.

I odmah ce leci
pokraj tople peci
dva mala repica
dva njezina djaka
poslusna prvaka,
dva dobra zecica.






Vec noci dvije
prestala nije
da pada kisa.
Krov prokisnjava
poplava prava
u stanu miša.

Uplasi se mišic
uplasi se mišica
uplasi se miš.
Voda im ljuta
sve redom guta,
ode i hrana.

I mis se trze,
moramo brze
pobjeci iz stana.
Bjezimo rece misic
bjezimo rece misica
bjezimo rece mis

I za dva sata
splav od vrata
odnese mise.
Fenjeri im svijetli
dok zovu pijetli
jutarnje kise.

Spasao se misic
spasla se misica
spasao se mis.

PLAVI ČUPERAK

Čuperak kose obično nose
neko na oku,
neko do nosa,
al' ima jedan čuperak plavi
zamisli gde?
U mojoj glavi.

Kako u glavi da bude kosa?

Lepo.
U glavi.

To nije moj čuperak plavi
već jedne Sanje iz šestog 'a'.

Pa šta?

Videæeš šta kad jednog dana
čuperak nečije kose tudje
malo u tvoju glavu udje,
pa se umudriš,
udrveniš,
pa malo - malo pa... pocrveniš,
pa grickaš nokte
i kriješ lice,
pa šalješ tajne ceduljice,
pa nešto kunjaš,
pa se mučiš,
pa učiš - a sve koješta učiš.

Izmešaš rotkve i romboide.
Izmešaš note i piramide.
Izmešaš leptire i gradove.
I sportove i ručne radove.
I tropsko bilje. I stare Grke.
I lepo ne znaš šta ćeš od muke.

Sad vidiš šta je čuperak plavi
kad ti se danima mota po glavi,
pa od dečaka - pravog junaka
napravi tunjavka i nespretnjaka.


Miroslav Antić

Ja se često namrštim
i stanem na vrata
pa se srdim i srdim,
po dva po tri sata.

Pitaju me i otac
i tetka i mama:
"Što si tužna Ajlice?"
Ja ne znam ni sama.

A kad čelo razvedrim
to me stane truda,
Onda pitam sama sebe:
"Što sam bila luda”

ŠUKRIJA PANDŽO

Rodio se 1910g. u selu Ulogu blizu izvora Neretve, sto je bio nekada nevesinjski srez a sada kalinovacka opstna, gdje je proveo djetinjstvo i zavrsio osnovnu skolu. Poslije je otisao u Mostar i tamo zavrsio nizu gimnaziju i uciteljsku skolu. Nakon toga je uciteljevao po bosansko- hercegovackim selima, a kasnije zavrsio visu pedagosku skolu u Beogradu. Kao nastavnik radio je u Sarajevu i u Jajcu. Takodjer je bio urednik u Kulturnoj redakciji Radio – Sarajeva. Za djecu je objavio tri knjige. Dvije knjige pjesama i jednu zbirku pripovjedaka.

Iznad gore vjetri zbore

Samo jos kosovi zvizducu

Razgovori

Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH; za zbirku pjesama "Razgovori" 1954. i za zbirku priča "Samo još kosovi zvižduću" 1961.
Umro je 1984. godine u Sarajevu



LIST NA PUTU

Sagnula se mala seja
nad utrti put
i podigla list sa zemlje
i crven i zut.

Pa pomisli, on boluje,
metla ga na dlan,
a nad njima smijesio se
tih jesenji dan

I kap kise, gle na njemu,
to je suze trag
Pognula se i spustila
na njeg poljubac blag.

Zasuskao list uveli,
sletio na put
i zaspao snom dubokim
rasplakan i zut.





ODLETJELE SU LASTE

Odletjele su dijete, je li?
Oko ih trazi, oblak krije
Al osmijeh ko da tiho veli
Jos eno stoje laste dvije.

Cesljaju perje za duga puta
I zabrinuto oblake prate
Sto iznad sume, cilima zuta
U povorke se sive jate.

Svud cvrkut im tuzan ko da zbori
Dirljivo zbogom starom gnijezdu
Da negdje sutra o prvoj zori
Doceka sunce, isprati zvijezdu.

Odletjele su dijete, je li?
Oko ih trazi, oblak krije
Ko da i sunce s njima seli
Na jugu tamo da ih grije.

-
Cvijece

Koliko cvjetova njeznih
u sumi svakog ljeta;
ne znamo imena cvijecu,
a ono za nas cvjeta.

Crveno, zlatno, plavo,
mirise usred trava;
kad mjesec ugasi nebo,
latice sklopi spava.

Ujutro, oprano rosom,
otvara trepavice
i cijelog dana gleda
sta rade bube, ptice.

I nasmijano ceka
da dodje neko znan,
da prodje djecak-putnik
sa toplim:dobar dan.

Samo je ponekad tuzno,
sred najljepseg ljeta,
jer ne znamo mu ime,
a ono za nas cvjeta.

Nasiha Kapidzic-Hadzic

ŽABA ČITA NOVINE

Sjedi žaba sama

Na listu lokvanja,

Od žarkoga sunca

Štitom se zaklanja.



Da novine čita,

To vam slika kaže,

Al' ne mož' da nađe

Što joj oči traže.



Znate već o čemu

Žabe brigu vode:

Hoće li se skoro

Odseliti rode.

VRABAC I MAČKA

“Gdje ćeš, vrapče, zimovati?”

Pita mačka vrapca stara.

“Ovdje, ondje, -

Tuda, svuda!”

- Tako vrabac odgovara.



“Gdje ćeš, vrapče, danas ručat?”

- Pita mačka vrapca stara.

“Na kraj šora,

Navrh ora!”

- Tako vrabac odgovara.



“A gdje ti je konak, vrapče?”

- Pita mačka vrapca stara.

“Šta te briga?

Pogodi ga!”

- Tako vrabac odgovara.



“Znaš li, more, zašt' te pitam?”

“Jer si mačka, a ja ptica!”

- To je reko

Pa uteko, -

Osta mačka tužna lica.

Mama je glagol od glagola raditi


Raditi, podojiti, poviti, pokriti,
prići, obići, opet podojiti;
stalno je tu, nećeš se prehladiti -
mama je glagol od glagola raditi.

Doručak, ručak, užina, večera,
dvadeset slatkih i pet bez šećera;
minut nadoknaditi, nesanicu zaraditi -
mama je glagol od glagola raditi.

Posoli, dosoli, zamjesi, podmjesi,
dobar dan, izvoli, pobogu, gdje si?
Koprivu vaditi, ružu saditi -
mama je glagol od glagola raditi.

Pometi, poleti, opleti rukavicu,
okrpi sinu desnu nogavicu,
tabletu popiti, oblogu hladiti -
mama je glagol od glagola raditi.

A tata ništa neće pa neće,
da bar ponekad kupi cvijeće;
stalno recituj, treba mu dosaditi -
mama je glagol od glagola raditi.