Da bi mogao govoriti djeciju pjesmu i da bi stigao u taj carobni predio svijeta koji je nastanjen samo zeljama i gdje ne prebiva niko ko se sa zeljom nije poistovjetio, postao ona sama, pjesniku je nuzno da ima nevinu rijec. Djeciji pjesnik govori svoju pjesmu iz svog sopstvenog djecijeg bica, iz zivih uspomena iz djetinjih godina koje traju veoma, veoma dugo i ne prestaju nikada.
NASIHA KAPIDZIC-HADZIC je pjesnikinja koja je u svojim pjesmama sacuvala vjecne zvijezde djetinjstva, onu uvijek zivu zacudjenost djecijeg pogleda koji sve sto dodirne obasja njeznoscu i dobrotom.
Nasiha Kapidzic-Hadzic rodjena je 6. navembra 1931. godine u Banjoj Luci gdje je i zavrsila osnovnu skolu i gimnaziju. Studij knjizevnosti zavrsila je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radila kao profesor u Banjaluckoj gimnaziji, kao urednik u Obrazovnom i Djecijem programu Radio-Sarajeva, urednik biblioteke ”Lastavica” i drugih edicija za djecu i omladinu u izdavackoj kuci ”Veselin Maslesa” u Sarajevu. Pjesnik je, prozaist i dramski pisac. Knjige za djecu: Maskembal u sumi, Vezeni most, Skrivena prica, Kad si bila mala, Od tvog grada do mog grada, Glas djetinjstva, Liliput i druge. Pjesme i price Nasihe Kapidzic-Hadzic objavljene su u vise izbora, zastupljene u citankama, u skolskoj lektiri i prevodene na druge jezike. Zastupljene su i u nekim stranim antologijama. Njene dramske igre za djecu izvodjene su na radiju i u pozoristu (San o livadici, Loncipunum cudan grad i druge ). Dobitnik je vise nagrada i priznanja, medju kojima su: Dvadesetsedmojulska nagrada, Sestoaprilska nagrada grada Sarajeva, nagrada ”Veselin Maslesa” grada Banjaluke i dvije godisnje nagrade izdavacke kuce ”Svjetlost”. Rat ju je zatekao u Sarajevu, u penziji, narusenog zdravlja. Izdrzavala je tiho, necujno kao i vecina njenih sugradjana sve ratne nedace, tako i umrla jednog septembarskog dana 1995. godine.
Bibliografija
Maskenbal u šumi. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1962.
Vezeni most. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1965.
Od zmaja do viteza. Zavod za izdavanje udzbenika. Sarajevo, 1970.
Skrivena prica. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1971.
Maskenbal u šumi. Izabrane pjesme. Veselin Masleša. Sarajevo, 1971.
Poslanica tiha. Pjesme. Veselin Masleša. Sarajevo, 1972.
Kad bi bila mala. Poetske proze. Svjetlost. Sarajevo, 1973
San o livadici. Radio-igra. 1974.
Od tvog grada do mog grada. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1975.
Glas djetinjstva. Radio-igra. 1975.
Šare djetinjstva. Izbor pjesama i poetskih proza. Vuk Karadzic. Beograd, 1977.
Liliput. Pjesme. Školska knjiga. Zagreb, 1977.
Glas djetinjstva. Radio-igre. Sarajevo, 1978.
Lete, lete laste. Slikovnice. Veselin Masleša. Sarajevo, 1981.
Vrbaska uspavanka. Pjesme. Glas. Banja Luka, 1981.
Krilo i šapa. Olimpijska slikovnica. Svjetlost. Sarajevo, 1982.
Vucko i crvenkapica. Slikovnice. Svjetlost. Sarajevo, 1982.
Trcimo za suncem. Izbor pjesama. Narodna knjiga. Beograd. Veselin Masleša. Sarajevo, 1984.
Pjetlic, svraka i proljece. Dramski tekstovi. Veselin Masleša. Sarajevo, 1986.
U najsvecanije trenutke,
u najsvecanije sate
ubrajam onaj, kad se ptice
u gnijezda vrate.
Kad zacuju daljina
poznatih dragi zov,
i kad se umorne spuste
na zavicajni krov.
Tad dugo gledam rode
sto presrecne i mlade
cuvaju dimnjak, da im
ga oblacak ne ukrade.
Tad skupljam glinu,
slamke i svilu citav dan,
da maloj lasti pomognem
graditi novi stan.
S pticama tako provodim
najljepse moje sate,
one su slicne ljudima
kada se kuci vrate.
One su slicne putniku
sto dugo svijetom luta
a onda njezno poljubi
kamencic s rodnoga puta.
Sirom svijeta pjesma bruji,
u kisi je i oluji.
Nju pod krilom vjetar krije,
cuvaju je ptice dvije.
Kad stisamo hod i glas
doplovice i do nas.
Cim zacutis u dnu gore
vitke jele zasumore.
Sa brezine krosnje ljetne
sidje sapat pjesme sjetne.
Iz gnijezda od zlatne trave
zrikavci se sitni jave.
Kad je tiho kraj potoka
onda skoljka zlatooka,
iz dna srca, sa dna vode
prica kako nad njom brode,
talasi u bijeloj pjeni
u daljine zaljubljeni.
Pjesma zivi sirom svijeta
u krunici suncokreta
pokraj mora, pokraj vrela
nad kojim se trska splela.
Cuces je u glasu kise
samo ako pricas tise.
USPAVANKA
(Adiju)
Tiha pjesmo isarana
paunovim sjajnim krilom,
paucinom izatkana
opsivena zutom svilom,
tisa nego voda plava
uspavaj mi malog mrava!
On je danas pjesmo vita
kotrljao zrnca zita.
Mala pjesmo, ispunjena
slavujevim toplim dahom,
na usnama zatvorena,
obasuta cvjetnim prahom,
zazubori poput vrela,
nek umorna zaspi pcela!
Ona je sred cvjetne pase
sakupljala med u case.
Mala pjesmo uhvacena
na pramenu plavog svoda,
trackom sunca pozlacena
od srninog meksa hoda,
kao dasak vjetra laka
uspavaj mi mog djecaka!
On je danas kao lane
pretrcao tri poljane.