Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me
  • Stranica:
  • 1
  • 2

TOPIC: HODOLJUBLJA ZUKE DZUMHURA

HODOLJUBLJA ZUKE DZUMHURA 11 years 5 months ago #4046

_

Sjecate li se hodoljublja Zuke Dzumhura i umilnog glasa spikerke:

“Vi gledate emisiju televizije Sarajevo, hodoljublje.
Hoda, pise i govori, Zuko Dzumhur.
Rezira, Mirza Idrizovic.

Ovako je Zuko hodao, pisao i govorio po Hercegovini



Ova tekija uvucena duboko u srce stijene lici mi na ogromno i napusteno gnijezdo nekih davno pomrlih volsebnika. Dervisi su lutali svijetom gonjeni sihrima, ogramama i kletvama. Bez mira i sna, bez hrane i dzebane gazili su usijanim poljima, plovili preko devet mora i devet otrovnih jezera i dosli pod litice ove duboke stijene.
Jedan se zvao Salihsaltunbaba, drugi se zvao Acikbasa. Bili su smjerni dervisi helvetijskog reda. Svijetu su rekli i svijet im je povjerovao da su dosli kao dva smjerna i pobozna putnika iz daleke i nepoznate zemlje Industana, postojbine bajki, mirodjija i sarenih laza. Svijetu rekose i svijet im opet povjerova da ce se i danju i nocu moliti za spas dusa njihovih i na ovom i na onom svijetu,
stajati okrenuti pred prijestoljem Svevisnjega,
predani u svojim molitvama,
uzviseni u svojim mislima,
skromni u svojim prohtijevima,
zakleti svome redu,
predani svome radu,
Amin!

Ni jedan ni drugi nisu dosli iz zemlje bajki i zacina. Ni jedan ni drugi nisu bili smjerni i pobozni putnici. Domilili su iz nekog tamnog i nepoznatog vilajeta. I jednog i drugog doveo je serasker Omer pasa Latas. Pratili su, biljezili i dostavljali Omer pasi namjere, planove i pokrete Ali pase Rizvanbegovica i hercegovackog begovata.

Kada se ja umorim najvise volim da pocinem ovdje u Blagaju na Velagica adi, da mirisem cvijece, slusam zujanje pcela, sejrim i osluskujem kako trava raste.




Vise mene gore lebdi tvrdi grad Pocitelj, tvrdi grad na Neretvi, grad duge zelene brade.Danas su tvrdi grad na Neretvi pritisli stranci. Dosli su ovamo sa sjevera ili sa juga i prvo slikali i slikali. Poslije ce to sto su slikali negdje daleko u bijelom svijetu razvijati i razvijati, i za dugih zimskih veceri i drugima i sebi pokazivati, i pogadjati i nagadjati gdje je to sve moglo biti ili ne biti.

Kada sam posao na ovaj put, na ovo svoje hodoljublje po Hercegovini, dugo sam trazio zemljopisnu kartu, pravu zemljopisnu kartu. Onda sam se sjetio samostana Humac kod Ljubuskog i svojih prijatelja prof. Bonacija i doktora Leonarda. Tu sam u samostanu Humac naisao na prvi muzej u BiH osnovan 1884.godine, cetiri godine prije Zemaljskog muzeja u Sarajevu. I tu sam naisao na kartu rimskih puteva po Hercegovini

U starim cvijetnim avlijama Rizvanbegovica u begovini kraj Stoca su djulistani puni mirisnih katmera i vitkih sevlija. Avlije pune prica, kafenisanja i eglenisanja. Djulbaste u kojima se nekada sevdisalo, uzdisalo, eglenisalo i begenisalo.



Najistaknutija licnost ovog ubavog grada Stoca i Hercegovine u proslom vijeku, bio je Ali pasa Rizvanbegovic Stocevic. Kazu bio je jak, zdrav i vrlo lijep covjek. Koliko je bio krupan i debeo, pricaju, sultan nije mogao kais naci za njega da mu sablju pripase kad ga je proglasio hercegovackim vezirom. Za svoga burnog zivota, dosta je ljutih bojeva vodio. Ratovao je sa bosanskim begovatom, krvio se sa Husein kapetan Gradascevicem, namigivao i svadjao se sa Stambolom. Sadio je po Hercegovini masline, vinogorja, pirinac i limunove. Valjda je tada nastala izreka koju su nekada prepricavali stari ljudi:
“Neka se grad gradi il`vinograd sadi, il`nek cekic kuca, il`nek puska puca.”
Dosao mu je glave onaj perzevenki ugursuz Omer pasa Latas. Sa vezirstva u Hercegovini otisao je na magarcu vezanih ruku, osramocen, ponizen i uvrijedjen.

Podne je i vrijeme rucka. Zamire i posljednji odjek zvona i prema istoku i prema zapadu. Nisam vas namjerno odveo, kad smo vec na rijeci Trebizat, na vodopad Kravicu, posto je Kravica i suvise cesto bila na malom ekranu. Zato sam ovamo dosao na Kocusu, posto je ona rijetko, ako je uopce i slikana za tv.



Ova melena dolina puna je ljepote, slapova, ptica, leptira i djevojaka koje se ovdje kupaju, dolaze na ljubavne sastanke i uranke.

Na cigar hoda odavde kruni se i propada stari kameni most na Bregavi.



Staru cupriju gradio je Kodza Mustafa pasa Skopljak za turskog vakta i zemana i za spas svoje duse na ovom i na onom svijetu. Na putu iz Hercegovine u Dalmaciju, nekada su putnici, kiridzije i karavani preko ovog mosta prelazili hladnu Bregavu. Sada je napusten, zaturen i oronuo kao i tolike lijepe i nekad korisne stvari koje odavno vise ne sluze ljudskim potrebama.

Mrak se polako uvlaci u vodu i visoke trske u tlo. Ovdje su nekada bile kule i konaci Hadzibega Rizvanbegovica, silnika i gospodara ovih brda, puteva i mocvara. Sada su ostale samo razvaline, price, kisnica, lokve….
U mladosti, Hadzibeg je lutao bijelim svijetom. Bio je dervis i zvjezdocasac, i travar i vidar. U mladosti je u Mezopotamiji cuo za Bonapartu i od mladosti je Hadzibeg zavolio slavnog korzikanca. Kada se iz bijelog svijeta vratio u svoju kulu u Hercegovini sakupio je vojsku od hiljadu probisvijeta, razbojnika i vojnih bjegunaca. Hadzibegova vojska s koca i konopca bila je strah i trepet i za njegovu bracu, i za pravovjerne, i za raju. Dopisivao se i sa marsalom Marmonom. Zamislite, marsal Marmon i Hadzibeg. Gostio u svojim konacima Lonea, Klozela i Devijea, francuske generale, i smrtno se zamjerio bosanskom begovatu i Stambolu. U ratu oko naslijedja sa njegovom bracom, cini mi se , Omerbegom i Alijagom, Francuzi su mu slali u pomoc citavu svoju diviziju i jos deset oka duhana i kafe.
Da li je nosio crvene haljine vezene zlatom ili je bio u crnoj dolami ostace vjecita tajna. Da li je otrovan za sofrom na gozbi u Stocu ili su ga sasjekli gavazi njegovog brata Ali-pase za sofrom medju tepsijama, baklavama, satlijama i cevapima ili se od dima ugusio u odzaku kuce Serdarevica ili je jednostavno pao na sokaku pa slomio vrat, i to ce ostati dugo tajna.


( text skinut sa emisije „Hodoljublja Zuke Dzumhura“
reprizirane na BHT1 2006.godine )
Last Edit: 7 years 2 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Hodoljublja Zuke Dzumhura 11 years 5 months ago #4087

  • Zambi
  • Zambi's Avatar
  • Offline
  • Zlatni Forumaš
  • Dobar lud rođena su braća
  • Objave: 835
  • Karma: 7
Jedan je Zuko,neprevaziđen,mnogi pokušavaju danas raditi nešto slično ali nikad kao rahmetli Zulfikar Zuko DŽumhur
Last Edit: 11 years 5 months ago by ponekad ovdje. Reason: stamparska greska u imenu
The administrator has disabled public write access.

HODOLJUBLJA ZUKE DZUMHURA 11 years 5 months ago #4299

-
Bas tako Zambi, jedan je bio Zuko Dzumhur, jedan i neprevazidjen....

Hodao, pisao i govorio je davno i po Mostaru. Najprije se prosetao alejom velikih mostarskih pjesnika.

„ Moj prijatelj, pjesnik Stevan Raickovic kaze: „Santic je bio srpski pjesnik ali i Muslimani su ga smatrali njihovim. Kada je umirao citav Mostar se vajkao: Boze, kuda li ce sad nas Aleksa? U raj ili u Dzenet?”

Dok sjedim u tisini skromne pjesnikove sobe kao da cujem kako Santic zbori svoje stihove:

“Moj zivot nije proteko zaludu!
Sudba je moja ko sudba ratara:
Plodove svoje teko sam u trudu,
I moje celo mnogo trnje para.....”

Lijepo je kada gradovi podizu spomenike svojim pjesnicima. Dobro je kada gradjane makar i u njihovim setnjama po parkovima, alejama i perivojima predvode pjesnici.

Pokraj turbeta pjesnika Osmana Djikića sjetih se Antuna Branka Simica i njegovih stihova: “Pjesnici su cudjenje u svijetu”


“Pjesnici su cudjenje u svijetu.

Oni idu zemljom i njihove oci
velike i nijeme rastu pored stvari.

Naslonivsi uho
na cutanje sto ih okruzuje i muci
pjesnici su vjecno treptanje u svijetu.”


Sa Hamzom Humom sam poslednji put sjedio u Pocitelju. Bilo je to nekako pred njegovu smrt. Bio je vec umoran, bolestan i star. Gledao je prema Sahat kuli i rekao: “Od prvog honorara koji budem primio kupicu o svome trosku sahat za ovu staru Sahat kulu.” Nazalost nije docekao taj honorar. Kao da mi je u amanet ostavio svoje stihove:

“Pa ipak kad jednom sklopim oci
Zelja ce posljednja biti
Da me se moji drugovi sjete
I da me put juga nose..... “



Na ovom mjestu u ovom cardaku davno prije mene sjedio je jedan putopisac i u svoje citabe zapisao:

“Odavde se vidi kako sa sjeverne strane dolazi rijeka i kako poput serdarija tece u jugoistocnom pravcu. U tome cardaku sastaju se uceni ljudi Mostara i tu razgovaraju o raznim pitanjima i o serijatskom pravu”

Putopisac zatim biljezi stihove zapisane u temelju ove divne gradjevine:

Ovaj most je sagrađen
potpuno kao luk duge,
Ima l’ mu slična
na ovom svijetu, moj Bože!
Jedan znalac ga pogleda s
divljenjem
i reče mu hronostih:
«I mi ćemo preći
preko one ćuprije
preko koje je prešao
ostali svijet, moj Sultane!»


Nekako u vrijeme velike bitke pod Sigetom, stanovnici Mostara obratise se molbom sultanu Sulejmanu velicanstvenom da uslisi njihovu zelju i da im stari most od drveta i sa lancima, vec dotrajao i oronuo zamijeni novim i ljepsim od kamena. Sultan Sulejman tada posla Mostarcima svoga neimara Hajrudina i dosta blaga da na obalama Neretve podigne novi, kameni, jaci i ljepsi most. Dolazak carskog neimara, proslavljenog graditelja u Mostar, izazvao je u cijelom gradu i citavoj Hercegovini veliku radost, i pravo uzbudjenje. Tesari su tesali skele, klesari su klesali bijeli kamen i tako pod vjestim rukama neimara rasato je vitki luk novoga mosta na strmim obalama modre rijeke. Vrhunac uzbudjenja i radosti stanovnika, bio je godine 1566 kada most na divljenje svih odbaci skele i pokaza se i zablista u svoj svojoj smjeloj i nevidljivoj ljepoti i skladnosti.





U Mostaru ja imam dosta prijatelja, slikara i vajara: Ico Voljevica, Cuco Stajcic, Vlada Puljic, Sule Djapo, Mladen Soldo, Jusa Niksic.....

Sa mojim prijateljem slikarom Mehom Seficem posjetio sam doajena bosanskohercegovacke umjetnosti Karla Affana de Riveru. Njegovi divni akvareli za mene su uzbudljivi kao stare gradske pjesme.




akvarel: Karl Affan de Rivera


U mostarskoj carsiji zivjeli su cuveni osobenjaci, tabijasuzi, dobrocudni namcori bez kojih se ovaj grad ni dan-danas ne moze zamisliti. Njihove navike i blage nastranosti bile su njihova zivotna pravila, o kojima se sa blagonaklonoscu vodilo racuna i u mahali i u carsiji.
Jedino od njih tabijasuza na vecem glasu bile su cuvene mostarske saljivdzije, Liske, uvijek spremne na duhovitu dosjetku, blagu podvalu i kalambur. Mostarci su i jedne i druge volili, s njima zivili i na izvjestan nacin njima se ponosili.



U rano proljece mostarski sokaci i pijaca Tepa puni su ranog povrca, a ljeti i u ranu jesen puni krusaka, sljiva, smokava, bresaka, slatkog grozdja i bostana.




Valja stati, odahnuti i cuti taj govor Neretve.......


Takav je grad Mostar, Mostara nadaleko nema.




( text i akvarel Karla Affana de Rivere skinuti sa emisije "Hodoljublja Zuke Dzumhura"
reprizirane na BHT1 2006.godine )
Last Edit: 7 years 2 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Hodoljublja Zuke Dzumhura 11 years 5 months ago #4304

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7
Takav je grad Mostar, Mostara nadaleko nema.

E vala, ponekad ovdje, nije ti ovo trebalo. Ja iskoristio svoj godisnji za ovu godinu, svastika nekidan dosla s odmora iz Mostara pa se raspricala kako joj je bilo lijepo, a sad jos ovi tvoji postovi, pa me "opuca" nostaligija da ti ne mogu kazati :(.

Divna tema, prelijepi postovi, sta reci - svaka cast.
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Hodoljublja Zuke Dzumhura 11 years 5 months ago #4315

  • KerimH59
  • KerimH59's Avatar
Tako, moj Behar, i mene, "spuca" "opuca" nostalgija za Visegradom, isto k'o i tebe za Mostarom.:P ;)
Last Edit: 11 years 5 months ago by KerimH59.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Hodoljublja Zuke Dzumhura 11 years 5 months ago #4345

  • Zambi
  • Zambi's Avatar
  • Offline
  • Zlatni Forumaš
  • Dobar lud rođena su braća
  • Objave: 835
  • Karma: 7
Sjećajući se svoga živovanja u Mostaru i druženja sa mostarskim Liskama,gubanja i šupanja sa njima uvijek mi naum padna rahmetli Zuko,niko Mostarce nije volio više od njega ali ih niko nije ni znao zezati kao on,kroz svoje pripovijedanje ostavio je trajan pečat jedne čaršije,i njenih Liski i liskaluka.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Hodoljublja Zuke Dzumhura 11 years 5 months ago #4406

  • Behar
  • Behar's Avatar
  • Offline
  • Senior
  • Objave: 479
  • Karma: 7




Zulfikar Zuko Dzumhur, putopisac, slikar i karikaturista rodjen je u Konjicu 24. 09. 1920. godine. Potice iz stare ugledne ulemanske porodice. Otac mu je Abduselam i majka Vasvija rodjena Rufo. Osnovnu skolu i nizu gimnaziju je zavrsio u Beogradu, gdje mu je otac radio kao imam, a visu gimnaziju u Sarajevu 1939. Poceo je studirati pravo, ali je presao na likovnu akademiju i zavrsio je u klasi Petra Dobrovica. Prve crteze je objavio u Narodnoj armiji 1947. godine, a od tada saradjuje kao karikaturista i ilustrator u Jezu, Borbi, Vetrenjaci, Politici, Oslobodjenju, reviji Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik.

Objavio je vise od 10.000 karikatura. Napisao je scenarije za vise kratkih i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za pozoriste, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje.

Dzumhurova svestrana darovitost i duhovitost sjajno se izrazavala u mnogim medijima, ali najsublimnije u crtezu, karikaturi i u putopisu. Kao karikaturist i crtac-ilustrator obiljezio je cijelu jednu epohu beogradskoga novinarstva, a njegove karikature na naslovnoj stranici Politike, kroz dugi niz godina, cesto su bile rjecitije od najboljega politickog komentara. Precizan, duhovit i sveden na osnovne linije, Dzumhurov crtez ima nesto od sugestivnosti i rafinmana japanskoga poteza tusem. Takav je njegov, vec klasicni, portret Ive Andrica, s kojim ga je vezalo obiteljsko i osobno prijateljstvo. Tako se dogodilo da je prva Dzumhurova knjiga, sjajna zbirka putopisa Nekrolog jednoj carsiji, izasla s Andricevim predgovorom. Dzumhurove serije televizijskih putopisa pod nazivom Hodoljublja, koje je s Mirzom Idrizovicem radio za sarajevsku televiziju, pamte se kao prvorazredna autorska kreacija.

Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu, 29. 11. 1989. godine.


Bibliografija

1. Nekrolog jednoj carsiji. Svjetlost, Sarajevo 1958.
2. Pisma iz Azije. Prva knjizevna komuna, Mostar 1973.
3. Hodoljublja. Znanje, Zagreb 1982.
4. Putovanje bijelom ladjom. Sarajevo 1982.
5. Izabrana djela Zuka Dzumhura, 1-7 (Nekrolog jednoj carsiji, Pisma iz Azije, Putovanje bijelom ladjom, Hodoljublja, Pisma iz Afrike i Evrope, Stogodisnje price, Adakale).
Bolje biti malo lud, nego malo pametan.
Last Edit: 7 years 2 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Hodoljublja Zuke Dzumhura 11 years 4 months ago #5042

-
Kad nadjem dovoljno vremena nastavicu dalje sa Hodoljubljima Zuke Dzumhura. Evo jos malo o Zuki sa internet stranica.

Oštro i genijalno, aformizmom i karikaturom reagovao je na sve pojave, posebno nepravde i gluposti državnih birokrata. Karikatura koja ga je proslavila je ona iz 1950.god. gdje na zidu stoji okačena slika Staljina koji Marksu diktira kako će pisati svoj "Kapital".
Zbog te karikature ga je zavolio, kažu, i Tito s kojim se ovaj jednom našalio. Sa suprugom Vezirom bio je jednom prilikom na večeri s Titom i Jovankom Broz.
"Znate li Vi, druže Tito, šta je rekla moja majka Vasvija kad ste se Vi oženili?", pitao je Zuko Džumhur J.B. Tita koji je, naravno, kazao da ne zna.
"Neka u ovoj državi ima neko stariji i od Tita!", rekao je Zuko, a Maršal se glasno nasmijao.

Ljudi i sada prepričavaju neke njegove misli, aforizme i izreke, kao npr.

Jednom je jedan trčao - džogirao, a Zuko mu, naslonjen na šank, rekao "Samo ti trči! Allah je svakome propisao broj koraka, pa ti požuri potroši svoje".

Jedna anegdota veli da Zuko nije priznavao da ”posjeduje” toliko godina nego manje, odbivši da mu u ”životni staž” uđu spavanje, bolest, jer to, ”presabirao” bi se Zuko, i nije proživljeni nego prespavani, prebolovani dio života. Uz to, dodao bi da je za život najbolji lijek – rahatluk. Naprosto, prolazio bi kroz život osluškujući Hajamovu misao:

”Baci jučer, pusti sutra, gledaj danas”, slijedeći je kao meštar sa visoke škole hedonizma.

I na kraju veoma sam se iznenadila kad sam naisla i na ovu Zukinu misao koju sam prvi put cula, i sa zadovoljstvom je ovdje prenosim

Stari putopisac Džumhur jednom je davno napisao :

"Grad Sarajevo dobio je ime po istoimenom nogometnom klubu Željezničar”.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Hodoljublja Zuke Dzumhura 11 years 1 month ago #7707

-
... bio je kosmopolita, bio je hodoljub...

U jednoj od svojih emisija „Hodoljublja“ je izrekao i ovu misao:

“Hodoljub je covjek koji ponavlja rijeci majke sestog halifa Um Zejd, plemenite Um Zejd,
koja je rekla: drazi mi je i miliji moj beduinski sator kroz koji pusu vjetrovi od najveceg i najljepseg dvorca. „

Takvo je bilo i Zukino shvacanje covjeka. Njegova je ljubav, za covjeka i covjecanstvo kao vrijednosti po sebi, inspiracija i izazov. On je ukorjenjen u islamskom identitetu ali nije pristajao da mu on bude ogranicenje, vec horizont. Odrastao je u porodici velikog vjernika hafiza i vojnog muftije Abduselama. Grlile su ga majkine ruke jednako kao i dvoriste Čokadzi hadzi Alijine dzamije poznatije kao Bajrakli dzamija u Beogradu. Gnijezdio se u krilu islamske vjere jednako kao i u krilu Abdulaha Hadzica, tetica i imama Bajrakli dzamije.
Zukinog mladjeg brata Dzemala ubile su ustase u Jasenovcu, imao je tek 18 godina.

Zuko ce 60-tih godina proslog stoljeca otici na hadz. S hadza pise i tetki Fatmi kako joj je nasao bedela, zamjensku osobu koja ce za nemocne uciniti hadz.

“Sad si i ti hadzinica”, pise Zuko

Zuko je odrastao na Dorćolu koji je za njega bio i ostao bajka. Sin muftije i hafiza isao je vjerovali ili ne, u njemacko protestantsko obdaniste. Igrao se u dvoristu ispred jevrejske sinagoge. Na priredbama u skoli kocoperio se u bosanskoj muslimanskoj nosnji, koju mu je poslao dajidza iz Sarajeva. Kroz kucu njegovih roditelja defilovali su sve sami velikani toga vremena, od politicara, pisaca do vjerskih velikodostojnika.
Rodjen je u Konjicu u gornjoj mahali . Imao je jedva dva mjeseca kada je s roditeljima otisao u Beograd. Preko godine, mjesec dana je isao u Osnovnu skolu u Konjicu. Ucitelj mu je bio Arif ef. Dizdarevic.

„To sto bih kod njega cuo za mjesec dana, pamtio bih u Beogradu za cijelu godinu“, govorio je Zuko.

U Konjicu je kao djecak sreo i slikara Lazara Drljacu koji mu je svojim slikama ćuprijaa i dzamija probudio ljubav za slikarstvom.
Tek sto se zamomcio, Zuki ce umrijeti otac. Daidza ga nakon toga dovodi u Sarajevo da bi Zuko lakse prebrodio gubitak oca. Tako se nizu Zukini momacki dani i Sarajevo mu ulazi pod kozu. Prvu izlozbu slika imao je bas u tom šeheru. Sve su to elementi koji su od Zuke ucinili osobu koja je bila kosmopolita, bio je hodoljub.
Rijeci su mu bile izbrusene i precizne, bas kako i prilici nekome ko nosi ime sablje Hazreti Alija. Imao je talenta za petericu.
Umro je 1989. godine u Herceg Novom gdje je zivio posljednjih petnaestak godina.
Ukopan je u svom rodnom Konjicu.

M.Buljubasic
Last Edit: 11 years 1 week ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

HODOLJUBLJA ZUKE DZUMHURA 11 years 1 week ago #8236

-
KONJIC

Covjek i ne moze imati pravu mjeru o svom starenju
ako ne posjeti grad svoje mladosti.



Evo me u Konjicu u mojoj rodnoj kuci sa mojom tetkom Fatmom.

Prica moja tetka Fatma, da joj je jedan seljak donio jaja da kupi i ona da plati, da izruci jaja iz njegove torbe u neki sud, seljak je čučao u jednom ćosku i gledao slike moga oca i moje majke na zidu. I gledao je dugo sliku moga oca i pita moju tetku Fatmu : “Ko ti je ovo?”
Ona kaze : „To mi je brat:“ A on je pita poslije dugog razmisljanja: “ A gdje je on sad?” a
ona njemu kaze: “Da si ti ziv i zdrav , on je umro davno, ima dvadeset godina”
A onda se on zacudio, dobro otvorio oci, pogledao je i rekao:
A nu,tako ti Boga, i sad k`o ziv.

Svasta se ovdje zapamtilo i svasta se moze ispricati.

Kazu da je davno, za Švabinog vakta i zemana, ovdje bio predsjednik opcine,gradonacelnik, jedan ugledan i bogat covjek koji nije znao ni cirilicu ni latinicu. Onda, naravno, nije bilo ni stenografa, ni daktilografa, ni sekretara, ni sekretarice, pa kad bi se drzale sjednice opcinske, kad bi dosli vijecnici na sjednice, taj bi covjek uvijek vodio sa sobom svoga malog sina Husu koji je isao u osnovnu skolu, drugi, treci razred, imao fes koji bi mu pao na usi i vazda bi sjedio na sjednicama u celu, pored predsjednika, njegovog babe. I kad bi neki odbornik nesto pametno i dobro predlozio, da se to ne bi zaboravilo , posto nije bilo zapisnika, onda bi se on okrenuo i rekao: „Pamti Huso!”, a Huso bi skocio i rekao “Hocu babo!“, i onda bi ga posadio opet na svoje mjesto, tako do iduce sjednice. Na iducoj sjednici, predsjednik bi prvo pitao „Huso sta si zapamtio?” Onda bi Huso sve ponovio mjesto zapisnika.

Konjic je odvajkada bio omiljeno sastajaliste bosanskih kraljeva, hercegovackih vladara, plemstva i vlastele. U Konjicu su odrzavani znacajni sabori i zborovanja. Bio je veliki bogumilski centar. Za turske vlade veliki vezir Mehmed Pasa Sokolovic podize divnu kamenu cupriju na Neretvi. Tako Neretva dobi kameni prsten na svom dugom zelenom prstu.



Konjic je pored Jajca bio najstariji grad u Bosni i Hercegovini.


( text skinut sa emisije „Hodoljublja Zuke Dzumhura“
reprizirane na BHT1 2006.godine )
Last Edit: 7 years 2 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.
  • Stranica:
  • 1
  • 2
Moderators: ponekad ovdje
Time to create page: 0.088 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version