Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me
  • Stranica:
  • 1
  • 2

TOPIC: HODOLJUBLJA ZUKE DZUMHURA

HODOLJUBLJA ZUKE DZUMHURA 11 years 7 months ago #8419

TREBINJE



Neko mi moze prigovoriti sto brkam dvije rijeke, da Neretva i Trebisnjica nemaju nikakve veze, ali imaju, imaju itekako. Obje imaju carobnu modru boju gustoga hercegovackog neba.
Kad god me u mome zivotu i prikljucenijima, u mojim putovanjima i lutanjima po bijelom svijetu dobrina neka danese na cupriju, na neki most, ne mogu da se ne sjetim Andrica i njegovih misli o mostovima. Tako i danas u ovom casu, u ovo pozno suncano jutro rujna, u gradu Trebinju na modroj rijeci Trebisnjici, na hairli rijeci, kako je od pamtivjeka zove celjad ovog kraja, na Arslanagica mostu,



mislim na rijeci Ive Andrica:

“ Gledan sa strane, njegov
beo i smelo izvijeni luk je izgledao uvek izdvojen i sam, i iznenadjivao
putnika kao neobicna misao, zalutala i uhvacena u krsu i divljini.”


Ruski imperatorski diplomata, konzul i carski uhoda Aleksandar Giljferding na svome putu po Hercegovini , proputovao je prije vise od stotinu godina kroz Trebinje, napio se hladne Trebisnjice i u svoj tefter u bisagama ovako zapisao:
Trebinje ili trebinjska tvrdjava obuhvata svega 50 polurazrusenih kuca ciji kamen kao dopuna svojom sivom bojom daje ovim kucama narocito tuzan izgled. Grad opasuje razrusen bedem, sanac ili hendek. Ulice su tako uske da lice na avlije. Van gradskih bedema smjestena je carsija sa oko 70 prljavih ducana. Na ulasku u grad docekao ga je trebinjski mudir hadzibeg Resulbegovic na divnom arapskom hatu pracen mnogobrojnom svitom.

Vratio sam u bisage stari Giljferdingov tefter. Nekad bilo, sad se spominjalo.

Ko zna koliko je godina, hiljada godina tekla ovim poljima, ovim kanjonima, koje je sama pravila dok neki rimski vojskovodja ili legionar ili sijedi senator ili obicni bastovan ne izgovori rijec Narona.
Narona, Nerena, Neretva.





( text skinut sa emisije „Hodoljublja Zuke Dzumhura“
reprizirane na BHT1 2006.godine )
Last Edit: 7 years 10 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

HODOLJUBLJA ZUKE DZUMHURA 11 years 7 months ago #8420

-
JAJCE

Procitao sam negdje, doduse poodavno, kako su cuveni filmski glumci, Kirk Daglas i Gregori Pek ustvari nasi zemljaci. Poslije, jedan moj prijatelj otisao je dalje, pa se nasalio kako je ustvari Carli Caplin Hercegovac odn. Capljinac- Caplin iz Capljine.
I sada ja ovdje na izvoru sumne Plive istinski iskreno povjerovah da je ustvari ovo pravi djevicanski izvor a ne tamo neki film cuvenog rezisera Bergmana snimljen u dalekoj Svedskoj.



Uceniji Turci nekad su govorili da je nasa Bosna srebrena najljepsa i najcarobnija zemlja njihovog mocnog i prostranog carstva, jer gdje god zakopas potece izvor svjeze i hladne vode, a gdje god padne sjeme nikne drvo i na njemu bogat plod.




Za mene su danas, tacnije u srijedu na pazarni dan, najljepsi ukras Jajca, njegovih sokaka i pijaca, zene u zivopisnim narodnim nosnjama. Daleko odavde, cak na sjeveru Evrope, u dalekoj Holandiji, u malom zivopisnom mjestu Sheveningenu opstina, zenama i djevojkama, koje uporno cuvaju narodnu nosnju daje posebnu nagradu, mjesecnu platu.



U ovoj zgradi osnovana je pozne `943-ce godine novinska agencija Tanjug.
Odkako je svijeta i vijeka ispred ratova su isle glasine i haberi. Kako su se borbe rasplamsavale, glasine su se pretvarale u snaznu grmljavinu, koja je vojska jaca, bolja, pravednija, pobjedonosnija. Glasove su nekada nosili putnici, trgovci, uhode, tatari, telali. Mnogo kasnije dosla je stampa, agencije, ratni dopisnici, radio i televizija. O borbama partizana govorio je i pjevao i narod ali od 43-ce godine i agencija Tanjug.

U svojim poodmaklim godinama veliki vojvoda bosanski i hercegsplitski Hrvoje Vukcic cesto je poboljevao. Dolazili su vidari i travari sa raznih strana, ali slaba fajda. Jedanput vojvoda zamoli Dubrovcane da mu posalju nekoga od njihovih cuvenih ljekara. Medjutim, lukavi dubrovacki ljekar ne ode pravo u Jajcenego svrati na Vinac I dobro se raspita koja jela I pica vojvoda najvise voli. Rekose mu da uziva u bijelom vinu sa svojih vinograda oko Vinca. Tada ljekar ode u Jajce, dobro pregleda vojvodu i rece mu: Niposto crveno vino! Vojvoda se silno obveseli i dade mu punu saku dukata.



Iz carstva svjetla sidjoh za trenutak u kraljevstvo tame. Citav ovaj hram isklesan je golemom ljudskom mukom u stijeni. Od davnina narod ga zove Katakombe. Povjesnicar pocetkom ovog stoljeca zapisa da ga je narod ovoga kraja zvao i Halvatom.
Da li je ovdje veliki bosanski vojvoda Hrvoje Vukcic pravio sebi kriptu, da li su ovo bile nekada i tamnice u kojima su cvilili suznji…narod se je ovdje sklanjao za vrijeme Omer pasine vojne na Bosnu…za vrijeme Svabina ulaska u ove krajeve bila je i pivnica…?
Ko bi nam odgovorio na sva ova pitanja, povjesnicari, arheolozi, volsebnjaci ili opstenari…
Tama, nesigurnost i nedostatak pisanih spomenika natjeruju me da kazem poput pjesnika Dobrice Cesarica:

“Krhko je ljudsko znanje”

Pa ipak jedno znam sigurno. Na ovoj bosanskoj vjetrometini poceo je da se klese krinov cvijet, simbol bosanske drzavnosti i stajao je tako dugo, dugo sve do drugog zasjedanja AVNOJ-a kada je zasijao u svoj svojoj ljepoti velicini i ljudskosti.





( text skinut sa emisije „Hodoljublja Zuke Dzumhura“
reprizirane na BHT1 2006.godine )
Last Edit: 7 years 10 months ago by ponekad ovdje.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Hodoljublja Zuke Dzumhura 10 years 5 months ago #21238

-
"Što god dalje putujem, sve sam bliži svome rodnom mjestu, kazivao bi nenadmašni hodoljubac Zulfikar-Zuko Džumhur po povratku sa svojih čestih hodoljublja.
Njegovim Konjičanima koji su, kao i većina građana njemu posljednje, a nama bivše zajedničke domovine, s nestrpljenjem očekivali televizijske storije o zanimljivim krajevima i ljudima koje je Zuko pohodio, činilo se da se on niotkud nije vratio, već da je u njihove sokake došao maločas, pravo s njihovog televizijskog ekrana.
Stoga, ni vijest o Zukinom odlasku na njegovo posljednje hodoljublje sa kojeg neće ni pisati ni pripovijedati, među njegovim poštovaocima nije primljena kao vijest o smrti već kao početak Zukinog života u njihovim sjećanjima.

Tog 27. novembarskog prohladnog, a sunčanog jutra u njegovoj Gornjoj mahali prepričavalo se da je Zuko običavao reći da je na posljednje putovanje najljepše poći tako što će čovijek obući bijelu košulju i otići bez pompe, bez velikih riječi i halabuke. Poštovao se taj njegov životni stav i dva dana kasnije kada je, po njegovoj izričitoj želji sahranjen na haremu Musala odakle puca direktan pogled na konjičku staru čaršiju i na njegovu Gornju mahalu u kojoj je rodjen(...)

S dozom blagog humora, baš kakav se mogao čuti u Zukinom pripovijedanju s njegovih hodoljublja, običan svijet, a Zuko se upravo u tom miljeu lijepo osjećao, prisjećao se kako je Zuko, pri usputnom susretu s njima i o smrti govorio više kao o nastavku životnog puta, nego kao o završetku života. Neko reče da je Zuko od ljudi pravio prijatelje. Bio je isti i na televizijskom ekranu, pred slikarskim platnom ili nad listom bijele hartije na kojoj će tek ispisati svoja blistava zapažanja sa putovanja bijelim svijetom, kao i onda dok za kafanskim stolom sjedi sa sebi ravnim ili sa običnim svijetom iz konjičkih sokaka, sa sarajevske čaršije, mostarskog Kujundžiluka, sa hercegnovske rive ili s beogradskog Dorćola u koji je bio beskrajno zaljubljen i čijim se ljepoticama divio do kraja života. Zuku su svi smatrali mudrim čovjekom. A ni njemu nikada nije bilo dosta druženja, priče i pripovijedanja, pa mu je i posljednja, nažalost, neostvarena, želja bila da posljednje godine života provede tako što će zdrav i horan u svome Konjicu pripovijedati i družiti se sa dragim i bliskim ljudima"(...)

(novireporter.com )
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Hodoljublja Zuke Dzumhura 10 years 5 months ago #21239

-


(...)Iako je kao dvomjesečna beba iz Konjica u naramku odnesen u Beograd, gdje mu je otac Abduselam Džumhur službovao kao glavni imam vojske Kraljevine Jugoslavije, Zulfikara Zuku Džumhura su svi njegovi prijatelji i poznavaoci doživljavali kao čovjeka iz Konjica. Jer Zuko, iako nije živio u Konjicu, živio je sa Konjicem, gdje god da je bio, a nema gdje nije bio. U rodnom Konjicu mu je i mezar. Po vlastitoj želji, sahranjen je po muslimanskom običaju.

Zuko je, ma šta ta činjenica kome značila, bio i musliman. I antifašista. Gotovo da je nepoznato da mu je mlađi brat stradao u Sarajevu 1945. godine za vrijeme Luburićeve strahovlade. O tome nije govorio. Govorio je o drugim stvarima.

Gdje je sve bio, šta je sve vidio i šta je o tome što je vidio mislio, iza sebe je ostavio brojno vrijedno pisano svjedočanstvo kao i niz dokumentarnih emisija koje je u saradnji sa svojim jaranom rediteljem Mirzom Idrizovićem realizirao u produkciji TV Sarajevo pod nazivom Hodoljublja.

I upravo u toj riječi se krije jedna bitna odlika ovog velikana pisane i žive riječi kakav nam se zadugo neće pojaviti. Zuko je bio hodoljub koji je rekao da ne treba da putuju ljudi koji nisu radoznali, koji ne znaju da gledaju, jer to su onda bačene pare. Njegova Hodoljublja su bila mnogima podstrek da krenu na putovanja.

Izvjesna Merima iz Banje Luke se Zuki sa svojih putovanja javlja razglednicom. Ona kaže: "Hodamo istim gradovima u kojima si ti bio, gledamo iste građevine koje si gledao, a niti znamo da gledamo niti vidimo na način na koji si ti gledao, vidio i kako si ispričao."

Zuko je bio čovjek koji je znao, a nije solio pamet. Znanje je dijelio neprimjetno. Jednom je rekao da ga je stid sjediti sa Krležom kad vidi koliko Krleža zna, a on ne zna. A koliko je Zuko znao, najbolje svjedoči pismo koje mu iz Pariza piše prijatelj Vlado Bulatović Vib. U tom pismu Vib Zuki govori o jednoj TV emisiji koju je gledao na francuskoj televiziji u kojoj je bilo riječi o jednom špijunu koji se zvao Cicero. O špijunu je govorio jedan ugledni član francuske akademije nauka i umjetnosti. Akademik u toj emisiji kaže kako o tom špijunu ne bi znao ništa da mu o njemu nije ispričao Zuko Džumhur. "Samo da znaš koliko se namučio da izgovori tvoje ime", piše Vib.

Zuki su pisali znani i neznani. Od velikog Danila Kiša do anonimnog Trajčeta Karanfilovića koji moli Zuku da se kao slavna ličnost zauzme za njegov slučaj pa će mu onda podići spomenik sa Politikom u jednoj, a televizorom u drugoj ruci.

Ova razglednica kao i druge, zajedno sa pismima i dopisnicama koje su za života znani i neznani pisali Zuki, a većina ih počinje sa Dragi druže Zuko…, danas se nalaze u Konjicu, kod Edhema Badžaka, dugogodišnjeg novinara Oslobođenja.

Nakon Zukine smrti 27. novembra 1989. godine u Herceg-Novom, taj dio zaostavštine je njegovom prijatelju Badžaku donijela Zukina Vezira. "Nije rekla ni piši, ni ne piši", prisjeća se Badžak. Trinaest godina poslije Badžak kaže da bi grehota bilo tu zaostavštinu smatrati samo svojom svojinom i odlučuje se podijeliti je sa publikom, prijateljima i poštovaocima Zukina djela.

Kao Zukin prijatelj, Badžak je često bio u prilici družiti se sa njim. Od 1978. godine pa sve do Zukine smrti, Badžak je svoje susrete sa njim vrijedno bilježio. Nešto od tih zapisa svojevremeno je objavljivano kao feljton u Oslobođenju. To zapisano, uz brojne Zukine crteže, od kojih su dobar dio originali, sada je u knjizi koja uskoro treba da ugleda svjetlo dana pod naslovom Vremeplov Zuke Džumhura, podijeljeno u nekoliko cjelina.

Pored one koju će zauzeti pisma i druga korespondencija, tu su Priče sa Neretve, Sarajevske godine i Beogradske uspomene. Svaka od tih cjelina sadrži u sebi dovoljno zanimljivih i nepoznatih dijelova koji će upotpuniti sliku o Zuki Džumhuru. On tu sliku sam nesvjesno potpisuje kada pokušava otvoriti jedna avlijska vrata u Konjicu iza kojih pretpostavlja da je u njegovom djetinjstvu živio jedan njemu tajnovit čovjek. Otvara vrata, upada u avliju, a tamo dijete koje ga pita da nije zalutao. "Jesam, sine. Ja sam iz jednog drugog svijeta."

Nisvet Džanko

DANI

14.Juni 2002.
The administrator has disabled public write access.
  • Stranica:
  • 1
  • 2
Moderators: ponekad ovdje
Time to create page: 0.157 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version