Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me
  • Stranica:
  • 1
  • 2

TOPIC: Preporucite nesto za citanje

Odgovor:Preporucite nesto za citanje 11 years 2 months ago #13564

  • Sirius
  • Sirius's Avatar
  • Offline
  • Novi Član
  • Objave: 25
  • Karma: -1
Fukoovo klatno - Umberto Eko

Kome s zanimljive teorije zavjere i Templari, bujrum!
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Preporucite nesto za citanje 10 years 11 months ago #16108

  • Sedina
  • Sedina's Avatar
  • Offline
  • Junior
  • Objave: 156
  • Karma: 2
Odlomak priče - Jesti kamenje


JESTI KAMENJE je priča Vojčeka Tokmana o bosanskim muslimankama koje 2003, osam godina posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma, i dalje obilaze masovne grobnice koje se otkopavaju po Bosni, u nadi da će među identifikovanim kostima pronaći svoje davno nestale muževe i sinove.

Knjigu je sa poljskog vešto prevela Antonia Lojd-Džons, a čini je niz kratkih i bolnih poglavlja u kojima bezimeni narator predstavlja ove žene, daje kratki pregled ratnih događanja u njihovim varošima i selima, a onda ih pušta da same govore.

Kao i mnogi drugi muslimani u Bosni, i ove žene su u proleće 1992. bile zatečene događajima. Njihovi prijatelji Srbi, drugovi iz osnovne i srednje škole, poznanici iz kafića, krenuli su od kuće do kuće, izvodili ljude i na mestu ih ubijali, ili ih odvodili da se više nikada ne vrate. Otimali su im novac, nakit, televizore, traktore, alat, pa čak i posuđe. Gradili su logore u kojima su držani bogati ljudi i zarobljeni vojnici. Zatvorenike su tukli čuvari i lokalni Srbi, koji su dolazili u logor, birali zatvorenika i onda sa njim radili šta god im je volja. Dolazili su noću i silovali žene. Palili su džamije i sela i jako se razbesneli kada su se muslimani naoružali i krenuli da se svete. Sve su to radili nekažnjeno, sigurni da ih pravda nikada neće stići.


Neverovatnom brzinom, za svega par meseci, bosansko društvo se pretvorilo u živi pakao. Sada znamo da su nasilje podsticali srpski nacionalisti iz Bosne i Beograda, kao deo nakaznog projekta konačnog razdvajanja dveju pomešanih etničkih zajednica. Ono što i dalje ne razumem je zašto su Srbi iz tih gradova i sela tako lako pristajali da čine zlo. Zlostavljanje nemoćnih izgleda ima privlačnost droge. Ljudi se navuku, a onda se čude zašto treba da odgovaraju za svoje postupke. Srbi koje Tokman sreće nemaju da kažu mnogo toga. Žene se žale, a muškarci se kriju iza njih i ćute, u strahu da će ih neka preživela žrtva prepoznati i prijaviti Haškom sudu. Ti ljudi i dalje veruju u laži svojih vođa i još uvek, uprkos svim dokazima, žive u uverenju da su oni najveće žrtve rata.

Oni se ne suočavaju sa surovom realnošću ekshumacija. Poljska forenzičarka Eva Klonovski govori o svom iskustvu iskopavanja dečije masovne grobnice kod Prijedora:

Svejedno mi je da li ekshumiram dete ili starca. Kosti su kosti. Jedina razlika je u tome što su dečije kosti sitnije i trošnije od kostiju odraslih. Kada sam naišla na sitne kosti, znala sam da su dečije. To sam i očekivala. Pored njih je bila igračka – figurica Supermena. Trebalo je da je stavim u odvojenu plastičnu kesu. Nisam mogla. Držala sam figuricu u ruci, a otac deteta je stajao iznad mene. Nisam više mogla da izdržim. Bila sam na ivici plača. Ubeđivala sam sebe: „Eva, ovo neko mora da uradi. Kosti su kosti. Ovo je igračka koja je nađena pored nekih kostiju. Moraš da je staviš u kesu i nastaviš da radiš.“
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Preporucite nesto za citanje 10 years 7 months ago #19446

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
Upravo sam procitao knjigu „Razglednica iz groba“ Emira Suljagica i preporucujem je svima na citanje.
Citajuci ovu knjigu, htjeli vi to ili ne, ona vas vraca u ta ratna vremena i budi osjecanja koja su mozda negdje u stranu potisnuta ali nikad zaboravljena. Taj osjecaj se pojacava kod onih koji su nesto slicno prezivjeli. Zbijegovi a zatim geto izilovan od svijeta, zavistan od humanitarne pomoci, srbocetnickog agresora i domacih mocnika, profitera koji se u tim vremenima snalaze kao riba u vodi.
Na kraju je Srebrenica postala jedna velika grobnica u kojoj se nalaze i oni kojih vise nema ali i prezivjeli, koji, ma gdje bili u svijetu su duhom tu prisutni. Emir osjeca pripadnost svojim drugovima koji su izgubili zivote i samo sticajem okolonosti je on covjek koji hoda, zivi mrtvac koji je ostavljen da jos samo nesto obavi na ovom prljavom svijetu a onda se pridruzi tamo gdje i pripada.
Emir, postenjacina koja se rijetko srece, opisuje to stanje onako kako ga on vidi i osjeca. Potpuno sam ga razumio jer u jednom takvom slicnom getu sam proveo godinu dana. Sve je isto samo sto ostali opkoljeni gradovi nisu postali i grobnice, iako je u njima ubijen veliki broj ljudi i djece.
Imao je Emir mogucnosti da ode kada je bila evakuacija ranjenika helikopterom iz Srebrenice. Papir koji mu je dat kao dozvola za odlazak, jer je bio prevodioc u komisiji koja je odredjivala koje ranjenike treba transportovati, je Emir dao poznaniku koji je takodjer bio ranjen ali nije usao u uzi izbor.
Kao sedamnaestogodisnjak je u zbijegovima dosao u Srebrenicu i tu ostao do kraja , jula 1995. godine cijelo vrijeme radeci kao prevodilac holandskog bataljona. Dakle to je zivi svjedok stradanja Srebrenice, upucen i u nasitnije detalje, obzirom da je prisustvovao svim vaznim sastanicam prilikom pregovora kao prevodilac.
Procitavsi ovu knjigu po prvi put sam obuhvatio potpunu sliku o Naseru Oricu, koja mi je poslije ovih danasnjih dogadjanja bila nejasna.

Nasa sreca je da su poslije ovakvih gnusnih dogadjanja uvijek ostajali Emiri kao zivi svjedoci.
Samo jos kada bi ih imao ko slusati.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Preporucite nesto za citanje 10 years 6 months ago #20490

  • Kaza
  • Kaza's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 5104
  • Thank you received: 19
  • Karma: 18
Upravo sam zavrsio citanje poznatog djela od Dostojevskog, „Zlocin i kazna“.Naravno svima nam je poznato da je ovo djelo bilo uvrsteno u obaveznu lektiru za vrijeme naseg skolovanja. Da li sam ga citao ili zabusavajuci slusao prepricanu verziju od kolega, ne sjecam se vise. Znam samo da se moralo u to vrijeme bar znati o cemu se radi u toj knjizi. Bilo je to davno a i u vrijeme kada je zlocin za nas, obicne ljude, bio vise apstrakcija nego stvarnost.

Citati to djelo nekad davno i sada je ogromna razlika. Naravno radi se o remek djelu u kome su opisana prezivljavanja covjeka koji je izvrsio zlocin, a da i sam nije bio 100% siguran iz kojih razloga je to napravio.
Prezivljavanja tog covjeka su bila strasna kad je proradila ta ljudska savjest koja ga je jednostavno razdirala.

Koja je razlika izmedju danasnjih zlocinaca i onih nekad, birvaktile, tesko je reci. Znam samo jedno a to je da danas zlocinci ni blizu ne prezivljavaju ono sto su nekadasnji prezivljavali.
Da li su ovi danasnji, kao virusi, mutirali u neku novu vrstu zlocinaca koji nemaju savjesti ili je uticaj sredine, koja ih slavi kao heroje, ucinila da sve ono , bar malo ljudskog sto u sebi posjeduju bude potpuno potisnuto, tesko je reci.

Ceka se novi Dostojevski koji bi usao u dusu danasnjih, mutiranih zlocinaca, pa to sve stavio na papir i uokvirio u roman.

Do tada preporucujem da, iako ste mozda citali, citate ponovo ovo djelo. Danas cete to dozivjeti sigurno drugacije u odnosu na nekad.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Preporucite nesto za citanje 10 years 3 months ago #22781

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Roman Zrtvovanje Vuku od Mirsad-a Sinanovica
je djelo koje citalac dozivljava kao da sam prezivljava te strahote koje autor opisuje,uglavnom radnja je iz poslednjeg rata sa podrucja jugo-istocne Bosne.

Evo sta o tom djelu kaze Nedzad Ibrisimovic:

Ovaj roman kao da nije pisan,zapravo kao da je procitan
i prije nego sto je napisan,a o vratu Bosne na njenim golim prsima,visoko kao prepoznatljiv pecat ispisan krvavim,
zakucastim,potcrtanim i ponovljenim znakovljem.

Onima koji se odluce da nabave i procitaju ovo djelo garantujem da se nece pokajati.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Preporucite nesto za citanje 10 years 3 months ago #22782

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
KAD JE BIO JULI NURA BAZDULJ-HUBIJAR


Roman gore navedene autorice govori o djecaku koji pise pisma
mrtvome babi i dogadzajima u srebrenici u vrijeme 1995-te godine.

Dobitnik knjizevne nagrade V.B.Z.-Vecernji list za najbolji neob
javljeni roman u 2005-toj godini.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Preporucite nesto za citanje 10 years 1 month ago #23139

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Ako neko ima potrebu da sazna nesto vise o zlocincima iz
istocne Bosne neka procita knjigu koju je objavila Drzavna komisija za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima u Tuzli i
Podrinju 1992-1995-te godine.

Knjiga nosi naslov:ZLOCINCI I ZRTVE

Cuvajte se kletve onoga kome ste nasilje ucinili
jer njegovu kletvu Allah Dzellesanuhu prima.



Knjiga pod naslovom TRAGEDIJA BOSNE
od Muhameda Filipovica i Nijaza Durakovica zasluzuje da joj se posveti paznja kako bi se bolje razumjela uvertira u agresiju,
na Bosnu i Hercegovinu,pa i na ostale republike nekadasnje jug-oslavije.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.
  • Stranica:
  • 1
  • 2
Moderators: ponekad ovdje
Time to create page: 0.134 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version