Knjige bosanskog Podrinja: ZEPA

ZEPA - RATNI DNEVNIK




Knjigu sam procitao u jednom dahu i to bi trebalo izmedju ostalog da nesto govori o njoj. Moram priznati da me Muhidin iznenadio ali u pozitivnom smislu.Prije citanja sam ocekivao , obzirom na neiskustvo (njegova prva knjiga ali se nadam, ne i posljednja), da ce to biti knjiga u kojoj su dokumentaristicki popisana dogadjanja u Zepi u tom ratnom periodu.Uostalom takvih knjiga sa slicnom tematikom sam vec procitao i sve su vrijedne jer evidentiraju jedno vrijeme koje se ne smije zaboraviti.
Ali ova knjiga se upravo razlikuje od svih ostalih koje sam procitao , jer ima dusu, puna je emocija iskreno iznijetih, bas kako to samo moze jedna napacena dusa koja je prezivjela i mnogo toga sto se granici sa stvarnoscu. Moram zaista jos jednom ponoviti da se Muhidin pokazao kao majstor pera opisujuci sve te dogadjaje sa puno emocija i drzeci stalno citaoca u napetom stanju. Posebno me odusevljava koncepcija knjige u kojoj dogadjaji nisu redoslijedom opisani nego bas na takav naci da citaoca zaintrigira da knjigu ne popusti dok je ne procita. To isto sam i ja dozivio.To ratno stanje je tako vjerno opisano da je i mene vratilo u vrijeme tih dogadjanja koje sam proveo u opkoljenom Gorazdu.O vjerodostojnosti moze svjedociti samo onaj koji je prosao bilo kakvu ratnu golgotu ali ne i napisati knjigu.Svi smo mi mnogo toga prosli ali nismo svi sposobni to i prenijeti na papir.Hvala Bogu da se Muhidin odlucio na taj korak i napravio nesto o cemu ce buducnost dati svoj sud. Ako pitate moju malenkost za misljenje onda cu vam reci da je Muhidin napravio nesto veliko i vrijedno i da mozda ni sam nije svjestan te vrijednost . Vrijeme ce to ubrzo pokazati

A sada bih iznio neke svoje utiske o samom sadrzaju. Moja jedina primjedba je sto bitka koja je po meni presudna za moral zepskih boraca, kod Buducinog potoka nije malo opsirnije opisana.Naime data je kao izvadak iz novina “Sjecanja” i bar u mojoj knjizi necitljiva.Pojedinosti o toj bitci su me veoma zanimale pa bih Muhidina zamolio da nam je jednom prilikom na stranicama i Rogatice a i Zepe opise.
Inace mnogi dogadjaji i meni poznate licnosti koje su navedene u knjizi su u meni izazvale posebne emocije. Pisanje Muhidina svom rahmetli amidzi Edhemu su me posebno pogodili jer ne saznajuci za njegovu sudbinu iz knjige, njegovo ime sam nasao na spisku zrtava na rogatickoj opstini koji mi upravo zavrsavamo. Rahmetli Edhema sam poznavao jer je radio u TPR-u. Njegova supruga Minka je isla sa mnom u skolu.Radili smo u TPR-u tako dugo a da mozda ni par rijeci medjusobno nismo progovorili.
Vrlo lahko se moglo desiti da sve ovo sto je opisano i sam prezivim u Zepi. Sa grupom u kojoj su izmedju ostalog bili dr. Beno i Himzo Cavcic , trebao sam i ja da budem. O tom sam se intenzivno dogovarao sa Benom u to vrijeme , ali sudbina me okrenula na drugu stranu. Obradovala me je poruka koja je stigla tada u Rogaticu da je krompir bez problema stigao, a to je bila sifrovana poruka i znacila je da je grupa uspjesno prosla. O toj grupi je napisano takodjer u ovoj knjizi.
U prvoj grupi koja se probila iz Zepe do Gorazda bio je i Nazif Zimic koji je navratio kod mene u Gorazde.Moja punica je taj dan pravila pitu i uvijek je ostavljala jedan obrok da slucajno ko ne naidje.Bili smo vise gladni nego siti ali smo postovali taj princip.Posebno me obradovalo kad je Nazifa zapao upravo taj obrok.Tad sam saznao mnoge detalje o Zepi.
U toj knjizi su pomenuta mnoge drage osobe kojih vise nema.Neka im je vjecni rahmet i siguran put u dzenet.Prezivjelima upucjem pozdrave i selame i porucujem da prate primjer Muhidina i da svi zajedno nikada ne zaboravimo one koji zivot dadose za nasu BiH. Uvijek i iznova se moramo vracati njima pominjati ih i pricati mladjim generacijama o nasim hrabrim djedovima ocevima braci i sestrama.
Na kraju toplo preporucujem svima ovu knjigu za citanje a Muhidinu zelim puno uspjeha u buducem radu i pisanju i da za ovo svoje veliko djelo bude adekvatno nagradjen

Knjige bosanskog Podrinja: ROGATICA

SVJETLOST I TAMA ROGATICKE HISTORIJE



Procitao sam jos jednu knjigu pisanu o nasoj Rogatici. Da li ste znali da se u ovoj knjizi moze naci mnogo zaista dragocjenih podataka o nasoj Rogatici? Naravno tako dug perid pokusati opisati u samo jednoj knjizi je hrabar potez. Mustafa je po mom misljenju uspio ovom knjigom probuditi zelju u citaocu za daljnjim istrazivanjima.
Knjiga pominje statisticke podatke i dogadjaje iz prahistorijskog doba, preko rimskog doba, srednjeg stoljeca, zatim doba pod turskom upravom, pod austrougarskom upravom pa to sve seze do danasnjih dana, a sve to u nasoj Rogatici.Tu se mogu pronaci dragocjeni podaci o historiji Rogatice, kulturnim i historijskim spomenicima u Rogatici i mnogo drugih statistickih podataka koji nam pokazuju ko je tu zivio i u cijem je vlasnistvu bila vecina tog prostora.Posebno interesantni su navedeni svi popisi na ovom podrucju od 1516. godine pa sve do zadnjeg popisa 1991 godine.
Pored svega knjiga jos sadrzi i poglavlje o turizmu, turistickim potencijalima, spomenicima i ostacima materijalne kulture opcine Rogatica.
Ovo je knjiga koju bi trebao imati svaki Rogaticanin jer se iz nje mozete vrlo brzo upoznati sa historijom naseg grada.Onima koji dobiju zelju za daljnjim i dubljim istrazivanjima, ova knjiga nudi izvore za daljnja istrazivanja.
Svi znamo da je nasa Rogatica u nase vrijeme bila puna sarma i ljepote.Da je to isto Rogatica bila i kroz citavi njenu historiji se moze vidjeti citanjem ove knjige pa je zato toplo preporucujem svima onima koji zele znati nesto vise o svom rodnom mjestu.

-
Prva knjiga koju sam procitala, a koja govori o ratnim strahotama bosanskog Podrinja bila je knjiga Nune Agica ZIVI STITOVI, a druga je bila RATNI DNEVNIK GORAZDE 1992-95, Tarika Sarajlica. Obadvije sam citala davno, odmah po izlasku, a narocito mi je u sjecanju ostao RATNI DNEVNIK borca GRADA HEROJA GORAZDA, ali recenzija prof. Nedzada Ibrisimovica govori sve.


Knjige bosanskog Podrinja: GORAZDE

RATNI DNEVNIK GORAZDE 1992-95
Sarajlic Tarik (1968-1995)



Recenzija

Ratni dnevnik Tarika Sarajlica je dar i bastina koju nam je mogao ostaviti samo covjek divovske snage, ljudina kakvog moze poroditi samo zemlja - zemlja Bosna. Baseskija je svoj Dnevnik sabirao u drugacijem protoku vremena, a ovdje imamo ispisanu zbilju nekoliko krvavih godina bosnjacke borbe i stradanja, radjanja naroda i drzave pod smrtnom prijetnjom potpunog unistenja. Svaki dan ove knjige, iz dana u dan, ispisan je nesmisljenom snagom golog fakta zbijenog u viseznacnom bljesku intenzivnog prozivljavanja kada se ne bira rijec i ne vaga misao, a cinjenica zurno otima od zaborava i skrto upisuje vlastiti sud i osjecaj.

Izuzetno dragocjen i u isti mah bolan i potresan dokument koji, kao slika bosanska i pouka bosanska, ostaje za trajno izucavanje, udzbenik i vrelo uputa u pragmi pogresnog koraka i pozeljnog ishoda koji tako cesto malo zavise od zelje, cina i namjere samoga aktera zbivanja, ali i dokument zivog i aktuelnog ako se cita i sazima u svjetlu opceg bosnjackog interesa svih sfera.

Ako za ratne Bosanske godine nikad, zapravo, ni ne znamo koliko su trajale, jer nam se cini da su munjski zatrijestale ponad nasih glava i prosle u trenu, cas da su trajale nekim cudnim nemjerljivim, gustim i u isti mah, rastegljivim vremenom koji se ne mjeri nikakvim sahatom, ovaj Dnevnik, sazimajuci oba ta osjecanja, cesto, samo u jednom svom pasusu, u samo jednom zabiljezenom danu nudi gradju za cijele knjige i upucuje nas da odgonetamo svaki podatak koji svaki put kazuje mnogo vise nego sto kazuje tako, na brzu ruku i u zurbi zapisan - zato sto kazuje o nama i zato sto mu prepoznajemo svaki korak i svaki skriveni uvir.

Bosnjackom narodu, Bosnjackoj istoriji i Bosnjackoj kulturi posrecilo se da dodje u posjed ovog djela koje je samo po sebi jedan podvig i mi cemo Ratni Dnevnik Gorazde 1992 - 1995. Tarika Sarajlica nositi sa sobom do svake nase sljedece pobjede i njegovi zapisi bice neumrli dio naseg sjecanja i nase sudbine. U isti mah, dok citate ovaj dnevnik, kao da vas odozdo, izmedju redova i sa ispisanih stranica ove knjige neprekidno gleda sam autor i vi, kao da cujete njegov glas i zvuk rijeci koje izgovara njegova dusa i vidite izraz njegova lica, jer je Dnevnik pisan potpuno iskreno i slobodno, tacno onako po naravi naseg covjeka Bosnjaka i borca koji je branio i odbranio svoju rodnu grudu i narod svoje oaze slobode - Gorazde.

Cesto su to zestoke rijeci, zestoki izrazi, zestoki nedvosmisleni sudovi, grub vojnicki jezik, kao kad covjek razgovara sam sa sobom a zna da ga niko ne cuje, kad se povjerava samo sebi, ili sam sa sobom zustro raspravlja, pa ipak slika o svemu kazanom je jasna, dokumentovana i pregledna. Borceva biljeska, u ovom njegovom intimnom Dnevniku, u trenutku kada je biljezena, pod vatrom u stvarnom i prenesenom smislu rijeci, ma koliko u tom trenutku bili subjektivna sada, pred nasim ocima, ona je objektivna, viseznacna, viseslojna, uputna, poucna, ukazujuca, osim sto je, naravno, svaki put duboko potresna. Zar treba smetnuti s uma nasu pogubnu ljudsku mahanu - sveopsta zaboravnost?

Uvjeren sam da ce ovaj Dnevnik po svojim brojnim kvalitetima biti neiscrpno vrelo inspiracije za knjizevnike, naucnike, vojne strucnjake i mnoge citaoce koji ce citajuci ovaj Dnevnik, ponovo prozivjeti ono sto su vec prozivjeli, pa radilo se o ma kom djelu branjene Bosne i Hercegovine a ne samo Gorazda.


Recenzent: Prof. Nedzad Ibrisimovic

---

Knjiga je formata B-5 sa tvrdim povezom u boji i ima 444 stranice teksta sa 28 fotografija u boji. Prihodi od prodaje ove knjige idu u humanitarne svrhe.


Knjigu mozete naruciti od:
Smail Sarajlic
Zmaja od Bosne 4
73000 Gorazde, BiH
Tel: (00387) 38 22 55 47

Cijena knjige:
25 DM (KM) za BiH
35 DM (KM) za inostranstvo

Knjige bosanskog Podrinja: FOCA

"GODINE OPSTANKA"



Autori: Mustafa Borovic i Fuad Kovac

Na 400 strana B formata uvrsten je izbor od 65 tekstova i oko 80 fotografija o ratnim zbivanjima, sto, sa oko tri hiljade imena koja se spominju, predstavlja autenticno svjedocanstvo o vremenu (1992.-1995.) karakteristicnom po presudnim i sudbonosnim dogadajima, po dramaticnosti i herojstvu.
Knjiga ce sacuvati od zaborava najvazniji, najtezi i najslavniji dio historije ove zemlje, a koju nam neki uporno zele izbrisati. O tome vremenu kad je bilo najgore, boraveci na licu mjesta, svjedoce ova dvojica vrsnih ratnih reportera.
Recenzenti su su prof. dr. Semso Tucakovic, i ratni komandant Mirsad Catic Cuperak, a knjigu je priredio knjizevnik Isnam Taljic.

Godina izdanja: 2001
Broj strana: 383
Ilustrovano
Povez: meki

I S B N: 9958933241
Izdavač: TZU, Sarajevo
Dimenzije: 14x21
Težina: 450 gr


Fuad Kovac rodjen je 1965. godine u Zurovicima kraj Gacka. Novinarstvom se bavi od 1982. godine, a pisao je za Gatacke novine, Zadrugar, Lovacki list, Vecernje novine, Oslobodjenje, Unu, RTV BiH, As, Slobodnu Hercegovinu, Istinu, Ljiljan, Euro sprint, ciji je bio i urednik.
Skoro 30 godina pise poeziju, za koju je 1983. i 1986. godine osvojio prve republicke nagrade. Prije rata bio je ucesnik skoro svih knjizevnih manifestacija na podrucju Jugoslavije.
Iako mu je u ratu izgorjela cjelokupna arhiva, ipak je uspio vratiti iz zaborava zbirku poezije (Prozor nad rijekom), koja uskoro izlazi iz stampe.
Pored poezije pise i prozu, a ima pripremljenu knjigu pripovjedaka. Za pripovijetku Bijeli konj na Sesnaestim susretima Zija Dizdarevic nagradjen trecom nagradom za 2000. godinu. Priredio je roman Kama i jama autora Tahira Pervana i jedan je od priredjivaca nedavno stampanog ratnog trilera Bitka za Sarajeva autora Kerima Lucarevica.
U statusu slobodnog novinara trenutno zivi na Ilidzi kraj Sarajeva, a od 1994. godine pise za bh. politicki sedmicnik Ljiljan.

Mustafa Borovic, rodjen je 1957. godine u Pauncima kraj Foce. Osnovnu skolu i gimnaziju zavrsio je u Foci, Fakultet politickih nauka - smjer zurnalistika u Sarajevu. Novinarstvom se profesionalno bavi od aprila 1981. godine, radeci u listu Focanske novine i Radio Foci, a potom je bio novinar, glavni urednik i direktor regionalnog lista Drinske novosti u Gorazdu.
Deset godina bio je dopisnik sarajevskih Vecernjih novina iz jugoistocne Bosne. U toku agresije na BiH, nepune cetiri godine bio je pripadnik Oruzanih snaga BiH i obavljao komandne duznosti u 182. viteskoj brigadi i Ratnom predsjednistvu opcine Foca, ne zaboravljajuci profesiju kojom se bavi.
Uredno je biljezio i objavljivao dirljive price o borcima i njihovim sudbinama, odbrani od agresije i stradanju bosnjackog naroda, posebno istocne Bosne, u Vecernjim novinama, Drini i Ljiljanu, gdje je stalno zaposlen od kraja 1995. godine. Kao ratni reporter obisao je vecinu ratista u zoni odgovornosti Armije BiH.

Evo jos jedne knjige koja po sadrzaju ne pripada knjigama bosanskog Podrinja, ali je interesantna zbog toga sto autor ove knjige pripada rogatickom kraju.Da se logori ne razlikuju puno bili oni srpski ili hrvatski dokazuje i ova knjiga koja govori o torturi nad Bosnjacima u hrvatskom logoru. Tu torturu je prezivio nas sugradjanin Avdo Catic.

LOGORAS



Autor: Avdo Catic

Avdo Catic rodjen je 10. januara 1958.god. u selu Trnovo, opstina Rogatica. Osnovnu skolu zavrsio u Sljedovicima a srednju u Rogatici, Pedagosku Akademiju u Sarajevu te Filozofski fakultet u Zagrebu, odsjek juznoslovenski jezici i knjizevnost. Radio u skolskom sistemu Zapadne Bosne, a rat ga je zatekao na mjestu ucitelja hrvatskog jezika u Karlovcu RH.Prije rata radio kao dopisnik krajiskih novina te saradnik karlovackog tjednika. U Hrvatskoj prije rata objavio vise strucnih radova iz oblasti juznoslovenskih jezika i knjizevnosti. Iz skolskih klupa 6. maja 1993 u Karlovcu odveden na informativni razgovor u vojnu policiju u Karlovac, gdje sa mnogim njegovim kolegama Bosnjacima, Muslimanima biva odveden u logor o cemu je napisao knjigu "Logoras"

Knjiga je stampana u Americi, finansirana sopstvenim sredstvima u tirazu od 1000 primjeraka po cijeni od $14.95 .
Generalni zastupnik je BiHTravel llc, adresa 645 Ashland Park Way Lawrenceville GA 30045 USA Tel: 770 822 0827 ili 678 575 9696. Email: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli..

Knjige bosanskog Podrinja: Rogatica

Kazivanje o jednom gradu



Objavljenja je jos jedna knjiga o Rogatici. Knjiga o nasem gradu. Zadovoljstvo je konstatovati da svaka nova knjiga predstavlja jedno bogatstvo koje samim njenim objavljivanjem to bogatstvo smjesta u jedan kutak istorije. Ostavlja mogucnost pokoljenjima da nastave dalje istrazivati i otkrivati do u sitne detalje nasu istoriju, rogaticku. A ona je i bogata i turbulentna, jos uvijek upotpunosti ne rasvijetljena ali utoliko interesantna. Svaka nova knjiga je kamicak u njenom mozaiku koji se sklapa vjecno. I dok je svijeta taj mozaik ce biti nedovrseno djelo koje tezi svojoj konacnici, kada vise nece biti desavanja koja bi postala istorija.
Zato se mora odati priznanje svima onima koji su pokusali kroz knjige, raznorazna pisanja, ostaviti trag o onome sto je nekad bila svakodnevnica a sada istorija rogaticka.

Knjigu sam dobio i procitao dva puta. Naravno da imam svoje misljenje o njoj i vjerovatno cu se nekad mozda i malo kriticki osvrnuti na neke detalje a sve u cilju da slijedece knjige koje budu dolazile budu kompletnije. Da bi se razvila neka diskusija potrebno je da ljudi knjigu procitaju i o njoj steknu sopstveno misljenje. Za to ce trebati vremena jer knjiga ipak nije dostupna sirem auditoriju a to njenim izadavanjem nije bilo ni zamisljeno.
Da li ce doci do njenog dostampavanja je jos neizvjesno jer ovaj tiraz od 300 primjeraka je nedovoljan da bude dostupan svima onima koji bi je zeljeli imati.
Autoru Munibu Hasanagicu sve cestitke na trudu i dugogodisnjem radu. Moj prvi utisak je da knjiga citaoca prosto nagoni na daljnja istrazivanja a to je najvrijednije sto knjiga moze kod citaoca proizvesti.
A onaj koji istrazuje taj i pise, a onda eto i novih knjiga o Rogatici. O Rogatici se moze napisati hiljadu knjiga a da pri tome budu razlicite po sadrzaju. Dogadjaja ne nedostaje ali evidenticara i pisaca nazalost nema mnogo.
Zato svaka knjiga nasih starijih sugradjana je vrijednost sama za sebe. Nadamo se da ce ih biti jos vise.


CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna I univerzitetska biblioteka Bosne I Hercegovine, Sarajevo 908 (497.6)

Hasanagic Munib
Rogatica: kaziovanje o jednom gradu / Munib Hasanagic. – Sarajevo: Interlinea, 2008. – 244
Str, : ilustr.; 24 cm

ISBN 978-9958-4-2

COBISS.BH-ID 16865542

-
Evo procitah na kratkim porukama ovo sto je Dedo napisao:

Dedo:Mustafa koliko se sjecam da si negdje pomenuo knjigu Krvava Cuprija na Drini od Musafe Suceske mozes li se sjetiti gdje.

Mustafa je o ovoj knjizi pisao u ovoj istoj temi na staroj stranici i evo ja prenosim taj njegov post:


Knjige bosanskog Podrinja: VIŠEGRAD

KRVAVA CUPRIJA NA DRINI



Autor: Mustafa Suceska

Djela poput ovog pred nama "Krvava cuprija na Drini" autora Mustafe Suceske ocajnicki su, rekao bih, pokusaj da se konacno zaustavi zlo koje se u gotovo pravilnim vremenskim intervalima ponavlja na ovim nasim prostorima. Zlo koje uvijek i iznova dolazi iz iste kolijevke i uvijek i iznova se ustremljuje na bosnjacki narod na Balkanu.
Autor, neposredni ocevidac stradanja visegradskih Bosnjaka tokom dva posljednja rata, nakon sto je iskusao sve druge nacine koji nisu polucili bitnijeg uspjeha, pri cemu je upiruci prstom na zlocince koji su 1945. promijenili svoje uniforme nerijetko dovodio u opasnost i vlastiti zivot, shvativsi da se stvari iz stoljeca u stoljece ponavljaju, da zlocinci ostaju uvijek zlocinci i da zrtva uvijek biva zrtva, izgubivsi gotovo svaku nadu, latio se pera i donio nam ovo izvanredno vazno svjedocenje o stradanju bosnjackog naroda Visegrada i Visegradske zupe i istodobno svjedocenje o zlocincima i njihovim zlocinima.
Prisjecajuci se cetnickih zlocina iz 2. svjetskog rata kao tabu teme, prisjecajuci se parola i obecanja poslijeratnih vlasti o tome kako ce doci vrijeme kada ce se moci pricati i pisati o tim zlocinima i na koncu shvativsi kako to vrijeme nikako ne dolazi a sami zlocini zastrasujucom brzinom blijede u svijesti bosnjackog naroda, autor je posegnuo za posljednjim oruzjem odbrane od zaborava, dakle za knjigom.

Knjigom-svjedocenjem u kojoj ce na istinski vjerodostojan nacin opisati zlocine u sumi kod Haluga - u jednom danu ubijeno vise od 200 Bosnjaka, u Starom Brodu zapaljeno u divije kuce oko 400 zena, djece i starih, u planini Stolac ubijeno i potom baceno u jamu Zvekara 230 Bosnjaka, u selu Drokan zivo spaljeno 84-ero djece i zena i najuzasniji medju svima: 1943. prilikom ulaska cetnika u Visegrad na visegradskom mostu zaklano gotovo 1.500 Bosnjaka.

No, autor konstatuje da su sve ove zrtve cak i kao takve, dakle mrtvi, predstavljale prijetnju za zlocince, jer kako drukcije objasniti zasto nisu imale pravo ni na mezar niti na bilo kakvo drugo obiljezlje kojim bi se dokazalo da su uopce i postojali. Nisu imali pravo niti na jednu najobicniju kamenu plocu na mostu Mehmed Pase Sokolovica, na kojoj bi trajno bila uklesana njihova imena za opomenu, za nauk.
U nedostatku drugog obiljezja Mustafa Suceska svojom knjigom podize svojevrstan spomenik svim visegradskim zrtvama, otimajuci ih od zaborava i istovremeno opominjuci sve nas da oholo zaboravljanje i presucivanje zlocina za zlocince predstavlja dodatni motiv u surovom obracunavanju sa zrtvama.

LINK:
www.rajvosa.net/libs.asp?id=ek105

Za ponekad ovdje:

Hvala na pomoci ja se sjecam da sam negdje procitao al nikako da se snadem,zato sam pitao Mustafu al eto pomoc je uvijek dobro dosla.
Mislio sam da probam prenositi vec napisano iz ove knjige jer je od neprocjenjive vrijednosti.
Da se jos jednom upozore Bosnjaci sta ce ih snaci ako i dalje budu mislili,nece mene niko nisam ja nikome nista nazao ucinio.
Zla sudbina koja je zadesila Bosnjake Visegratskog kraja kako 41-45 tako i 92-95 ja ponekad kazem 96 ta.Zarobljenici sa tog kraja Zepa Visegrad Rogatica bili su do juna 96 po logorima u Srbiji.
Tek kad su im nasli trece zemlje koje ce ih prihvatiti tada su poslednje pustili,ako uopste i to.

Knjigu Krvava Cuprija na Drini je napisana od onog ko je prezivio strahote drugog svjetskog rata i agresiju na Bosnu i Hercegovinu.Nas Mustafa Suceska je kompetentan da nas upozori sta se desava narodu koji ne uci na proslosti.

Stupio sam u kontakt sa gospodinom Suceskom i trazio odobrenje
za objavljivanje ove knjige,od koga sam dobio odobravanje zah-
valjujem mu se i ovom prilikom.
Da napomenem Mustafa je i nas rogaticki zet.
Zelim mu lijepo zdravlje i dug zivot,njemu i njegovoj obitelji.

Ko zeli da sazna istinu o zlocinima sa visegradskog kraja neka prati.Informisan sam da se ova knjiga nece vise stampati.

Krvava Cuprija na Drini bice postepeno objavljivana na temi Ratna svjedocenja,podnaslov Krvava Cuprija Na Drini.

Zlovrh
Autor: Ejub Stitkovac
Izdavac: Zalihica ; Sarajevo, BiH; Februar 2005.
Ilustrirano?: Ne
Edicija: Savremeni roman
ISBN-13: 9789958777349
Jezik: bosanski; meki uvez; 262 strana; 20 cm

O PISCU:

Poznati novinar i publicista Ejub Stitkovac je
rodjen u Zepi 27. 02. 1947. godine. Zavrsio Gazi Husrev begovu medresu u Sarajevu i Filooloski fakultet u Beogradu ( grupa: arapski jezik i knjizevnost).
Radio je u Radiju Jugoslavija, dnevnim listovima "Borba" i "Nasa Borba" i kao dopisnik radio stanice "Dojce vele" iz Beograda, a bio je saradnik "Helsinske povelje", glasila Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji.

Stitkovac je pisao o vjerskim temama, ekumenizmu, a bio je i izuzetan poznavalac politickih kretanja u arapskom svijetu, posebno na Bliskom istoku.

Objavljivao je u listovima i casopisima: Knjizevnost, Knjizevna rec, Mak, Katedra, Knjizevne novine,

Objavio je knjige:
Bosna i Hercegovina, ogledalo razuma, (publikacija sa grupom autora), 1992. god.
Slovo o Zepi (poezija), 1994. god.
Razliciti putevi do Boga, 1995.god.
Yugoslavias Ethnik Nightmare (poglavlja o ratu u BiH I Hrvatskoj), Lawrence Hill Books, Njujork Cikago, 1995. god.
Burn This Hous (poglavlja o ratu u BiH I Hrvatskoj), Durham, London, 1997, god.
Duhovna strana Amerike,
Zlovrh, 2005. god.

Umro je 26. jula 2006. godine, ne docekavsi promociju svoje knjige u BIH, na Zimskom bijenalu knjige u Sarajevu, 20.12.2006. godine.

O ROMANU:

Zlovrh Ejuba Stitkovca, ispricana i ispisana klasicnim realistickim narativnim postupkom zanimljiva knjiga ovog autora je u zanrovskom smislu uoblicena u prozni model jedne sugestivne cjeline koja se moze okarakterisati i kao roman-hronika o Zepi i njenim ljudima u vremenu ratnom i poratnom u Bosni.
U njenoj kompoziciji sasvim lako se prepoznaju elementi proznog triptiha od kojih svaki ima svoj specificni naglaseni prolog na pricu o ocu Abdurahmanu nastavlja se i prica sina i na neki nacin se okoncava u kazivanju unuka. Fabularni niz elemenata moze se slijediti u svim pricama. I u tom okviru traje i drama ovih junaka koja je i licna drama i drama identiteta onih naroda iz kojih su junaci ponikli.

Vec na planu sizea stvari su slozenije jer otkrivaju se oni dublji motivi koji poticu junake da ostave pricu "u amanet" jer to je jedino sto mogu. "Od brace i ahbaba vise zla dozivjeh nego od pravih dusmana, kazuje se na pocetku price i to ce se prepoznati i kao amanet potonjih kazivaca koji se pitaju da li zla ima vise u ljudima samim ili oko njih u svijetu.
Sugestivno odzvanjaju poznate rijeci iz Kurana da je svaki covjek osim pravog i istrajnog vjernika "na gubitku". I svako od njih na svoj nacin prepoznaje i dublje korijene, one bogumilske pod cijim steccima pociva "neki daleki rod moj i tvoj". I upravo na tim tackama pisac i gradi ono najzanimljivije u svom djelu ono sto je dobro i uistinu sugestivno ispricano kao jos jedna tipicno bosanska knjizevna mitologema. Ove tri price utkane u tok klasicne linearne fabule ciji tok povremeno narusavaju predugi dijalozi su zaista dobra prozna cjelina.

(Knjiga.ba/knjizevnost)

Da bi ga smirio, hodza Vrelac rukom pokaza selo Vratar, s druge strane Rijeke, tacno naspram Stikova dola.
- Vidis ono brdo, gore, lijevo od vratarskih kuca. Tamo je nekad postojo grad sa bedemima dugim tacno sto i sest metara nekad
davno, kako knjige kazu, izgradise Rimljani. Zasto su u vrletima prebivali, kod tol¨kog dunjaluka? Bog zna. Bili i nestali. Turci ostavise dvije cuprije, je¨nu malu, na izvoru Zepe, drugu vel¨ku na uviru u Drinu. Bili i nestali

- Zasto Visegradjani za nas Most, nikad ne kazu Cuprija. Jeste manji
- Zbog toga sto ga je sagradio nas vezir. Zato je u Visegradu cuprija, a u Zepi most. Tako je bilo kad su ovom zemljom vladali sultani i kraljevi,tako je i sad.
Zepa je na kraju svijeta. Kasablije misle da u ovim gudurama nema mjesta za cupriju. Kod Saraj¨va ima pet puta manja Kozja, a niko je ne naziva mostom.

Piso je tome i muftija Mahmud i savjetovo seljake da se ne dure na kasablije i ako imaju razloga. Plasio se da u njih ne udje crv mrznje. Kad on udje u neciju dusu ne izlazi dok iznutra ne opogani insane. Jedino ga pravim ilumom moze iscerati iz sebe. Mrznjom nacet cojek druge nit cuje, nit vidi. Koga ta bolest snadje, tesko njemu i onijem oko njega.

Odlomak iz romana

Saban Kulovac
ZEPA
Kroz historiju zivota i adeta

Predgovor

Moja razmisljanja i odluka, da napisem ovu knjigu, ZEPA KROZ HISTORIJU ZIVOTA I ADETA,
je da ostavim mladjim pokoljenjima i onima koji dolaze na svijet porijeklom sa zepskih i podzepskih krajeva,
da saznaju o adetima i zivotim svojih oceva, déda, pradjéda i sukundjéda,jer je na ovim prostorima bio tezak i surov zivot.

Po svim saznanjima i dokazima koji postoje,
zivot na ovom podrucju je poceo veoma davno,
a sa zivotom ljudi poceli su se provoditi adeti i obicaji.
Neki obicaji i adeti koji su postojali i nestali,
samo su se prenoslili sa koljena na koljeno.

Osjecam za potrebno da se u ovoj knjizi nadju
imena nekih ljudi koji su vazili za ugledne licnosti zepskog i podzepskog kraja,
za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, ljudi od II svjetskog rata koji su prvi stekli visoko obrazovanje sa ovih prostora
i koji su pomagali svome kraju.
U knjizi sam prilozio njihova imena i prezimena sa biografijama i neka ostanu za historiju.

Veoma vazne licnosti predstavljaju i osobe od 2000. godine
koji su se borili za povratak na ove prostore i one koji su pomagali odrziv povratak na zepski i podzepski kraj.

Neka se njihova imena nadju u ovoj knjizi, da ostanu mladjim pokoljenjima za sjecanje i pamcenje.

Zbog svega toga odlucio sam da sve to napisem,
jer sto se pamti nestaje, a sto se napise ostaje.

Zamolicu citaoce ove knjige, da ako sam nesto trebao napisati,
a nisam napisao, da mi oproste.
Tesko je bilo doci do tacnih podataka i starih fotografija,
jer su uglavnom unisteni u toku agresije.

Na pisanje ove knjige sam ostavio vremenski 2 godine.

Saban Kulovac

IZ RECENZIJE:

"...Knjiga obuhvata neophodne historijske podatke za zepsku kotlinu
i njene stanovnike i samim time cjelokupan bogati ambijent smjesten u prostranu zepsku kotlinu,
koja je svoju autenticnost cuvala decenijama i nije bila podlozna vanjskim uticajima.
Ona sadrzi i kratke biografije zepljaka koji su obiljezili novije vrijeme zepske povijesti
zepljaka koji bez obzira na polozaje i privilegije u drustvu nikada nisu zaboravljali svoju rodnu Zepu
i svi oni sa ponosom isticu svoje porijeklo.

Malo je Bosnjaka koji su toliko vezani za svoj rodni kraj kao Zepljaci.
Malo je Bosnjaka koji su tako naglaseno medjusobno solidarni i koji su i u dobru i zlu jedni uz druge..."

Prof. Nezim Halilovic Muderris


"...Ova knjiga predstavlja trajni dokument i svjedocanstvo
jednog duzeg historijskog vremena sabranog od velikog broja autenticnih fotografija,
potkrijepljenih potpunim i preciznim podatcima.
Naravno, koje nije unistilo ni vrijeme, ni ratovi, a ovom knjigom
autor sve to spasava od zaborava i za sva vremena ostavlja pokoljenjima koja ce doci poslije nas.

Autor je cijeli svoj zivot proveo u Zepi za koju se nesebicno zalagao,
isticao i u neku ruku predstavljao i sam taj kraj
kao dio tog drustvenog fenomena zvanog Zepa i Zepljaci.

Zbog svega toga, dugujemo veliku zhvalnost autoru koga nisu umorile godine,
niti ratna desavanja da iskaze veliki stvaralacki napor i otme Zepu od zaborava,
prvo knjigom "Zepa 1992-1995.-istinu ne smijemo zaboraviti",
a sada i ovom impresivnom knjigom.
Znacaj ovog djela je je i u tome sto podsjeca na sve doprinose,
kako samoj Zepi, tako i na uspijehe pojedinaca noseci vaznu poruku uspjesnim Zepljacima
da je njihova vrijednost u ljudskoj dobroti, casti, iskrenosti, solidarnosti i saradnji.

Ova knjiga je namijenjena, ne samo ljudima sa zepskog i podzepskog kraja,
nego i drugim ljudima koji se mogu upoznati sa dobrim i teskim vremenima jednog herojskog mjesta.
Bez imalo sumnje, knjiga ce postati, nepresusivi izvor Zepskog duha
i svjedok pokoljenjima o njihovom porijeklu sa kojim bi se trebali ponositi.

Doc. dr. Ferid Otajagic

Za dodatne informacije mozete kontaktirati autora
na telefon +387 65 486 170 ili na E mail
Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.