Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC: Odmor u Bosni juli 2012

Odmor u Bosni juli 2012 6 years 11 months ago #34018

  • Teva
  • Teva's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6912
  • Thank you received: 10
  • Karma: 15
Vikend u Rogatici (prica prva)

Lepenica

Subota 14 i nedjelja 15 juli 2012


Drugi Nacin-Pisi mi (dugo nisam vidio moj rodni kraj...)




I tako odavno dogovarani odlazak na jedan vikend u Rogaticu ugleda svjetlo dana, doduse ne bas onako kako je bilo planirano. Trebalo je da krenemo bez obaveza pa da stignemo gdje nas put nanese a ovako imamo vec planirano sijelo u subotu navece u Poljunu i teferic sutradan tj. u nedjelju vazdan na Sokolovini uvrh Pohrida. Medjutim nista nemijenja stvar jer je kompletna ekipa tu: Fata, Adem, Belma, Esma i ja...

Krenusmo ja i moja Esma, po drugi put u nekoliko dana, iz Hadzica put Rogatice. U cugu bijahosmo kod Vijecnice pa i ovaj put raspolozen prokomentarisah kako su to sa semaforima lijepo rijesili kroz Sarajevo. Od Ilidze se drzi dozvoljene brzine od 60 km/h i ni na jednom semaforu netrebas stati sve do izlaza kod Vijecnice. I ovi bi moji holandezi mogli prepisati od nasih semafordjija pa da nemoram 7 km vozeci kroz grad na poso ostaviti 16 minuta…
Gledam na Vijecnici imal koga poznatog pa bi mogo s nama do Rogatice a tu cemo sacekati i drugi dio nase druzine. Domalo stize i golf pa izadosmo da se poselamimo sa nasim Torlacima, Ademom i Fatimom a sa njima je i moja rodica Belma Colic, djevojacki Vukas.
Ekipa kompletna pa krenusmo polahko put Rogatice, oni naprijed a mi zanjima…

Put protece ugodno i nemoze se covjek nikako nagledati ovih nasih Istocnobosanskih ljepota.
Skrenusmo ispod Kovanja sa glavne caste i eto nas u Lepenici. Uzput prodjosmo pored kuce rahmetli Muje Selimbegovica, vozaca kamiona balvanasa, pa se sjetih onih djecackih vremena kad sam tu dolazio sa mojim komsom Maretom kod njegove nene. Poznadoh i livadu na kojoj se kupilo sijeno a i sumarak preko potoka gdje smo brali gljive mlijecnice, lisicarke i rujnice…
Valjda Fata nam otvori Torlaka kapiju pa udjosmo autima na meraju ispred kuce. Tu je i lijep vocnjak u kom se istice jako razgranato stablo jabuke pa je pod njim i hastal sa klupama, bas onako ko iz nekake lijepe bajke. Ambijent san snova. A jabuka, ona ima svoju pricu, uzrasla iz kospice koju je posadili Ademovi roditelji. Koji tacno zaboravio sam a receno nam je, nejse.
Fata zacas skuha kahvu pa se i kahvenisa a i osvjezismo se…

Iskoristicu priliku pa da se zahvalim nasim domacinima Ademu i Fati na izuzetnom gostopristvu u Lepenici gdje smo i konacili kod njih kuci na njihovom imanju. Znam samo da mojoj Esmi nije nijednom ko sad bilo u nasoj Rogatici pa kad smo se vratili samo mi je rekla:
Kako su divni Adem i Fata, moraces ih pitati da jos jednom nekad idemo skupa u Rogaticu. Al onako da nemoramo nigdje zuriti.
A znam sto mi to govori jer bi voljela da je ostala jos koji sahat uzivati u onoj ljepoti i tisini koju narusava samo pticiji cvrkut, naravno u razgovoru sa Fatom i Belmom. Ja i Adem smo prostrli cebe pa smo se malo izvalili na zeleni.
Poslije rucasmo i krenusmo za Rogaticu gdje se malo provozasmo mahalama a onda krenusmo gore za Kozice u posjetu mom teticu a Belminom dajdzi Esrefu Kukavici i njegovoj Tidzi.
Uvezosmo se na imanje nasih Kukavica i nemozes a da ne primijetis kako je sve uredno i na svom mjestu. Takav je Esref uvijek bio pa i sada iako je nasabiro 75 godina. Nazdravlje. Poselamismo se sa njima i potrazismo hlad iza kuce jer je pakleno vruce. Ja i Adem kasnije predjosmo preko brijega dole na cestu da vidimo imal Muje Omeragica kuci. Nema samo mu hanuma i veli nam da je otiso sa bratom Ademom i sinom Mustafom u Saran da vide za drva. Iznenadih se da je i Adem tu jer znam da trenutno zivi u Americi. Oba, braca Mujo I Adem, nase kolege iz TPR-a.
Vratismo se Esrefovoj kuci kad domalo izbise Adem i Mustafa. Srdacni salami i sjecanja na nekadasnja vremena, a ja i Adem i jesmo haveri bili i radili skupa koju godinu.
Zao nam ici al cemu vakat tome i vrijeme jer nam valja stici i na teferic u Kukavice.
O Kukavicama i Herinu dolu u drugoj prici a o Poljunu i Sokolovini u trecoj, ako Bog da...

Uglavnom poslije Kukavica, Herina dola i Poljuna u sitne sate i po mrkloj noci stigosmo u Lepenicu gdje uz veceru nastavismo sijeliti. Nisam gladan al valja jesti jer je Adem spremio svega koda cemo dvije hefte biti a ne samo vikend.
Ja se prvi povukoh u besiku, oborila me i uljuljala ova nasa cista rogaticka hava...
Sutradan kad ustadosmo kahva na meraji za hastalom pod jabukom i vidim ja da se nesprema dobro. Adem se zabavio raspuhivanjem pa nam valja sa rostilja doruckovati, u hu.
Hoce i podne pa krenusmo put Sokolovine a u kasno popodne cemo se vratiti u Lepenicu pa cemo onda nazad prema seher Sarajvu, Hadzicima.
Tako vam ja neispricah sve o Lepenici, Ademu, Fati i Belmi nego ostavih za sledeci put kad opet budemo skupa u nasem rodnom kraju, ako Bog da.
Nasim hodoljubcima jos jednom veliko hvala za prelijep vikend naravno uz mahsuz, mahsuz selam…

P.S. Zaboravih napomenuti da je za mene poseban dozivljaj bio jer je ovo prvi put, poslije ’92 da sam spavo na teritoriji nase Rogatice. Poslednji put je to bilo u Zepi krajem oktobra ratne ’92 odakle sam otisao za Gorazde…



Stigli u Lepenicu: Belma, Esma, Adem i Fata


Kruske su dobro rodile


Momci ko nekad: Adem i ja


U Kozicima kod mog tetica: Ja, Esref Kukavica i Belma


Pogled iz Kozica na Sljedovicku dzamiju


Kozici: Muje Omeragica kuca


Adem na imanju Kukavica


Kahva u hladu kuce: Tidza, Esma, Belma, Adem, Fata i Esref


Stigose i Omeragici: Mustafa, ja i Adem


Rastanak: Tidza, Esma, Belma i Esref


Cesma na Pasic Kuli: Fata, Adem, Esma i Belma


Cesma na Pasic Kuli: Esma i ja


Cesma na Pasic Kuli: Cesmine rore


Pogled sa Pasic Kule na Ljun i Rogaticu ispod njega


Jutarnja kahva u Lepenici: Esma, Fata i Belma


Lepenica: Torlaka imanje 1


Lepenica: Torlaka imanje 2


Lepenica: Torlaka imanje 3


Lepenica: Torlaka imanje 4


Lepenica: Pogled na Rogaticku kotlinu


Lepenica: Ruza u cvijetnjaku


Jutarnja kahva u Lepenici: Adem, Esma, Fata i Belma


Lepenica: Adem rostiljdzija


Sa rostilja dorucak u Lepenici: Ja i Adem


Dorucak u Lepenici: Esma, Fata, Adem i Belma


Aksam u Lepenici: Belma, Esma i Fata
ucinimo nesto za nas grad
The administrator has disabled public write access.

Odmor u Bosni juli 2012 6 years 11 months ago #34188

  • Teva
  • Teva's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6912
  • Thank you received: 10
  • Karma: 15
Vikend u Rogatici (prica druga)

Kukavice, Herin Do

Subota 14 juli 2012


I evo nas vracamo se niz Pasic Kulu put Rogatice odakle odmah nastavljamo nanize kanjonom Rakitnice.
Teferic u Kukavicama, kako to lijepo zvuci poslije svih ovih turobnih, poagresijskih godina. Zracak nade koji ulijeva toplinu u insana i govori nam da nas jos ima, da ipak nismo nestali sa ovog naseg lijepog rogatickog podneblja.
Vijuga cesta ko i sama Rakitnica, sve je isto ko i prije dvadesetak godina samo auta urijetko prolaze i nikoga sresti. Brkin mlin, Tucin potok, Tvicina hair voda, Krivina puna udesno i odmah iza nje skrenusmo gore navise prema Gornjim Kukavicama.
Sve isto, ma koda ni drvece nije centa poraslo a i ko da je svaki kamen na istom mjestu ko prije, tobe jarabi.
Obnovljen je dobar dio kuca i s obzirom da je danas teferic imas osjecaj ko da se vrijeme vratilo na pocetak devedesetih. Srecemo poznata lica i domalo nas evo kod Doma. Sve puno auta i jedva nadjosmo mjesto skoro u jarku. Tresti muzika sa livade iznad brijega povrh samog doma. Idemo cestom navise ko da cemo Ziga kucama.

Sjecam se puno davnih vremena kada sam jos kao djecacic dolazio tu na teferic. Skupa sa mojim komsijom Ziikom Omeragicem kom su Zige i neka famelija mescin pa smo svracali i kod njih. Rucale se dobro pokajmacene i pomascene pite sa casom kisela mlijeka i sta jos ne. Ko sad da jedemo dodje mi nekako ukus na unutrasnju stranu usana. Nekad se i pendjeralo po Kukavicama… jah.

Udjosmo na tefericku livadu i gle cuda udarih prvo na mog dobrog ahbaba i starog radnog kolegu Alju Konakovica. Tu su jos njegova Rahima te Nijaz Sisic i Zulfo Sabanic, oba sa svojima. Reko da ja nisam pobrko pa stigli u Tmorni Do.
Nemoze biti jer danas popodne kontamo navratiti kod Vehke Camdzije na Herin Do. Salim se ja malo jer smo bili kontali ako bude vremena jutros skoknuti i do Tmornog Dola ali zadrzasmo se u Lepenici pa onda odosmo za Kozice pa se nedade.
A i Tmorni Do ce doci na red, ako Bog da, jer sam obeco Zuletu…
Obradovah se staroj raji pa reko Alji da i ovjekovjecimo fotografijom ovaj nas susret.
Zadnjih nekoliko predratnih godina sam, izmedju ostalih, provodio sa Aljom radeci u TPR-u na istom radnom mjestu. Ucio me metalnim majstorlucima i kako se uspjesno boriti kroz zivot... i evo me sucur Allahu dragom netreba mi pticijeg mlijeka. A poslijeratnih godina smo drugovali po Sarajevu dok nas sudbina ne baci na razlicite strane. On se vrati jos ja ako Bog da...
Odmah iza njih su tu Rasim i Mesud iz Kujundzijevica, prezime Susa a sa njima je i Fudo Ferizovic. Rale je isto nasa stara raja iz TPR-a. Trebal dalje nabrajati sve poznata lica, pun teferic.
I tako malo tamo malo vamo dok nestigosmo do pod sator da se osvjezimo. A i jes ugrijalo, gori zemlja. Nesmeta to mojim hodoljupcima pa se eno preznojavaju igrajuci u kolu. U pricama sa starom rajom leti vrijeme ko ludo.
Naravno da sam se sreo i sa Vehkom Camdzijom pa se podsjetismo da sam mu obeco, jos prije par godina, da cu navratiti kod njih na Herin Do...
Sta je ovom nasem narodu hoce aksam a niko se ne razilazi, tefericilo bi to haman svunoc…

Medju prvima krenusmo mi ali ne nanize vec navise. Vehko sa punim dzipom svoje druzine naprijed a mi za njima. Da makar zavida osejrimo malo pogled sa Herina Dola i da srknemo koji gutljaj kahve.
Stigosmo za cas i pred nama se ukazase kuce.
Ko iz bajke prokomentarisa neko od moji saputnika odusevljeno i bas je tako. Pet, sest kuca sve nanovo izgradjene i obasjane suncem koje je u laganom padu. Suncano predvecerje ijes pa to daje jos posebniju i carobniju ljepotu ovom divnom mjestu kao i prekrasnim pogledima na sve cetiri strane. Kako li tek izgledaju lijepo jutra sa izlazecim suncem…
Bijahosmo pocasceni kahvom, studenom limunadom i kolacima od oblande, kako ih ja zovem, mada je mescin ispravno oblatna.
O Vehki i njegovoj Vahidi necu puno pisati ovom prilikom jer sam im vec ranije posvetio jednu pricu na ovoj nasoj lijepoj rogatica.com…
Vehko dise punim plucima na svom ognjistu i pokazuje mi ponosno bukvu koju je oborio svojim rukama govoreci kako mu je to bio cejf. Svoj na svome ko u nekadasnja dobra vremena...
Zapocesmo dosta tema ali svaku ostavismo samo onako nacetu jer nam vrijeme nedozvoljava, Mrak nas pokri neprimijetno pa pri odlasku sa Herina Dola moradosmo obecati nasim Camdzijama da cemo opet navratiti a sutra cemo se svakako vidjeti, na druzenju kod Mehmedovica na Sokolovini ispod samog Hrida.
A sad nam valja stici jos na sijelo u Podljun kod nasih Ajanovica…
Podljun i Sokolovina u sledecoj prici, ako Bog da…



Igra kolo, Huso snima


Alija i Rahima Konakovic sa svojim drustvom


Stare kolege: Ja, Aljo i Rahima


Rogaticki momci: Zlatko, Keva i ja


Pod satorom 1


Alma, Belma, Esma, Adem, Ferida, Vehko...


Pod satorom 2


Rasim Susa, Mesud Susa, ja i Fudo Ferizovic. Iza je Haso Ajnadzic sa svojom rajom


Tefericlije


Dom u Kukavicama


Dolazak na Herin Do – Vehkin ranc


Herin Do


Herin Do


Herin Do, posledni tracci sunca


Vehkin hastal sa klupama


Zalazak sunca na Herinom Dolu, moja ekipa


Mala raja


Ja i Vehko


Pogled i Adem


Edhem, Adem, Vahida, Fata, Esma, Belma, ja, Vehko i Ferida


Fata, Esma, Belma, ja, Ferida, Vehko, Edhem, Adem i Vahida


Belma i zeko


Lovacki trofeji
ucinimo nesto za nas grad
The administrator has disabled public write access.

Odmor u Bosni juli 2012 6 years 7 months ago #34905

  • Teva
  • Teva's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6912
  • Thank you received: 10
  • Karma: 15
Vikend u Rogatici (prica treca)

Sijelo i piknik u Rogatici

Subota 14 i nedjelja 15 juli 2012

I evo nas po mraku pravo sa Herina Dola stigosmo u Rogaticu na sijelo kod nasih Ajanovica.
Jutros iz Lepenice, u Kozice, pa u Kukavice, poslije na Herin Doo i evo nas u Podljun...

Cim izlazimo iz auta cuje se graja odozdo iz Ajanovica basce, tacnije od Aidinog ljetnikovca. I ne samo od ljetnikovca vec se cuje djecija vika iz mraka sa svih bascanskih coskova. Boze da li se meni ovo prividja il sam se stvarno vratio dvije decenije unazad. Carolija, sta li ?
Nije, Bogami je ovo stvarnost.
Brzo napravih par slika sa terase dok jos vidim ljepotu rogatickih insana, dok nije nestala.
Polahko silazimo i odmah na meraji za prvim stolovima sjedi omladina, ona mladja nasa rogaticka raja sto su tek mladi tinejdjeri i jos djeca bili onog zlog vremena kada smo ni krivi ni duzni krvavim cetnickim kamama ubijani i istjerani iz naseg grada, sa nasih ognjista.
A ona djecica sto se cuju iz coskova basce su njihova djeca. Pomalo cudan osjecaj, film isjecen za dvadesetak godina, pa umjesto one omladine sada vidis tridestogodisnju raju i njihovu djecu.
Lijepo, ljepota i snaga Bozija.
Dalje sve redom poznata i draga lica, nasa Rogaticka.
Sa svima se lijepo selamimo, pitamo za zdravlje, najmilije i staru raju.
Tu su i oni malo stariji vec odavno nasi penzioneri. Veliki nas je broj za dugim, jedan dodrugog u L poredanim hastalima. Mnoge nisam vidio dvije decenije pa je time moja radost jos veca...

Tu je i nasa domacica Aida, uvijek vesela, raspolozena i spremna za sve sto je vezano za nasu raju i nas rodni grad. U Ajanovica bascu svrati veliki broj Rogaticana koji dodju u nasu Rogaticu.
Necu puno o Aidi ali moram reci da se ona samoinicijativno i svakodnevno zauzima da nasa mezarja budu uredjena preko citave godine. Necu puno ni o ljepoti Ajanovica basce i Aidinog cvijetnjacima uredjenog ljetnikovca, imaju slike pa pogledajte...

Dok smo mi sijelili, gore na ulici se pored djece okupio i veliki broj nase omladine. Odnekud se nadjose i lopte pa se tu vece Podljun vratio u ona stara, nekadasnja lijepa vremena. Nekako je bas sve izgledalo ko nekad jer su i duse nas prisutnih bile ispunjene bas nekadasnjim lijepim osjecajem. Nekadasnjim vremenima kad nismo imali briga.
Sijelili smo do u neka doba muhabeteci i pjevajuci pjesme uz gitaru nasih kantautora Brace i Zene.
Narode nas Rogaticki hvala vam za ovo lijepo i ugodno sijelo.
A nas narod kaze:
Sve sto je lijepo bilo red bi bio da se i ponovi, ako Bog da...


Sutradan nismo bas ni poranili ko sto smo bili planirali. Nismo ni mogli kad smo u Lepenici legli tek u neka doba, u sitne sate rekli bi a valjalo je i doruckovati sa Ademova rostilja.
I tu negdje oko podne stigosmo na Sokolovinu gore iznad Podhrida kod nasih Mehmedovica.
U dogovoru sa Aidom ranije sam ja kontaktiro Ruleta pitajuci ga da nam daa njihovu bascu sa vocnjakom na raspolaganje. Bili smo planirali da se narod razmjesti onako po hladovinama ispod vocki medjutim ispalo je drugacije i puno bolje.
Rule je vec bio postavio cardak na zeleni iznad kuce a stolove i stolice na betonskoj ploci ispred kuce, gledajuci na samu Rogaticu.
Slobodno smijem reci da je odatle najljepsi pogled i da se cijela Rogatica najbolje vidi. Imas osjecaj da ako bi samo zakoracio bio bi na dzadi ispred robne kuce. Nemozes se nagledati Carsije.
Mada sam ja pito Ruleta samo za bascu i da nam da razanj na kom cemo okrenuti janjca, on je spremio sve od rostilja pa do raznosokovnih pica.
Naravno sve za teferic je bila ranije pripremila Aida pa sad imadosmo svega daleko vise nego sto je bilo potrebno.
Bio je narucen i janjac u Rogatici ali smo tu izvisili pa je moja poruka svima da ako idu za Rogaticu ponesu sve potrebno sa sobom ili da unaprijed obezbijede kod nasih povratnika. Tako nam u pomoc priskocise i dvojica nasih Pavica juniora i zacas odletise kombijem do Brcigova odakle se vratise sa janjscem sredjenim za razanj. Hvala im bas velika.
A tek Rabija, Ruletova majka tj. udova naseg Fahre rahmetli. Ja ono u zivotu nisam vidio. Isli smo moja Esma i ja kod njih i u Visoko gdje smo domacinski docekani ali ovo u Rogatici se neda opisati.
Rabija citav dan vesela i raspolozena i toliko obradovana da se ovo druzenje Rogaticana desava bas kod nje kuci. Kazem ja njoj da je lokacija izabrana bas zbog najljepseg pogleda na nas rodni grad. Aktivna je Rabija bila citav dan oko priprema svega i pogoscavanja nase raje. Kazem ja vama da je to tesko opisati.
Rekla nam je jos da iduce godine hoce ona sama da sve obezbijedi i pocasti narod. Morali smo joj obecati. I uz pripremanje i sluzenje je stigla da nam isprica mnoge dogodovstine iz zivota nje i njenog rahmetli Fahre. Pisano je o njima dvome na ovoj nasoj lijepoj stranici ali bi vrijedilo jednom sve to sabrati u jednu njihovu zajednicku monografiju. Ako Bog da...
Tefericili smo vazdan, druzeci se, muhabeteci i sejreci nasu Carsiju.
U neko doba smo se polahko i nerado poceli razilaziti jer je vikend na izmaku i veci nas mora nazad prema Sarajevu a mi kuci u Hadzice.
Milina oko srca mi i sada dok pisem ovu pricu a i uvijek kada razmisljam o tom lijepo provedenom vikencu u nasoj Rogatici.
Rajo, narode od srca vam hvala svima kad smo omogucili jedni drugima da se sretnemo i druzimo ko nekad... Volimo vas i do sledeceg druzenja u nasem rodnom gradu... ako Bog da...





Pod sadrvanom 1: Galib, Esma, Fata, Belma, Adem, Mahmut, hadzi Fatima i Pemba


Raja na zeleni: Stoji nasa domacica Aida


Pod sadrvanom 2: Hajrija i Niho Colic, Aljo Causevic, Zambi (stoji), ja i Aljinica


Sijeldzije 1


Sijeldzije 2


Hastal male raje


Mala i malo veca raja 1


Mala i malo veca raja 2



Nasi kantautori: Zeno i Braco


Sutradan na Sokolovini: Adem, Belma, Esma, Rabija Mehmedovic i Aida


Kruske nase domacice Rabije


Stize i motorizovani Keva


Okupljamo se polahko 1: Sabina, Rabija, Senada, Hajrija i malac Ruletov


Okupljamo se polahko 2: Rule (nas domacin), Irfo, Adem, Dado, Busen, Niho i Keva


Za rostilj se pobrinula Ruletova hanuma


Pogled na Ljun


Pogled na Carsiju


Omer Zimic sa svojom porodicom je stigo iz Tuzle


Osman Vatres sa podignutom rukom


Opet Keva sa sljemom al sa lopatom


Jos uvijek pristize raja


Nasi mesari: Rabija, Rule i Keva


Stize i raja sa Herina Dola: Vehko, Vahida, Rabija i Edhem


Raja iza coska


Zajednicki rucak 1


Rogatica cijela iz tri dijela 1


Rogatica cijela iz tri dijela 2


Rogatica cijela iz tri dijela 2


Zajednicki rucak 2


Vehko i ja


Belma, Esma, Rabija Nalbantic i Carsija


Na kraju stize i nas hadzija Enver Kazic


Uvijek nasmijana nasa domacica Rabija i moja Esma


ROGATICA - RODNI GRAD



MAJ U ROGATICI

ucinimo nesto za nas grad
The administrator has disabled public write access.

Odmor u Bosni juli 2012 6 years 6 months ago #35067

  • Teva
  • Teva's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6912
  • Thank you received: 10
  • Karma: 15
Neretvanski Rafting

Konjic, nedjelja 08 juli 2012


Nece ovo biti prica o neninom mlinu sa Varosista koju poodavno zagovaramo ja i moj ahbab Enes Ajnadzic. Bice i to u skorije vrijeme a za danas rjecito-slikovita prica sa naseg prosloljetosnjeg druzenja na planinskoj ljepotici rijeci Neretvi. I to ne na onom donjem dijelu gdje je uhvacena u akumulativna jezera raznih hidrocentrala od Jablanice do Mostara vec onog dijela gore iznad Konjica gdje je cas plahovita i neukrotiva, cas mirna i ko ogledalo ravna…

Stigo je Ajnadzic to jutro kod nas u Hadzice. Zateko nas je kako sjedimo na meraji ispred kuce a i kahva je cekala jos samo njega pa da provri. Popismo uz muhabetli raspolozenje, onako bez srkleta pa kad bi vrijeme potrpasmo se i krenusmo prema Brdjanima dole povrh Konjica kod nasih Halilovica.
Ja sam se vec ranije ujutro pobrino za logistiku tj. ice i pice a i badzan Kemo je odradio svoj dio posla. Pobrino se da nas camac sa svim pratecim rekvizitima ceka gore iznad Glavaticeva povrh Borackog jezera a obezbijedio je i dobrog momka, vrsnog camdziju i jos boljeg rostiljdziju. Sve to u jednoj osobi a kasnije saznadoh i planinara Sanjina, pa onda nemoze biti da nam nebude lijep i kako treba dan.
Badzan je to onako na svoj nacin pa smo izbjegli organizovanost nego da se provedemo bas onako kako nama bude cejf. Bez hice i srkleta.
Poslije uobicajene ceremonije u Brdjanima krenusmo za Konjic gdje trebamo pokupiti Mumeta sa posla da vrati auto i da dodje po nas na odredjeno mjesto. U koliko sati javicemo mu na vrijeme. Dok cekamo Mumeta iskoristismo ja i Ajnadzic te skoknusmo malo do obnovljene konjicke cuprije koja spaja dvije Neretvanske obale...

Evo nas penjemo se uzbrdnim krivinama prema Borackom jezeru. Iznenadjujuce koliko je jak saobracaj pa je tu i nekoliko autobusa. Poso narod na kupanje i uzivanje a cesta nije bas posiroka pa se valja ponegdje i mimoilaziti.
Hele proputovasmo dvadeset i koji kilometer, ostade nam i Boracko sa desne strane a mi odosmo dalje gore prema Glavaticevu. Ko nije cuo za Glavaticevsku pastrmku…

Spustismo se polaznom mjestu ovog naseg Neretvanskog raftinga. Upoznasmo se sa nasim camdzijom Sanjinom i odmah se bacismo na oblacenje kupace odjece kao i prsluka za spasavanje. Nas camdzija se odmah dao na poso objasnjavajuci nam sta i kako i dajuci nam korisne savjete. Posebno se pobrino o maloj raji i profesionalno pripremio i njih i nas za predstojecu avanturisticku uzivanciju.
Vrelina i jes ali nas opali hladnoca studene Neretve kada zagazismo prema camcu koji je vec bio na jednom razljevu gdje voda nije ni duboka ni brza. Camac se vec nalazio na sredini rijeke.

Zaplovismo niz prve brzace uz odusevljenje svih i galamu mladjarije. Mene uhvati onaj lijepi osjecaj kad mi je bas lijepo i kad uzivam gledajuci radost i obradovanost drugih. Ajnadzic koda je znao pa je zabiljezio i taj momenat
Napitke i pica smo poredali unutar camca, okolo, i zacas su bili neretvanski studeni. Mislio sam da sam pripremio previse toga ali se pokazalo koliko god da poneses nije previse, iscrpi voda. Spustali smo se niz brzace pa opet lagano i bez veslanja plovili mirnim dijelovima uz cesto zaustavljanje zbog kupanja i skakanja sa raznih stijena.
Trajalo je satima pa smo i ogladnili bas u pravo vrijeme kada je nas camdzija reko da cemo praviti pauzu za rucak.
Ukaza se veliko drustvo razne raje na pjescanoj plazi na kojoj su bili pripremljeni ozidani kamenom rostilji i napravljene klupe i stolovi onako od drveta da se uklapa u sacuvanu prirodnu ljepotu. Uzivali smo kupajuci se i suncajuci cekajuci da rostiljski rucak bude gotov. Pomalo se iznenadjujem koliki broj camaca proplovljava pored nas niz Neretvu. Sta je ovo jel citava Bosna danas na Neretvi. Nije samo Bosna, ima i brace Arapa…

Poslije rucka i dobrog izlezavajuceg odmora krenusmo dalje. Provimo Neretvom i svako malo vidis pri obali camac a narod maksimalno uziva. Dobacujemo jedni drugima i salimo se na razne nacine. Poseban ugodjaj sam dozivio ploveci pored razljeva gdje se ulijeva Bjelasnicka Rakitnica u Neretvu. Dosta puta smo bili gore i na Rakitnici, kako samoj, tako i nad njenim dubokim kanjonom...

Tesko bi bilo dalje pisati o ovim nasim Bosansko-Hercegovackim prirodnim ljepotama zato u nastavku pogledajte slike i par kratkih video zapisa sa naseg druzenja.

A mi smo to kasno popodne i u Brdjanima a i pijuci kahvu kod nas na meraji u Hadzicima govorili da ovo treba svake godine ponoviti.
I hocemo, ako Bog da…




Stigo je Ajnadzic u Hadzice: Enes, dedo Mumin, ja, Esma, Rusko i Zenga


Novi, stari most u Konjicu: Ajnadzic i Cengic


Rusko, Sumeja, Alis i Belmo


Belmo, Enes i ja


Alis, Sumeja, Belmo, Rusko i Enes


Sanjin, Belmo, Enes, Rusko, ja, Alis i Sumeja


Patka i njenih petsest pacica u Neretvi (sredina slike)


Sumeja i Alis


Kuhari: Kemo i Sanjin


Kuhari i degustatori: Sanjin, Kemo, Enes i ja


Rucak: Belmo, Rusko, ja, Enes, Alis i Sumeja


A camci plove, plove


Pazi da ne ispadne badzane: Kemo


Braca Arapi, Sumeja i Alis


Momenat: Alis i Sumeja


Sumeja i Alis


Belmo i Rusko


Braco i seka: Rusko i Sumeja


Ajnadzic i Sanjin


Skok sa stijene: Belmo


Mala plaza


Prevrt ili skok, uglavnom plivaju…


Brzac 1


Brzac2: Rusko


Brzac 3


Dzamija u Dzajicima


Dzajici: Sejina vikendica i Kasimov rafting


Ko smije i skoci…


Raja na jednoj od plaza


Hadzici, povratak kuci i kahva: Dedo Mumin, Zenga, Ekrem, Dina, Esma i Enes



Slike iz Ajnadzicevog albuma





Sumeja i ja





Na ovom mjestu je Neretva najuza





Usce Rakitnice u Neretvu








Ajnadzic i Cengic





Vodopad



Neretvanski rafting 2012 - dio 1 (i bordo navija za Zelju)






Neretvanski rafting 2012 - dio 2 (Nedime imas najljepse ime)


ucinimo nesto za nas grad
The administrator has disabled public write access.

Odmor u Bosni juli 2012 6 years 3 months ago #35361

  • Teva
  • Teva's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6912
  • Thank you received: 10
  • Karma: 15
Kod Anesa, Erve i male Hane

Hadzici, ponedjeljak 02 juli 2012


I tako vrijeme leti a i ja polahko nalazim smiraj dusi, poslije nekoliko mjeseci slatkih furtutmi, pa se prihvacam plajvaza da nastavim zapisivati ova moja putesejstvuja prosarana raznim susretima i druzenjima sa nasom rogatickom rajom diljem lijepe nase Bosne… pa i ostatkom dunjaluka.

Danasnja prica nece biti duga jer je to bio jedan od najsladjih proslogodisnjih susreta odnosno druzenja, posjeta nasim Cohodarima u Hadzicima.
Ovu pricu sam itekako osto duzan nasim dragim humanitarcima koji su rado uzeli ucesce i pripomogli nase: Anesea, Ervu i malu Hanu.
Pripomogli, kako novcano a tako Bogami i lijepom odjecom i obucom za nasu malu Rogaticanku Hanu.
Tom prilikom im i predadoh prikupljena srestva, hvala vam nas dobri narode Rogaticki.

Rekoh da necu puno pisati o nasim Cohodarima jer sam sve ispiso u onoj prosloj prci koja nas je i ponukala da paznju pridamo ovoj skromnoj nasoj rogatickoj porodici

Sa Zemom (Anesom) sam se bratski izljubio a bratski ima i toga jer su nase porodice vezane mlijekom. Jedna je majka dojila njegovu sestru i mog rahmetli brata.
Obradovani obadvojica ovim susretom pa ga poslije srdacnog selamljenja onako gledam.
Nema vise onog nestasnog djecaka sto je znao na upit, kud si to poso, odgovoriti, haj ti svojim putem a ja odoh svojim. Sad je nas Anes ozbiljan covjrek na cijem se licu odmah da primijetiti da ga zivot nije mazio a ni sad ga nemazi Vallahi…

Od onih ratnih teskih dana, zarobljavanja od strane ustasa, prebijanja, lijecenja u Italiji, pa do rodoljubivog povratka u Bosnu
Reko bi covjek tad su prosle Zemine teskoce cim agresija stade odbranucem nase jedne i jedine, ali nisu…
Zemine teskoce se nastavise i to propracene jos i neimanjem krova nad glavom.
Ja kazem teskoce ali je to blaga rijec za ono sto on hud predevera a i sad devera, samo sto je sad puno lakse jer ima potporu svojih mezimica, supruge Erve i njihove male kcerkice Hane.
Stambeno su evo situirani ali tesko je jer nemaju stalnih primanja. Zemo tu i tamo nesto uspije saletiti, zaraditi tako da maker nisu gladni.
Prestankom agresije naseg Anesa spodbise psihicki problemi nastali kao trauma pa u neko doba dobi i malu invalidsku penziju ali mu je domaci neljudi ukidose. Dze ce im dusa njihova nevaljala.
Pokazuje mi Zemo dva debela fascikla puna raznih nalaza sa visegodisljeg lijecenja po zdravstvenim ustanovama. Ruku na srce malo sam o tim njegovim psiho mukama znao a da jesam ranije bih stupio sa njim u kontakt jer mislim da bi mu bilo lakse kad bi se imo kome makar izjadati.
Kaze Zemo da ga te njegove tablete znaju osamutiti pa da se tada skroz cudno osjeca, a mora ih trosit…

Okreno se nas Anes vjeri pa je citava kuca u tom znaku a tu se i vrti uglavnom oko Hadzicke Centralne Dzamije. Ponesto uradi, malo nadgleda internet salu pa ga efendija Hazim i nagradi. A znam ja efendiju Hazima. Kad sam u Bosni i ako sam u prilici tu sam na dzumi sa mojim puncem. Moj punac Mumin i efendija Hazim su dobri ahbabi…

A moja Esma i Anesova Erva se zabavile oko male Hane pa se igraju sa njom i svaki cas joj oblace nesto drugo, probaju.
Zanemarile one nas, zanemarili i mi njih.
Bijase to lijepo druzenje tokom posjete nasim Cohodarima, vrijeme brzo proleti pa mi moradosmo krenuti.
Obecasmo da cemo opet navracati, da nasa druzenja ce se nastaviti i da ih necemo zaboraviti.

Allahimanet Zemo, sad ce juli pa se vidimo opet, ako Bog da InsaAllah…



Ja sam mala Rogaticanka Hana


A mi smo: mama Erva, mala Hana i babo Anes


A tu su: teta Esma, mala Hana i mama Erva


Ja puno volim tetu Esmu a i ona voli mene


Opet teta Esma, mala Hana i mama Erva


A ovo su babo Anes i amidza Teva


Detalj iz stana nasih Cohodara - 1


Detalj iz stana nasih Cohodara - 2


Detalj iz stana nasih Cohodara - 3


Detalj iz stana nasih Cohodara - 4
ucinimo nesto za nas grad
The administrator has disabled public write access.
Moderators: Teva
Time to create page: 0.090 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version