Ćiro odavno otišao u historiju
Srušene, sablasne i žalosne stare željezničke stanice po gradu Sarajevu, na koje više niko i ne obraća pažnju jedini su dokaz da je i kroz Sarajevo nekada prolazio ćiro. Ko ga se još sjeća? Mlađi naraštaji niti ga se sjećaju, niti su čuli priče o njemu, a iskreno rečeno, to ih i ne zanima. Ćiro je u sjećanju ostao samo nostalgičarima koji i danas žale za starim dobrim vremenima kada su ljudi putovali, na cilj stizali garavi od uglja ali sretni i zadovoljni.
A vožnja ćirom od Sarajeva do Višegrada bila je pravi doživljaj. Pruga je bila uskotračna, što je značilo da je razmak među šinama bio sedamdeset centimetara. Tako je i ćiro bio mali. Lokomotive su bile parne, tek kasnije su uvedene “dizelke”. Pruga je najvećim dijelom prolazila kroz tunele, od Višegrada do Sarajeva je bilo preko stotinu tunela, koji su iznutra bili sasvim crni od dima i čađi.
Sve je bilo drugačije, ljudi su bili drugačiji, a mnoge ih je ćiro povezao. Do Višegrada su se stvarale simpatije i rađale nove ljubavi.
Ćiro je vozio, povezivao ljude i gradove, ispraćao careve i kraljeve u historiju, a onda neko odluči da je vrijeme da i on ode u historiju. Ubrzo za njim u historiju su otišla i lijepa i sretna vremena, nastupili su mržnja i mrak, a oni koji su uživali u vožnji ćirom počeli su putovati mnogo bržim prevoznim sredstvima. Nažalost, bez povratne karte daleko od Bistrika, daleko od Drine.
Nekada veoma omiljen među rajom, ćiro je danas potpuno zaboravljen. Kome još treba ćiro kad ima cesta,autobusa,modernih vozova.