Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC: Uhvacena misao...

Uhvacena misao... 9 years 11 months ago #24925

Ovdje možete zapisati uhvaćene misli kako ne bi nepovratno otišle nezapisane.
Mogu biti lijepe, ali i one koje to nisu....
Last Edit: 9 years 9 months ago by rogatica.com.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Uhvacena misao... 9 years 9 months ago #26221

  • Teva
  • Teva's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6916
  • Thank you received: 10
  • Karma: 15
Moj jarane, ja ovu moju misao uhvatih jos ljetos a tek danas mi nadodje da je stavim na papir.

Iduci prema dzamiji ne skidam pogled sa rusevina skole i kroz glavu mi ponovo prolaze likovi dragih osoba koje sam tu sreo u jesen ratne '92. Pogled mi ode iza skole na stabljike sipuraka koji su jos tu. Vidim sebe kako ujutro rano trgam nekoliko zrelih plodova da napravim caj koji ce mi biti dorucak, onako bez icega drugog. Siromahu je uhar i kad mu solja topla, nezasladjena caja, legne na izgladnjeli zeludac. Onda vidim rahmetli Osmanu, Sabanovicu kako je krenula u stalu da pomuze krave, znam kad izadje zovnuce me, ko i svako jutro, i dati mi litar mlijeka koji cu ja opet podijeliti sa mojim ukucanima...
ucinimo nesto za nas grad
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Uhvacena misao... 9 years 9 months ago #26228

-
Lijep naslov teme i cini mi se prikladnim da ovdje stavim necije uhvacene misli davno pokupljene sa neke internet stranice....

Lijek od breskvinog lišća

Zasadi breskvinu koščicu u kojoj je pouzdano živo sjeme. Kad nikne biljka, svake večeri kraj nje izmišljaj priče; hrani je svjetlom , kišom i drugim darovima, uči je da čezne za ljudskim glasovima. Kad te drvo preraste, i kad preraste tvoju kuću, kad donese plod i pokaže se da je biljka blagorodna, njen list upotrijebi kod teške melanholije, kod hronične usamljenosti, i akutnih trovanja duše. Dovoljno je da zagrizeš tanku žilu po sredini. Aktivna materija sna brzo će preći u krv. Osnažiće ti duh…. osvježiće mišljenje nepogrešivim argumentima nematerijalog, oslobodiće snagu za duga putovanja.



*********


Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu:

U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka, kao borba između dva vuka, u nutrini svakoga od nas.

Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...

Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.

Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita;

Koji vuk na kraju pobijedi?

Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu:

Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Uhvacena misao... 9 years 5 months ago #28008

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
"Vi jeste pokušali ubiti cijeli jedan narod, ali upamtite niste ubili naše pamćenje. Ono je od današnjeg dana jače od svakog zla koje ste nam učinili i pratiće vas dok postoji trag o vašem postojanju. Naše pamćenje vašeg zločina je naše pravo i naš zavjet". (Almedina Dautbašić, Srebrenica 31. marta 2003. g.)
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Uhvacena misao... 7 years 9 months ago #34636

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Autor: Sabahudin Beba

Objavljeno: 29. November 2012. 01:11:27

Zar bi se mogao naći živi insan na ovome dunjaluku, koji bi kada krene perom da piše o ovoj temi, mogao da se usudi da nešto oduzme ili pridoda ovome prelijepom nazivu Bošnjakinja? Kada bi se svi žubori rijeka i potoka ovodunjalučkih znanih i neznanih vodopada, mora i izvora sastali da odšume svoju ljepotu, ne bi mogli ni da se približe ljepoti bića jedne Bošnjakinje muslimanke. Zar bi onaj čelik što ga livničari lijevaju u livnicama mogao da bude jači i čvršći od Bošnjakinje muslimanke?
Dok ovo pišem majka mi je stalno pred očima.

Zar bi sve one kapi rose koje padaju po znanim i neznanim poljima ovog dunjaluka mogle imalo da se približe sjaju jedne Bošnjakinje muslimanke? Ne smijem se ni usuditi da započnem pisati o Bošnjakinji muslimanki. Ipak pokušat ću. Znam da nije lahko započeti.
Dok razmišljam mati mi je stalno pred očima.

I kako god da sam nanijetio, odmah sam završavao sa riječima da nejma tog pera koje bi moglo da ispiše ili se usudi da započne pisati o Bošnjakinji muslimanki.
Dok razmišljam mati mi je stalno pred očima.

U ime Allaha Svemogućeg, Milosnog, Samilosnog!

Bošnjakinja musimanka je kada joj je bivalo najteže, stajala uzdignute glave,ponosna,prkosna,nježna i hrabra. Kada se početkom 1992.g. nad mojom domovinom Bosnom i Hercegovinom nadvio zločinaćki oblak od naših susjeda sa istoka i zapada, i zaprijetio uništenjem Bošnjaka muslimana, Bošnjakinja muslimanka je s'ponosom stajala na bedemu odbrane svoje domovine, svoga ponosa, svoje porodice, svoje vjere, i svega onoga što je za nju bilo sveto, i nije je bilo strah. To je samo mogla i može da izdrži Bošnjakinja muslimanka.Kada su joj najdraže ubijali, i nju samu svojim poganim životinjskim smrdljivim tijelima silovali,prljali i ponižavali,podnosila je svu tu bol jednim nadljudskim naporom i svojim prkosom. Kada su joj zločinci otimali najmilije iz njenih ruku da bi joj ih pred njenim očima mučili i ubijali, nije pokazivala strah, niti suze! Plakala je bez suza.Plakala je u sebi.Čuo sam onu staru izreku da plač bez suza teško boli. Bošnjakinja muslimanka je plakala bez suza, bila je hrabra i podnosila je svu tu bol.

Dok ovo pišem mati mi je stalno pred očima.

I njaljepši cvijet bi se postidio ljepote duše koju ima Bošnjakinja muslimanka. Ima li ljepše žene na ovome dunjaluku kao što je Bošnjakinja muslimanka?Nema! Nisam mogao ni blizu da pronađem šta bi to moglo biti na ovome dunjaluku jače i hrabrije od Bošnjakinje muslimanke.

I onoga dana kada je Bošnjakinja muslimanka svoga babu,svoga muža,svojih pet sinova,svoju braču, svoje amidže, daidže,zetove i unuke u kabure ispraćala jednog po jednog na dženazi u Potočarima, bila je snažna,jaka kao čelik,ali ipak nemoćna pred samom sobom u tom trenutku. Sve je to u sebi podnosila jednim nadljudskim saburom.Onim Bošnjačkim muslimanskim! I nije posezala niti jednog trena za osvetom! Posegnula je u tim teškim trenutcima za dovom Uzvišenom Allahu dž.š. da im svima podari lijepi džennet i uvede ih u džennetske bašče. Bila je duboko u sebi svjesna da nisu mrtvi,nego da su živi ali da ih ona nije mogla vidjeti. I onda kada bi njene najmilije spustili u kabure, zajecala bi duša njena baš kao šumovi svih rijeka,mora,potoka i izvora.Njeno tijelo bi bilo tako skrušeno ali čvršće i jače od onoga čelika kojega livničar izlijeva. I njene suze koje bi padale na mezare njenih najdrazi, bile su čisće od svih kapi rose koja je padala po bjelosvjetskim avlijama i baščama.

Halali mi majko, možda nisam vičan pisanju, ali ako bi ikada ja bio taj koji bi dodjeljivao Nobelovu nagradu, ja je ne bih nikada dodijelio Bošnjakinji muslimanki.Pitat ćes me zašto? Ta nagrada nije vrijedna Bošnjakinje muslimanke niti koliko je jedno zrno gorušćice, kakvu je nagradu zaslužila Bošnjakinja muslimanka za njenu čistoću, hrabrost, ljudkost, poštenje, istinu, ponos ,majčinstvo i sve ono što odlikuje jednu majku,ženu,sestru i nanu. Bošnjakinja muslimanka je jedno toplo, drago, ponosno, gordo, silno, prkosno ali tako milo i plemenito ovozemaljsko biće. Molim Uzvišenog Allaha dž.š. da mi oprosti, što se usudih uopšte da započnem da pišem ovu priču o Bošnjakinji muslimanki. I dalje vjerujem da se neće napraviti to pero, niti roditi vičan pjesnik,niti pisac, koji će moći da napiše jednu pravu priču ili stih o Bošnjakinji muslimanki. Nema tih jezera niti mora, niti izvora a ni rijeka koje će ikada moći da odšume svu onu ljepotu koju ima žena Bošnjakinja muslimanka.

Dok završavam ovu priču mati mi je stalno pred očima.

Ponosan sam što pripadam korpusu Bošnjačkome muslimanskom, u čijim pjesmama koje su prepune sevdaha, nema mjesta pogrdnim stihovima, niti mržnji prema nečemu što nije Bošnjačko muslimansko. Ponosan sam što me je majka Bošnjakinja muslimanka rodila i odhranila mlijekom ljudskosti a ne zlom i mržnjom, i odhranila me da budem čovjek a ne zvijer.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.
Moderators: Mustafa
Time to create page: 0.097 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version