Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC: Moji školski dani

Odgovor:Moji školski dani 9 years 7 months ago #27052

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6600
  • Thank you received: 54
  • Karma: 9
Moje đačko doba u Sarajevu 8. dio


Pauze



Sve pauze a posebno časove kada su profesori iz ovih ili onih razloga odsutni provodili smo u Bonusu, Samiri i Romanu. To su bila lokalna okupljanja raje na Bjelavama - iz Medicinske i Trgovačke škole.

Bonus je bio kafić koji je po svojoj unutrašnjosti ličio na Šehin a.r. kafić.
Roman je bio na dva sprata sa klasičnim kiflama.
Dok je Samira bila kaffe-slastičarna sa stolovima i stolicama.

Ta tri mjesta su bila glavna, s tim što je Bonus ipak cijelo vrijeme imao primat i privlačio je najviše raje…

Inače krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, uz popularnu muziku, košarku i “Olimpijadu”, kafići su bili jedan od zaštitnih znakova Sarajeva.

Znamo da je taj trend krenuo iz Sarajeva upravo krajem 70-tih. Gazde su se sjetile da od klasičnih kafana sa stolovima i stolicama i sa dobro poznatim kockastim stoljnjacima, naprave varijantu objekta sa rock i pop muzikom, sa boljim zvučnicima, pojačalima, kiflama za sjedenje itd…

Kafana Park do tada držala primat najvećeg gradskog okupljališta. “Parkuša” koja je kasnije dobila to ime iz milja i želje da se razlikuje od svih gradskih kafana uz parkove, koje su nosile takva i slična imena u mnogim gradovima svijeta.
Ali sa otvaranjem kafića polako je gubila taj primat ali je ipak ostala kultno mijesto..

Otvarali su se redom kafići: Stari sat, Lisac, Piccolo, Davor, Estrada, MP, Teatar, Mapet, Kaktus, Charli, "84", Dedan,Rock, As, S.O.S, Gong, Adams, Zeppelin, Borsalina itd…

Ali bez obzira na sve, ipak je Bonus za raju iz pomenutih škola predstavljao glavno mjesto za okupljanje…


rock - krajem 70-tih - pocetak 80-tih


Parkusa ljeto 2010

Nastaviće se…
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moji školski dani 9 years 7 months ago #27066

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6600
  • Thank you received: 54
  • Karma: 9
Moje đačko doba u Sarajevu 9. dio

Drugo upozorenje vaspitača

Džeparoši

Drugo upozorenje vaspitača bilo je «Čuvajte se džeparoša u tramvaju», a prvo je bilo «Čuvajte se lokalnih bandi u Ulici Porodice Foht.»

Naravno to je nama bio znak da odemo i vozimo se tramvajima i uvjerimo se zašto je bitno ovo upozorenje vaspitača.

Sarajavski tramvaji koji su tada vozili su bili češke proizvodnje u početku koliko se sjećam bila je ona kao samouplata, baciš lovu na neki automat a šofer samo pritisne dugme i ta sića upada unutra. To se nije pokazalo efikasno pa su ubacili automate za poništavanje karti...



I od tada su po gradskom saobraćaju poćeli da rade revizori, koji su bili ovlašćeni da kontrolišu karte.

Oni što su se švercali držali bi se bliže izlaznim vratima.

Po tramvajima se vozilo dosta penzionera bez ikakvog cilja ne znajući šta će sa svojim vremenom. Često bi uzeli nepoznatog prvog do sebe i prepričavali im svoje živote. I tako bi okreatali runde i runde sa svojim mjesečnim kartama.
Mlađa raja bi čitala novine, knjige ili bi gledala kroz prozor ili pak uspostavljala nova poznanstva i kontakte. Domaćice bi rondale kako svaki dan nešta poskupljuje, te da se više nemere durat.

Pošto se povećao broj putnika u tramvajima, tako je i rastao broj bunarđija po tramvajima. Nepogrešivo bi namirisali žrtvu i sa zadivljujućom vještinom ”operisali”.

Mi učenici nismo imali baš pretjerano novca da bi ga ”gubili” po tramvajima, pa smo se dobro pazili pošto smo upozoreni na ovu opasnost. Bunarđije su bile toliko dobro ispraksirane, da ih je bilo teško uhvatiti na djelu.

Da su odradili dobro posao ukazivao je samo jauk onoga koji je nakon izvjesnog vremena zagalamio: Ukardoše mi novčanik. Lopovi!!!

A oni su već daleko sabirali koliko je taj nastradali imao novca u novčaniku…

Bilo je i nekih anegdota vezano za upozorenje vaspitača: Čuvajte se džeparoša.

Jedan naš jaran našao stari novčanik, napunio ga papirima i onako ga stavio da mu viri iz zadnjeg džepa. Onako se malo nageo da se vidi novčanik i čekao je džeparoša da mu ga uzme. Mi se valjali od smijeha, a on sav ozbiljan nas ušutkavao jer mu kvarimo ”posao”.



Naravno i ako su džeparoši i bili u tramvaju vidjeli su da mi pravimo šprdnju od toga, pa nam jarana nisu ni ”operisali” mada se svojski trudio.

Vožnja tramvajem tada u ta stara vremena je bila mnogo više od obične vožnje, bio je to doživljaj jer film je bio skoro uvijek isti ali su glumci uvijek bili različiti.


Nastaviće se…
Last Edit: 9 years 7 months ago by Mustafa.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moji školski dani 9 years 7 months ago #27100

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6600
  • Thank you received: 54
  • Karma: 9
Moje đačko doba u Sarajevu 10. dio

Treće upozorenje vaspitača

Šibicari

Kada bi vikendom (ne svakim) išli kući obično bi išli tramvajem do ”Higijenskog” a onda pješke pored Vojne bolnice i kroz veliki park koji je krajem 70-tih tu bio. Inače tramvaj broj 1 je odmah skretao na Marin Dvoru a paralelno sa prugom išla je i ulica prema Željezničkoj stanici. A sa strane tramvajske i ulice sve je bio park.

Mi smo večinom išli bar po dvojica-trojica kroz taj park jer nam je to bila prečica do Autobuske ili Željezničke stanice..

E tu se obično nalijeće na ”šibicare”.

Ko su šibicari? Zašto savjet vaspitača da ih se čuvamo i da nipošto ne igramo?



Onaj koji ”razbacuje šibice” ima jedan karton koji je na zemlji, tri kutije od šibica (dio u koji idu šibice) i jednu malu kuglicu koja je od folije.

Oni to rade u timu. Najčešće njih od 3-5.

Tu oni organiziraju kockarsku igru u kojoj je cilj pogoditi ispod koje kutije šibica se nalazi neka kuglica, papirić ili neki drugi manji predmet.

Ovo se može izvoditi i sa nečim drugim, recimo plastične čaše i slično, ali su ipak najviše u upotrebi kutije šibica, pa otuda i naziv šibicari.

Dok ovo rade, grupa diže galamu, da bi privukla ostale ljude, koji u početku gledaju o čemu se radi. Onaj koji premješta kuglice, to radi tako, da lice sa strane može lako pogoditi, ispod koje kutije šibica se nalazi kuglica. U tome i je štos, da neko iz mase pomisli da će lako pogoditi gde je kuglica i da će tako LAKO zaraditi novac i ulazi u igru.

Ako to ne upali onda igraju varijantu - Jedan razbacuje šibice, drugi je u timu koji ga u momentima zagovara, treći otkriva šibice da vidi gdje se kuglica nalazi, četvrti je taj koji stavlja pare na već viđeno i naravno dobiva istu svotu novca koju je i uložio. To je mamac za žrtvu.

Lahkovjerni koji padaju na ovaj trik ulažu. Manj iznosi ponekad i imaju prolaz, sve dok se ne upeca veliki ulagač. E kada on stavi dobru lovu na jednu od tri kutije šibica i kada izgubi, onda pokuša još jedno ili dvaput i naravno svaki put izgubi.

Ishod je jasan i onaj ’ko se upecao na ovaj stari štos sigurno ostaje bez novaca, jer nema nikakve šanse da pogodi i to zato jer kuglica nije niti ispod jedne kutije šibica.

Tada na već dogovoreni znak ulijeće peti član ekipe koji iz sveg glasa zagalami:

Milicija! Milicija!



I tada svi bježe na sve strane čak i onaj koji je izgubio (ili više njih) možda pola svoje mjesečne plate.

Šibicari su tada već na nekom skrivenom mjestu i dijele ”dobit”.

Ovaj što je izgubio (ili više njih) uzalud se vratio i čeka gdje su oni da mu vrate novac ili da nastavi igru.. Vrti se tu par minuta i odlazi… a oni nakon 10 - 15 minuta ponavljaju svoj ritual i čekaju novu naivnu žrtvu, koja će se za trenutak ponadati lahkoj zaradi.

Ja sam to često posmatrao i divio se toj njihovoj virtuoznosti pa čak i glumačkoj uigranosti.

Nikada, mada sam to posmatrao uvijek kada bi išao na autobus na Autobuskoj stanici, nikada nisam mogao primjetiti kojom vještinom i brzinom on kuglicu postavi u onu kutijicu u koju želi.

Umjetnost i vještina šibicara i naivnost igrača….

Minci

Spominjući šibicare, sjetih se jednog momenta iz Rogatice sa hipi klupe.
Ne znam tačno koja je to godina bila kada je rahmetli Minci došao u Rogaticu.
Na njemu bijelo odijelo. Čak je koliko se mogu sjetiti imao i bijeli šešir na glavi.
Pravi mangup.
Sjedili smo na hipi klupi nas 4-5. Znam da je tu bio Alem i još 3-4 jarana…
Kada nam priđe čovjek kojega moram priznati prije nikada nisam vidio.

Zdravo momci ja sam Minci…

Izvadi tri kutije šibica i kuglicu od folije… i pita nas..
Pa mangupi hoćemo li baciti šibica pa ko bolji neka nosi…

Mi se onako sagledasmo, i rekosmo ma nemamo ti mi love Minci, izabravši najbolju varijantu da izbjegnemo igru…

A on razbaci čisto da mi vidimo kako on to radi…
Pošto sam gledao sarajevske šibicare, baš me je interesovalo kako to radi Minci koji je došao u Rogaticu iz Zagreba….
Možda nije bio na nivou sarajevskih šibicara ali mislim da nije ni zaostajao za njima…
I onda se otvorio i pričao nam kakao je na šibicama uzeo lovu i lovu…

Nastaviće se…
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moji školski dani 9 years 7 months ago #27115

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6600
  • Thank you received: 54
  • Karma: 9
Moje đačko doba u Sarajevu 11. dio

Fliperi

Kada smo već kod ovog parka na Marin Dvoru, ima još jedna interesantna priča vezana za ovaj dio Sarajeva, a koja je nama domcima i raji iz škole tada bila interesantna…

Početkom proljeća u ovaj park je svake godine dolazio Luna Park, sa fliperima, automatima (stoni nogomet), kartinzima, ringišpilima, kućama strave, šećernim vatama i ostalim čudima sa zapada u kojima bi školarci I oni mlađi uživali…..



Nama iz medicinske škole ova lokacija nije bila daleka. Spustimo se ulicom iznad parka preko puta ”Sarajke” i već smo kod Higijenskog zavoda. Odatle poprijeko pored Vojne bolnice i već smo na odredištu. Pa tada nam nije trebalo više od 10-15 minuta da dođemo u Luna park…

Poseban doživljaj je bio noću kada se uple svijetla.
Blještavilo boja, muzika i žamor raje su davali poseban šarm svemu tome…



U Luna parka smo itekako istresali svoje džepove, pretežno na flipere, automate, vožnje autima i na druge gluposti…

Osim Luna parka na ovu lokaciju je svake godine znao da gostuje cirkus “Apolo” ili “Sirano” sa klovnovima i životinjama zbog kojih su se svaki put bunili stanari obližnjih zgrada.

”Od smrada se nemože dihat”, govorili bi…

Imali su pravo, miris lavova, slonova i ostalih životinja je bio tako jak da su stanari držali prozore zatvorene cijelo vrijeme dok bi cirkus bio u gradu a to je uvijek bilo minimum dvije, tri sedmice.

Nama je bilo interesantno da vidimo životinje a cirkus nas nije baš puno interesovao…

Kraj ljeta i početak nove školske godine opet je vezan za dolazak Luna parka na istu lokaciju i tu bi ostajao sve dokle su vremenski uslovi dozvoljavali…

A i mi smo navraćali onoliko koliko su nam džepovi dozvoljavali….

Alija Sikirica

Pišući ovo prisjetih se Alije Sikirice a.r. i njegovih lingišpira, automata. Flipera, a kasnije i bilijara…
O Aliji Sikirici i njegovom Luna parku sigurno se mogu napisati mnoge priče.

Evo jedne male anegdote:

6. septembar u Rogatici, neke godine, na desetine hiljada posjetilaca…
Lingišpir radi punom parom..

Čočo za mikrofonom u ruci hvali lingišpir:

”Poštovani posjetioci naš lingišpir je osovojio drugo mjesto na velikom jugoslovenskom sajmu lingišpira u Novom Sadu.
Imate priliku da se vozite na lingišpiru koji je po veličini drugi u Jugoslaviji.
Sjedite u korpu i lingišpir će vas odvesti do nebeskih visina….
Ne čekajte ne okljevajte kupite kartu i vinite se u visine…
Kartu možete kupiti kod naše simpatične blagajnice…

A za blagajnom sijedi Alija a.r. vidno umoran, ne obrijan, ne podšišan… i prijeti prstom Čoči, a ovaj se smije….


Nastaviće se…
Last Edit: 9 years 7 months ago by Mustafa.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moji školski dani 9 years 7 months ago #27140

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6600
  • Thank you received: 54
  • Karma: 9
Moje đačko doba u Sarajevu 12. dio

Četvrto upozorenje vaspitača – Čuvajte se švercera


Farmerke, famerke

Baščaršija je tada (a i sada) bila glavna turistička atrakcija grada Sarajeva.

Riječ Baščaršija potječe od riječi "baš", koja znači "glavna" na turskom, tako da Baščaršija znači "glavna čaršija".
Baščaršija je stara sarajevska čaršija, te historijski i kulturni centar grada.
Veliko nam je zadovoljstvo bilo otići na Baščaršiju..

http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRX6u4B1fKTfGQyLBTbrV3c5wO06Q-7l_0gD7S_DqejHvxXnkcYvfCSNIT-sw
”Ko se jednom napije vode sa Baščaršije”, su stihovi jedne pjesme koja je bila popularna u to doba…

Za nas u to vrijeme Baščaršija je bila interesantna zbog nekoliko stvari:

Bar jedanput-dvaput mjesečno išli smo na ćevape, da malo sebi damo oduška i da malo promijenimo jednolični domski jelovnik.

Isto tako bar dva puta mjesečno smo posiječivali burekdžinicu i jeli po vlastitom izboru – mada je krompiruša zbog prihvatljive cijne imala prioritet.

Posjete slastičarnama – pogotovu smo znali ići mahsuzije na tufahiju u Egipat ali smo kasnije imali jednu našu privatnu slastičarnu koja se nalazila na Baščaršiji (ca.40 metara kada se ide prugom prema Vječnici). Tu su kolači bili puno jeftiniji a nama je to odgovaralo.


Kasnije smo ovu varijantu primjenili i sa burekdžinicama i ćevapćinicama gdje su pite i ćevapi bili bar 10-15 % jeftiniji…

E sada ono što su nas savijetovali vaspitači. Čuvajte se švercera!

Kraj sedamdesetih i početak osamdesetih su bile zlatne godine šverca. U modi su bile farmerice i naravno da smo svi željeli da ih imamo.

U gradu je postojao ”Komision” u ulici Ferhadija ali je bila prava hrabrost uči u njega a još veća hrabrost nešto kupiti u njemu. Razlog za to su šverceri koji su išli Ferhadijom gore dole i nudili svakom prolazniku farmerice.
Farmeke, farmerke!
Farmerica, farmerica!
Hoš kupit farmerke…

Bilo ih je na stotine na potezu Slatko čoše – Egipat…

U modi su bile farmerke Super Rifle, Carrera i Doringo

Šverceri su sa svojim ponašanjem ipak ulijevali neki strah, bar nama domcima (prva I druga godina)

Sjećam se jednog događaja kada je moj dobar jaran i školski drug Guta Zijo (inače sa Sedrenika) htio da kupi Farmerke.

Pita mene Mujo (tako sum e zvali u razredu) hoćeš li danas samnom da kupim farmerke?
Hoću – rekoh mu.
Evo ti lova neka je kod tebe, pa ti plati ako izaberem neke farmerke.
Dobro rekoh i on mi dade pare.
Dođemo blizu Komisiona odmah njih oko 10 pravo na nas.

Farmerke, farmerke.

Kaže Zijo ovom jednom – Ja hoću da kupim farmerice.
Dobro buraz, hajte sa mnom, pošto vidje da sam i ja sa njim…
Nedaleko u jednoj sporednoj ulici uđosmo u jedan ulaz neke stare zgrade…
Hajmo u podrum kaže on…
Mi se gledamo…
Siđosmo dole – mračno ne vidi se ljudski..
Evo buraz, izvadi iz kese farmerke, i daje ih Ziji i dodaje, neki dan ja donio iz Trsta..
Zijo hoće samo Carerra, a kod njega Rifle.. Sumnjivo nam odmah, jer po nekim pokazateljima vidimo da nisu orginal…

Pita ga Zijo imaš li Carerra.
Ma ima buraz, eto me za minut…
I izađe, mi ga čekamo…



Vrati se brzo, nosi Carrera, sve skoro isto samo druga etiketa…
On hvali farmerice i non stop priča..
Hvali Ziju kako ga ima šta i kako bi trebao da trenira boks.
To je ponovio bar 5-6 puta… Neda nam ni da komuniciramo…
Vidi Zijo da nisu orginal ali nije baš zgodno sad ga odbiti – jer bi u suprotnom moglo biti nezgodno….

Kupimo mi te farmerke Carerra da bi izbjegli neželjene posljedice – mada su bile daleko od orginala….

Inače cijene su se znale koliko šta košta i varirale su možda do nekih 10-tak posto..

Sigurno je bilo tu svakake raje i onih koji su išli u Trst i onih koji Trsta očima vidjeli nisu, i onih koji su preprodavali tuđu robu.
Uglavnom to je nešto što je ostavilo pečat jednom vremenu (na potezu Slatko cose-Egipat) a svodilo se na samo na jednu riječ, koja se izgovori dva puta:

Farmerice, farmerice
ili farmerke, farmerke…


Nastaviće se…
Last Edit: 9 years 1 month ago by Mustafa.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moji školski dani 9 years 7 months ago #27227

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Hadzi Mustafa:jel ti pecas ribu ili pises o skolskim danima, sto nas to toliko drzis na udici, napisi kad si vec poceo pa da odmah znamo sta se desavalo.Hahhahahhahhahaa,dobra ti je i ova ideja,samo nastavi.Mogli bi i ostali pisati o svojim skolskim danima. Vjerujem da smo svi isli u skolu ili bar oko skole.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moji školski dani 9 years 7 months ago #27228

  • webmaster
  • webmaster's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 3000
  • Thank you received: 11
  • Karma: 2
"Plaho" ovo interesantno.... :)

A kuci kad dodjes... - Uh slomih se uceci... ;)
Ne zaboravimo Rogaticu...
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moji školski dani 9 years 7 months ago #27229

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6600
  • Thank you received: 54
  • Karma: 9
Ma polahko, ne valja hiceti...

Kad mi sta nampadne tako i napisem....

Bice jos 10-tak nastavaka
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moji školski dani 9 years 7 months ago #27230

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6600
  • Thank you received: 54
  • Karma: 9
Moje đačko doba u Sarajevu 13. dio

Dom kulture Bjelave



Oni koji poznaju Bjelave, znaju gdje se nalazio Dom kulture, ove sarajevske Mjesne zajednice.


Dio Bjelava

U njemu su se (kao i u ostalim domovima kulture) decenijama pored bioskopskih predstava održavala sva kulturna zbivanja ovog dijela grada, kulturne manifestacije i prezentacije aktivnosti kulturno umjetničkih društava i druge kulturno obrazovne djelatnosti.

Dom kulture je bio baš kao onaj iz filma Sjećaš li se Dolly bell.

Tipičan dom kulture za sarajevske Mjesne zajednice. Mala bina za nastupe, platno pozadi za filmske projekcije, ozvučenje za Disco večeri i druge muzičke aktivnosti.

Dom ”SVČ” je imao ustaljene termine u ovom Domu kulture, kako za kino predstave, pozorišne predsatave amaterskih pozorišta tako i popularne ”Disco večeri”, isključivo za učenike i učenice Doma SVČ (sve četiri zgrade).

Mi iz Doma koji se nalazio u Ulici Porodice Foht smo imali prečicu, tako da smo relativno brzo stizali na odredište. Ova prečica je važila samo u satima kada se vidi, kada je mrak ova prečica nije imala funkciju..

"Iznajmljivanje" Doma kulture na Bjelavama - je funkcionisalo sa više ili manje uspjeha, jer su lokalni frajeri a pogotovo štićenici Doma ”Ljubica Ivezić” uglavnom bez većih problema ulazili na ove naše ”Disco večeri” koje su kao što rekoh bile zatvorenog tipa.

Pošto je obično dolazilo do neželjenih scena ova lijepo osmišljena aktivnost je ubrzio izgubila svaki smisao. Prvo su djevojke iz straha prestale dolaziti, a kasnije je ovo počela izbjegavati i muška raja…

Tako da su aktivnosti u ovom Domu Kulture svele na filmske projekcije za nas, mada je vremenom zainteresovanost za to bila sve manja i manja….

Nastaviće se…
Last Edit: 9 years 7 months ago by Mustafa.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Moji školski dani 9 years 7 months ago #27249

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6600
  • Thank you received: 54
  • Karma: 9
Moje đačko doba u Sarajevu 14. dio

LORB ”SVČ”



Po ugledu na Savezne radne akcije, te na brigade koje su gradile bivšu domovinu, tako su se i na lokalnim nivoima forimrale Lokalne Omladineske Radne Brigade i pravile su se lokalne akcije.

U Sarajevu su svi đački domovi imali svoje LORB.

Naša brigada je nosila ime doma – Slaviša Vajner Čiča i većina domaca su bili članovi brigade.
Sjećam se da smo svi imali crvene majice sa grbom brigade, a na kojoj je pisalo LORB ”SVČ” Sarajevo.


Lokalna radna akcija je obično izgledala ovako:

- polstrojavanje
- naoružavanje sa lopatama, krampama, motikama, grabljama
- dolazak na odredište
- rad
- pjesma
- pauza za ručak (svi dobili po četvrt hljeba, konzerva i obavezno mlijeko u tetrapaku)
- završetak radova
- postrojavanje i povratak u Dom

Imali smo nekoliko akcija godišnje i to u proljeće i jesen.
Obično su to bile dvije akcije na proljeće i jedna do dvije na jesen.

Prva akcija je već početkom aprila – uređivanje predjela oko našeg doma. Sadilo se cvijeće i sadnice drveća, potkresivala živa ograda, kupilo granje i smeće. I na kraju akcije pjesma i zasluženi ručak…



Osim ove akcije oko našeg doma imali smo i par akcija godišnje obično na lokacijama - Vrbanjuša, Bjelave, Mejtaš…

Meta naših akcija obično je bilo uređivanje zelenih površina, parkova …itd…

Cilj je bio višestruki, prvo učiniti nešto lijepo za grad, a drugo cilj je bio da se raja iz Doma (sve četiri zgrade) što više upozna i druži.
Osim toga na ovim akcijama je učestvovalo i lokalno stanovnisštvo, odnosno omladina tako da je zamisao organizatora bila da se kroz takav vid omladina zbližava i upoznaje …

Nastaviće se…
The administrator has disabled public write access.
Moderators: Mustafa
Time to create page: 0.100 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version