Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me
  • Stranica:
  • 1
  • 2
  • 3

TOPIC:

Odgovor:Formiranje Muslimanskog bataljona 12 years 2 weeks ago #24063

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Za komandanta bataliona postavljen je Mujo Hodzi-Crni, za politickog komesara Dervis Numic, za zamjenika komandanta Hacam Midhat, geometar, i za referenta saniteta Rasim Dzindo. U bataljonu su formirane tri cete: 1. ceta - Satorovacka, komandir cete Nail Sisic, zemljoradnik iz sela Satorovici, politicki komesar Hamed Dzindo, djak iz sela Dzindici; 2. ceta Osovska, komandir Djemko Hodzic, zemljoradnik iz sela Osova, politicki komesar Ragib Dzindo, djak iz sela Okruglo; 3. ceta - Rogaticka; kornandir Idriz Hodzic, zemljoradnik iz sela Satorovica, politicki komesar Rasim Zunic, djak iz sela Satorovica. Prva i 2. ceta su imale po cetiri voda, a 3. tri voda. Vodovi su imali po dvije desetine od po 10 - 12 boraca. Treca ceta je popunjena nesto kasnije, po pristizanju novih boraca. Naime, pocev od dolaska cete u Podromaniju, njenog puta ka Varesu i boravka Muslimanskog bataljona na podrucju Varesa, dosla su nam 42 nova borca. Neki od njih su vec ranije bili u jedinicama romanijskog odreda »Zvijezda«, a neki su iz Foce i drugih mjesta izravno stigli k nama.
Od naprijed pomenutih boraca iz Foce, te petorice drugova koje smo pocetkom decembra 1941. uputili iz Muslimanske cete u Kalnovacki odred, formiran je sredinom decembra 1941. Muslirnanski vod u Kalinovickom odredu Medjtim, usljed cetnickog rovarenja na teritorijii tog odreda, a narocito poslije cetnickog pokolja u Gorazdu i Foci, nisu bili povoljni uslovi za dalje okupljanje Muslimana u partizane u tohm kraju, pa je stab Kalinovackog odreda odlucio da krajem decembra 1941. ovaj Muslimanski vod uputi u sastav Muslimanskog bataljona Romanijskog odreda, gdje je stigao 24. decembra 1941. na polozaj kod Varesa
Sredinom decembra tj. posto je bataljon organizaciono sredjen, dosao je zamjenik komandanta odreda »Zvijezda« i izdao nam naredjenje da Muslimanski bataljon s1jedeceg dana u tri sata ujutro izvrsi napad na ustaska uporista u selima: Dastansko, Prizici i Diknici. Ta uporista su u stvari predstavljala spoljnu odbranu Varesa, u kome je neprijatelj imao jak garnizon, s obzirom na vaznost zeljezare i rudnika za okupatora. Iz ovih uporista ustase su se cesto zalijetale u okolna srpska sela, palile ih, pljackale i ubijale narod.
Muslimanski bataljon je izvrsio napad na ova uporista na sljedeci nacin: 1. ceta je napala selo Prizice, 2. ceta selo Diknice, a 3. ceta selo Dastansko. Posada u selu Dastanskom bila je sastavljena od mjestana Muslimana, pa se poslije krace borbe predala, dok je otpor u selu Diknicima, a narocito u selu Przicima bio vrlo jak, pa se borba otegla cio dan. Ustase i domobrani u Przicima su se branili iz utvrdjenih zidanih kuca, a narocito iz skole, gdje je bio postavljen teski mitraljez, kome se po danu nije moglo prici bez velikih gubitaka, Prva ceta je uspjela zauzeti prve kuce i odatle je vodila borbu do pada mraka, kada smo joj uputili u pomoc 3. cetu, koju su na putu od sela Dastanskog do sela Przici ustase tukle minobacacem. Po stizanju 3. cete izvrsen je juris na skolu i okolne kuce i neprijatelj je pobjegao u Vares. Zarobljen je tesko ranjeni mitraljezac, koji se bio sklonio kod jedne djevojke - svoje vjerenice, ali je ubrzo podlegao ranama. Zaplijenjeno je nesto oruzja, municije i opreme, te prilicno hrane. U toku noci 2. ceta je zauzela selo Diknice, pa je Muslimanski bataljon u potpunosti izvrsio postavljeni mu zadatak. Sutradan smo u selu Przicima, koje je dijelom bilo radnicka kolonija rudnika Vares, odrzali zbor sa narodom koji je ostao u selu i pozvali odrasle da stupe u partizane, ali nam se nije niko odazvao.

(nastavice se)
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Formiranje Muslimanskog bataljona 12 years 2 weeks ago #24082

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
U ocekivanju neprijateljskog protivnapada bataljon je posjeo polozaj: 1. ceta selo Przice, 2. selo Diknice, a 3. pozadi njih u sumi, s tim da moze koristiti selo Dastansko za smjestaj i odmor. Narednih dana Muslimanski bataljon je zajedno sa Sarajevskom cetom izvrsio napad na uspinjacu i rudnik Vares, ali bez rezultata, pa se Bataljon povukao na ranije polozaje, s tim sto je 1. ceta posjela selo Diknice, 2. ceta vazne polozaje u sumi sjeverno od sela Diknca i 3. polozaj kod sela Dastanskog. Nekoliko dana poslije posjedanja tih polozaja neprijatelj je poceo tuci minobacacima polozaje 1. cete. To je trajalo citav dan. Sutradan u zoru Nijemci su iznenada napali 1. cetu, koja se odmarala u kucama, postavivsi udvojene strazare na osmatracnicama. Zima je bila vrlo jaka a snijeg dubok, tako da se tesko moglo kretati van prtine. Kad su strazari zapucali, Nijemci su vec bili opkolili kucu u kojoj je bila smjestena desetina Adila Tankovica. Adil se junacki odupro. Bacio je licno dvije bombe kroz prozor, a zatim iskocio iz kuce i otvorio vatru na neprijatelja. Iako je odmah pogodjen rafalom sa tri metka, produzio je borbu, koju su prihvatili i ostali borci, pa su se Nijemci povukli vukuci za sobom nekoliko mrtvih i ranjenih. Tesko ranjeni Adil je rekao svojim drugovima: »Uzmite mi pusku i fiseklije i povlacite se, a mene ne dirajte, ja sam gotov«. U pomoc 1. ceti stigla je 2. ceta i Sarajevska ceta pa su Nijemci protjerani u Vares.
U ovoj borbi poginuo je i Ibro Konakovic iz sela Tmorni Do, a tesko je ranjen Nezir Arnautovic iz sela Zivaljevici, koji je na putu za bolnicu umro i sahranjen u sumi blizu Kadina Sela. Adil Tankovic i Ibro Konakovic preneseni su u selo Dastansko i zakopani u seosko groblje - u zajednicki grob.*** Borci Bataljona su im napisali posvetu, koja je zatvorena u dvije flase i stavljena uz njih u grob. Na njihovom grobu okupljenim borcima govorili smo komesar bataljona i ja. Poslije te borbe neprijatelj je cesto tukao polozaje bataljona minobacackom vatrom, ali nije vise vrsio ispade sve do pocetka druge neprijateljske ofanzive.

Do kraja 1941. godine u Muslimanski bataljon Romanijskog odreda stupila su 253 borca. Od toga 251 Musliman i dva Hrvata. Od njih su bili 191 zemljoradnik, 27 radnici, 32 intelektualci, jedan sluzbenik, jedan trgovac i jedan trgovacki pomocnik. Postoji mogucnost da je u Muslimanskom bataljonu bilo jos boraca, cijih se imena nisam mogao sjetiti. Takodje ovdje nisam uracunao i nekoliko boraca, uglavnom radnika zanatlija koji su posli u nas bataljon, ali su zadrzani u Podromaniji, da bi radili u radionicama Romanijskog odreda, kao npr. Hamdija Jamakovic i Ahmet Kurbagic iz Rogatice. Krajem 1941. godine Muslimanski bataljon je imao 22 clana KPJ i 6 kandidata za clana KPJ, organizovanih u cetiri celije, te 27 clanova SKOJ-a organizovanih u tri aktiva. Od navedenog broja clanova KPJ desetorica su bili predratni clanovi Partije, a dvanaestorica primljeni u KPJ u Muslimanskom bataljonu, do kraja 1941. godine.

***1968. godine preneseni u partizansko groblje u Rogaticu.

(nastavice se)
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Formiranje Muslimanskog bataljona 12 years 2 weeks ago #24100

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Dolazak Vrhovnog staba sa 1. proleterskom brigadom u istocnu Bosnu krajem 1941. godine imao je velikog uticaja i na razvoj dogadjaja na podrucju Varesa, gdje se nalazio Muslimanski bataljon. Neprijateljski garnizon u Varesu ogranicio se na odbranu i prestao je sa ispadima. Cetnici su »uvukli rogove«, iako su krajem 1941. i pocetkom 1942. godine na terenu odreda »Zvijezda« bili prilicno aktivni. Prijetili su i Muslimanskom bataljonu, u kome se dolaskom proletera raspolozenje vidno poboljsalo, a narocito poslije demonstrativnog napada koji je Muslimanski bataljon sa dijelovima 1. proleterske brigade izvrsio na Vares i Pajtov Han.
Medjutim, 10. januara 1942. u bataljon je stiglo pismo od komandanta Romanijskog odreda druga Cice, u kome se predlaze da ja sa jednom cetom Muslimanskog bataljona odem na odredjeno vrijeme u muslimanska sela oko Rogatice radi umirenja i zastite familija boraca Muslimanskog bataljona koje cetnici terorisu i ubijaju. Jos prije toga u bataljon su tako reci svakog dana stizale vrlo uznemirujuce vijesti od rodbine boraca. Saznali smo da je u selu Dzindici pobijeno oko 70 ljudi, zena i djece i selo zapaljeno. U selu Vjetrenik u jednoj kuci je pobijeno 15 odraslih muskaraca; u selu Zivaljevici u mejtefu je zapaljeno 30 ljudi, zena i djece; u selu Osovu, pored ostalih, ubijeni su otac i majka cetvorice nasih boraca - Demke, Nume i Arifa Hodzica; zene nekih boraca i vise djevojaka iz ovih sela su silovane; moja zena se djecom je morala napustiti selo i pobjeci u Rogaticu, posto je obavijestena od Djuke Lubarde iz sela Okruglo i Arse Losica, iz sela Osovo, da ce ih jedna grupa cetnika zapaliti u kuci uoci Nove godine, itd. Bataljon se uskomesao i borci su trazili da se familije zastite. U vezi s tim u Muslimanski bataljon su dosli Hasan Brkic i Rato Dugonjic. Sazvan je i sastanak svih komunista u bataljonu da se temeljito sagleda raspolozenje boraca i da se vidi kako da se borci stisaju. Odluceno je da ja sa grupom boraca iz raznih sela krenem 12. januara na dvadesetak dana u muslimanska sela oko Rogatice i Sokolca radi zastite familija.Sa mnom su posli Idriz Hodzic i Rasim Zunic, komandir i komesar 3. cete i jos 7 boraca, s tim da se u selima prikupe novi borci i po mogucnosti oformi vod ili ceta sa kojom bi izvrsili postavljeni zadatak.
U selo Satorovice smo stigli 15. januara, gdje nam se odmah prikljucilo nekoliko novih boraca. Jedan od njih je bio Azem Zunic, brat Rasima Zunica, komesara cete. Ja sam ujutro otisao u Rogaticu da obidjem ranjenog Hasima Hodzica i da vidim kakva je situacija.
U komandi mjesta su mi rekli da Talijani nastupaju od Visegrada, a Nijemci od Mesica i da je u toku neprijateljska ofanziva. Trazili su od mene da sa grupom boraca sa kojom sam dosao pojacam odbranu Rogatice od pravca Visegrada, sto sam i uradio. Medjutim, cetnici su napustili polozaje i Nijemci su sa pravca Mesica usli u Rogaticu. Da nas ne bi odsjekli od nasih snaga na Romaniji, mi smo se preko Pljesevice i sela Guceva povukli na Stjenice. Tu smo dobili novi zadatak da sa dijelovima 1. proleterske brigade Romanijskog odreda posjednemo polozaje iznad sela Kovanja i sprijecimo prodor neprijatelja od Rogatice ka Romaniji.

(nastavice se)
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Formiranje Muslimanskog bataljona 12 years 2 weeks ago #24140

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Osamnaestog januara u 03,00 Nijemci su skijaskim odjeljenjima izvrsili iznenadni napad na nase polozaje na Kovanjskom brdu i razbili nasu odbranu. Od boraca iz moje grupe tu je poginuo Hasib Durmisevic iz sela Okruglo, a tesko su ranjeni Idriz Hodzic i Rasim Zunic komandir i komesar 3. cete. Idrizu je rafal prebio obje noge i desnu ruku, a Rasim je takode pogodjen sa nekoliko metaka u prsa i prebijena mu je jedna ruka. Prebacili smo ih u selo Gucevo i smjestili u kucu Rajka Karisika. Sa njima smo ostavili Azema Zunica. Obojica su umrla u toku noci. Dok su bili zvi, mirno su razgovarali i junacki podnosili rane. Kada je Rasim prestao razgovarati, Idriz je rekao: »Eto, on je umro, i ja cu uskoro« i ubrzo zatim je i umro. Sahranjeni su u selu Gucevo, a poslije rata njihovi posmrtni ostaci su preneseni u partizansko groblje u Rogaticu.
Poslije borbe na Kovanjskom brdu mi smo odstupili u pravcu Podromanije, s ciljem da se probijemo ka Varesu. U tome nismo uspjeli, jer je neprijatelj vec bio ovladao Podromanijom i Sokolcem, te smo se vratili ponovo u selo Satorovice. Posto do tada nista nisam uradio u vezi sa zastitom borackih familija od cetnickog terora, niti sam u stvari znao kakvo je stvarno stanje u nekim selima, to sam nekoliko boraca iz moje grupe poslao u njihova sela da izvide situaciju i obidju familije nasih boraca. Tako sam Becira Alispahica poslao u selo Vjetrenik, Zahida Tankovica u selo Rakitnicu, Naila Konakovica u selo Parzievice i Alju Mesanovica u Osovo. Alju Mesanovica i Becira Alispahica cetnici su odmah ubili cim su stigli kuci. Zahida Tankovica su takodje uhvatili i izveli na strijeljanje, ali je uspio pobjeci. Medjutim, pri bjezanju pregazio je vodu i smrzle su mu obje noge, pa se krio neko vrijeme kod neke zene, gdje su ga cetnici nasli i ubili. Naila Konakovica su uhvatile ustase kod kuce, odvele ga u Podromaniju i zaklali na samom raskrscu puteva. Tako je od nas 10 koji smo dosli kod Varesa za vrlo kratko vrijeme poginulo 7. Sa mnom je ostao jos jedino Meho Hodzic I Ibro Pleho. Okupili smo nekoliko ljudi iz sela Satorovici, Okruglo i Osovo i sa njima se jedno vrijeme kretali po tim selima i stitili ih od cetnika.

Pocetkom februara u ova sela stigao je znatan broj boraca iz Muslimanskog bataljona. Pokazali su nam propusnice, iz kojih se vidjelo da su otpuseteni iz Muslimanskog bataljona. To me je jako iznenadilo i zabrinulo, jer iz objasnjenja koje sam dobio od tih boraca nikako nisam mogao da shvatim zasto su toliki ljudi otpusteni. Zato sam odmah sa Mehom Hodzicem i Ibrom Plehom krenuo ka Varesu. Probijali smo se kroz cetnicima posjednutu teritoriju i kroz sela kojima su ovladale ustase i Nijemci. Ipak smo se uspjeli probiti do bataljona gdje smo stigli 6. februara. Tada sam saznao da se za vrijeme moga odsustva u bataljonu dogodila velika promjena.
Petnaestog januara pocela je neprijateljska ofanziva iz Varesa. Do tada ove snage su vrsile jace ispade prema polozajima Muslimanskog bataljona, ali je bataljon tim napadima uspjesno odolijevao. Tih dana su iz Muslimanskog bataljona dezertirala dva borca. Izgleda da je preko njih neprijatelj saznao da se Muslimanski bataljon nalazi u teskoj situaciji. Najveci problem bio je nedostatak municije, narocito za puske »sinjare«, kojih je u bataljonu bio znatan broj, a imale su svega po 5 - 10 metaka; u bataljonu je vladala neizvjesnost u vezi sa familijama, jer usljed ofanzive i opasnosti da cetnici pohvataju i pobiju kurire, ja nisam mogao poslati izvjestaj, a i situacija je bila vrlo losa, pa je bilo bolje da ne saljem takve rdjave vijesti u bataljon; pred sam pocetak neprijateljske ofanzive iz Muslimanskog bataljona je izdvojeno 10 probranih boraca i upuceno u Zenicki odred. Upuceni su: Rasim Dzindo, Pasan Dzindo, Camil Dzindo (Muratov), Hasan Hodzic, Adil Hodzic (Hasibov), Semso Suceska, Velija Smajic, Mahmut Hanjalic Maso, Alija Sosevic i Mujo Behmen.***

S obzirom na to da sam ja vec bio odveo 10 boraca, te odlaskom jos ovih 10, bataljon je znatno oslabljen; jedan borac je osumnjicen kao spijun, pa je osudjen na smrt i strijeljan. Oko toga se u Bataljonu vodila diskusija. Hrana je bila slaba, a borci iznureni visednevnim borbama i danonocnim drzanjern polozaja po vrlo jakoj zimi. Pogibija komandanta Romanijskog odreda druga Cice i odlazak proletera i Vrhovnog staba sa teritorije Varesa takodje su negativno uticali na raspolozenje Muslimanskog bataljona. Cetnici su poceli otvoreno prijetiti da ce izvrsiti napad na Muslimanski bataljon.


*** Kao borci Zenickog odreda poginuli su: Camil Dzindo (Muratov), Velija Smajic, Semso Suceska i Adil Hodzic (Hasibov), Pasan Dzindo je ubijen od cetnika u rejonu Vlasica. Rasim Dzindo je uhvacen od ustasa u rejonu Vlasica, sproveden u Jasenovac i tamo ubijen, Mujo Behmen, Alija Socevic i Mahmut Hanjalic su pocetkom maja 1942. usli u sastav 1. udarnog bataljona, a kasnije u sastav 6. brigade. Kao borci te brigade su i poginuli, i to Behmen u Bosutskim sumama, oktobra 1942, a Sosevic i Hanjalic u toku pete neprijateljske ofanzive.

(nastavice se)
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Formiranje Muslimanskog bataljona 12 years 2 weeks ago #24149

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
U toj kriticnoj situaciji iz bataljona smo bili odsutni ja, Camil i Rasim Dzindo, pa se oko toga takodje svasta pricalo. Neki su govorili da mi nismo slucajno odsutni. (Poslije povlacenja nasih snaga iz Rogatice Camil Dzindo je dosao u Bataljon).
Saznavsi za sve ovo, neprijatelj je presao u energican napad na polozaje Muslimanskog bataljona i nakon dva dana borbe ovladao nasim polozajima iznad sela Diknici i Prizici, a bataljon se povukao na polozaje iznad sela Dastansko. Sutradan je neprijatelj produzio napad i na ove polozaje, ali je odbijen. Medjutim, navece je sa polozaja dezertirao citav vod 1. cete - 21 borac - i predao se neprijatelju u Varesu. Ovaj dogadjaj je jako zabrinuo stab odreda »Zvijezda«, pa je Muslimanski bataljon povucen iz borbe i razmjesten u selo Brgule. Sutradan je povucen jos dublje u pozadinu - u selo Okruglicu. U toku povlacenja pronesena je vijest o tome da ce bataljon biti upucen prema Rogatici, pa je kod boraca nastalo odusevljenje. Ali kad je bataljon stigao u Okruglicu, pozvane su komande ceta i saopstena im odluka staba odreda »Zvijezda« da se Muslimanski bataljon mora temeljito procistiti. Odmah je sazvan i sastanak svih boraca bataljona, na kome je govorio politicki komesar odreda Hasan Brkic Aco. On je objasnio da je u toku neprijateljska ofanziva i da je zahvaljujuci cetnickoj izdaji neprijatelj probio nase polozaje, prosao komunikacijama i ovladao dijelom slobodne teritrije Romanijskog odreda i odreda »Zvijezda«. Predvidjao je dalje teske borbe, u kojima ce trebati podnijeti velike napore i zrtve. Osvrnuo se i na dezerterstvo iz bataljona i ukazao da to cetnici u svojoj propagandi obilno eksploatisu. Nije iskljucivao mogucnost i da cetnici napadnu bataljon. Rekao je da situacija zahtijeva da se formiraju udarne jedinice, spremne na najvece zrtve i napore. S obzirom na to pozvao je borce koji nisu spremni da se po nekoliko dana bore bez hrane i smjestaja po kucama da slobodno odloze oruzje i da idu svojim kucama, s tim sto ce dobiti propusnicu za nesmetan prolaz nasom slobodnom teritorijom. Trazio je da onaj ko odluci da ide kuci odlozi oruzje tu na licu mjesta.
Poslije njegovog govora nastala je vrlo mucna situacija. Ljudi su postali utuceni. Pocelo je sasaptavanje i dogovaranje, a zatim su pojedinci poceli odlagati oruzje, prvo stariji, a zatim i mladji. U toku nekoliko sati diskusije i dogovaranja oruzje je odlozilo 105 boraca.
Jedan manji broj otpustenih boraca probio se odmah u Sarajevo, prikazujuci se kao »izbjeglice« i tamo se nastanio bez vecih poteskoca od strane ustaskih vlasti. Ali, vecina otpustenih boraca se probijala u svoja sela, da vide prvo sta je sa njihovim familijama, pa da onda odluce sta dalje da rade. Na putu do kuce ili ubrzo po stizanju kuci neke su pobili cetnici. Na taj nacin su nastradali: Ibro i Jusa Hodzic iz Satorovica; Emin Dauzaimovic, Becir Hodzic, Mujo i Hakija Husic, Abid Hurem, Camil i Avdija Pleho - svi iz sela Osovo; Demko i Fehim Suceska - iz sela Jasenica; Emin Smajic iz sela Kalimanici; Salko, Mujo, Halil i Salim Begovic - svi iz sela Kosutice. Ostali su se po stizanju kucama prijavili ustaskim vlastima u Rogatici. Sve su ih saslusali i, posto su izjavili da su »morali« birati ili da idu u partizane ili da ih pobiju cetnici, te da su partizane napustili cim im se pruzila prilika, to su svi pusteni kuci, s tim da se odmah jave u ustase i oruznike ili da se svaka dva dana javljaju ustaskim vlastima u Rogatici. Jedan broj je stupio u ustase i oruznike, a neke mladice su odmah mobilisali u domobrane.
Nakon 10 - 15 dana sve one koji nisu stupili u neprijateljsku vojsku ustase su pohapsile u Rogatici. Sutradan su ih Franceticeve ustase sprovele za Sokolac i usput ih tukle. U Sokolcu su bili zatvoreni dvije noci. Za to vrijeme neke su tukli, a narocito Himzu Sabanica iz Satorovica. Njega je neko optuzio da je ubio brata Adema zato sto nije htio da ode u partizane, sto je bila cista izmisljotina. Treci dan su ih postrojili, a ubrzo zatim dosao je Francetic licno, slikao ih i pitao: da li ce opet ici u partizane. Poslije toga odrzao im je govor, u kom je istakao da treba svi da stupe u ustase. Naredio je da one koji nece da idu u ustase puste kuci. Po odlasku Francetica trebalo je da se jave u ustase, ali javila su se samo dvojica i to kada su trazili da idu sa komorom. Ostale su pustili da idu kuci. Vecina je odmah krenula za Rogaticu, krecuci se iza ustaske komore. Na Glasincu su naisli na partizansku zasjedu i tom prilikom su poginuli Alija Konakovic iz Satorovica i Ibrisim Sabanic iz Okruglog. Neki su se zadrzali u Sokocu. Medju njima su bili Nezif i Meho Musovic iz sela Zakomo. Njih su ustase ponovo uhapsile, odvele u kasarnu u Podromaniji, gdje ih je saslusao neki gestapovac iz Sarajeva, a zatim odmah strijeljao u blizini kasarne. Nije poznato zasto su uhapseni, a prema misljenju nekih ocevidaca njih su osumnjicili da su se zadrzali u Sokocu radi prikupljanja podataka za partizane.
U Praci su ustase uhapsile otpustenog Jusufa Plehu, ispitivali ga i mucili a zatim ga predali Nijemcima, poslije cega mu se zameo trag.
Od 105 otpustenih boraca oko 40 ih je stupilo u neprijateljsku vojsku. To su, vecinom bili mladi ljudi. Ostali su na razne nacine izbjegavali saradnju sa okupatorom i stupanje u neprijateljsku vojsku. Manji broj je nastavio aktivno da saradjuje sa NOP-om, a neki su pred kraj rata ponovo stupili u partizane. Hamid Herceglija iz sela Osova je pred kraj rata strijeljan od strane ustasa u Sarajevu, kada mu je sin pobjegao iz neprijateljske vojske.

(nastavice se)
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Formiranje Muslimanskog bataljona 12 years 2 weeks ago #24163

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Poslije masovnog otpustanja, od 253 borca, koliko je bataljon brojao pocetkom 1942. godine, brojno stanje je palo na 101 covjeka (13 poginulo, 10 upuceno u Zenicki odred, 23 dezertirala, jedan strijeljan i 105 otpusteno). Odluceno je da se bataljon reorganizuje u dvije cete, a 3. da se rasformira.
Bataljon je dobio zadatak da 1. cetom zauzme polozaje u selu Crna Rijeka, s tim da zatvara pravac prema Olovu, a 2. cetom da zauzme polozaje u selu Zubeta i zatvori pravac prema Varesu. Na tim polozajima bataljon je docekao zavrsetak druge ofanzive. Prvog marta 1942. Muslimanski bataljon je dobio zadatak da cetom posjedne polozaje u selu Cetojevici i da zatvara pravac prema Olovu, a 2. cetom da posjedne polozaje u selu Pedise i da zatvori pravac prema Sokocu. Za narednih 12 dana ustase su izvrsile dva napada iz pravca Olova, ali ih je 1. ceta oba puta odbacila.

Trinaestog marta formiran je 1. udarni bataljon od jedinica Romanijskog odreda, odreda »Zvijezda« i nekih drugih jedinica. U njegov sastav je usao i kompletan Muslimanski bataljon u jacini od 101 borca. Od njih je formirana 3. muslimanska ceta sa oko 80 boraca, a ostali su rasporedjeni u druge jedinice u bataljonu, vecinom u pratecu cetu. Ja sam postavljen za komandira 3. cete, a Mustafa Fejzo za komesara te cete. Komesar Muslimanskog bataljona Dervis Numic postavljen je za zamjenika komesara 1. udarnog bataljona. U sastav 1. udarnog bataljona usli su slijedeci borci Muslimanskog bataljona: Mujo Hodzic Crni , Demko Hodzic, Numo Hodzic, Meho Hodzic, Arif Hodzic, Mehmed Hodzic, Sinan Hodzic, Dervis Hodzic, Camil Dzindo (poginuo u V neprijateljskoj ofanzivi u selu Borci Celebici, kao politicki radnik pri stabu 6. istocnobosanske brigade), Sinan Dzindo, Ragib Tiro, Velija Tiro; Dervis Sabanic, Hamed Mesanovic, Adil Nalbantic (ubijen od ustasa maja 1942. u selu Borika kod Rogatice), Pleho Suljo, Pleho Ibro, Pleho Halid, Mujo Mirvic, Dervis Divovic (uhvacen od ustasa i ubijen u logoru u Zemunu), Resid Sisic, Mehmedalija Mesic, Miralem Kadric, Adil Kadric, Izet Arnautovic, Salem Babic, Meho Babic, Nurko Babic, Agan Durmisevic, Salko Durmisevic, Hajro Durmisevic, Jusuf Fejzo (zarobljen od ustasa i ubijen u Jasenovcu 1942. godine), Dervis Numic (poginuo 1942. godine u selu Kusace kao komesar bataljona 6. istocnobosanske brigade), Ragib Dzindo (poginuo 3. januara 1944. u selu Ceperkovici kod Puracica, kao komandant 4. bataljona 16. muslimanske brigade, proglasen za narodnog heroja), Mithat Hacam (poginuo avgusta 1942. u Konjuhu kao komandir Muslimanske cete 1. bataljona 6. brigade, proglasen za narodnog heroja), Salko Alispahic, Hamdo Alispahic, Sejfo Durmisevic (poginuo januara 1943. na Capardima, kao komandir voda 6. istocnobosanske brigade), Jakuf Durmisevic (poginuo maja 1942. u selu Brezici na Ozrenu kod Doboja), Suljo Jahic (poginuo kao desetar na Jelici - Majevica, decembra 1942; proglasen za narodnog heroja), Seco Husic (poginuo decembra 1942. u selu Sarci - Spreca), Abdulah Husic, Agan Zagorica (poginuo juna 1943. u V neprijateljskoj ofanzivi u proboju preko ceste Gorazde Praca), Asim Hodzic, Osman Hodzic, Nazif Hodzic, Agan Hodzic, Munib Hodzic (poginuo kod sela Vukovija - Spreca januara 1944. -kao komandir pozadinske cete 16. muslimanske brigade), Suljo Hodzic, Omer Pasic (poginuo kod Nemile maja 1942), Adil Grabovica, Ramo Golic (poginuo juna 1943. u V ofanzivi pri proboju preko ceste Gorazde - Praca), Adem Aksamija, Rusmir Gorusanin (poginuo avgusta 1942. na Konjuhu), Ragib Nalbantic (poginuo novembra 1942. u selu Papraca), Ahmet Hafizovic, (poginuo maja 1942. kod Zenice), Fehim Hafizovic (poginuo maja 1942. u selu Dragovac Zavidovici), Muriz Brankovic (poginuo juna 1943. na Sutjesci), Muhidin Sahinpasic (poginuo oktobra 1943. u napadu na Tuzlu kao komesar bataljona 6. istocnobosanske brigade) Kasum Coric (poginuo u jesen 1943. u selu Donja Trnova - Majevica kao komesar bataljona 17. majevicke brigade), Remzija Coric, Osman Berbic (poginuo juna 1943. na Pohovcu - Sokolac kao komesar cete 6. istocnobosanske brigade), Esad Hadzimusic (poginuo oktobra 1942. kod Sida), Arslan Gotovusic, Mustafa Alajbegovic (poginuo juna-1942. na Han Pogledu - Vlasenica), Alija Alajbegovic, Mustafa Fejzo, Djemal Fejzo, Adil Zulfikarpasic, Salem Ceric, Ejub Hadzialic, Mehmed Konakovic, Remzija Pehlimanovic (poginuo januara 1944. kao komesar cete u 16. muslimanskoj brigadi), Fehim Zecevic (poginuo juna 1943. na Vrbnici), Salko Islamovic (poginuo maja 1942. u selu Brezici - Ozren kod Doboja), Salko Cajic (poginuo maja 1942. u selu Brezici-Ozren kod Doboja), Ambroz Slusic (poginuo maja 1942. u selu Brezici - Ozren kod Doboja), Salko Muminovic (poginuo juna 1942 kod Zenice), Avdo Karamehic (poginuo juna 1942. kod Zenice), Dervis Jaganjac (poginuo juna 1942. kod Zenice), Safet Paric (poginuo u decembru 1943. na Romaniji kao zamjenik komesara cete u 6 istocnobosanskoj brigadi), Osman Ramic (poginuo 1942. kod Srednjeg), Mustafa Keskic (poginuo u V neprijateliskoj ofanzivi), Ivan Hrga (poginuo u V neprijateljskoj ofanzivi), Nail Sisic, Salko Mesanovic (poginuo pri oslobodjenju Karlovca 1945. godine), Durmo Suceska, Esad Cengic, Smajo Vrana, Alija Hodzic (uhvacen kao ranjenik bez noge i ubijen u Jasenovcu 1942. godine, proglasen za narodnog heroja). Edhem Camo, Nijaz Dizdarevic, Enes Hadzihalilovic, Veno Opat (nestao avgusta 1942. u Konjuhu), Sefik Doric Sedo (poginuo 1942. u Majevici), Safet Gluhic (poginuo decembra 1943. - na Betnju - Sekovici, kao komandir voda 6. brigade), Ejub Kurtagic (poginuo 1943. godine kod Samca), Ahmet Djonlagic, Hamid Dzindo (poginuo juna 1942. kod Zenice) i Mujo Koro (poginuo aprila 1942. u Srednjem).

(nastavice se)
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Formiranje Muslimanskog bataljona 12 years 1 week ago #24172

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Kada je 1. udarni bataljon stigao u Vlasenicu da zajedno sa proleterima ucestvuje u proganjanju cetnika, u 3. cetu su u gradu Vlasenica stupili dva djecaka: Zajko Alispahic, iz sela Vjeternika, koji se tamo nasao kao izbjeglica, i Akif Tufic iz Vlasenice (poginuo juna 1943. na Han-Pogledu - Vlasenica). U povratku 1. udarnog bataljona na teren Romanije pocetkom aprila 1942. u 3. muslimansku cetu stupilo je 8 novih boraca: Resad Saletovic, djak iz Varesa, Akif Saletovic, trgovac iz Varesa, Redjo Golic, zemljoradnik iz sela Mijakovici kod Varesa (poginuo 1945. godine, kao komandant bataIjona 6. istocnobosanske brigade), Jusuf Djonlic, radnik iz Sarajeva (poginuo januara 1944. kod sela Vukovije - Spreca, kao komesar bataljona 16. muslimanske brigade, proglasen za narodnog heroja), Sadik Kadrusic, radnik iz Sarajeva (poginuo aprila 1944. na Sutjesci, kao komandant bataljona 16. muslimanske brigade), Esref Ceric, radnik iz Sarajeva (poginuo decembra 1943. na Romaniji, kao zamjenik komesara cete 6. istocnobosanske brigade), Hajrudin Saracevic, radnik iz Sarajeva i Himzo Salihbegovic, radnik iz Visokog.

Cetvrtog aprila 1942, prije odlaska 1. udarnog bataljona na teren Zenickog odreda, Ja i Camil Dzindo smo od druga Tempa dobili zadatak da iz 3. muslimanske cete izdvojimo jednu grupu boraca, koji su manje sposobni za duze pokrete i da sa ovom grupom odemo na teren Rogatice i Foce sa zadatkom okupljanja novih boraca Muslimana i eventualno formiranja novog muslimanskog bataljona u sastavu Romanijskog odreda. Mi smo izdvojili 33 borca i djecaka Zajka Alispahica. Sa ovom grupom boraca otisli smo na teren Rogatice. Naime, tih dana do nas su stigli podaci da iz sela Zepa izvjestan broj Muslimana zeli da stupi u partizane. To selo su bili opkolili cetnici, a narod je bio izbjegao u pecine i otuda se branio. U stab Romanijskog odreda je o tome stigao izvjestaj. Narod iz toga sela je trazio vezu sa Romanijskim odredom i posebno sa Muslimanskim bataljonom. Nama je bilo poznato da su u selu Zepa djelovali drugovi: Sarija Hodzic, Galib Konakovic, Mehmedalija Suceska, Hasan Nuhanovic, Edhem Mahmutovic i Mujo Krestalica. Pretpostavljali smo da su ti drugovi okupili oko sebe grupu boraca i da traze da se povezu sa nama. Zato smo nastojali da se probijemo ka Zepi i stupimo u kontakt s njima, ali u tome nismo uspjeli, jer je selo bilo opkoljeno jakim cetnickim snagama, a sredinom aprila su i njemacke snage upale u Zepu.

18. aprila Nijemci su u selu Zepi pohvatali 38 Muslimana i otjerali ih na Drinu kod sela Stari Brod. Tu su se sastali sa cetnicima Drage Mitrovica i Sergeja Mihajlovica. Grupu Muslimana su postrojili za strijeljanje pod optuzbom da su partizani (vjerovatno je do Nijemaca nekako dospio izvjestaj o tome da je ovo selo trazilo vezu sa partizanima). Medjutim, u toj grupi se nasao i bivsi austrijski vojnik, koji je prilicno govorio njemacki. On je uporno nastojao da njemackom oficiru objasni da oni nisu partizani - pokazujuci mu pri tome hamajliju koju je nosio na vratu. Njemacki oficir je trazio da mu prevede sadrzaj hamajlije, a kad je to ovaj ucinio, on je naredio da se obustavi strijeljanje i da se ova grupa Muslimana sprovede u logor. Grupu su odmah poceli prebacivati preko Drine na desnu obalu. Tom prilikom sa skele su skocili Edhem i Ikan Delic. Obojicu su Nijemci ubili.
Ostale su sproveli u Visegrad, zatim u Dobrun, Uzice i Zemun. U Zemunu su odvojili starije od 50 i mladje od 16 godina i predali ih hrvatskoj strazi, koja ih je sprovela u Sarajevo, gdje su ih ustase saslusale, a zatim pustili kucama. Ostale su iz Zemuna sproveli u logor u Norvesku.
Jos prije ulaska Nijemaca u Zepu cetnici su na prevaru uhvatili i ubili Sariju Hodzica, a ustase su uhapsile, sprovele u Jasenovac i ubile Galiba Konakovica. S obzirom na sve to, mi nismo uspjeli pocetkom 1942. godine izvesti u partizane Muslimane iz Zepe, iako je krajem 1941. i pocetkom 1942. godine za to bila povoljna situacija. Ne uspjevsi da se povezemo sa Zepom, mi smo radili na okupljanju novih boraca u selima Satorovici i Okruglo, gdje nam se prikljucilo 11 novih ljudi, i to: Nezira Dzindo, kcerka Camila Dzinde, Fazila Hodzic, moja mladja kcerka, Teufik Hodzic, Hajro Sabanic, Edhem Sabanic i Adil Mulaosmanovic - svi iz Satorovica; Dervis Durmisevic i Drago Lubarda iz sela Okruglo; Asim Mesic, iz sela Tmorni Do; Mujo Kadric i Rasim Arnautovic, iz sela Zivaljevici.

(nastavice se)
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Formiranje Muslimanskog bataljona 12 years 1 week ago #24191

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Dolazak ovih boraca omogucio nam je da formiramo novu muslimarisku cetu od 45 boraca. Za komandira cete postavili smo Demku Hodzica, a za politickog komesara Mehmedaliju Mesica . Sa ovom cetom smo krenuli za Focu, gdje smo se javili Vrhovnom stabu. Tu smo dobili zadatak da cetu smjestimo u kasarnu u Foci i sa njom organizujemo politicki rad, a da sa grupom politickih aktivista podjemo u muslimanska sela oko Foce radi okupljanja Muslimana u NOB. Od Muslimana iz Foce, Gorazda i okoline koji su tih dana stupili u partizane nastojali smo da formiramo novu Muslimansku cetu. Medjutim, veliki broj omladinaca Muslimana po zadatku smo slali u Proletersku brigadu, gdje je formirana poznata omladinska ceta. Od ostalih smo nastojali da stvorimo cetu i na taj nacin da formiramo novi Muslimanski bataljon. Ja sam bio predvidjen za komandanta bataljona, a za politickog komesara je postavljen Mika Fliker. Na okupljanju novih boraca iz Foce i okoline narocito su dosta uradili Aziz Cerkez i Jusuf Fejzo. Ubrzo nam se javilo 30-40 ljudi. Jedan broj nam je obecao da ce izaci u partizane s tim da privremeno ostanu kod kuce, kako bi zbrinuli familiju prije nego sto mi eventualno napustimo Focu. Vecina tih ljudi nam nije dosla kad smo mi napustili Focu, jer smo je napustali u situaciji kad je otpocela neprijateliska ofanziva.
Dolaskom ovih boraca brojno stanje nam se povecalo na oko 80 ljudi. Bataljon ipak nismo formirali, posto je pocela III neprijateljska ofanziva. Krajem aprila dobili smo zadatak da zaposjednemo polozaje na liniji: Skributaca - Gradacka stijena - Brod na Drini. Tu smo ostali do 11. maja kada smo se pod borbom preko sela Zakmur povukli u rejon Vrbnice. Prilikom povlacenja uputili smo na brdo Mala Kmurica jednu desetinu na celu sa Azizom Cerkezom da osmatra rijeku Drinu u rejonu Broda na Drini i da nas izvjestava o kretanju neprijatelja u tom rejonu i o eventualnom podizanju mosta. Kada smo sutradan poslali kurira sa jednim seljakom mjestaninom da povuce tu desetinu, oni je nisu nasli, pa smo mislili da je desetina nastradala. Poslije rata sam saznao da je vodic zaveo naseg kurira i da je desetina ostala na tom polozaju dva dana i dvije noci, pa kad su posumnjali da nije nesto u redu i potrazili vezu sa nama, nas nije bilo jer smo odstupili preko Zelengore. Desetina je nakon desetak dana uspjela da uhvati vezu sa dijelovima Kalinovickog odreda, kome se i prikljucila.
Po stizanju u Vrbnicu dobio sam zadatak da od cjelokupnog ljudstva formiram jednu cetu (mene su odredili za komandira cete, a za politickog komesara Mehmedaliju Fazlagica) i da sa cetom udjem u sastav dijelova Romanijskog odreda, koji su se takodje nasli u rejonu Vrbnice. Od tih dijelova oformljena je grupa Romanijskog odreda, za cijeg komandanta je postavljen spanski borac Mihajlo Milosavljevic, a za politickog komesara Mika Fliker. Grupa je dobila zadatak da se probije na Romaniju. Sa njom se kretao i zbjeg od oko 200 zena i djece sa Romanije.
18. maja grupa Romanijskog odreda izvrsila je pokret pravcem: Vrbnica- Zelengora - Dobre vode kod Kalinovika. Pred samu zoru je stigla u rejon Dobrih voda i tu je dat odmor. Nismo znali da smo stigli u neposrednu blizinu ceste. Iznenada smo napadnuti sa svih strana od vrlo jakih snaga Talijana i cetnika. U kracem okrsaju razbijeni smo u nekoliko vecih i manjih grupa. Poginuo je komesar grupe, dok je komandant nestao. Pod vrlo teskim okolnostima probijali smo se preko ceste Kalinovik - Foca. Jedan dio nije uspio preci cestu pa je to ucinio tek sljedece noci. Iz Muslimanske cete u toj borbi je poginulo nekoliko boraca. Jusuf Fejzo je zarobljen i kasnije strijeljan u Jasenovcu. Jedan dio boraca Muslimanske cete vratio se nazad ka Vrbnici i tamo se prlkljucio jedinicama Kalinovackog odreda, a neki su stupili u proleterske jedinice. Borci nase cete koji su bili rodom iz Rogatice probijali su se preko ceste ka Jahorini. Adil Mulaosmanovic je uhvacen od cetnika i ubijen. Dervisa Divovica su uhvitile ustase, sprovele u logor i ubile kasnije u Zemunu.
Vecina iz grupe Romanijskog odreda uspjela se probiti preko ceste i ponovo se prikupiti na Jahorini. Odatle smo izvrsili pokret pravcem: Vrhpraca - tunel kod Stambolcica - selo Stajna - selo Begovici Kod sela Begovica je doslo do manje borbe sa ustaskom legijom, koju smo rastjerali. U sumi kod sela Begovica susreli smo se sa grupom Gruje Novakovica i Tome Manjkalovica. Od njih smo saznali kakva je situaeija na Romaniji. Vecina partizanskih sela bila je popaljena i opljckana pa je vladala velika nestasica u hrani. S obzirom na to i na brojne snage neprijatelja, na sastanku sa drugovima sa Romaniie zakljuceno je da za sada ne postoje uslovi za opstanak vecih jedinica na Romaniji pa je dogovoreno da se svi borci koji za to imaju mogucnosti privremeno vrate svojim kucama, a ostali da se organizuju u manje grupe i krstare oko svojih sela.

(nastavice se)
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Formiranje Muslimanskog bataljona 12 years 1 week ago #24197

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Iz Muslimanske cete na Romaniju je stiglo oko 50 boraca. Sem Mehmedalije Fazlagica, Bedrudina Makica, Serifa Rasidkadica, Mustafe Fazlagica, jednog druga iz Foce i dvojice Hercegovaca, svi ostali su bili mjestani iz okoline Rogatice. Zato smo odlucili da od drugova koji nisu mjestani formiramo grupu i sa njom smo ostali Camil Dzindo i ja, a svima ostalim smo dali zadatak da se vrate u sela, s tim da prema mogucnostima nastave da pomazu NOB i da ponovo izadju u partizane kada za to budu povoljniji uslovi. Medju njima se nalazilo i nekoliko clanova KPJ, kojima smo dali zadatak da rade sa otpustenim borcima i narodom u svojim selima i nastoje da ih odrze i dalje vezanim uz nas pokret.
Sve otpustene borce ustase su detaljno saslusavale a neke i maltretirale. Adila Nalbantica iz Osova su ubili. Oko 20 ljudi su mobilisali u svoje redove. Ostali su uspjeli da izbjegnu stupanje u neprijateljsku vojsku i saradnju sa okupatorom, a neki su pred kraj rata ponovo stupili u nase redove. Grupa koju smo formirali nekoliko dana se kretala po selima oko Rogatice. Posto smo imali vezu sa drugovima na Glasincu, a preko njih sa Sekovicima, kao i sa nasim snagama oko Foce, drugovi su iz nase grupe izrazili zelju da ih uputimo u njihov kraj. Tako su prema Foci otisli Serif Rasidkadic i jos jedan drug iz Foce - cijeg se imena ne sjecam, i dva druga iz Hercegovine, dok su Mehmedaliíja Fazlagic i Bedrudin Makic izrazili zelju da se prikljuce 6. istocnobosanskoj brigadi, pa su preko veze tamo i upuceni.
Tako smo ostali samo Camil Dzindo i ja. Ustase iz Rogatice su ubrzo preduzele akciju da nas pohvataju. Prvo su pokusali da nas preko nekih nasih komsija, koje su bile u ustasama, nagovore da se predamo. Kad to nije uspjelo, onda su mene ucijenili na 500 000 kuna, koje bi se isplatile u njemackim markama, i pojacali potjeru za nama. Ubrzo su i Nijemci organizovali potjeru za nama. Gestapo je radio na tome da ubaci nekog spijuna u nasu grupu. U novembru 1942. dosao nam je jedan domobran, rodom iz Hercegovine, cije je ime bilo Abid.***) Ubrzo zatim dosao nam je Omer Dedic domobran, inace po zanimanju zeljeznicar, rodom iz sela Hrasnice kod Sarajeva. Poslije njega pridruzio nam se Avdo Metiljevic, oruznik, takodje rodom iz Hrasnice. Dolazak ovog oruznika bio nam je jako sumnjiv. Medjutim njegov komsija Omer Dedic se jako zauzimao za njega, tvrdeci da se radi o dobrom i postenom covjeku. Nasi saradnici su nas izvijestili da je Avdo Metiljevic dezertirao iz oruznika zato sto su ga htjeli premjestiti iz Rogatice u selo Zepu. Ostao je s nama oko 15 dana, a zatim pobjegao u Rogaticu. Shvatili smo da je bio ubacen sa ciljem da otkrije nage saradnike, a mozda je imao namjeru da sam pokusa da nas likvidira, da bi naplatio ucjenu. Njegovim bjekstvom posumnjali smo i u Omera Dedica, pa smo u dogovoru sa drugovima sa Glasinca formirali sud, osudili ga na smrt i strijeljali.
Poslije toga Camil Dzindo, Abid i ja smo se kretali po selima oko Rogatice i zahvaljujuci dobrim obavjestenjima o planovima ustasa za nase hvatanje, uspjeli smo izbjeci sve zamke i zasjede a zadrzati se na terenu oko Rogatice. U tome su nas iz grada Rogatice narocito pomagali dr Alija Tomic, Remzija Kreso i Hasan Pilav, koji je bio kotarski predstojnik.


Dr. Alija Tomic

Preko njih smo, pored vaznih obavjestenja, dobijali i sanitetski materijal, kao i nesto novca, koje su prikupljali simpatizeri NOP. Sanitetski materijal i novac je preko Vese Raskovica i Ljuboja Jovicica upucen u selo Gucevo, a odatle smo dio dobili za nasu grupu. Ogorceni neuspjehom, Nijemci su preduzimali razne mjere nasilja protiv Muslimana za koje su sumnjali da nas pomazu. Tako npr. poslije naseg boravka u selima Dobrasini, Kramer-Selu, Brezju i Buratima, gdje smo odrzali konferencije, Nijemci su iz ovih sela pohapsili oko 50 Muslimana i otjerali ih u Rogaticu, drzali zatvorene u dzamiji 8 dana, a zatim vecinu od njih sproveli u zatvor u Sarajevu. Dr Alija Tomic i dr Sefik Sadikovic su organizovali akciju uglednih Muslimana pa su Nijemci bili prisiljeni da vecinu pohapsenih puste iz zatvora iako je jedan broj tih ljudi, kao npr. Husein Katica i Saicir Hadzihasinovic iz Brezja i Ramo Barjaktarevic iz Dobraca, zaista saradjivao sa nasom grupom.


*** Samovoljno napustio nase redove pred dolazak 6. istocnobosanske brigade u V ofanzivu.

(nastavice se)
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Formiranje Muslimanskog bataljona 12 years 1 week ago #24207

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Pocev od avgusta 1942. za nama je, u sporazumu sa Nijemcima, organizovao intenzivnu potjeru i cetnicki porucnik Dobrica Djukic, koji je inace dosao u nas kraj iz Srbije. Izgleda da su po njegovom naredjenju u novembru 1942., cetnici zapalili selo Satorovice, a djelimicno i selo Okruglo,Tmorni Do i Osovo.***) U tim selima tih dana, kao i uvijek mi smo imali sigurno uporiste, pa je Dobrica Djukic mislio da ce nas na taj nacin likvidirati. Zahvaljujuci komsijama Srbima, mi smo na vrijeme otkrivali zasjede cetnika Dobrice Djukica.
Posto se proganjanje, kako od strane ustasa, tako i od strane cetnika, uporno nastavljalo, a nailazila je i zima, koja nam je mnogo otezavala kretanje i rad u selima oko Rogatice, to smo preko veze trazili i dobili saglasnost da se pocetkom 1943. godine prikljucimo 6. istocnobosanskoj brigadi, koja je tih dana dosla na teren Sokolovica i Romanije radi proganjanja cetnika.
Iako je Muslimanski bataljon Romanijskog odreda prosao u toku 1941. i 1942. godine kroz razne poteskoce, dozivio svoj uspon i osipanje, ipak je odigrao veliku ulogu u vezivanju Muslimana, narocito u sarajevskom regionu, za NOP. U toku ove dvije godine kroz Muslimanski bataljon, 3. muslimansku cetu 1. udarnog bataljona i novostvorenu Muslimansku cetu u Foci, proslo je vise od 300 boraca. Od toga je do kraja rata poginulo 93 i to: kao borci Muslimanskog bataljona - 34, novoformirane Muslimanske cete - 4 (koliko je meni poznato, a moguce je da ih je poginulo i vise), u jedinicama Zenickog odreda - 6, u 1. udarnom bataljonu, i kasnije u 6. istocnobosanskoj proleterskoj brigadi - 41, u 16. muslimanskoj brigadi - 6 i u drugim jedinicama - 2. Poginuli su kao komandiri vodova 2, kao komandiri - komesari ceta ili njihovi zamjenici 15, kao kmandanti i komesari bataljona sestorica, dok su ostali poginuli kao borci ili desetari. Cetvorica su posmrtno proglaseni za narodne heroje. Mithat Hacam, Ragib Dzindo, Suljo Jahic i Jusuf Dzonlic.


*** Kuce Muje Hodzica, Camila Dzinde i Mehrned Hodzica zapalile su ustase jos u maju 1942.



Mujo HODZIC CRNI
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.
  • Stranica:
  • 1
  • 2
  • 3
Moderators: Mustafawebmaster
Time to create page: 0.063 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version