Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Odgovor:Istorija Rogatice 13 years 7 months ago #12325

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
AKADEMIK PROF. DR. AVDO SUĆESKA (1927.-2001.)




Tokom proteklog stoljeća Sarajevo je ubrajano u najveće i najznačajnije centre za izučavanje orijentalistike i historije osmanskog perioda na prostorima zemalja jugoistočne Evrope. Stečeni renome nastao je zalaganjem brojnih znanstvenih radnika, institucija, djela i časopisa pisanih i objavljivanih u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Imena i djela dr. Safvet bega Bašagića, Milana Preloga, Sejfudina Kemure, dr. Vladimira Ćorovića, Hamdije Kreševljakovića još su u prvim decenijama XX stoljeća privukla pažnju ozbiljne znanstvene javnosti.
U narednom periodu dolazeće generacije orijentalista i historičara osmanskog perioda još su više učvrstile i podigle već stečeni ugled.
Nove studije i radovi akademika Hamdije Kreševljakovića, te prijevodi deftera i drugih izvora orijentalne provenijencije, kao i brojne knjige, članci i prilozi dr. Šaćira Sikirića, akademika Nedi-ma Filipovića, akademika Branislava Đurđeva, prof. Hamida Hadžibegića, dr. Haz-ima Šabanovića, Besima Korkuta, dr. Adema Handžića, Alije Bejtića, Mehmeda Mujezinovića, dr. Muhameda Hadžijahića, Omera Mušića, mr. Ešrefa Kovačevića, Muhameda Mujića i drugih, doprinijeli su da su fakulteti Univerziteta u Sarajevu, Zemaljski muzej i Orijentalni institut postali centri u kojima su radili ili učile mlađe generacije osmanista sa prostora bivše Jugoslavije, ali i drugih zemalja. Zato je odlazak sa ovog svijeta svakog od navedenih znanstvenika, pedagoga, humanista predstavljao nenadoknadljiv gubitak. Ovom krugu osmanista pripadao je i akademik prof. dr. Avdo Sućeska. Njegovom smrću 21. decembra 2001. godine, polahko ali neumitno odlazi upravo ona generacija osmanista koja je stekla najveće priznanje i poštovanje svih koji znaju štaje znanost i znanstveni rad. Međutim, i pored dobre volje, mnogi ne znaju bitne detalje iz profesorovog života i rada .
Rođen je 5. maja 1927. godine u Jasenici kod Rogatice. Nakon stečenog osnovnog obrazovanja i završenih sedam razreda Gazi Husrev begove medrese u Sarajevu, srednjoškolsko obrazovanje završava kao maturant gimnazije. Studirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu, na kojem je diplomirao 1950. godine. Na istom fakultetu ubrzo je biran za asistenta, a zatim i za docenta na Katedri istorije države i prava naroda Jugoslavije. Uz redovne poslove piše doktorsku disertaciju o ajanima i njihovoj ulozi na južnoslavenskim prostorima. Sa ovom temom doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1959. godine kod akademika Mehmeda Begovića. Školske 1962/63. godine boravi u Minhenu na specijalizaciji u Institutu za historiju i kulturu Bliskog istoka i turkologiju kod profesora Babingera i Kislinga. Po dolasku u Sarajevo 1964. godine biranje u zvanje vanrednog, a 1969. godine redovnog profesora za predmet Istorija države i prava naroda Jugoslavije. Svoje nastavničke obaveze na ovom fakultetu obavlja do odlaska u penziju 1990. godine. U posljednje dvije godine pred mirovinu obavlja dužnost dekana. U periodu između 1968. i 1974. godine bio je i na dužnosti direktora Orijentalnog instituta u Sarajevu. U toku svog plodonosnog rada dobio je više zaslužnih nagrada, odlikovanja i priznanja. Među njima su Šestoaprilska i Dvadesetsedmojulska nagrada za znanstveni rad. Zbog velikog znanstvenog doprinosa 3. marta 1987. biran je za dopisnog, a 1995. godine i redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Godine 1996. svoju decenijama vrlo brižljivo skupljanu stručnu biblioteku sa više hiljada naslova poklonio je BKZ "Preporod". Knjigama iz ove biblioteke, koja nosi ime daro-davca, danas se služe generacije studenata, znanstvenika i ljubitelja historije. Ni na-kom službenog penzionisanja akademik Sućeska ne prekida znanstveni rad. Kada se pogledaju 122 bibliografske jedinice koje su nam do sada poznate, onda bez poteškoća možemo dobiti odgovor zašto je profesor dr. Avdo Sućeska još za života ubrajan među ne samo južnoslavenske nego i svjetske poznavaoce društvene, pravne i političke historije zemalja jugoistočne Evrope u vrijeme osmanske vladavine.
Još od asistentskih dana predmet njegovog istraživanja bilo je proučavanje državno - pravnog razvitka Bosne osmanskog perioda, ali i drugih južnoslavenskih prostora. Ipak, najviše radova pisao je o Bosanskom ejaletu XVIII i prve polovine XIX stoljeća. Njegovi prvi radovi između 1954. i 1964. godine Vakufski krediti u Sarajevu, Mjesto muteselima u lokalnoj upravi do tanzimata, Malikana - doživotni zakup državnih dobara u Osmanskoj državi, Taksit - prilog proučavanju dažbinskog sistema u našim zemljama pod turskom vlašću, Pojava u sistemu izvanrednog oporezivanja u Turskoj u XVII vijeku i pojava nameta tekalif- i šakka, do Organizacije osmanske vlasti u Osmanskom carstvu, koji su štampani u najznačajnijim domaćim i inozemnim časopisima, skrenuli su pažnju brojnih domaćih i inozemnih osmanista na tada mladog znanstvenika. Istovremeno je u prvoj deceniji svog znanstvenog i nastavničkog zvanja dr. Sućeska napisao i univerzitetski udžbenik Istorija države i prava naroda SFRJ (Sarajevo 1964.), koji u narednim decenijama doživljava ponovljena i dopunjena izdanja. Njegovim publikovanjem otkrio je veliku erudiciju u historiografiji i pravnim disciplinama. Kako su primjetili njegovi kritičari: "iako udžbenik, ova knjiga ima veliki broj sasvim orginalnih rješenja ". Zbog toga je bila korištena kao univerzitetski udžbenik i na drugim Pravnim fakultetima tadašnje SFRJ.
Već 1965. godine objavljuje svoju najpoznatiju studiju Ajani-prilog izučavanju lokalne vlasti u našim zemljama za vrijeme Turaka (Sarajevo, 1965, 278). Cijela studija je napisana na osnovu bogate izvorne građe i znanstvene literature. U njoj je autor ispitao i prikazao nastanak i razvitak ajana i ajanluka u osmanskom sistemu XVIII i prvih decenija XIX stoljeća. Ovom monografijom, kao i kasnijim radom Seljačke bune u Bosni u 17. i 18. stoljeću (GDIBIH , Sarajevo, 1969.) unosi posve novi pogled o osmanskom društvu i državi, kako na tlu tadašnjeg Bosanskog ejaleta tako i širem južnoslavenskom. To se posebno odnosi na položaj bosanskih muslimana - Bošnjaka, koji su do tada prikazivani samo kao privilegirani društveni sloj. Unošenjem novih znanstvenih rezultata razbijena je crno - bijela shema o ovoj državi i njenom društvu. Ta svoja saznanja profesor Sućeska produbljuje u narednim radovima. Posebno je to pokazao u radu Položaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj državi i njihov stav prema toj državi (Sarajevo, 1974.). Već tada akademik Sućeska započinje sa svojim saradnicima dugu i upornu borbu vraćanja izvornih termina u historiografiji, onako kako se oduvijek i na Zapadu i na Istoku piše, bez podlijega-nja književno mitskim nazivima. Vremenom će to sasvim korektno većina osmanis-ta prihvatiti i u drugim sredinama, mnogi ne znajući daje akademik Sućeska bio jedan od pionira ove znanstvene korekcije, koju neki današnji književnici i književni historičari kao autori programa historije pokušavaju vratiti u nastavu, a historiju Bosne i Hercegovine svesti na minimum zastupljenosti u udžbenicima.
Ne manje zapaženi su mu i cijenjeni radovi Položaj Jevreja u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turaka, O kefilemi, O položaju Poljica u osmanskoj državi, Evolucija u nasljeđivanju odžakluk - timara u Bosanskom pašaluku, Neke osobenosti u procesu čiflučenja u Bosni i Hercegovini u XVIII stoljeću, Popis čifluka u rogatičkom kadi-luku iz 1835. godine, Uticaj migracionih kretanja na oblikovanje agrarnih odnosa u BiH u periodu osmanske vladavine, Državno -pravni razvitak Bosne i Hercegovine, te mnogi drugi. Veliki broj svojih radova profesor Sućeska je objavio u renomiranim historijskim časopisima u inozemstvu - na engleskom, njemačkom, turskom i drugim jezicima. Zato se može kazati daje kao historičar, pravnik i orijentalista bio poznat ne samo na širem južnoslavenskom prostoru nego i u najširim međunarodnim znanstvenim krugovima. Njegovo mišljenje o određenim pitanjima sa najvećom pažnjom je uvažavano u brojnim međunarodnim asocijacijama, institucijama, redakcijama i znanstvenim skupovima. Bez straha da će se pretjerati može se reći daje bio više poštovan i uvažen u međunarodnim znanstvenim krugovima nego što je to poznato sredini gdje je živio i djelovao.
To priznanje mu je došlo još prije više decenija. Kada je na Petom kongresu historičara Jugoslavije u Ohridu, na kome je glavna tema rasprave bila etnička i nacionalna pitanja i procesi na južnoslavenskom tlu od doseljavanja Slavena do kraja Drugog svjetskog rata, prof. dr. Avdo Sućeska podnio referat "O historijskim osnovama posebnosti bosanskohercegovačkih muslimana ", među prisutne je unio jednu novinu koja je postala centralnom temom cijelog Petog kongresa. To je izazvalo interesiranje i šire međunarodne znanstvene javnosti. O tome postoje pisani tragovi. Tako npr. Frankfurter Allgemeine Zeitung u broju od 15. oktobra 1969. godine piše da je na Kongresu u Ohridu dominiralo "muslimansko pitanje".
A šta je to u ovom referatu pisao profesor Sućeska? Koristeći relevantnu arhivsku građu i stručnu literaturu, pisao je da su do tada nepriznati muslimani narod kao i drugi, sa svim osobenostima koje imaju i druge priznate nacije. Po mišljenju akademika Sućeske "napuštanje vlastite individualnosti predstavlja neku vrstu smrti. Življenje je razmišljanje za sebe i o sebi, kako za pojedinca, tako i za narod. I pojedinac i narod prestaju postojati onda kada više nisu svjesni sebe". Vremenom, mnoge teze tada i narednih godina osporavane, prihvaćene su i potvrđene. Neke nalazimo i u njegovoj posljednjoj objavljenoj knjizi "Bošnjaci u osmanskoj državi", (Sarajevo, 1995.).Iako kroz studije pripreman za pravnika, akademik Avdo Sućeska je cijelim svojim radnim i znanstvenim opusom bio i ostao pravi historičar, posebno osmanskog perioda. U njegovim radovima pažljiviji čitalac osjeti život vremena o kome piše, bez ikakvih pretjerivanja, sa velikim i slojevitim društvenim previranjima. U njima se osjeti bosanski i bošnjački povjesničar iza koga stoji istražena arhivska građa Istanbula, Beča, Minhena, Dubrovnika, Sarajeva i drugih velikih arhivskih centara kako piše o veoma osjetljivim temama. Sve je uvijek zasnovano na činjenicama.
Njegov odlazak sa ovog svijeta posebno su osjetili mlađe kolege i prijatelji. Oni su ga cijenili kao znanstvenika svjetskog ugleda, profesora i velikog čovjeka koji ih je nesebično učio, pomagao i podsticao u njihovom znanstvenom uzdizanju. Isto tako je ostao dosljedan i odan patriota do zadnjeg trenutka, dijeleći u toku agresije sudbinu zemlje i naroda kojem je pripadao. Njegovi zemni ostaci ukopani su 24. decembra 2001. godine na Gradskom groblju Bare u Sarajevu. ■
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Istorija Rogatice 13 years 7 months ago #12326

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
MEHMED REFIK - efendija HADŽIABDIĆ (1813-1871)



Rogatica je ranije bila poznata po događajima,kulturno-istorijskim zbivanjima pa i specifičnim odnosima između ljudi koji su živjeli u toj čaršiji . Dogadjaji ne dolaze sami od sebe nego su produkt ljudi koji su u njoj rodjeni i živjeli a koji su svojim radom i sposobnostima postali poznati daleko izvan granica ovih prostora.
Jedan od njih je i Mehmed Refik-efendija Hadžiabdić, čovjek koji je svojim znanjem, sposobnostima i uticajem ostavio dubok trag u tadašnjem velikom turskom carstvu.
Jedan od naših najpoznatijih pravnih pisaca na turskom i arapskom jeziku je Mehmed Refik Hadžiabdic. Rodjen je u Rogatici, 1813.godine. Sin je Aliefendije, a unuk Hadži Abdulaha po kome je ova porodica i dobila prezime.
Pocetne nauke Hadžiabdic je ucio pred ocem u Rogatici. Kasnije ga otac šalje u Sarajevo gdje se skoluje u Husrevbegovoj medresi. Po smrti oca, o njemu se brine rodbina pa je jedno vrijeme boravio u Travniku. Kad se ponovo obreo u Sarajevu zapazio ga je kadija Husein-efendija Spartalija koji ga sa sobom odvodi u Istanbul. Tu Hadžiabdic završava visoke škole i stupa u službu gdje brzo napreduje. Službovao je izmedju ostalih mjesta i u Damasku gdje pocinje proucavati islamski misticizam. Po povratku u Istanbul za kratko vrijeme uspinje se na najvisi polozaj u vjerskoj hijerarhiji, postaje vrhovni vjerski poglavar - šejhulislam, položaj koji nije osim njega zauzimao nijedan bosanski Musliman. Umro je u Istanbulu 1871. godine i sahranjen u blizini turbeta sultana Mehmeda II Fatiha.

Svjeze slike sa mezara naseg sugradjanina su djelo naseg Webmastera, Abdulaha Fejzica, koji je prilikom posjete Istambulu posjetio njegov grob. Nadamo se da cemo tu interesantnu pricu cuti jos jednom na ovim nasim novim stranicama.





Kronogram smrti spjevali su mu brojni tadašnji turski pjesnici, ali mu se na grobu nalazi natpis našeg poznatog pjesnika i pisca kronograma Fadil-paše Šerifovica, koji se inace brinuo da se od novca koji je Hadžiabdic poslao iz Carigrada podigne u Rogatici džamija i mekteb.
I dzamija je podignuta na mjestu nekadasnje Tekijske dzamije a kasnije i Dzafer-begove dzamije koja je po njegovoj tituli nazvana Sejhulislamija. Rusevine Sejhulislamije su zapamtile i nase generacije.
Te rusevine su stajale dugo poslije drugog svjetskog rata, odnosno dugo poslije 1943. godine kada je ova dzamija zapaljena i unistena. Nije bilo interesa da se ova bogomolja, koja je ujedno bila i svojevrstan kulturno-istorijski spomenik, obnovi.
Natpis nad ulazom u džamiju šejhulislama Mehmed Refik-efendije Hadziabdica u Rogatici je napisao Fadil pasa Serifovic.
Evo kako je on glasio:
Šejhulislam, mevlana Refik, krasnih osobina
Da dobrocinstva obnovi uvijek se trudio
Od ove bogomolje ni traga nije ostalo
Imenom tekijska džamija svak ju je pamtio
Iz pocasti prema zavicaju svojih predaka
Izgradnji džamije pažnju i trud je posvetio
Bog njemu omoguci i olakša dovršenje
Za njega se tu i plemstvo i narod pomolio
Ovim krasnim polustihom Fadil izrecee tarih
“Bivši muftija je divno džamiju napravio”
(1869/70)
Mehmed Refik-efendija Hadžiabdic se bavio pravom, hadisom (tradicijom), apologetikom, islamskom mistikom. Napisao je poznati komentar pravnh decizija (fetve) Fejzullah-efendije Erzurumija koji je objavljen 1849. godine. Osnovno djelo je na turskom jeziku, a Hadžiabdicev komentar na arapskom jeziku.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Istorija Rogatice 13 years 7 months ago #12327

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Dr. Alija Tomic



Jedan u nizu poznatih Rogaticana je i dr Alija Tomic. Mada dr. Alija Tomic nije rodjeni Rogaticanin, mozemo ga sa pravom nazvati Rogaticaninom ako vazi ona stara narodna: “Odande si, odakle ti je i zena”. A dr.Alija je bio rogaticki zet.
Ovaj covjek je bio izuzetno cijenjen i postovan od svojih sugradjana a to je naravno zasluzio svojim predanim radom u struci ali i izvan nje, u ostalim aktivnostima koje su u jednoj maloj sredini zivot znacile.
Inspiraciju , da napisem ovaj tekst sam dobio na osnovu e-mail-a i slike koju mi je poslao nas Braco Praso. Vrlo je interesantno i navodi na razmisljanje zasto je o ovom veoma zasluznom covjeku tako malo napisano.
Tragajuci za podacima o njemu iznenadio sam se da ih nisam mogao naci tamo gdje sam ocekivao i gdje bi bilo normalno da se nadju. U monografiji Rogatice iz 1966. godine u dijelu “Rogatica izmedju dva Svjetska rata (od 1918. do 1941. godine)” koji je napisao Veselin Kosoric , nisam nigdje nasao njegovo ime mada je po svemu zasluzio da se tu pomene. Na ovo pitanje bi bilo vrlo interesantno naci neki logican odgovor. Takodjer i u ratnom periodu koji je opisao Rasim Hurem nema dr. Alije Tomica, mada je bio i aktivista i simpatizer Narodno-oslobodilackog pokreta. Bice da je ipak mozda bila u pitanju njegova podobnost zbog te rodbinske veze sa vrlo uglednim Suljagom Vajzovicem, njegovim puncem koji je po tim shvatanjima bio bogatas pa samim tim sa one druge strane proletarijata. Naravno, ovo su samo moja nagadjanja koja se dakako uvijek mogu dovesti u pitanje.
Svaka nova knjiga donosi i nova saznanja pa se sa pravom moze reci da je Munib Hasanagic ispravio nepravdu i u svojoj knjizi napisao par pasusa o dr.Aliji Tomicu.Ipak, najvise informacija sam dobio od moje majke koja je licno poznavala dr. Tomica jer je bio vrlo cest gost u kuci moga rahmetli djede Refik-efendije Hafizovica. Bili su, ako se to moze reci, ahbabi.
Ne mogu sa sigurnoscu tvrditi odakle dr. Tomic vodi porijeklo ali pretpostavljam da porijeklo vodi iz Hercegovine, kao i njegov badzonog, otac poznatog dr.Meme Sulejmana Sehovica. Takodjer dr Sefik Sadikovic, koji je u to vrijeme radio i djelovao u Rogatici je bio rodjeni Ljubusak.
Dr. Alija Tomic je bio ozenjen za Behiju, kcerku poznatog i uticajnog Suljage Vajzovica koji je imao veliko bogatstvo na podrucju Rogatice i na Sjemecu. Ovaj bracni par je stanovao u zgradi koja se nalazi odmah ispod ribarskog doma a koja je bila u vlasnistvu Suljage Vajzovica, kao sto su uosatlom bile i mnoge zgrade u Rogatici.




Dr. Alija i njegova supruga Behija


Behijina sestra Hajrija je bila udata za oca dr. Meme Sulejmana Sehovica, poznatog hirurga koji je mnogo ucinio za Rogaticu. Da se tradicija dalje nastavlja pokazuje i to da je sin od dr. Meme takodjer hirurg na abdominalnoj hirurgiji i ucestvovao je u skorasnjoj operaciji moga brata Brace.
Imao je Suljaga Vajzovic i trecu kcerku Neziru koja se nije nikad udavala i sina Hajragu.
Jedne prilike je dr Alija Tomic dosao u kucnu posjetu mome djedi Refik –efendiji jer mu je bila bolesna kcerka Remza. I pored svih nastojanja da pomogne , Remza je umrla a Alija onako potisten je rekao: „Ucinio sam sve ali je nisam mogao spasiti isto kao sto nisam mogao spasiti ni svoju kceku Zlatu“. Kasnije ce se roditi jos jedna kcerka Refik-efendiji i dobice ime Remza, a to je moja majka.
Od naseg Brace sam dobio sliku mezara Alijine kcerke Zlate koji se nalazi u malom mezarju medju borovima kad se krene na Hapsan. Inace to je mezarje porodice Vajzovic a tu je ukopan i Aziz Jahic, otac dr. Dzevada Jahica. Mezarje je zapusteno i nadam se da ce Rogaticani naci vremena da urede i ovo mezarje. Ovo je nisan Zlatinog mezara iz 1930. godine.



Inace dr. Alija i njegova zena Behija su imali jos tri kcerke koje su bile vrlo obrazovane. To je posebno interesantno za ta vremena da su zene imale tako visoko obrazovanje. Dvije njihove kcerke su bile doktorice, kao sto im je bio i otac a treca je bila inzinjer.
Dr. Alija je bio zaista dobar ljekar , vrlo ugledan u Rogatici, pa je samim tim bio pod zastitom gradjanstva koje ga je veoma uvazavalo. O tome kakav je bio Dr Alija Tomic najbolje se vidi iz dva citata iz knjge Muniba Hasanagica „Kazivanje o jednom gradu“

Prvi citat:

“Za svo vrijeme u Rogatici je radila Partizanska bolnica pod rukovdostvom dr. Alije Tomica. U bolnici su lijeceni i njegovani mnogi bolesnici i ranjenici- partizani, ali ilegalno i neki gradjani. Bolnicko osoblje je sa dr. Alijom Tomicem cijeli rat saradjivalo sa partizanskim pokretom. Cak i kada su Rogaticu napustili partizani, oni su ilegalno lijecili neke ranjenike partizane. Tako su skrivali i lijecili partizanskog komesara Ananiju skoro cijeli rat, dok nije svojom greskom u Sarajevu otkriven i uhvacen. Ustase su sikanirale dr. Tomica, ali ga nisu smjeli likvidirati zbog njegove popularnosti u narodu.”

Drugi citat:

“U ovom vremenu u Rogatici je djelovala grupa aktivista i simpatizera NOP-a, medju njima su bili dr. Alija Tomic, Remzija Kreso, Munib Hafizovic, Momisa Momo Lucic, Hasan Pilav- kotarski predstojnik, Edhem Brankovic, dr. Sefik Sadikovic, domobranski natporucnik- ljekar i dr. Ova grupa aktivista bila je usko povezana sa partizanskim grupama na terenu Rogatice i Glasinca. Slali su potrebna obavjestenja partizanima o stanju u Rogatici, prikupljali i slali sanitetski material, novac, duhan i dr. Ova grupa je postala uticajan faktor u Rogatici i njezinoj okolini. Ustaski logor i krug oko njega nisu bili zadovoljni politickim drzanjem dr. Tomica i ostalih i to nezadovoljstvo su povremeno javno ispoljavali, ali se, zbog izuzetnog drustvenog ugleda ovih ljudi kod stanovnistva, nisu usudjivali protiv njih otvoreno istupati. Ova grupa se najcesce sastajala u kuci Muniba Hafizovica, u ulici Kruscica, kod koga je stanovao i dr. Sadikovic, rodjeni Ljubusak i sin poznatog travara i narodnog ljekara Sadika Sadikovica.”

U svom ranijem tekstu u kome sam pisao o jedinom prezivjelom prilikom klanja na gorazdanskom mostu 1941. godine, rahmetli Dzevadu Eminagicu, spominje se takodjer dr. Alija Tomic. Dzevada Eminagica je u bolnici tajno lijecio od rana dr Alija Tomic. Kada je vidio da su pojacana patroliranja u potrazi za odbjeglima, pustio je Dzevada da iskoci kroz prozor i sakrije se u obliznju stalu. Cak i tada je nastavio sa njegovim lijecenjem ilegalno. Ovaj detalj je zapamtio nas Braco Praso a iz price rahmetli Sifahanume Eminagic, majke rahmetli Dzevada.
Na osnovu svega ovoga se moze stvoriti slika o ovom covjeku koji je zasluzio da se o njemu prica i da ostane zapisan kao pozitivna licnost u historiji naseg grada.

Nije mi poznato sta se dalje desavalo sa ovim covjekom i njegovom porodicom. Ratni vihor pa i poslijeratno vrijeme su ucinili da se zametne trag o njima. Kao sto se da zakljuciti ima jos dosta nepoznanica o ovom covjeku i iskreno se nadam da cemo kroz komentare citalaca mozda doci i do nekih novih saznanja.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Istorija Rogatice 13 years 6 months ago #12637

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Tekija je imala svoju musalu



Stari nazivi koji su i do danasnjih dana ostali u upotrebi nam skrecu paznju da se malo njima pozabavimo. Vrlo se cesto iza tih starih naziva kriju cinjenice koje su veoma bitne u historiji jednog grada. Ja sam vec spominjao u svojim pisanjima hamame , tekiju, Mejtas pa evo nece biti na odmet da se nesto napise i o musali.

Cinjenica jeste da je ovaj naziv bio u upotrebi, pogotovu kod starijeg stanovnistva u Rogatici, a i danas se spominje pri cemu svako ima nekakvu svoju predstavu o tome. Musala je imala lokaciju bas u dijelu naselja Tekije, smjestenu pored rijeke Rakitnice. Da bi uopste govorili o musali potrebno je kazati sta ona u stvari predstavlja i koja joj je namjena bila.

Musalla predstavlja prostrano mjesto opasano zidom sa mihrabom (niša u zidu u džamiji koja je usmjerena u pravcu Kible), gdje postoji i uzdignuto mjesto za hatib gdje se održava poseban salat (molitva). Obično se radi o bajram namazu ili namazu za kišu. Musalla predstavlja jedan od 4 osnovna tipa prostora za obavljanje namaza u islamu.

Nekada su musalle stavljane pod krov i na njihovom mjestu su kasnije izgrađivane džamije koje su nazivane musalla džamijama (primjer Musala Banja Luka). Poseban tip musalle služio je i kao mjesto za sastajanje i razgovore učenih ljudi zbog čega su prozvane – musalle medrese. Česte su bile musalle izletišta (namazgah mesiresi), dok se kao poseban tip javljaju musalle – groblja (musalla mezarligi) . Musalla je morala biti prostrana, kako bi primila veliki broj vjernika. Morala se odlikovati svojim prirodnim položajem.

Biljni elementi zastupljeni u okviru musale obuhvatali su: travnjak na kojem su geometrijski pravilno postavljena stabla platana, lipe, topole, žalosne vrbe, smreke, čempresa i lovorike i sl. koja su osiguravala hladovinu neophodnu za molitvu na otvorenom.

Skoro u svim gradovima BiH su postojale musale a medju poznatijim spadaju one u Sanskom Mostu, Banja Luci pored Vrbasa, Mostaru pored Hadzi-Alijine dzamije u Sarajevu pored Ali-Pasine dzamije …





Sve ovo gore navedeno nam govori da je rogaticka musala ispunjavala sve uslove da bi nosila to ime.

Bila je smjestena na atraktivnom mjestu uz samu rijeku Rakitnicu. Visoka stabla , topole su tom mjestu pravile hladovinu a hladnjaci i sadrvani koji su bili izgradjeni uz samu obalu rijeke su bila ugodna mjesta za obavljanje molitvi. Ostaci tih hladnjaka su dobacili i do nasih vremena, tako da ih mi stariji jako dobro pamtimo jer su nam sluzili za igru i zavbavu. Musale su uglavnom gradjene u blizini dzamija pa je onda polozaj rogaticke musale bio vezan za tekijsku dzamiju. Takodjer tekijsko groblje, koje se nalazilo na sadasnjoj lokaciji osnovne skole, je bilo uz samu musalu a i uz dzamiju. O nasoj musali nema skoro nikakvih zapisa osim sto je ostala kao naziv u narodu ali sve govori da je ona postojala bas u ovakvom obliku, specificnom za sve musale u BiH.

Nigdje se ne spominje ni njeno finansiranje pa se moze zakljuciti da je ona odrzavana i finansirana vakufnamama koje su bile predvidjene za tekijsku dzamiju. Na osnovu toga se moze zakljuciti da je rogaticka musala bila sastavni dio tekijske dzamije i njenog mezarja.

Vrlo interesantno je to kako su musale u BiH nestajale a te lokacije su kasnije samo nazivom podsjecale da je tu ipak bilo nesto drugo. Obzirom da su to bile najatraktivnije lokacije u gradu, za vrijeme Austro-ugarske vladavine su tu gradjeni parkovi, zabavista a vrlo cesto i institucije kao sto su zgrade vlada. Slikovit primjer je zgrada Predsjednistva u Sarajevu koja je izgradjeni na musali pored Ali-Pasine dzamije i mezarja uz dzamiju.

Na lokaciji rogaticke musale je izgradjen djeciji park sa ljuljaskama, klackalicama i malim bazenom koji je sluzio vise za igranje lopte nego za kupanje. Tako su nestajali materijalni dokazi koji bi potvrdjivali historiju tih lokacija. Kada pogledate danas lokaciju rogaticke musale, nista ne govori da je ona tu nekad bila. Nema dzamije, nema mezarja a niti musale. Ostao je naziv u narodu i ako se ne zapise otici ce sa starijim generacijama nepovratno u zaborav.


Lokacija rogaticke musale



Irfan tekija(citat) wrote: Za Tekijsku Musalu treba jos dodati, da je pored kahvane i bazena imala i kuglanu. Ni moj babo nezna od kada bitise Tekiska Musala, ali se sjeca po pricama njegovog dede Ali- fendije da je ovaj klanjo Bajram namaze u Musali.
Preko puta Djamije u Tekiji do drugog svjetskog rata postojala je i Medresa iz koje su izasli mnogi cuveni ucaci Kurana.
Interesantno je i to da je Rogatica imala dvije
Musale. Druga koja je sluzila svojoj namjeni sve do drugog svjetskog rata nalazila na lokaciji danasnjeg Rotex-a. Bila je skoro na samom uscu Gracanice gdje se ulijeva u Rakitnicu. Mi stariji se sjecamo onog sljivika na kupalistu hajvanske pijace. Na toj Musali se takodje klanjali Bajram namazi i koja je imala i drvenu Mimberu s koje bi Efendija govorio hudbu.

Mislim da je malo koja carsija
imala dvije Musale.


Kaza(citat) wrote: Irfo, napisao si nam veoma vrijedne informacije. Ja zaista nisam znao za tu drugu Musalu.
Zahvali se babi i zamoli ga da nam ovako pokadkad sta isprica iz starih dana. Ovo sto si ti ovdje napisao mislim da cak nema nigdje ni zapisano.

Valjalo bi to sad pomalo istrazivati.

Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 3 months ago #14771

SREDNJOVJEKOVNI GRAD BORAČ




Na oko desetak kilometara od Rogatice nalaze se ostaci srednjovjekovnog grada Borča. Borač se po prvi put pominje u X vijeku u djelima vizantijskog cara i pisca Konstantina Porfirogeneta kao utvrđenje.
Župa Boračka je u prvo vrijeme bila dosta mala, predstavljala je niže upravno tijelo, ali kasnije,kada je u njoj proširivanjem granica u području starovlaških planina sa obje strane rijeke Drine obuhvaćen veći broj naselja i kada je cijeli ovaj kraj ušao u fazu razvijenog feudalizma „SLAVNI GRAD"Borač(tako ga nazivaju mnogi historičari)sa svojim Varošištima postao je politički, kulturni, privredni, pa i saobraćajni centar u zemljama feudalnih gospodara Pavlovića, koji su iz njega vladali svojim podanicima.Pod svojom vlašću držali područje između gornjeg toka Bosne i Drine na istoku i Trebinja i Cavtata na jugozapadu. Tokom prvih godina turske vlasti i sam trg Rogatica nazivao se Borač, odnosno, pazar Borač.




Borač je podignut na teško pristupačnom stjenovitom terenu iznad lijeve obale rijeke Prače. Grad se sastojao iz više dijelova koji ukazuju na različite etape građenja.Grad je bio podignut na tri kote nejednake visine gdje su stajale kule i omeđen zidovima dužine oko 800 metara, čija je debljina iznosila tri metra
U neposrednoj blizini Borča nalazi se selo Varošište,lokalitet Carina i lijepa nekropola stećaka.To nam govori da je Borač imao i svoje predgrađe,koje se pominje u dubrovačkim istorijskim dokumentima kao Sootto Borac-Podborač.Tu se nalazio trg s carinarnicom, do kojeg je vodio stari karavanski put dolinom rijeke Prače ka Drini.
Grad se širio uporedo sa jačanjem političke snage i ugleda porodice Pavlović. Važno je naglasiti,da uz kraljevske gradove Bobovac i Jajce, po opsegu u čitavom arhitektonskom sklopu, Borač ulazi u red najvećih utvrđenih gradova na prostoru srednjovjekovne bosanske države. Bio je stalna rezidencija,omiljeno boravište Pavlovića, gdje su živjeli, vršili sviju vlast, izdavali povelje, primali strane diplomate i obavljali druge poslove. U Borač su dolazili dubrovački slikari, kovači i druge zanatlije.Vojvoda Radoslav Pavlović imao je kuću u Dubrovniku i bio je počasni dubrovački građanin.
Knezovi Pavlovići - Radenovići držeći pod svojom vlašću dobar dio karavanskog puta koji je Dubrovnik vezivao s balkanskim zaleđem, stekli su veliko bogatstvo od carina i trgovine. Njihov pečat na kojem je bio oslikan grad s tri kule i danas se čuva u dubrovačkom arhivu, a grad Rogatica je ranije koristi izgled njihovog grba kao zaštitini znak.
Borač nije preživio propast bosanske države.Nakon turskog osvajanja u ovome kraju došlo je do znatnih promjena. Grad Borač sa svojim Varošištima je opustio. Njegovo predgrađe je još samo kratko bilo u životu.Već prije 1485.godine bio je napušten i pao je u zaborav.
Stariji stanovnici sjećaju se vremena kada su kao djeca čuvajući stoku i igrajući se između zidina tražili podzemne prolaze i skriveno blago o kojima su slušali od starijih. Tom prilikom je Zora Pereula, sada već starica, pronašla zlatan prsten. Ipak, osim probnih iskopavanja, do sada nije ništa učinjeno da bi se ovaj spomenik istorije rekonstruisao i istražio.
Borač, nekada simbol moći i ugleda porodice Pavlović,danas je samo kompleks ruševina zaraslih u korov, a mogao bi da bude turistički dragulj.
Opština Rogatica planira iz sredstava budžeta uraditi prilazni put, očistiti prilaze zidinama i postaviti klupe, jer za nešto više nemaju sredstava
[img size=150]www.http://www.box.net/shared/moou8f35pb[/img]







Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 3 months ago #14834

Redžep- pašina kula u Žepi






Redžep-pašina kula nalazi se u Žepi, na lijevoj obali rijeke Žepe, u neposrednoj blizini poznatog mosta (točnije, nove lokacije ovog objekta), nasuprot starom gradu Vrataru koji se nalazi na udaljenosti od 5 km istočno od kule.
Preciznih podataka o vremenu gradnje Redžep-pašine kule u Žepi nema, ali arheolozi i historičari kazu da je takvih objekata po Bosni bilo u XVII i XVIII vijeku. Postoji predanje da je kulu gradio izvjesni Redžep-paša, pa je po tome i dobila današnje ime. U podrumu objekta bila smeštena tamnica, a u kartonu objekta, koji je uradio Zavod za zaštitu spomenika, u dijelu koji je vezan za povijest objekta, stoji podatak da je u objektu kule najvjerojatnije “sjedio neki feudalac koji je imao svoj zijamet u ovom kraju”. Kreševljaković navodi da nije siguran kada su se ovakvi objekti počeli graditi, ali je siguran da ih je bilo po Bosni još u XVII. stoljeću. On navodi podatak da ih je početkom XIX. stoljeća bilo preko dvije stotine. U toku II. svjetskog rata, objekt je oštećen miniranjem, a civilno stanovništvo koje se sklonilo u njega poubijano. Nakon premještanja mosta na novu lokaciju, 1969. godine su izvršeni radovi i na sanaciji objekta kule.
Tokom proteklog rata u Bosni i Hercegovini, Žepa je bila enklava zaštićena rezolucijom Vijeća sigurnosti UN. U julu 1995. godine, Vojska RS je zauzela enklavu i tom prilikom je kompletno selo zapaljeno, pa tako i Redžep-pašina kula.
Redžep-pašina kula pripada rezidencijalnom tipu feudalnih kula ili «spahijskih» kula.
Kula ima kvadratnu osnovu čije vanjske dimenzije stranica, prema snimku iz 1959. godine, iznose 6,54 x 6,65 m. Mjerenjem na licu mjesta ustanovljeno je da dimenzije objekta na koti terena objekta iznose 6,23 x 6,30 m (mjereno u prizemnom dijelu objekta), što navodi na zaključak da je u posljednjih 50 godina došlo do nasipanja terena oko kule.
Kula je imala podrumsku i tri nadzemne etaže, od čega je na svakoj od etaža bila po jedna prostorija. Na temelju puškarnica koje su vidjive na objektu, može se zaključiti da su prve dvije nadzemne etaže služile za obranu objekta, dok je treća etaža bila namijenjena stanovanju, jer su na ovoj etaži izvedeni prozori orijentirani na sve četiri strane svijeta, sa južne strane je izveden doksat i na zapadnoj strani urađen kamin.
Podrumska etaža kule ima dimenzije 4,25 x 4,39 m. U južnom dijelu nalazi se pravokutni otvor, širine 65 cm, koji pod kutom od 45 stupnjeva vodi prema vani (hamamdžik ili zahod?), dok je sa južne strane izvedena puškarnica ili kako Kreševljaković naziva ove otvore - «mazgala». Dimenzije puškarnice iznose 40 x 5 cm, sa vanjske, i 84 x 80 cm sa unutrašnje strane. Debljina zida u podrumu iznosi oko 1,10 m. Svijetla visina podruma iznosi oko 2,50 m.
Prizemna etaža objekta ima dimenzije 4,37 x 4,78 m. Ulaz u kulu se nalazi sa istočne strane i kota ulaza podignuta je u odnosu na kotu terena za 2,84 m. Na objektu nema vidljivih tragova drvenog ili nekog drugog stubišta.
Dimenzije pravokutnih ulaznih vrata iznose 0,70 x 1,39 m. Na kamenim dovratnicima vidljivi su ostaci željeznih šarki koje su pridržavale željezni kapak koji je najvjerojatnije ugrađen posljednjom intervencijom iz 1969. godine. Sa unutrašnje strane vrata su širine 1,10 m i u bočnim zidovima su vidljivi otvori kroz koje je prolazila horizontalna drvena greda koja je imala zadatak da onemogući nasilno otvaranje vrata. Izvorna vrata nisu ostala sačuvana, ali se, na temelju analogije sa sličnim objektima, može zaključiti da su bila izrađena od drveta (najvjerojatnije četinarskog) i izvana okovana željezom.
Sa južne strane se nalaze ukupno tri puškarnice, dimenzija 43 x 5 cm, mjereno sa vanjske strane, dnosno 50 x 70, 60 x 70 i 60 x 75 cm, mjereno sa unutrašnje strane objekta. Debljina zidova kule u prizemlju iznosi cca 90 cm. Svijetla visina prizemlja iznosi oko 2,20 m.
Na razini galerije kula ima dimenzije 4,40 x 4,79 m. Na ovoj etaži puškarnice su smještene sa istočne i zapadne strane. Dimenzije puškarnica na istočnom zidu iznose 40 x 5 cm, mjereno sa vanjske strane, odnosno 60 x 70 cm, mjereno sa unutrašnje strane, odnosno 43 x 4 cm i 40 x 5 cm sa vanjske strane, i 90 x 80 i 87 x 90 cm, mjereno sa unutrašnje strane objekta. Svijetla visina ovog dijela objekta iznosi oko 2,20 m.
Posljednja etaža kule ima dimenzije oko 5,18 x 5,20 m. Sa južne strane ove prostorije nalazi se doksat koji je za 1,20 m izbačen iz vertikalne ravni zida. Sa istočne i sjeverne strane ove etaže izvedeni su pravokutni prozorski otvori, dimenzija 47 x 74 cm, sa željeznim demirima. Na zapadnoj strani izvedena su dva ovakva prozora, između kojih se nalazi kamin – odžak sa ložištem, širine 1 m, i kamenim dimnjakom, visine preko 5 m.
Ova etaža je pokrivena kamenom kupolom sa koje je opterećenje preko sfernih trokutova preneseno na zidove objekta. Svijetla visina ovog dijela objekta (mjereno u sredini) iznosi oko 4,50 m.
Cijeli objekt bio je pokriven šatorastom drvenom krovnom konstrukcijom sa drvenom šindrom kao krovnim pokrivačem. Nažalost, u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini svi drveni elementi objekta su izgorjeli, pa tako i međukatna i krovna konstrukcija. Na dimnjaku su vidljivi ostaci ležišta za grede i na temelju njih je moguće utvrditi nagib koji je krov imao.
Kula je zidana je od precizno rezanih blokova kamena vapnenca. Uočeno je nekoliko vrsta lokalnog kamena čija struktura i boja varira od bijele(u donjim dijelovima objekta) do crvenkastosmeđe (gornje zone objekta). Od pravilnih klesanaca rađeni su prozorski i okviri vrata. Zidovi kule su zidani sa blagim zakošenjem prema unutra (oko 4 stupnja). Sve međukatne tavanice imale su drvenu konstrukciju na koju su bile pokovane daske.

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 36/07.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 9. ožujka 2007. godine je donijelo
O D L U K U
I.
Povijesna građevina – Redžep-pašina kula u Žepi, općina Rogatica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. broj 352, list nepokretnosti broj 32; k.o. Žepa, općina Rogatica, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite, utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).





Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 3 months ago #14844

Crtice sa Glasinca.

Autor: FRANJO FIALA
Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
Datum izdavanja: 01/10/1892


Djevojčin grob.

Između sela Rusanovića i Golubovića, koja leže od prilike 10 kilometara od kotarske varošice Rogatice, otkrio sam pri dnu nekog brežuljka, kome je visina na karti generalnog štopa zabilježena sa 873 t, gromilu, koja mi je udarila u oči s neobičnog svog oblika. Ta je gromila bila duga jedanaest, široka četiri metra, a visoka jedan metar, a to su dimenzije, kakih u prehistoričkih gromila nikad nema. Još zanimljivije postade mi to mjesto time, što je s njim u savezu priča. Čuo sam je iz ustiju rusanovićkog žitelja Uzeira Arnautovića, kako slijedi: „Na stijeni Banji, što se uzdiže kod sela Jazovića(Jarovića), i na kojoj se još vide zidine, što su preostale od goleme stare gradine, živio je mogućan ban. Kralj Kraljevog polja na Glasincu zaprosio je za svoga sina lijepu kćer banovu; ali ova nije marila za kraljevog sina. Iz osvete naredi kralj, da se zazida vrelo na Hrabru, iz koga potok, što teče kroz rusanovićki kraj, dobiva vodu. Onaj se kraj onda osuši, i nastade velika nestašica vode. Onda banova kći proda svoj dragocjeni nakit i sav svoj miraz, te novcem, što ga je time dobila, najmi vješte majstore, koji su iskopali tri bunara, i to „Vrbovik" kod pamije, što je danas u polju, „Leskovik" i „Seferovac" kod mjesta Dobrače. Ona umre, ranjena strijelom. Još se danas na koritu kraj bunara kod džamije vidi njezino znamenje, i to vreteno i strijela, usjećena u kamen". Toliko mi umjede da priča moj čovjek. Ja sam ona sva tri bunara ogledao, te vrijeme postanja njihova po uzidanim pločama iz grobova mogu odrediti samo u turskoj eri. Na koritu, istesanom od sarkofaga, raspoznaje se još, makar vrlo istrošeno vreteno i buzdovan. Prekopavanje gromile, označene mi kao grob banove kćeri, pokazalo je ovaj uspjeh. Pod nasutom zemljom i šljunkom nađene su prema sredini gromile po dvije u samom tlu oko 75 duboko nskopane, grobnicama slične rake, neozidane po stranama. U svakoj bio je u tvrdoj ilovači i šljunku po jedan kostur. Lešina, južno sahranjena, bila je položena od juga prama sjeveru, glava joj je bila nagnuta na lijevu stranu a ruke joj bijahu skrštene na prsima. Kostur, sahranjen na sjevernoj strani gromile, bio je istim pravcem položen kao prvi, ali se je već sasvim bio raspao, tako da se više nije mogao razmotriti položaj glave i ruku. Priloga u te dvije rake nije nađeno nikakvih; ali je za to u materijalu, od koga je bila nasuta gromila, bilo nekoliko utaraka od posuda, građenih na točilo, i gvozden nož. Ti prijedmeti potječu iz srednjeg vijeka. Pastiri iz one okolice pripovjedahu mi, da cigani, koji onuda prolaze, „Djevojčinom grobu" iskazuju osobito poštovanje i da uvijek onuda razapinju svoje šatore. Možda je to grob kakog ciganskog glavara, jer način, kako su lešine sahranjene, niti je prema katoličkom, niti prema pravoslavnom, niti prema muhamedanskom obredu. Može biti da će kraniološko ispitivanje jedne one očuvane lubanje dati kakih pobližih razjašnjaja. Priči o zazidanju vreda čini se da je dao povoda prirodni događaj, koji u predjelima krasa nije rijedak, biće naime da je vrelo presušilo time, što se je pod njim provalio kamen, te mu se otvorio podzemni put. Dno doline oko Rusanovića i Dobrače mjestimice je močvarasto, a osim toga ima nekoliko ovećih ponora, koji se proširuju u razgrašene na daleko pećine. Seljaci pripovijedaju i to, da je dno doline nekoć bilo korito Rakitnice, koja danas od prilike deset kilometara daleko odanle protječe. To međutim s razloga geotektoničkih i stratigrafičkih nikako ne može biti. Tek bi moglo biti, da je onaj jedan vodeni reservoar prokalom ispod njega dobio drugi otok, te je tako presušilo jedno, a otvorilo se drugo vrelo.




Vrbovik

Slike:Ermin Hadžihasanović
u grupu ISTOČNA BOSNA

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 3 months ago #14924

Crtice sa Glasinca.

Autor: FRANJO FIALA
Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
Datum izdavanja: 01/10/1892



Sredovjeki mramorovi.

U vapnenastoj kotlini, koja se istočno od Rogatice prostire od Vlatjevine do Dobrače, ima na više mjesta sredovjekih grobalja, između kojih je najglasovitije ono kod Vlađevine, dva sata istočno od tog mjesta, blizu pamije što je ondje u dolini, ima na obronku nekog brežuljka poviše sredovjekih mramorova, koje na oblik gromile a koje u vidu sarkofaga, između kojih samo na jednome imadu škulpture. Motiv je tako neobičan, da mu se u Bosni i Hercegovini još ne zna analogije.



Na čelu kamena (slika 1.) ima u profilu prikazana, uspravljena muška podoba, odjevena dugom vojničkom haljinom; desnom se je rukom podbočila, lijevu je u polak ispružila, držeći u ruci nejasno markiran balčak od mača; iznad balčaka, od prilike za duljinu jednog mača, lebdi turbanom pokrivena glava, u koje je naročito obilježje oštro profilirana, šiljata brada. Iza rečene muške podobe vidi se nešta kao sto, a pred njim palica s drškom kao u štake. Na protivnoj strani mramora na isto takom, stolu sličnom prijedmetu vidi se oroz, kako kukuriče (slika 2.).



Dimenzije sarkofaga, koji je zajedno s nadgrobnom pločom iz jednoga kamena sječen, ove su: Duljina nadgrobne ploče 267 m, širina 1 m, visina 80 cm duljina sarkofaga 2"2l, visina 1*1 'm a širina 0"8 m. Materijal je siv triaski vapnenac. Na grobnici pod kamenom poznavali su se tragovi nasilnog otvaranja po kopačima blaga, te je nijesam mario dalje ni pretraživati.
Na putu iz Smrtića u Vjetrenik, mjesta u sjevernom dijelu rogatičkog kotara, ima na zaravanku brda, koje se zove „Biljeg", u gustoj lijeski do pola u zemlju propao kamen, ploča na temelju, što ga žitelji onoga kraja zovu „dobri biljeg" i drže ga međašem. Na kamenu se vidi posve priprosto štilizovana muška podoba u dugoj vojničkoj haljini; noge su u profilu a glava i tijelo sa strane prikazani. Na jednoj strani podobe ima krst s ušicom (svastika), na drugoj polumjesec u relijefu (slika 3.). Temelj je visok 0"35 m: ploča 1 m. Materijal je siv triaski vapnenac.

[img size=150][/img]

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 3 months ago #14926

Omer Hadžiselimović
BOSANSKI GRADOVI KRAJEM 19. VIJEKA

Novinar i istoričar William Miller (1864-1945) obrazovao se na Rugbyju i Oxfordu, nakon čega se posvetio proučavanju društvenih i političkih zbivanja u Turskoj i na Balkanu. Njegova knjiga Putovanja i politika na Bliskom istoku (1898) zasnovana je, kako sam ističe, na četiri boravka na Balkanu u godinama 1894, 1896, 1897, i 1898, i na “dugom studiranju istočnog pitanja” (p. ix). Za Milera, Balkanski poluotok je “zemlja protivrječja. Sve je upravo suprotno od onog što se može racionalno očekivati; putnik stupa u carstvo romanse, gdje se sve njegove ustaljene ideje okreću naopačke i on ubrzo, poput domaćeg stanovništva, počinje praviti razliku između onog što se radi ‘na Balkanu’ i onog ‘u Evropi’” (xvi). U narednom odlomku Miller piše o Rogatici”.


[Rogatica] je zaista jedno od najljepših mjesta u zemlji jer leži, kao što bi se moglo i očekivati od jednog gotovo potpuno muslimanskog grada, u zelenoj dolini navodnjavanoj bujnim rijekama. Od stanovništva koje broji 3.300 ljudi, samo 300 su hrišćani, pa je tako Rogatica jedan od najkonzervativnijih gradova u Bosni. Ovdašnji muslimani gorljivo su se opirali tome da im kćeri idu u školu s pravoslavnim djevojčicama i suprotstavljali se podizanju nove ženske škole iz tog razloga. Isto tako, u doba posta gradonačelnik musliman obilazi kafane da provjeri da neko od vjernika ne puši ili da čak ne udiše dim od cigareta nevjernika; svaki prekršilac se strogo kažnjava. Pa ipak, uprkos ovoj oštrini muslimanske većine, malobrojna hrišćanska manjina, koja se isključivo sastoji od Srba, živi u miru s ovim drugim dijelom stanovništva. I ovdje su muslimani poznati po svojoj učenosti, a mnogi od njih su begovi. U stvari, Rogatica se ponosi time što je iz nje potekao prijašnji Šejh-ul-Islam, ili poglavar islamske hijerarhije u Carigradu, koji je ovdje podigao džamiju što nosi njegovo ime. Jedna zanimljiva džamija je “Muftijina”, u čijem se dvorištu nalazi lijepa rimska grobnica—jer je kroz ovo mjesto nekada prolazila rimska cesta i rimski ostaci se nalaze ovdje u velikom broju. Muslimani, sa svojim uobičajenim nemarom prema klasičnoj starini, mirno su dodali dvije zidane stepenice ovom drevnom kamenom spomeniku, tako da se po lošem vremenu, kad je previše vlažno da se penje na munaru, mujezin može popeti na njega i pozivati vjernike na molitvu.
Još jedan kamen sasvim druge vrste jeste ogroman bogumilski spomenik, sa dugačkim natpisom na ćirilici, a ugrađen je u zid nove pravoslavne crkve. Graditelji ovog zdanja, da bi dokazali svoju nepristrasnost, počinili su još jedno užasno djelo, razrezavši napola lijepu rimsku ploču koja predstavlja muškarca i ženu, pa su jedan komad stavili s jedne, a drugi s druge strane vrata. Drugo rimsko kamenje upotrijebili su zidari, a u vrtovima kasarni i u lijepim malim gradskim parkovima ima ih još. Ovi parkovi su lijepo projektovani na obali rječice Rakitnice, ili “Rakovog potoka”, i uzor su kako treba da izgledaju mali javni parkovi. Ovdje muslimani vole da dolaze i da uživaju uz kafu koja se donosi iz turske kafane, dok ih uveče možete vidjeti kako se peru za molitvu na izvoru zvanom Toplik, koji izbija ispod stijena blizu stare rimske ceste.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 3 months ago #14941

Predslavenski korijeni u etnogenezi Bošnjaka

Preporod je u nekoliko brojeva objavio prošireno četrnaesto poglavlje doktorske disertacije Doc. dr. Ibrahima Pašića Predslavenski korijeni u etnogenezi Bošnjaka s posebnim osvrtom na glasinačku ilirsku kulturu. Disertacija je odbranjena pred međunarodnom znanstvenom komisijom na Filozofskom fakultetu u Prištini 24.5.2005. godine. Ovo poglavlje tretira etnografiju Glasinca i one etnografske sadržaje koji čine najstariji dio nepoznate, ignorirane i davno zaboravljene bošnjačke povijesti. Poglavlje, kao i disertacija uopće, pokazuje da Bošnjaci u svojoj etnogenezi, zajedno s najstarijim narodima Evrope, na tlu Bosne i Hercegovine baštine jedan od najvažnijih evropskih korijena, antiku i antičku kulturu.

GRAD

Predslavenski etnički elementi glasinačkjh Bošnjaka sadržani su i u tipu njihovih naselja. Kao što je već rečeno, značajan broj tih naselja nastao je u predslavensko doba. Jedno od njih ima urbane odlike tipične za rimska gradska naselja. To je Rogatica.

Na području današnje Rogatice nalazilo se značajno rimsko naselje urbanog karaktera. Nastalo je u središtu prirodno zaokruženog geografskog prostora gdje, po pravilu, obično nastaju predrimske plemenske župe. Zbog izgrađenosti gradskog areala antička Rogatica nikada nije stručno i arheološki istraživana. I pored toga, kao slučajni nalazi, u Rogatici su pronađeni znatni ostaci antičkog grada i desetak epigrafskih i anepigrafskih nadgrobnih i votivnih spomenika. Od posebnog značaja je epitaf T. Cl(audio) Maximo dec(urioni) c(oloniae) Ris...,koji je pronađen još 1866. godine. Natpis je među stručnjacima izazvao živu diskusiju o gradskom rangu antičke Rogatice i o njenom imenu, koja nije završena ni danas. Osnovna pitanja koja proizlaze iz natpisa tiču se ranga naselja, da lije ono municipij ili kolonija i da li se ime col Ris... odnosi na samu Rogaticu. Po ovom natpisu T. Klaudije Maxim bio je vijećnik (decurio) u gradu zvanom c(olonia) Ris(...), što nije sporno, ali je sporno na koji se grad odnosi taj podatak. K. Patch col Ris... identificirao je s Rogaticom, gradom u kojem je spomenik i nađen. Međutim, T. Momsen, neosporno najveći autoritet antičke povijesti uopće, kao i D. Sergejevski, nisu prihvatili Patschovu identifikaciju Rogatice sa col. Ris... smatrajući da je epitaf iz Rogatice postavljen dekurionu kolonije Risini u Boki Kotorskoj koji je umro u Rogatici, vjerovatno na putovanju. Mommsenovo mišljenje je u novije vrijeme prihvatilo više autora.

Rogatica je najvjerovatnije osnovana poslije Batonovog ustanka, carskim dekretom. Više činjenica ukazuje na takvu mogućnost. Najbrojnija ilirska populacija u Bosni, koja je uzela učešća u ustanku od 6. do 9. godine naše ere, zasigurno se nalazila na širem podučju Glasinca. Brojčanost populacije, u pravilu, u prošlosti se mjeri brojem grobova njenih pripadnika, a broj glasinačkih gromila neosporno dokazuje najveću ilirsku naseljenost na širem prostoru Glasinca i Rogatice i na tlu današnje Bosne i Hercegovine uopće. Poslije ugušenja Batonovog ustanka najbrojniju ilirsku populaciju na tlu današnje Bosne i Hercegovine valjalo je kontrolisati iz nekog bližeg rimskog centra koji tada nije postojao. Činjenica je da je ustanak ozbiljno uzdrmao Rimsko carstvo i da je ugušen uz velike napore, iz čega su Rimljani izvukli pouku. Stoga, vjerovatno je da je rimsko naselje u Rogatici osnovano carskim lex rogata, sa ciljem da se iz naselja na vrijeme spriječi neki novi ustanak Ilira. Drugi, također važan razlog za osnivanje Rogatice, je u potrebi da se pokoreni Iliri što prije romaniziraju i konstruktivno uključe u Rimsko carstvo. Romanizacija najgušće ilirske populacije u Bosni geografski rasprostranjene na širem području Rogatice mogla se provesti u razumnom vremenskom roku osnivanjem rimskog urbanog centra u neposrednoj ilirskoj sredini. Inače, Rogatica nema nikakvih rudnih bogastava niti termalnih izvora koji bi bili nekim drugim valjanim razlogom za osnivanje grada. Nije ni važna raskrsnica puteva. Stoga, može se reći da je Rogatica osnovana, prije svega, radi političkog interesa Rima da drži u pokornosti Ilire tog dijela istočne Bosne i daje imala status municipija.

U radu u kojem prezentira istraživanja antičkog urbanog centra u Rogatici I. Bojanovski je naveo da je današnja Rogatica "turska aglomeracija". Smatrao je da je njen orijentalni dio počeo nastajati na lijevoj obali Rakitnice, na mjestu srednjovjekovnog trga, dok je u to vrijeme nekadašnja rimska aglomeracija na desnoj obali Rakitnice "ležala u ruševinama." Da je rimska aglomeracija "ležala u ruševinama" Bojanovski je naveo kao dokazanu činjenicu iako za takvu tvrdnju nisu ponuđeni nikakvi dokazi. Potom, I Bojanovski nastavlja: "U tursko doba, ali ne prije XVI stoljeća, grad se proširio i na desnu obalu Rakitnice na areal nekadašnjeg rimskog naselja, koje je još tada moralo ležati u ruševinama. Novo naselje uklopilo se u raster rimske centurijacije, koja je izvršila jak uticaj na njegov razvitak i oblikovanje urbanih cjelina. Stambeni objekti i druge zgrade plasirani su u pojedine centurije i izgrađeni od materijala iz ruševina, dok su ulice slijedile pravce limesa antičkog grada." "Neke ulice moderne Rogatice nisu, dakle, ništa drugo nego kardi i dekumani koji su u antičkom naselju služili kao saobračajnice. Glavnom kardu odgovara današnja glavna ulica, a osnovnom dekumanusu (pravac zapad - istok) ulica uz Toplik."

Konstatacije o urbanom jezgru Rogatice I. Bojanovski izveo je i na osnovu arheoloških činjenica koje su poznate skoro svakom starijem Rogatičaninu: duž svih rogatičkih ulica na dubini od 0,80 -1,20. m. nalaze se rimske vodovodne keramičke cijevi dužine 54 cm promjera 10 cm. To su cijevi glavnog gradskog rimskog vodovoda. Od njih se odvajaju kraće i tanje cijevi užeg profila koje "dolaze sa strane, valjda iz pojedinih kuća". Od radnika koji su duž tadašnje ulice Muhidina Šahinpašića u to vrijeme kopali drenažni kanal i otkopali cijevi, I. Bojanovski otkupio je jedan dupondius iz 161. godine n. e., nastao u doba vladavine Lucija Aurelija Vera (161. - 169. g. pr. n. e.). Od radnika, Bojanovski je saznao da se iste takve cijevi nalaze i po ostalim ulicama Rogatice ("niz Toplik, u mahali Ljun, i drugim") Na osnovu svega, Bojanovski je zaključio: "Očito je, dakle, da se današnje ulice najvećim dijelom poklapaju sa rasterom antičkih komunikacija u gradu, kroz koje je bio razveden vodovod, vjerovatno baš u vrijeme cara Marka (161 -180.)."

Urbani plan Rogatice bošnjačka je urbana antička baština koju imaju oni evropski gradovi koji su, više ili manje, sagrađeni i dograđivani od strane istorodnog stanovništva. Stoga, Bojanovski je savremeni urbani plan Rogatice, koji je kopija rimskog urbanog plana, analogno obrazložio sačuvanim rimskim urbanizmima Pariza, Liona, Bordoa, Tuluza, Torina, Firence Verone. Na prostorima tadašnje Jugoslavije, kao primjer gradova sa urbanim kontinuitetom antika - srednji vijek, naveo je Stari Grad na Hvaru, Poreč, Pulu, Split i Cavtat. U odnosu na Bosnu i Hercegovinu, istakao je da se i Sarajevo također razvilo uz stare (djelimično antičke) komunikacije. Uz konstataciju da se po svojoj pravilnoj kvadratnoj mreži saobračajnica sa isto tako pravilnim stambenim blokovima Rogatica odvaja od svih ostalih naselja "turskog orijenta", Bojanovski je uz rad priložio i fotografiju Rogatice. Na fotografiji je iscrtao glavne konture rimskog urbanog rastera. Fotografiju i autorsku legendu, kako su prezentirane u "Našim starinama" br. XI, str. 162, donosimo integralno, stoga što fotografija počesto govori više od svake napisane riječi.

Po obavještenju K. Patcha, rimski nadgrobni spomenici u Rogatici nalazili su se na lokacijama bošnjačkih džamija, "in situ" i u sekundarnoj upotrebi. Na groblju Husein-begove ili Arnautovića džamije nalazio se "zidani pravokutnik, za koji vele, da je od starine muslimanski veliki zajednički grob, ali po našem mnijenju prije će to biti antikna gragja." U predvorju džamije, kao ezantaš, nalazila se ara posvećena Jupiteru. Na istom džamijskom prostoru, koji se zbog muslimanskog groblja koje ga je pokrivalo nije mogao istraživati, "pod zemljom nalazi se šuplji prostor, pokriven tesanom sedrom." Još jedna ara od vapnenca, s natpisom u kojem se spominje P. Ael(ius) Clemens, nalazila se u avliji Muftine džamije i služila je kao ezantaš mujezinu. Na osnovu ovih spomenika Patch je zaključio da se u Rogatici, za vrijeme rimske vlasti, nalazilo veliko svetište posvećeno Jupiteru "kojemu valjda pripadaše i veliki četverac kome je prorez 0,52:0,55 m. što uz br. 2 leži u predvorju Arnautovićeve džamije."

U periodu slavenizacije antičke Rogatice nekadašnje veliko rogatičko svetište posvećeno Jupiteru odlučujuće je utjecalo na nastanak novog slavenskog naziva za naselje: Vrače. Taj naziv nam je poznat iz jednog od prvih osmanskih deftera u kojima se popisuje Rogatica. U opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1489. godine naselje na mjestu današnje Rogatice popisano je kao Vrače ili Rogatica. Naselje je tada bilo u okvirima zijameta Mehmed bega Čelebije, po kojem će se uskoro prozvati Čelebi Pazar?

Naziv Vrače slavenskog je porijekla. Nastao je poimeničenjem riječi vrač "gatar, pogađač, divinus, magnus". Prema značenjima koja nudi Petar Skok, Vrače je veliko (magnus) proročište ili svetište u kojem se proriče i gata. Očito, K. Patch, i ne znajući za podatak iz osmanskog deftera iz 1485. godine, bio je u pravu: u Rogatici se zaista nalazilo veliko Jupiterovo svetište koje je u periodu slavenizacije Rogatice imenovano nazivom Vrače. Na ovaj način, po najvažnijem gradskom sadržaju preimenovano je i samo naselje.
Najvjerovatnije, u periodu slavenizacije Rogatice Jupiterovo svetište nije ugašeno na prečac i u njemu su se neko vrijeme obavljale određene religijske i proročanske radnje, sve dok ih nisu prevladali slavenski kultovi. Na taj način moguće je razumjeti slavensku motivaciju prilikom imenovanja naselja. Naziv je očit dokaz rimsko-slavenskog onomastičkog kontinuiteta koji je, možda, i više od toga. Moguće je da se na istom mjestu, poslije slavenizacije Rogatice, uspostavio sličan slavenski kult koji će, u religijskom smislu, poslije uspostave osmanske vlasti, na isto mjesto dovesti islam i islamsku bogomolju.

U dvojnom nazivu Vrače ili Rogatica očito je da je prvi naziv primaran a drugi sekundaran i da je Vrače mlađe od Rogatica. Ovo dovodi u sumnju dosadašnje mišljenje A. Bejtića i Đ. Mazalića koji su smatrali da je naziv Rogatica slavenskog porijekla.
Za ime grada Rogatica A. Bejtić smatrao je da je "domaćeg, slovenskog porijekla." Kao i njegov prethodnik Đ. Mazalić, naziv je doveo u vezu s pretpostavljenim rogatičkim srednjovjekovnim gradom *Rogatac ili *Rogatica i rodom Rogačić, koji nisu potvrđeni u historijskim izvorima. Ukoliko je pretpostavljanje osnovano, naziv roda Rogatić (Rogačić) može biti kalk od rimskog Cornelius, tim prije što je teško pretpostaviti da su riječi Vrače i Rogatica istog porijekla. Izvođenje naziva možda je moguće i iz latinskog adi. partic. erogatus, a, um "razdijeljen, podijeljen", u vezi s dodjelom municipalnih ili građanskih prava rimskom naselju. U svakom slučaju, pitanje naziva ostaje otvoreno.

Od posebne važnosti je istaći da su Bošnjaci brojne rimske spomenike Rogatice, kao što je naprijed navedeni zidani pravokutnik, smatrali svojim spomenicima i svojom kulturnom baštinom. Rimski spomenici stoljećima su činili uobičajen dekor džamija i kuća. Sepikularni cipus dekuriona T. Klaudija Maksima nalazio se pred kućom Avdibega Holučlića. Kada su pruski konzul Oto Blau i tajnik francuskog konzulata u Sarajevu i E. Pricot de Ste. Marie 1866. godine pokušali da pomaknu spomenik i pročitaju natpis, i pored činjenice što su bili pod zaštitom oficijelne turske pratnje, na njih je s vikom i oružjem u ruci nasrnuo Avdibeg, te se oni okaniše toga posla.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.
Moderators: Mustafawebmaster
Time to create page: 0.058 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version