Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 1 month ago #15662

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19

mirsad_d(citat) wrote: Rogatička sinagoga




Rogatica Synagogue (right): Built and consecrated in 1928, this small synagogue has been out of use since 1941, when almost all the Jews of the town (54 prior to World War II) were killed.





Rogaticku Sinagogu smo pominjali na nasoj staroj stranici. Prevod teksta sa engleskog, koji je postavio Mirsad bi bio:

Rogaticka Sinagoga (desno): Ova mala Sinagoga koja je izvan upotrebe od 1941. godine, kada su skoro svi Jevreji grada (54 pred Drugi svjetski rat) pobijeni, je izgradjena i posvecena 1928. godine.


Ova Sinagoga je srusena poslije agresije , dakle poslije zavrsetka rata od strane rogaticke vlasti. Ovo nije jedinstven slucaj jer su mnoge istorijske gradjevine u Rogatici unistene u toku agresije na BiH od strane cetnickih hordi a ono sto je preostalo se dovrsavalo poslije agresije u „miru“.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 1 month ago #15934

Babine



O porodilji u Žepi postoji interesantno vjerovanje, naime, 40 dana prije porođaja hurije u dženetu počnu da prostiru svakog dana po jedan dušek.Onog dana kada žena rađa bude ih 40.Ako žena na porođaju umre, hurije se raduju i pjevajući je nose na onim dušecima na najljepša mjesta u dženetu.Ako ne umre, hurije kukaju nad dušecima: "Nesretnica nesretna, kud nam ne dođe..." i svakog dana sklanjaju po jedan dušek.Ako umre poslije porođaja, žena će ležati na onoliko dušeka koliko je još ostalo dana do 40.Žena koja umre trudna, na porođaju ili do 40 dana poslije porođaja, odmah ide u dženet bez obzira na sve dotadašnje grijehe.Još se vjeruje da je ženi 40 dana po porođaju otvoren mezar i da je ona jednom nogom u njemu.

Kad nastupi porođaj, to se krije od svih, pa i od ukućana, a naročito od djevojaka, jer se vjeruje da će biti utoliko teži ukoliko više lica zna.Žena se sklanja od svih, i u njenoj blizini je samo neka žena koja ima iskustva u tome i koja će intervenisati samo u slučaju ako se porođaj nenormalno oduži.Ona pazi na to da nijedna vrata na kući ne budu zaključana, naročito ako žena rađa prvo dijete, jer više ne bi mogla da rodi.Ta žena je van sobe u kojoj je porodilja i ući će kod nje tek kad sve bude gotovo, koliko samo da joj pomogne da pokupi i opere prljave stvari.

Međutim, ukoliko se porođaj oduži, skupiće se nekoliko žena koje imaju iskustva u tome.U tom slučaju su se vršile neke mađijske radnje.Porodilja se stavljala da legne na mjesto na kojem se u toj kući postavljaju da leže mejiti dok ih se ne opremi i iznese iz kuće, također glavom okrenutom ka zapadu, a desnim uhom prema jugu.Tako bi ležala dok ne osjeti tri napona, a onda bi ustajala da rađa.

Kad žena teško rađa, pomišlja se da možda neće roditi snijet (Mola Hydalidora), jer je to mnogo teže roditi nego dijete.Od rođenja snijeti se mnogo više krvari i mnogo teže oporavi.Ali, po uvjerenju starijih žena, snijet je sevap roditi.-"To ti je, kao da si dvoje živih rodila! Koja žena tri puta rodi snijet, njoj su svi grijesi oprošteni i ići će poslije smrti svakako u dženet, toliko je to Bogu drago!".Po kazivanju žena, snijet liči na snijet, parazit na kukuruzu, te se stoga ako i zove.Izgleda kao goveđe srce.Čim se rodi, valja ga zavijenog u krpu odmah u đubar ili pod kakvu voćku zakopati, jer se sahranjuje a ne baca.Inače, vjerovanje o snijeti zabilježeno je samo kod Bošnjaka, dok se kod drugih naroda ne spominje.

Za dijete rođeno u košuljici vjerovalo se da je sretnije od ostalih ljudi.Nije mu se ni hamajlija pravila, jer se košuljica smatra hamajlijom.Sa košuljicom se postupalo ovako: ispere se, osuši i odnese hodži da je ispiše.Tako ispisana, košuljica se složena ušivala djetetu u desnu mišku ili pod desni pazuh.To bi radio neki hodža tako što bi razrezao kožu, stavio pod nju hamajliju, ušio kožu, ranu namazao melemom i čvrsto vezao.

Koliko je porođaj težak čin opisuje i krajiška predaja.U trenutku poroda ženi se razdvoje sve kosti u tijelu osim onih u bradi te je stoga u narednih četrdeset dana ona u periodu obnavljanja.Nakon porođaja, nastavlja narodna predaja, u ženinoj se utrobi prostre četrdeset pastekija od kojih se diže po jedna svaki dan.U toj četeresnici ona je slaba kao ptica na grani, oko nje su tada zli džini i šejtani, na svakoj vlasi kose visi po jedan pa bi u tom kriznom razdoblju njena kosa morala biti pokrivena bijelom maramom.

Posebno joj se branio izlazak napolje u akšam i noću kako ne bi negdje ograjisala i poludjela.Ograničavanje kretanja porodilji treba ražiti u njenoj takozvanoj porodiljskoj nečistoći na koju se vrlo rado lijepe sve napasti i zla.Takav propis je nadalje štitio mladu majku i od teških poslova kojih je ona u tom periodu bila oslobođena.

Koliko god je ona u opasnosti toliko je i tek rođeno dijete.U bešiku bi mati često znala staviti djetetu muhliju (ekser) kako mu džinovi ne bi mogli ničim nauditi.Ovaj adet proistakao je iz opšteprihvaćenog krajiškoj vjerovanja da je dobro uza se držati nešto metalno protiv zlih bića.

Babine su oduvijek smatrane sevapom i žene su ih vrlo rado činile u svim epohama od srca.Taj se adet može promatrati i iz nekog socijalno-humanog stava zajednice prema njenom novom članu ili kao sam čin solidarnosti između žena.Objašnjavajući taj ritual nazrijeva se njegovo pagansko porijeklo, naime, riječ je o obredu imitacije dolaska vila suđenica te zato na babine dolaze samo žene, obično iz rodbine i susjedstva.One donose poklone za dijete i simbolično ga daruju srećom, zdravljem, ljubavlju...I sam dolazak, pohode na babine, pratilo je magijsko pravilo – obavezno se išlo prije podne, dok se Sunce uspinje ka nebu, na sretne i napredne dane ponedjeljak i četvrtak a ukoliko žena rađa samo žensku djecu babinarke su određivale petak za dan posjeta.Petak se smatrao zadnjim ali i muškim danom želeći na taj način okončati rađanje ženski prinova i prizvati rođenje zdravog dječaka.

Interesantno je koliko se pažnje posvećivalo ritualima prizivanja sreće samom novorođenčetu od njegovog dolaska na svijet.Prilikom izlaska iz porodilišta sretni par i danas prati adet da ne idu odmah kući već da prvo svrate bliskom prijatelju ili rođaku koji živi na nekom brdu kako bi «djetetu sve išlo uz brdo».Vjeruje se da nakon toga bebu prati sreća i zdravlje.

U Bosanskoj krajini ostao je običaj da se u babinama donosi hrana čija je uloga da kod mlade majke očuva mlijeko i prizove sreću i berićet.To je uglavnom bila maslenica sa pečenim piletom.I danas se može čuti kako neka žena koja ima lake porode kaže da bi istog trena rodila za maslenicu sa piletom, po kojoj je novopečena majka mogla da odredi i spol svog budućeg djeteta.Po narodnom vjerovanju ona bi prvu maslenicu donesenu u babinama prevrnula i pojela dva zalogaja.Tako si je omogućavala dijete drugog spola.

Objavio/la gradvista

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 1 month ago #15943

Gučevo je jedno od najstarija naseobina u rogatičkom kraju. Šest gromila razbacanih po padinama Zmijnice i Martinovice, u koje su „sahranjivani plemenski glavari”, svjedoče o postojanju ilirskog plemena Desidijata koje je u ovom kraju podiglo svoje prve izbe.
Prije dolaska Turaka, selo se, po izvoru Dužda, zvalo Duždevo, da bi svoje današnje ime, zbog puno golubova koji su „gukali”, dobilo dolaskom Austrougara.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 1 month ago #15980

REIS-UL-ULEMA FEHIM SPAHO



Reis-ul-ulema Fehim Spaho

Fehim Spaho bio je Reis-ul-ulema (vrhovni vjerski islamski vođa u Jugoslaviji i NDH) koji se rodio u Sarajevu, 4. veljače 1877., a umro u Sarajevu, 13. veljače 1942. Bio je brat Mehmeda Spahe, podvladonosca u vladama Kraljevine Jugoslavije i predsjednika JMO. U Sarajevu je završio vjerska muslimanska učilišta i šerijatsko (islamsko vjersko zakonodavstvo) sudačko učilište. Službovao je kano pismohranitelj, šerijatski (vjerski) sudac, tumač za turski jezik, ter od godine 1908. pri Zemaljskoj vladi BiH, kano vladin podtajnik. U Kraljevini Jugoslaviji od veljače 1919. do listopada 1920. načelnik je u Podvladi od vjera u Beogradu, a potom do 1923. viši vladin savjetnik i nadstojnik odsjeka za vjere u Sarajevu. Kano nepoćudan, godine 1923. je umirovljen, ali nakon godinu dana vraćen je u službu, da bi hrlo opet bio umirovljen. Godine 1936. imenovan je namjestnikom Islamske vjerske zajednice i predsjednikom Vrhovnoga šerijatskog (vjerskog) suda u Sarajevu. Za reis-ul-ulemu, vrhovnoga vjerskoga poglavara muslimana u Jugoslaviji, postavljen je 9. lipnja 1938. i na toj dužnosti ostaje do smrti. U N.D.H. se zalagao za ravnopravnost islamske vjere u državi i tražio da se odredi vjersko-prosvjetna samouprava Islamske vjerske zajednice. U lipnju 1941. predvodi rad tek osnovanog povjerenstva islamskozakonskih vjerskih stručnjaka na izradi Zamisli islamskoga zakona i ustava, koji je u srpnju predan Poglavniku. Pokretač je niza djelatnosti za pomoć stradalnicima, posebno nakon srbskih zločina nad muslimanskim stanovničtvom. Zaslužan je za osnivanje Balkanske iztračivačke ustanove u Sarajevu godine 1910., ter Hrvatskog muslimanskog družtva >>Narodna uzdanica<< godine 1922., u kojem djelatno djeluje sve do smrti. Bavio se književnim i znanstvenim radom. Značajan je njegov prikaz najvriednijih rukopisa i knjiga Gazi Husrev-begove knjižnice. Od 1500 razvrstanih rukopisa koje je obradio, objavljen je izbor u četiri svezka pod naslovom >>Arabski, perzijski i turski rukopisi Zemaljske sbirkokuće u Sarajevu<< (>>Glasnik zemaljske sbirkokuće za BiH<<, četvrti svezak, 1942.).

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 1 month ago #16014

Hadzi Lojo



Strasni vodja bosanskih pobunjenika,Hadzi Lojo,konacno je pao u austrijske ruke,a nalazi se trenutno u vojnoj bolnici u
Sarajevu. Nas dopisnik R.Guttner pise:"Hadzi Loju je uhvatio 2.septembra porucnik M.Stipedic koji se vrlo energicno prihvatioovog zadatka. Uhvacen je na jednom usamljenom mjestu na skoro nepristupacnom planinskom terenu,u tri sata nocu.
Grdno je psovao dok su ga nosili na nosilima,posto je bio ranjen u nogu u Rogaticu,gdje je bio smjesten stab 1.divizije.
Bio je uzbudljiv trenutak kad su dvije cete pod komandom Stipedica,svjesne vaznosti svoje uspjesne akcije,prelazle most.Na celu jedna ceta,zatim Hadzi Lojo,u zivopisnom,
lezernom polozaju,pola sjedeci,sa smjeskom na usnama,
stisnutim od boli-mocni vodja bosanskih muslimana,okruzen strazom sa strsecim bajonetima.Orijentalna mirnoca je na trenutak napustila zarobljenika.Njegovi istovjernici su se do zemlje klanjali sa strahom na licu videci svog vodju u rukama neprijatelja.U stabu su sluzili Hadzi Loju kahvom,koji je vrlo brzo popio osam soljica,a zatim su ga odveli u bolnicu u Rogatici,gdje ga je bandazirao stapski ljekar.U tom vrlo mucnom trenutku napravio sam mu portret.Trazio je da ga vidi,bio je zadovoljan i stavio svoj potpis:El Hadzi Lojo Hafis (to jest:Lojo,koji je bio na hadziluku u Meki,a koji zna Kur,an napamet).Hadzi Lojo ima, po svom vlastitom iskazu,
44 godine,ali izgleda mnogo starije,zbog teskoca koje je prozivio i zbog boli od rane na nozi.4.septembra su ga prevezli,pod strogom strazom u vojnu bolnicu u Sarajevo."



Hadzi Loju,vodju ustanika,vode ranjenog od
Rogatice za Sarajevo pod austrijskom strazom
de Leanen,po skici g.Franceschinija,
kapetana okupacione vojske,
Le Monde Illustre 23.11.1878

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 3 weeks ago #16381

Rogatička zavrzlama

Bosanskohercegovačko kulturnoumjetničko društvo Sevdah iz Seattlea SAD je 30. januara 2005. obradovao svoju publiku postavkom starog, rijetkog i gotovo zaboravljenog bošnjačkog kola iz istočnobosanskog gradića Rogatice. Svakako riječ je o Rogatičkoj zavrzlami.

"Zavrzlama" na bosanskom znači "komplicirana stvar." I zaista, kolo nije nimalo jednostavno za igranje. Tako, igrač odskakuje udesno na lijevoj nozi i ide unatrag. Opet dok se kreće ulijevo, odskakuje na desnoj nozi i opet ide unatrag.

Kao i svako drugo kolo, i Rogatička zavrzlama može se igrati na više melodija. Denis se odlučio da izabere muzičku temu koja se pojavljuje u starom bosanskohercegovačkom filmu Ljubav i bijes redatelja Bakira Tanovića. Film je po prvi put prikazan 1978.-e i, nažalost, nepravedno je zaboravljen. Ovaj film ne samo da je vrijedan po svojoj izuzetnoj fabuli i odličnoj glumi, nego je i bogat kostimografski resurs za svako ozbiljno KUD. Kostimograf Hasan Sućeska je u ovom filmu odradio odličan posao i pomogao je dijelomično i nama u rekonstrukciji bh. gradskih nošnji iz 19.-og stoljeća.

No, vratimo se Sevdahovoj Rogatičkoj zavrzlami. Muzika koju slušate je muzika iz spomenutog filma na koju Sevdah igra svoju zavrzlamu. Denis je u koreografiju zavrzlame unio dosta dinamike. Prelazi koji se odvajaju od glavne muzičke teme kola uobličeni su u uobičajene bosanske trokorake i okrete. Po starom prijeobjašnjenom bošnjačkom običaju, djevojke i mladići se drže za marmice dok igraju.

Ovom prilikom Sevdah želi da se zahvali vrijednom bh. folkloristi, gospodinu Hajrudinu Hadžiću Hadžiji, na brižljivo zabilježenim koracima i notnim zapisima ovog rijetkog bošnjačkog kola.

www.sevdahlije.com/repertoar_bh/rogaticka-zavrzlama.htm

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 2 weeks ago #16428

IZ ČLANKA ŽIDOVI I ROMI U BOSNI
POVIJEST BOSNE - NOEL MALCOLM -

Romi sa Pogledala

Romi u Rogaticu su doselili na pocetku 19. stoljeca iz Novopazarskog sandzaka (koji je tada pripadao Bosanskom ejaletu) i nastanili se u selu Pogledala, nedaleko od Rogatice, istacno od Sarajeva. Ekspert za bosanske Rome Rade Uhlik posjetio je Pogledala uoci Drugog svjetskog rata i ustvrdio da je to "neosporno najzanimljivije i najvitalnije cigansko naselje u Bosni".
Ljudi su vrlo radisni, sposobni, stedljivi, postene kotlokrpe koje posjeduju izvanredan smisao za organizaciju. Nisu nomadi; stanuju u prilicno siromasnim kucama. U toploj sezoni od proljeca do jeseni putuju po cijeloj Bosni, na razne strane, zeljeznicom, svake godine traze posao... Vecina je njih pismena i vrlo ljubomorno cuva svoj ciganski jezik.
Kad je nakon Drugog svjetskog rata ponovo dosao u Pogledala, Uhlik je zatekao pusto selo. “Danas je to selo potpuno zapusteno, a prezivjeli Cigani pobjegli su u sjeverozapadnu Bosnu. " U ustaskoj drzavi istrijebljeno je ukupno 28 000 Roma.” Zahvaljujuci intervenciji visih muslimanskih svecenika," zapisao je Rade Uhlik, "sprijecen je jos veci pokolj bosanskih Cigana".Medjutim, Rome iz Pogledala otjerao je iz jugoistocne Bosne srpski pokolj muslimana. Kvartovi Roma muslimanske vjere u mnogim gradovima jugoistocne, istocne i sjeverne Bosne prosli su kroz slicne strahote ubijanja i razaranja 1992. i 1993. godine

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 2 weeks ago #16437

  • Teva
  • Teva's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6796
  • Thank you received: 10
Nasi "rogaticki cigani" su naseljeni u velikom broju, izmedju ostalog, u Zavidovicima. Tacna lokacija im je usce rijeke Krivaje u rijeku Bosnu pa onda uzvodno uz rijeku Krivaju i to lijevom obalom. To sam jos kao dijete sazno od mog tetka Mehemeda Fejzica koji je isto jako davno, trbuhom za hljebom, emigriro u Zavidovice. U vise navrata sam iso sa njim u posjetu njegovim starim i novim sugradjanima i prijateljima ciganima...:)
ucinimo nesto za nas grad

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 2 weeks ago #16462

Austrouarska okupacija Rogatice I dio

Rogatica se nije nalazila na glavnim pravcima prodora okupatorske vojske pa oko nje nije bilo većih okršaja. Borba u njenoj blizimi vođena je između austrougarske vojske i oslobodilačke bosanske vojske na Glasincu gdje se austriugarskoj vojsci od 7638 ljudi, 75 konja i 12 brdskih topova suprotstavila bosanska vojska od 6000-7000 ljudi koji su imali samo dva topa. Borba je, 21.09.1878., trajala od 7 satu ujutro do 1 sat poslije podne i bila je žestoka. Austriugarska vojska je imala 473 čovjeka izbačena iz stroja a bosanska vojska oko 300 ljudi. Poslije toga je austrougarskoj vojsci bio otvoren put u istočnu Bosnu. Poraženi Bosanci su preko Sokolovića i Rogatice, krouz koju su prolazili punih šest sati, otišli ka Goraždu i Višegradu, a za njima su 22.09. krenule okupatorske snage. Cijeli dan je lila kiša, pa su one ušle u Rogaticu tek u pet sati poslije podne i to bez otpora, a pored njih je išao kajmakam. Njemu i kadiji je zatim naređeno da organizuju oduzimanjie oružja.
1) Dakle, jedna od prvih mjera nove vlasti bilo je razoružanje naroda. Uslijedila je naredba, propraćena prijetnjom smrtne kazne, kojom je narod rogatičkog kraja pozvan da preda oružje do 10 sati prije podne 23.09.1878. Potom je razoružana rogatička okolina, pa je do 28.09. razoružano svih 15 sela bliže rogatičke okoline. Vojska je preuzela za vojne potrebe osam mlinova i pet pekara koji su morali da spreme 1000 porcija hljeba dnevno. S obzirom na to da je austrougarska vojska činila mnoge izgrede, narod je bio zaplašen i stoga je predao oružje. Da je austrougarska vojska zaista izvršavala svoje prijetnje pokazalo se na Glasincu. U vrijeme davanja otpora nadiranju austrougarske vojske, stanovništvo Glasinca se sklonilo u zbjeg na Mladu. «Jedan odred njene vojske napao je zbijeg i izvršio masovna ubistva».
2) Rogatica je pod austrougarskom vlašću u administrativno-upravom odliku pripadala sarajevskoj oblasti. Bila je sjedište kotara koji je obuhvatao četrnaest opština (džemata): • Brda • Dub • Glasinac • Godimilje • Košuta • Međeđa • Osječani • Podžeplje • Prača • Rogatica • Sočice • Sokolovići • Žepa • Živaljevići Uže ppodručje koje se nazivalo Rogatica tetima obuhvatalo je naseljena mjesta: • Bjelogorci • Borač • Brdo • Budajevići • Brčigovo • Ćubrići • Dobromerovići • Dobroušćići • Duljevac • Dobrnići • Gučevo • Gudoželj • Kozići • Kosovo • Kovanj • Kukavice • Kujundžijevići • Karačići • Lađevine • Lepenica • Pavičina Kula • Pašić Kula • Plješevica • Podgaj • Priboševići • Rasputnjiva • Strmac • Seljani • Šenkrina • Varošište • Vragolovi • Vratisalići • Zagorice • Zaganovići • Ziličina Sva ova sela pripadala su jednoj od četiri mahale: • Huseinbegova mahala • Careva mahala • Sinan-vojvodina mahala • Oručagina mahala Rogatica je bila kasaba koja je 1879. imala 444 kuće, 471 stan, 909 muškaraca, 922 žene, ukupno 1831 stanovnika od kojih su 1693 bili muslimani, 131 pravoslavci, jedan katolik i šest Jevreja.
4) Po broju stanovnika nalazila se na 28 mjestu u BiH. Za kotarskog predstojnika je polovinom 1879. postavljen kapetan Jakob Vojvodić,
5) a na čelu kotarskog medžlisa bio je hadži Ahmedbeg Bukvica koji se na tom položaju zadržao oko četrnaest godina. Bio je omiljen u narodu i uživao veliki ugled.

6) Kotarski medđžlis je imao dva podnačelnika i sedam izbornih članova. Bukvica je cijelo vrijeme austrougarske uprave u BiH ostao načelnik, a podnačelnici su se mijenjali. Tako su 1908. bili podnačelnici: Jelisije Šoljević i Uzeiraga Daidžić, a članovi: Abid-efendija Behlul, Jakupaga Škaljić, Risto Savović, Nuribeg Sijerčić, A.Hadžiosmanović i Osmanaga Akšamija.
7) Medžlis se promijenio već 1910. tako da su ostali isti načelnik i isti podnačelnici ali su članovi bili: Abid-efendija Behlul, Ilija Ilić, Suljaga Vaizović, Nuribeg Sijerčić, A.Hadžiosmanović, Osmanaga Akšamja i Semišbeg Teskeredžić.
8) Rogatica je bila mala kasaba, ali je po broju «džamija i medresa iz kojih su proizišli gotovo sve kadije u Bosni bila u očima muslimana smatrana na neki način svetim gradom i kao glavno uporište islamskog fanatizma»
9) «Rogatica, turski Ćelebi Pazar, prostire se u uskoj i dobro obrađenoj i voćem obilatoj dolini potoka Rakitnice, koju okružuju planine Lunj, Plješevica, Tmur i Semeć-planina. Samo trgovište je neznatno: ima 444 kuće i 1831 žitelja („1693 muhamedovca“). U varoši su dvije džamije: Hunkjar-džamija i sultana Bajazita i prostrana čaršija u kojoj ima 60 dućana, većinom praznih». Kasaba je imala nekoliko lijepih džamija i dva hana za putnike. Jedan od njih je bio vakuf Sudžaudinove džamije i postojao je sve do 1918., a dugo ga je držao Hakija Muftić. Kuće su uglavnom od ćerpića, pokrivene šindrom, a tek poneka ćeremidom. Kao i u većini bosanskih kasaba, i u Rogatici su kuće bile prizemne, a malobrojne su imale i gornji boj. Gotovo sve su imale više odaja, od kojih se najveće nazivala kuća, imala je ognjište i u njoj se obično spremala hrana. Sobe su bile inače snabdjevene oskudnim namještajem među kojim se po pravilu nalazila sećija, zemljana furuna i mangala. Prostorije su osvjetljavane lučem, a smo u ponekim kućama i lampama na gas.
10) Poslije okupacije počela je gradnja lijepih i većih kuća od kojuh se posebno isticala kuća muderisa Nurudin-efendije Hafizovića i narodnog poslanika u Bosanskom saboru Suljage Vaizovića.
11) Jedan događaj koji se odigrao u Rogatici na početku austrougarske okupacije ostavio je trag u narodnom pamćenju i pisanoj dokumentaciji. Riječ je o gradnji pravoslavne crkve. Naime, pravoslavni stanovnici nisu imali bogomolju nego su za značajnije vjerske praznike išli na bogosluženje čak u Goražde ili Čajniče. Po uspostavljanju austrougarske uprave, pravoslavci su se obratili svojim komšjama muslimanima koji su imali sedam džamija da im ustupe jednu da bi je pretvorili u crkvu i posvetili. U isto vrijeme su se obratili i Zemaljskoj vladi u Sarajevu da ih podrži u nastojanju da dobiju u Rogatici džamiju koju bi preuredili u crkvu. Muslimani nisu pristali na to da se jedna od njihovih džamija pretvori u crkvu, nego su obećali dati materijalnu pomoć i pružiti podršku za gradnju nove crkve pod uslovom da to odobri vlast.
12) Pošto su muslimai dali svoju saglasnost, Zemaljska vlada je izdala odobrenja,13) pa je kamen temeljac položen već 10.05.1880.godine. Pripravljen je sav građevinski materijal i zagašen kreč. Međutim, kako je u Rogatici bilo malo pravoslavaca, a uz to su bili siromašni, ovi su se obratili austrijskom caru za finansijsku pomoć jer su namjeravali sagraditi crkvu u koju bi moglo stati 300 duša, a koštala bi 2000 florina. Stoga su od cara zamolili 300 florina14), a on je tu sumu dodjelio Crkvenoj opštini u Rogatici iz svoje privatne kase, što je bilo dovoljno za dovršenje crkve.15) U vrijeme turske uprave osnivane su vjerske osnovne škole, a 1867. je zakonom regulisano osnivanje i svjetskih škola. Tako je u Rogatici radio veći broj mekteba, jedna ruždija i jedna medresa, a za pravoslavnu djecu je postojala škola u Sokocu koja je otvorena 1875.godine. Kad je Jakob Vojvodić u julu 1879. preuzeo mjesto kotarskog predstojnika, u Rogatici nije bilo svjetovne osnovne škole iako su postojale dvije male školske zgrade koje su ranije služile za školovanje muslimanske djece. Ove prostorije su u prvim danima okupacije koristili vojnici rogatičkog garnizona do 10.12.1879. Iako je kotarski predstojnik pokušao da iseli vojnike iz školskih zgrada, to mu nije uspjelo, pa tako nije bilo zgrade u kojoj bi mogla započeti rad jedna osnovna škola. Austrougarske vlasti su favorizovale osnivanje narodnih osnovnih škola u odnosu na vjerske škole. Uspjeli su da pridobiju muslimansko i pravoslavno stanovništvo za osnivanje narodnih škola u osam opština (od 14 koliko ih je bilo u rogatičkom kraju): • Rogatica • Sokolac • Živaljevići • Žepa • Prača • Dub • Sokolovići • Sočice Kotarski predstojnik je pisao Okružnoj oblasti da je 23.09.1879. osnovana narodna osnovna škola u Rogatici, da je naimenovan pomoćni učitelj i da su nabavljene propisane knjige i udžbenici, ali da nije postavljen pravi učitelj. Nešto kasnije, 03.10.1879., Okružna oblast je naredila da se osnuje narodna osnovna škola u Sokocu (u kojem je duže vremena postojala pravoslavna škola) i Godimilju. Istovremeno je bilo naređeno da mjesto učitelja u Rogatici preuzme Nikola Čajkanić, učitelj iz Sokoca, ali su rogatički pravoslavci dobavili Crnogorca Milovana Stanišića. Kotarski predstojnik je zatražio odobrenje od nadležnih vlasti za postavljenje Milovana Stanišića, ali ga nije dobio. To pitanje je ostalo nerješeno, a pošto nije bilo zgrade za narodnu osnovnu školu, ono nije ni požurivano.16) Uporedo sa gradnjom crkve, pravoslavno stanovništvo se već 1879. založilo za otvaranje i pravoslavne škole u Rogatici. Kotarski predstojnik Jakob Vojvodić došao je u sukob sa pravoslavnim narodom upravo oko rada osnovne škole za pravoslavnu djecu jer je pokušao da spriječi upotrebu školskih knjiga koje su pisane ćirilicom i da zabrani ćirilicu u pravoslavnoj školi, pa je rješenje potraženo čak u Beču kod cara. Crkvena opština u Rogatici se žalila dvoru da kotarski predstojnik onemogućava otvaranje škole i ne dozvoljava da djeca uče «ilirski» nego ih tjera i da uče latinicu. 17) Dvoru su se obratili ovim pismom




Navode ovog pisma pokušao je osporiti predstojnik Vojvodić podacima da pravoslavna Crkvena opština u Rogatici broji samo 80-90 porodica i da ne može biti govora o tome da bi mogla postati prava crkvena opština koja treba da ima i svoju školu. Oni su tek nedavno pokrenuli pitanje u vezi sa uspostavljanjem takve opštine. On je pisao: « Vlast mora znati da na osnovu ovdašnjih prilika može doćo do otvaranja pravoslavne škole samo pod uslovom da to novčano pomogne car, odnosno muslimansko stanovništvo Rogatice, a o tome sada ne može biti govora jer upravo započinje gradnja narodne osnovne škole.» O školskim knjigama koje je zaplijenio, predstojnik je dao objašnjenje da je zaista oduzeo i zapečatio knjige koje su štampane ćirilicom u Pančevu, ali ne zato što su štampane ćirilicom nego zato što nisu na popisu knjiga koje se mogu upotrebljavati u osnovnim školama. A pravoslavno stanovništvo je tražilo osnivanje škole za pravoslavnu djecu u kojoj će se upotrebljavati ćirilica.18) Predestojnik je tako izbjegao da objasni zašto je rogatičkim Srbima izjavio da će im obezbjediti «hrvatskog» učitelja i da će «dobiti knjige iz Zagreba s latinicom pisane». Spor je riješen tako što je ipak otvorena pravoslavna osnovna škola. Narodna osnovna škola počela je da radi 1880.godine,19) a za njenog učitelja je postavljen jedan podoficir koji je znao srpskohrvatski jezik. Podoficiri su kao učitelji postavljani i u druga manja mjesta zbog nedostatka školovanih učitelja, ali su ubrzo bili zamjenjeni školovanim učiteljima. Narodne osnovne škole su osnovane još i u Prači, Stjenicama, Međeđi, Sjeverskom i Osovu. Nastavni jezik je nazivan bosanski ili «zemaljski jezik». I pored toga je više od 80% stanovništva rogatičkog kraja ostalo bez osnovnog obrazovanja.21) U Rogatici je nastavila da radi i medresa koja se zvala Sudžaudinova. Zgrada za medresu je podignuta za vrijeme turske uprave, a ktrajem XIX vijeka bila je toliko trošna da je postala neupotrebljiva za izvođenje nastave. Stoga je Muhamed Medžat-efendija Bulbulović pokrenuo inicijativu za prikupljanje novčanih priloga za izgradnju nove zgrade za medresu, pa je ona izgrađena i svečano otvorena 07.12.1900. a imala je « 10 vrlo lijepih i prostranih soba» za stanovanje učenika, «jednu darshanu i ostale nuzgredne prostorije sa dvorištem». Istovremeno su obezbjeđena sredstva za izdržavanje ove školske institucije u vidu « četiri prostrana dućana čija je kirija bila namjenjena ulaganju u fond za održavanje medrese». 22) I još jedna ustanova iz turskog vremena produžila je rad za vrijeme austrougarske uprave: to je bio tzv « mearif sanduk», odnosno školski fond za izdržavanje škola. Mearif-sanduci su se zadržali u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Travniku, Bihaću i Donjoj Tuzli,23) ali nije djelovao i u Rogatici.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 13 years 2 weeks ago #16572

Prahistorijske grobne gomile (tumulusi)

Prahistorijske grobne gomile (tumulusi) u Bosni i Hercegovini su poznati pod različitim nazivima (gomila, kamena gomila, gromila, grobna gomila, umka, humka, unjka, zaspa). Spadaju među najbrojnije prahistorijske objekte s osnovnom koncentracijom u južnoj Bosni, Podrinju i Hercegovini, a sporadično se pojavljuju i u centralnoj i sjevernoj Bosni.
Najstarije sahrane pod tumulusima u Bosni i Hercegovini potječu iz eneolita (XX – XVIII st. p.n.e.) Ljeskova Glavica u Ljubomiru kod Trebinja, Rudine u Rusanovićima i Gosinja planina na glasinačkom području (kod Rogatice), Naklo u Grabovici u Buškom Blatu (kod Duvna) i neki drugi.
Veliki broj tumulusa pripada ranom bronzanom dobu (XVIII i XVII st. p.n.e.) i to na stotine kamenih tumulusa sa skeletima u zgrčenom položaju u kamenim sanducima rasprostranjenih u Hercegovini, zatim tumulusi na većem broju lokaliteta glasinačkog područja i dr.

Sahrane iz srednjeg bronzanog doba (XVI – XIII st. p.n.e.) nađene su u većem broju humki glasinačkog područja te srednjeg i donjeg Podrinja (podrinjska grupa), a jedan specifičan tip niske dosta velike humke s brojnim ukopima (karakterističan je za grupu Barice – Gređani (u sjevernoj Bosni) posebno za njenu ranu fazu koja pripada srednjem i prelazu na kasno bronzano doba.

Najveći broj tumulusa pripada kasnom bronzanom dobu (XIII – VIII st. p. n. e.) i posebno željeznom dobu (VIII – V st. p. n. e.). Na prelazu iz bronzanog u rano željezno doba u krajevima zapadno od Neretve prelazi se na sahranjivanje u ravnim grobovima, a tumulusi ostaju karakteristični za glasinačku kulturu na glasinačkom području, u gornjem Podrinju i istočnoj Hercegovini.

Glasinačko polje i njegova bliža okolica, te oni susjedni dijelovi JI Bosne koji su bili obuhvaćeni velikim arheološkim istraživanjima krajem 19. st., a čiji su nalazi ušli u stručnu literaturu pod pojmom Glasinca
-danas je to područje upćina Sokolac i Rogatica, a pruža se između Romanije na Z Stare gore nad kanjonom Drine na I, te između rijeke Prače na J i planine Devetaka na S
-Vrtnjak, tumulus I- prvi grob s nalazima iz ranog brončanog doba- nađen fini ali pehar koji samo u nekim detaljima odstupa od klasičnih cetinskih pehara
-ranobrončanodobni tumuli, odnosno grobovi ovog područja mogu se svrstati u 3 grupe: 1. 1. grupu sačinjavaju:
-tumulus XXXVI/94 iz Rusanovića
-tumulus II sa lok. Borci u Vrlazju -oba su sadržavala skelete bez posebne grobne konstrukcije, te fragmente ukrašenih posuda tipičnih za cetinsku kulturu, razbacane po prvobitnom tlu oko grobova i u nasipu humka (tipičan pogrebni ritus te kulture) 2. 2. grupu sačinjavaju: -grob 1 iz tumula IV na lok. Borci

1. Vrtanjak u blizini Maravići Rogaticu (Karta 1, 1, Ć. Truhelke,Iskopavanja 1891). 2. Rusanovići blizini Rogatica, tumuli 26 (Karta 1.2; F. Fiala iskopavanja 1894). 3. Borci u blizini Vrlazije Rogatica, tumuli 2 (Karta 1. 3, F. Fiala 's Iskopavanja 1894). 4. Živaljevići blizini Rogatica, tumuli 6 (Karta 1.4; F. Fiala 's iskopavanja 1897). 7. Ferizovići, Opaljene gomile, u blizini Rogatica (Karta 1.7; iz kasnih 1980-ih).


Nalazi cetinskog tipa u unutrašnjosti zapadnog Balkana i problem kulturno-povijesne interpretacije u pretpovijesnoj arheologiji

Blagoje Govedarica

Sažetak
Balkana, odnosno u okolici Sarajeva (Kotorac), na glasinačkom području (Rusanovići, Borci-Vrlazije,Vrtanjak, Ferizovići, Živaljevići) i u zapadnoj Srbiji (Anište-Ražana). Na osnovi detaljne tipološkeanalize tvrdi se da pehar iz Kotorca (T. 1,6), zdjela iz Rusanovića (T. 1,2), fragmenti iz Borci-Vrlazije (T.1,4.5.7) i nalazi iz Ferizovića (T. 2) predstavljaju autentičnu cetinsku robu koja je proizvedena u nekojod radionica na matičnome cetinskom području. Za razliku od toga vrč iz Vrtanjka (T. 1,1), te vrč izdjela iz Aništa (T. 3,1.2) uz nesumnjive cetinska elemente, ponajprije u načinu ukrašavanja, posjedujui elemente keramičke tradicije tipa Belotič-Bela Crkva, Somogyvar i Bubanj-Hum III. To pokazujeda se ovdje ne radi samo o cetinskom materijalu koji su donijeli nositelji te kulture - kako se dosaduglavnom smatralo - nego i o keramici koja je samo rađena pod cetinskim utjecajima i koja, shodnotome, nije cetinski, nego lokalni proizvod.

1 - Vrtanjak; 2 - Rusanovići; 3,6 - Kotorac;- Borci u Vrlazije (1,6 prema Čović 1980, 1966; 2 prema Marović, Čović 1983; 3 prema Korošec 1940;4,5,7 prema Fiala, 1894; 1,2 R = 1:2; bez skala 3-7)


1-12 Ferizovići, Opaljene gomile (prema Cerovich 1990; 1-12 R 1:2)

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.
Moderators: Mustafawebmaster
Time to create page: 0.064 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version