Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Odgovor:Historija Rogatice 12 years 2 months ago #23507

PRILOG I.
Antički arheološki lokaliteti u romanijskom i rogatičkom
području – po Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine


Salmedin Mesihović
Sarajevo

Paljanska oblast
1. Crkvište, Gornji Pribanj – Brdo, Pale, kasnoantički fortifi kacioni objekt
(broj u AL BiH 15.55), Mazalić 1939, 18; Bešlagić 1971, 263
2. Gradina, Gradina, Pale, rimska utvrda (broj u AL BiH 15.114), Mazalić
1939, 25-28; Bešlagić 1971, 265

Romanijsko – šire rogatičko područje
1. Vražići, Vražići, Sokolac, kasnorimski grob (br. u AL BiH 17.339); Fiala
1893, 738-741; Čović 1987.
2. Pohovac (Puhovac), Baltići, Sokolac, kasnoantička utvrda (br. u AL BiH
17.277); Truhelka 1891, 313; Govedarica 1985, 15-27.
3. Potpećine, Kusače, Sokolac, rimski grob (br. u ALBIH 17.279); Truhelka
1890, 387-388; Fiala 1892, 430-435; Isto 1893, 752-758; Benac / Čović 1957, 19-
22; Čović 1983, 149-150; Čović, 1987.


28 Imamović 1977, 412-413, Sl. 177.
29 Bojanovski 1967a, 152-153, Sl. 11; Imamović 1977, 476-477, Sl. 276.
30 Imamović 1977, 476-477, Sl. 277.
31 Bojanovski 1967a, 153, Sl. 12.
32 Sergejevski 1936, 10, Sl. 6-7; Bojanovski 1967a, 153-155, Tab. 3, 13-15.
33 Sergejevski 1936, 9-10, Sl. 5; Bojanovski 1967a, 155, Sl. 16.
34 Bojanovski 1967a, 157-158, Sl. 19-20.
35 Sergejevski 1936, 13, Tab. 3, Sl. 17; Bojanovski 1967a, 158, Sl. 21.
36 Sergejevski 1936, 10-11 i Sl. 8-9.
63


4. Čitluci, Čitluci, Sokolac, tri naknadna ukopa iz rimskog doba, (br. u AL-
BiH 17.53); Fiala 1892, 399-406; Benac / Čović 1957, 15-17; Čović / Mikić 1973,
29-92; Čović 1979, 143-160; Drechsler / Bižić 1983, 263; Čović 1987.
5. Hreljin Grad, Čitluci, Sokolac, kasnoantička utvrda (br. u AL BiH
17.149); Truhelka 1891, 313-314; Govedarica 1985, 15-27.
6. Hrastovača, Kula, Sokolac, kasnoantička naknadna sahrana (br. u AL
BiH 17.147), Fiala 1892, 395-399; Benac / Čović 1957, 19.
7. Crkvina, Klečkovac, Sokolac, rimski spomenik sa prikazom konjanika
(br. u AL BiH 17.40); Sergejevski 1943, 10; Bešlagić 1971, 243.
8. Borovsko, Borovsko, Rogatica, naknadni kasnoantički ukop (br. u AL-
BiH 17.22); Fiala 1892, 438-440; Fiala 1893, 748-752; Benac / Čović 1956, 19-20;
Čović 1981, 113-117; Čović 1987.
9. Bradva, Kramer Selo, Rogatica, kasnoantička naknadna sahrana (br. u
ALBiH 17.23); Truhelka 1890, 390-391; Čović 1981, 109.
10. Planje, Planje, Rogatica, grob iz rimskog doba (br. u AL BiH 17.264);
Fiala 1895, 542-546; Benac / Čović 1956, 22; Čović 1981, 101, 124-129; Čović
1983a, 418, 426-428.
11. Rusanovići, Rusanovići, Rogatica, naknadni ukopi iz rimskog i ranog
srednjeg vijeka (br. u AL BiH, 17.293); Fiala 1892, 437-438; Fiala 1894, 729-743;
Fiala 1895, 533-538; Fiala 1896, 429-435; Benac / Čović 1956, 12; Benac / Čović
1957, 7; Čović 1983, 187; Drechsler / Bižić 1983, 261-264; Čović 1987.
12. Drijenjak, Vragolovi, Rogatica, rimska stela sa likom Atisa (br. u AL-
BiH 17.61); Bešlagić 1971, 252.
13. Groblje, Zakomo, Rogatica, rimski nadgrobni spomenik sa prikazom
ljudskih fi gura (br. u AL BiH 17. 138); Bešlagić 1971, 248.

Uža zona Rogatice
1. Crkvina, Plješivica, Rogatica, ostaci rimske građevinske djelatnosti na
desnoj obali Rakitnice (br. u AL BiH 17.42); Sergejevski 1936, 13; Bojanovski
1967a, 157-158. Rimska villa rustica je uobičajeno bila situirana pored ceste, a
iznad tekućice, i to na jednom obronku koji se blago spušta prema vodi, a ujedno
je i izložen suncu37. Takva je i bila situiranost rimskog imanja u selu Plješivica,
kao i rimskog imanja u Krivoglavcima kod Vogošće.
2. Plješivica 1, Plješivica, Rogatica, jedan naknadni grob iz ranog srednjeg
vijeka (br. u AL BiH 17.266); Fiala 1895, 540-542; Benac / Čović 1956, 17; Čović
1981, 110-117; Čović 1983a, 424-425.
3. Plješivica 2, Plješivica, Rogatica, nekoliko rimskih kamenih spomenika
u sekundarnoj upotrebi (br. u AL BiH 17.267); Bešlagić 1971, 251.
4. Rogatica, Rogatica, antički grad na ravnom prostoru između brda Ljuna
i potoka Rakitnice – s nizom spomenika – (br. u ALBiH 17.288); Patsch 1907,
467-469; Bojanovski 1967, 41-51; Bojanovski 1967a, 143-164; Bešlagić 1971, 253;
Vego 1981, 42-43, Sl. 3.

37 Sergejevski 1936, 13.
64


5. Ciganska Sokolovina, Rogatica, kasnoantički rimski grobovi (br. u AL
BiH 17.36); Fiala 1895a, 199.

Istočno od Rogatice
1. Mramorje, Okruglo, Rogatica, dva naknadna kasnoantička groba (br.
u AL BiH 17.227); Fiala 1896, 448-449; Čović 1981, 119; Čović 1983a, 424-425.

Prema višegradsko-podrinjskom području
(municipalna jedinica Malvesiatium)
1. Brankovići, Brankovići, Rogatica, dva naknadna kasnoantička ukopa (br.
u AL BiH 17.24); Fiala 1896, 453-457; Fiala 1897, 586-591; Čović 1987.
2. Živaljevići (Pribićevac), Živaljevići, Rogatica, rimski spomenik – ara po-
svećena Junoni (br. u AL BiH 17.350); Fiala 1897, 599-601; Benac / Čović 1956,
21; Čović 1981, 109-110; 113-117; 129; Čović 1983a, 418; 423-424; Drechsler /
Bižić 1983, 261-264; Bešlagić 1971, 248.

Sudeći na osnovu ovih lokaliteta i konteksta nalaza mogli bi se izvući slje-
deći zaključci :
1. Najveća koncentracija rimskih nalaza (posebno period II-IV st. n. e)
nalazi se u užoj rogatičkoj zoni duž Rakitnice.
2. Na glasinačkom platou kasnoantički i ranosrednjovjekovni ukopi nalaze
se u kontekstu naknadnih ukopa u tumule Glasinačke kulture.
3. Dio antičke baštine je bio iskorišten prilikom dizanja stećaka
4. Dosta antičke baštine se nalazi u sekundarnoj ili tercijarnoj upotrebi
5. Kasnoantičke utvrde se nalaze situirane na mjestima nekadašnjih gra-
dinskih naselja.
6. Na glasinačkom platou skoro svi antički nalazi su iz njenog kasnoantič-
kog perioda. Ovo bi govorilo da se u kasnoj antici stanovništvo iz uže rogatičke
zone povuklo u sigurnije oblasti glasinačkog platoa.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Historija Rogatice 12 years 2 months ago #23508

PRILOG II.
Rogatičko-romanijsko područje u kasnoj antici

Salmedin Mesihović
Sarajevo

V i VI st. n. e. su sigurno bili nesigurnija razdoblja pa je polako dolazilo do
povlačenja u dublju romanijsko-glasinačku unutrašnjost38. Ova oblast je sama od
sebe pružala dobre zemljopisne uvjete za refugij, a sustav autarijatskih gradina,
napušten skoro 1000 godina, mogao je poslužiti i kao osnova za podizanja ka-
snoantičkih utvrda. Nakon konačnog sloma romejske vlasti početkom VII st. n.
e. u unutrašnjosti Zapadnog Balkana, romanijsko-glasinačko područje je mogla
biti i zona sklanjanja i koncentracije starosjedilačkog romaniziranog i poluro-
maniziranog stanovništva39. U ovom kasnoantičkom periodu (kraj IV – početak
VII st.) došlo je i do razaranja i napuštanja urbanog jezgra Ris..... Romanska i
poluromanska populacija rogatičkog područja bi u tom slučaju prešla i na niže
oblike privrednog života, jer je ova oblast sama od sebe pružala mogućnosti samo

38 Period Justinijanove vladavine (527-565. god. n. e.) Romejskim Carstvom može se
nazvati smatrati vremenom konačne razgradnje antičke kulture. Justinijanov sindrom
da povrati ono što je izgubljeno (umjesto da se okrene novim putevima razvitka kao što
je to u drugoj i trećoj deceniji VII st. učinio car Heraklije), posebno preko razarajućeg
Ostrogotskog rata (535-552 god. n. e.) oslabilo je unutarnju snagu kasnoantičkog društva.
Tome je sigurno dodatno doprinijela i katastrofalna pandemija (u moderno doba nazvana
“Justinijanova kuga”) koja je harala u Konstantinopolisu 541-542 god., a raširila se po
čitavom Mediteranu i Evropi (povremeno je izbijala sve do sredine VIII st.). Ova pandemija
je imala velike negativne socijalne, privredne, političke i psihološke efekte, a prilično je
decimirala populaciju. Nesumnjivo je i ova pandemija utjecala na smanjenje otpornosti
ilirskih provincija koje su od sredine VI st. n. e. izložene sustavnom pustošenju slavenskih
i drugih prodora. Ona je decimacijom populacije omogućila i lakše slavensko naseljavanje
u župskim predjelima. Justinijanova odluka o zatvaranju Akademije u Ateni 529. god. n.
e. zapečatila je i intelektualizam antike.
39 Slavenski prodori, prisutni još od prve polovine VI st., posebno se pojačavaju s pojavom
azijskog naroda Avara (Obri) koji su okupljanjem oko svoga etničkog jezgra mnogih
slavenskih, germanskih (Gepidi) i zaostalih i novodošlih azijskih tursko-mongolskih
naroda stvorili moćan plemenski savez. Nakon ubistva romejskog cara Maurikija 602.
god. granica je i defi nitivno popustila i nastupile su godine posvemašnjeg uništavanja
institucija i načina živoga antičkog društva u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva i
prekida kontinuiranog razvitka mediteranske civilizacije. Izuzev u primorju, najveći dio
gradova, centara municipalnog života na tlu današnje Bosne i Hercegovine je razoren, a
može se slobodno reći da je došlo i do kulturnog i civilizacijskog naglog i dubokog pada.
Najvažnija posljedica događaja iz godina kada se konačno urušila antička civilizacija
bilo je ustaljivanje novog etničkog faktora, poglavito slavenskog elementa, iako ima i
primjera manjeg naseljavanja Avara (toponimi Obri) pa možda ne bi trebalo isključiti i
nastanjivanje nekih germansko-gepidskih skupina na prostoru koji danas zahvata Bosna
i Hercegovina. Međutim, novodoseljeno stanovništvo, nagli diskonuitet koji je u sebi
sadržavao i neke elemente kulturnog i civilizacijskog šoka i promjena političkog okvira iz
uređene države u pravom smislu (romejskog-vizantijskog Carstva) u neki politički entitet
neko vrijeme pod supremacijom Avara, nisu značili da je tradicija ranijeg života bila
apsolutno prekinuta. Starije provincijalno stanovništvo preživjelo je u velikom broju, a
tu i tamo se može osjetiti i tihi, prigušeni kontinuitet s nekim elementima ranijeg načina
života. A polako nastupa i proces simbioze starosjedilačkog stanovništva, više ili manje
kristijaniziranog i paganskog doseljenog slavenskog i drugog stanovništva.
66


za stočarstvo i niže oblike općekulturnog života. U kontinentalnoj unutrašnjosti
se provincijalno stanovništvo djelomično uspjelo spasiti povlačenjem u refugije i
planinske utvrde, o čemu svjedoči i Ljetopis popa Dukljanina. Ako bi se vjerovalo
riječima dukljanskog svećenika, mogli bismo tvrditi da su ove u planine izbjegle
zajednice uspjele sačuvati kakvu takvu samostalnost40, pa i kontinuitet kristija-
niziranog načina života. Ti utvrđeni refugiji, koji su činili i Justinijanov limes,
jednim su dijelom bili smješteni i na mjestima nekadašnjih gradina. Ti utvrđeni
refugiji, koji su činili i Justinijanov limes, jednim su dijelom bili smješteni i na
mjestima nekadašnjih gradina41.
Sam naziv Romanija bi možda mogao dati reminiscenciju na preživljavanje
starosjedilačkog provincijalnog stanovništva. Toponim Romanija ne treba mno-
go tumačiti; jasno je da on proizlazi iz ustaljenog naziva za Romejsko – Istočno
rimsko carstvo Romania, (rimska zemlja), odnosno ono što pripada Rimljanima,
u našem slučaju Romejima kao “nasljednicima” starog Rimskog Carstva. Analo-
giju našoj Romaniji imamo ne samo u nazivu države Rumunije (Romania), koji
je novijeg datuma, nego prije svega u imenu italijanske regije Romanja (Roma-
gna), Svoje ime Romanja duguje činjenici da je ona nakon langobardske invazije
na Italiju 568. god. bila dva stoljeća najvažnija i najveća oblast koja je preostala
Romejima (Bizantiji) na prostoru Italije, pa je tako dobila i naziv Rimska (ro-
mejska) zemlja, nasuprot susjedne Lombardije koja svoje ime duguje doseljenim
germanskim Langobardima (u italijanskoj verziji Lombardi). Može se pretpo-
staviti da je i naša Romania zahvatala sigurno čitavu romanijsku regiju, što po-
drazumijeva, pored same planine, i glasinačku visoravan i poriječje Prače. Pred
nas se postavlja pitanje koji su to razlozi zbog kojih je ovo područje dobilo naziv
Romanija, zemlja Rimljana. Sam toponim je baš zbog upotrebe termina Roma-
nia sigurno dosta starog datuma, vjerovatno iz VII st. kada je i kod još uvijek
Slavena i u jeziku starosjedilačkog stanovništva još bio živ termin Romania za
vizantijsku državu, a iz tog naziva i za sve izvedenice koje bi se odnosile na život
populacije koja bi se na bilo koji naziv vezivala ili za još živuće Romejsko Carstvo
ili za tradiciju nestalog Rimskog carstva i uopće za vrijeme prije dolaska Slave-
na. Kasnije su Slaveni za Vizantiju i njeno stanovništvo upotrebljavali izraze
Grčko Carstvo i Grci. Naša Romanija je tako morala da izražava neku određenu
etničku i jezičku, pa možda i kulturnu i religijsku specifičnost u odnosu na novo-
doseljeni etnički i kulturni element, a koja u svome korijenu ima starosjedilački,
rimskoprovincijalni element. Za razliku od italijanske Romanje, zbog prilične
geografske izolovanosti bosanske romanijske regije u kontinentalnoj unutraš-
njosti zapadnog Balkana, tako udaljenoj od vizantijskih preostataka u primorju
i ostrvima, teško bi bilo pretpostaviti da je Vizantija uspjela sačuvati svoju vlast
u našoj Romanii, okružena političkim entitetima proisteklim iz avarske invazije
i slavenskog naseljavanja. Naravno, ne bi opet, sa druge strane trebalo isklju-
čiti ni činjenicu da se provincijalno stanovništvo koje je živjelo na prijelazu iz
antike u srednji vijek na prostoru naše Romanije uspjelo više-manje oduprijeti
invazorima i doseljenicima i održati kontinuitet samostalnosti (kao neka vrsta
ranosrednjovjekovne politije) ili bar autonomije još neko vrijeme, dok se s okol-


40 Ljetopis popa Dukljanina, VI; VII; IX
41 O kasnoj antici i ranom srednjem vijeku v. Mesihović 2007, 719-740.
67


nim područjima ne utopi u jezgro iz kojeg je nastala buduća bosanska srednjovje-
kovna politija, kasnije i država. Da li je možda postojala i neka granica između
bosanske Romanije i drugih političkih entiteta, i kuda se ona protezala; da li je,
ako je i postojala samostalna ili autonomna Romanija, ona možda svoje porijeklo
vukla iz tradicije neke antičke administrativno-upravne cjeline (kolonija Ris...,
R. P. Aquae S...., Malvesiatium, Domavia); koliko je dugo postojala; na koji način
je funkcionirala; kada se ona stopila u bosansku politiju i druga slična pitanja
će tražiti mnogo studiozniji i svestraniji pristup kako bi se moglo odgovoriti na
sva pitanja vezana za bosansku Romaniju. Bez obzira na ove kombinacije koje se
tiču političkih pitanja bosanske Romanije, jasno je da, za razliku od Trebevića42,
Romanija svoje ime duguje većem prisustvu starosjedilačkog stanovništva. To
stanovništvo je u sebi sadržavalo ne samo tradiciju antičkog života nego i onog
predrimskog, ilirskog elementa, za koje bi se moglo reći da je većim dijelom činilo
i samu srž provincijalnog stanovništva kojeg su zatekli Slaveni.



Summary


Figures from the epigraphic monuments
from Rogatica – Romania area
The area of Rogatica had a special signifi cance in the development of the
ancient province of Dalmatia. It contained the urban and administrative core of
a colony whose name is fragmentarily preserved only with the fi rst three letters

42 Naziv Trebević je nedvosmisleno slavenskog porijekla i označava deminutiv slavenskog
glagola trebiti, trijebiti, koji je, izuzev u kolokvijalnom govoru, u svakodnevnom govornom
jeziku zamijenjen glagolima žrtovati, uništavati. Trebević vodi porijeklo od izraza Trebišta,
pod kojim se u staroslavenskom jeziku označavao žrtvenik. Iz toga bi se moglo zaključiti
da su neka mjesta na Trebeviću, najvjerovatnije vrhovi, u prvo vrijeme po doseljavanju
Slavena služili kao prostor na kome su se izvodili paganski obredi u kojima se, između
ostalog, primjenjivalo i ritualno žrtvovanje. Inače slavenske religijske misterije i obredi
povezani s planinama ne predstavljaju specifi kum. Pored primjera Trebevića, na prostoru
današnje Bosne i Hercegovine postoji čitav niz planinskih vrhova, uzvisina i padina za
koje je evidentna tradicija religijskih obreda, vjerovatno vezana za kult slavenskog boga
Peruna, koji je i do danas preživio u vjerovanju naroda u kršćanskoj verziji kao sv. Ilija
gromonosac i u muslimanskoj verziji kao Alija, kome je posvećen i poseban dan (2. avgust)
Ilindan (kod kršćana) ili Aliđun (kod muslimana). Najilustrativniji je primjer vrha
planine Treskavice koji nosi naziv Mala ćaba i čije samo ime direktno indicira da je tu
postojao kontinuitet hodočašća, koji je ne samo preživio rekristijanizaciju nego je na kraju
uspio naći i svoje mjesto u duhovnom životu dijela stanovništva koje je primilo islam. Čak
je i danas, poglavito kod bosanskohercegovačkih muslimana, prisutan kult vrhova kao
reminiscencija na staru slavensku religiju, što se simboliziralo i hodočašćima (dovišta)
na planinu Konjuh na čijem vrhu su prvog utorka iza Aliđuna Kladanjci obavljali dovu.
Kada je riječ o pitanju planine Trebević, sve već navedeno dovoljno govori o ritualnom
i religijskom značenju vrhova planine Trebević za pagansko stanovništvo slavenskog
porijekla.
68


RIS... The found epigraphic material also implies the presence of inhabitants of
this “Rogatica” municipal unit. On eight epigraphic monuments eight different
people have been identifi ed. In the area of Rogatica and Romanija individuals
with an Aelian gentile name are predominant (5 individuals), while two indivi-
duals carry Ulpian gentile names, and one a Claudian name. These persons per-
formed a number of different municipal duties. As can be seen from their gentile
names, the municipal aristocracy of the Ris... colony is dominated by people of
native descent. Apart from epigraphic monuments, a number of other ancient
remains were also found in the areas surrounding Rogatica. In the Early Middle
Ages this region had a signifi cant meaning for the local Romanic populations,
which is additionally confi rmed by the name of the mountain Romanija.


Bibliografi ja


Kratice
AE – L’Année épigraphique. Revue des publications épigraphiques relatives à
l’Antiquité romaine, París
AEM – Archäologisch-epigraphische Mittheilungen aus Österreich-Ungarn,
Wien
ANUBiH – Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo
CBI – Centar za balkanološka ispitivanja, ANUBiH Sarajevo
CIL – Corpus Inscriptiones Latinarum
ČGT – Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Tuzla
GZM – Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo
ILJug – Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia
MH – Matica Hrvatska, Zagreb
N. S. – Nova serija GZM od 1945 sv. I-VIII; od sv. IX (1954 god.) naziva se n. s.
Arheologija (izdanje Glasnika Zemaljskog muzeja posvećeno arheologiji), Sa-
rajevo
PJZ – Praistorija jugoslavenskih zemalja, Tom I-V, glavni urednik Alojz Benac,
Sarajevo: ANUBiH, CBI
SANU – Srpska akademija nauka i umjetnosti, Beograd

Izdanja izvora
Ljetopis popa Dukljanina 1950, Ljetopis popa Dukljanina, Jaroslav Šidak, MH
Zagreb.
Plinije Stariji 1866, Naturalis historia, (ed. Weidmannos), Berlin.
Plinije Stariji 1976, prijevod Mate Suića u dodatku “Antički pisci” u knjizi
“Antički grad na istočnom Jadranu” str. 297, Zagreb.
Plinije Stariji 2003, prijevod Brune Kuntić Makvić u dodatku “Izvori” u knjizi
“Antički grad na istočnom Jadranu” (2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje) str.
421, Zagreb.
69


Plinije Stariji 2004, Plinije Stariji, “Zemljopis starog svijeta”, Uroš Pasini,
Književni krug, Split.
Svetonije 1978, Gaj Svetonije Trankvil, Dvanaest rimskih careva, Stjepan Hosu,
Naprijed, Zagreb.
Tacit, Anali 1970, Tacit, Anali, Jakov Kostović, MH, Zagreb.


Literatura
Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom I-III; Mape 1-4; Zemaljski muzej,
Sarajevo 1988.
Barać, L. / Peričić, M. / Martinović-Klarić, I. / Rootsi, S. / Janićijević, B. / Kivi-
sild, T. / Parik, J. / Rudan, I. / Villems, R. / Rudan, P. 2003, Y chromosomal
heritage of Croatian population and its island isolates, European Journal of
Human Genetics (2003) 11, 535-542.
Benac, A. / Čović, B. 1956, Glasinac I – Bronzano doba, Sarajevo 1956.
Benac, A. / Čović, B. 1957, Glasinac II – Željezno doba, Sarajevo 1957.
Bešlagić, Š. 1971, Stećci, Kataloško topografski pregled, Sarajevo 1971.
Bojanovski, I. 1967, Arheološko-epigrafska bilješka sa Drine, ČGT, VII, Tuzla
1967, 41-53.
Bojanovski, I. 1967a, Rimski kameni spomenici iz Rogatice, Naše starine, XI,
Sarajevo 1967, 143-164.
Bojanovski, I. 1974, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, ANUBiH,
Djela, XLVII, CBI, 2, Sarajevo 1974.
Bojanovski, I. 1981, Prilozi za topografi ju rimskih i predrimskih komunikacija i
naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, III, Prilog proučavanju antičkih nase-
lja i komunikacija u istočnoj Bosni. ANUBiH, XIX, CBI, 17, Sarajevo 1981,
125-197, Tab. 1-3 + Krt. 1.
Bojanovski, I. 1987, Gornje Podrinje u sistemu rimskih komunikacija, ANUBiH,
XXV, CBI, 23, Sarajevo 1987, 71-182 + Tab. I-III + Prl. 2.
Bojanovski, I. 1988, Bosna i Hercegovina u antičko doba, ANUBiH, Djela, LXVI,
CBI, 6, Sarajevo 1988.
Cabanes, P. 2002, Iliri od Bardileja do Gencija, Zagreb 2002.
Čović, B. 1979, Kneževski grobovi glasinačkog područja, Zbornik radova prika-
zanih na naučnom skupu “Sahranjivanje kod Ilira”. Zlatibor 10-12 maj. 1976,
SANU – Balkanološki institut (Naučni skupovi VIII, Odeljenje istorijskih
nauka 2), Beograd 1979, 143-169.
Čović, B. 1981, Neka pitanja hronologije bronzanog doba glasinačkog područja,
GZM, n. s. Arheologija, XXXV/XXXVI, Sarajevo 1981, 99-140.
Čović, B. 1983, Regionalne grupe ranog bronzanog doba, PJZ, IV, Bronzano
doba. 114-190.
Čović, B. 1983a, Glasinačka kulturna grupa, PJZ, IV, Bronzano doba, 413-432
+ Tab. LXII-LXIV
Čović, B. 1987, Glasinačka kultura, PJZ, V, Željezno doba, 575-643 + Tab. LX-LXV
Čović, B. / Mikić, Ž. 1973, Praistorijske lubanje iz grobova glasinačkog područja.
ANUBiH, XI, CBI 9, Sarajevo 1973, 29-92 + Prl.2.
70


Drechsler-Bižić R. 1983, Srednje brončano doba u Lici i Bosni, PJZ, IV, Željezno
doba, 242-270 + Tab. XXXVI-XLI
Fiala, F. 1892, Rezultati prehistoričkog ispitivanja na Glasincu u ljetu 1892,
GZM, sv. 4, god. IV, 389-444.
Fiala, F. 1893, Uspjeh pretraživanja prehistoričkih gromila na Glasincu godine
1893, GZM, sv. 4, god. V, 717-763.
Fiala, F. 1894, Jedna prehistorička naseobina na Debelom brdu kraj Sarajeva,
GZM, god. VI, sv. 1. 107-140.
Fiala, F. 1895, Rezultati pretraživanja prehistoričkih gromila na Glasincu go-
dine 1895, GZM, sv. 4, god. VII, 533-565.
Fiala, F. 1895a, Rimski grobovi s paljevinom kod Rogatice, GZM, VII, 199-205.
Fiala, F. 1896, Rezultati prekopavanja prehistoričkih gromila na Glasincu go-
dine 1896, GZM, sv. 2, god. VIII, 429-461.
Fiala, F. 1897, Uspjesi prekopavanja prehistoričkih gromila u jugoistočnoj Bosni
(do Glasinca) godine 1897., GZM, sv. 4, god. IX, 585-619.
Govedarica, B. 1985, O istraživanju glasinačkih gradina, Materijali XX, Savez
arheoloških društava, Arheološko društvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo
1985, 15-27.
Imamović, E. 1977, Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Her-
cegovine, Sarajevo 1977.
Lopandić, D. 2007, Purpur Imperije. Rimski carevi sa prostora Srbije i Balkana,
Book & Marso, TV advertising, Beograd 2007.
Mazalić, Đ. 1939, Starine po okolini Sarajeva, GZM, god. LI, sv. 1 (Za historiju i
etnografi ju), 15-35.
Mesihović, S. 2007, Dezidijati: kulturna i narodnosno-politička zajednica u Iliri-
ku i osvajanja Oktavijanova doba, (rukopis doktorskog rada), Zagreb.
Mesihović, S. 2007a, Problem kulturne i narodnosne zajednice Autarijata (ruko-
pis magistarskog rada), Zagreb.
Patsch, C, 1907, Arheološko-epigrafska istraživanja povijesti rimske provincije
Dalmacije, GZM, god. XIX, 431-470.
Patsch, C, 1915, Zbirke rimskih i grčkih starina u bos-herc. Zemaljskom muzeju,
Sarajevo 1915.
Sergejevski, D. 1936, Novi kameni spomenici iz Ustikoline i Rogatice, GZM, god.
XLVIII, sv. 1, 3-14.
Sergejevski, D. 1943, Nekoliko neizdatih antičkih reljefa, GZM, god. LV, 1-20.
Smith, W. 1890, Dictionary of Greek and Roman Antiquities, Little Brown and
Company, Boston 1943.
Stipčević, A. 1989, Iliri, povijest, život, kultura, I (1974) i II dopunjeno izdanje
(1989), Zagreb.
Syme, R. 1988, Journeys of Hadrian, Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphik
73, Köln 1988, 159-170.
Syme, R. 1991, Journeys of Hadrian, Roman Papers VI. Oxford: Clarendon Press,
Oxford 1991, 346-357.
Šašel, J. / Šašel, A. 1963, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos
MCMXL et MCMLX repertae et editae sunt, Situla 5, Ljubljana 1963 (ILJug I).
Šašel, J. / Šašel, A. 1978, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos MC-
MLX et MCMLXX repertae et editae sunt, Situla 19, Ljubljana 1978 (ILJug II).
71


Šašel, J. / Šašel, A. 1986, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos MC-
MII et MCMXL repertae et editae sunt, Situla 25, Ljubljana 1986 (ILJug III).
Truhelka, Ć. 1890, Iskopine na predistorijskome grobištu na Glasincu u godini
1890, GZM, sv. 4, god. II. 386-401.
Truhelka, Ć. 1891, Prehistoričke gradine na Glasincu, GZM, sv. 3, god. III, 306-315.
Vego, M. 1981, Novi i revidirani srednjovjekovni natpisi iz Bosne, Naše Starine
XIV-XV, 38-64.
Wilkes, J. J. 2001, Iliri, Split 2001.
Zotović, LJ. 1973, Mitraizam na tlu Jugoslavije, Arheološki institut, Beograd 1973

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Historija Rogatice 12 years 1 month ago #23570

Popis sela Nahije Borac 1604 i njihova vjerska struktura
28 July 2010 07:31
www.bosnahistorija.com/index.php/ottoman...va-vjerska-struktura


Selo Obri
Selo Irtibas
Selo Razbojna
Selo Osadno
Selo Krajik
Selo Gostic
Selo Vrtici,drugim imenom Popovici
Selo Bereg
Selo Makici Dvoriste
Selo Borjanovici
Selo Kotliste
Selo Dzihan
Selo Zitovac
Selo Pobradcici
Selo Gucevo
Selo Zakomo
Selo Tvrdomisla
Selo Koprivica
Selo Dolnja Rakitnica
Selo Borovsko
Selo Uvic
Selo Ostrnik
Selo Loznica,drugim imenom Brusik
Selo Vudvage
Selo Prigrade
Selo Beheci,drugim imenom Petre Polje
Selo Strmac
Selo Ploca
Selo Toplik
Selo Kozodre
Selo Vihre
Selo Gornja Rakitnica
Selo Mojodozici
Selo Socice
Selo Izgumanje
Selo Dub
Selo Gornja Lepenica
Selo Dolnja Lepenica
Selo Podpece
Pazar Praca
Selo Psena Krina
Selo Ivje
Selo Hmelinak
Selo Ploska
Selo Zemalicka
Selo Dobruse
Selo Seliste
Selo Podstjena
Selo Zagprica
Selo Ponor, drugim imenom Brest
Selo Duge
Selo Srdanovici
Selo Vragolovi
Selo Drugova Njiva
Selo Dolnja Brnjica
Selo Sljivno
Selo Vrhpraca
Selo Srednja Vinca
Selo Proskovica
Selo Osjecani
Selo Datelji
Selo Sudici
Selo Dokolin
Selo Lubotina
Selo Rakocici
Selo Rakovica
Selo Gradcanica
Selo Ustipraca
Selo Istaban
Selo Delnovac
Selo Kadica
Selo Radinic
Selo Gornji Seljani
Selo Dolnje Strane
Selo Osadnica
Selo Brda
Selo Trnovo
Selo Zabrdje
Selo Raspodici
Selo Gornja Loznica
Selo Skopica
Selo Doljni Seljani
Selo Orahovo
Selo Borac, drugim imenom Bila Rika
Selo Peshticha Luka
Selo Gornja Brnjica
Selo Srednja i Dolnja Loznica
Selo Planje
Selo Crnici,drugim imenom Kostovici
Kasaba Glasinac
Selo Suha Studenica
Selo Crncal
Selo Borac
Selo Suri
Selo Okruglo
Celebi Pazar, drugim imenom Celebi Pazar
Varos Borac, drugim imenom Zvonik
Selo Gucici
Selo Borisavac
Selo Jazovnica
Selo Cadovina
Selo Brcigovo
Selo Otricevo
Selo Mali i Gornji Dretun
Selo Djenovici
Selo Kosuta
Selo Radimlje
Selo Vrasov Dol
Selo Miljace
Selo Podpljesevica
Selo Borisici
Selo Zemljegreh
Selo Batoceva,drugim imenom Kovacica
Selo Streska
Selo Hrcan
Selo Srednje Strane
Selo Koprivna Luka
Selo Simsici
Selo Crni Potok
Selo Omrko,drugim imenom prazno
Selo Milotina
Selo Radic
Selo Dolnja Osova
Selo Pribisevici
Selo Mosunovo
Selo Ponor
Selo Vrhlazje
Selo Crni Vrh
Selo Nepravdici
Selo Mrakodol
Selo Siljkovici
Selo Grabovica
Selo Vituz
Selo Celopek
Selo Celopek, drugo
Selo Draguljevici
Selo Gornja Vinca
Selo Gornja Vinca, upisano kao vojnucko
Selo Dolnja Vinca
Selo Gornje Strane
Selo Srednja Lubotina
Selo Gornja Osoja
Selo Crnici, drugim imenom Ribasici
Selo Kovanj
Selo Prusnicevo
Selo Mihal
Selo Pribcici
Selo Doljni Dretun,drugim imenom Crnica
Selo Straziste
Selo Belosalici
Selo Svitlina
Selo Kamenica
Selo Berberiste
Selo Kaljani
Selo Gornji Nisat
Selo Podgorje
Selo Ravasnica
Selo Hvalinovici
Selo Podgradje
Selo Sas
Selo Lanska
Selo Doljnji Nisat
Selo Vrhpraca
Selo Stavica,pripada spomenutoj
Selo Petkovici
Selo Drmica
Selo Vrhbarje
Selo Vratarici
Selo Stitarici
Selo Raskovici
Selo Ruzici
Selo Neorici
Selo Podkraj
Selo Pasin Dol
Selo Obrovica
Selo Podraska
Selo Sljivica
Selo Miocic,drugim imenom Simunina
Selo Karatic



Nahija Borac.Ukupno 4563 domacinstva.4544 Muslimanskih domacinstava.Nisu vlasi



Veca sela s preko 50 kuca:

Obri:Muslimana s bastinama 50, neozenjenih 2
Tvrdomisla:Muslimana s bastinama 75,neozenjih 3
Praca:Muslimana s bastinama 80 tak, krscana 7
Osjecani:Muslimana s bastinama 59,neozenjenih 13
Radunic:Muslimana s bastinama 87
Gornji Seljani:Muslimana s bastinama 58,neozenjenih 5,nemuslimana 1
Brda:Muslimana s bastinama 70,neozenjenih 5
Kasaba Glasinac 60 tak Muslimanskih domacinstava, neozenjenih 7.Bez krscana
Okrugla:Muslimana s bastinama 100,neozenjenih 3
Celebi Pazar, danas Rogatica:301 Musliman s bastinama, neozenjenih 29.Bez krscana


Varos Borac, drugim imenom ZVONIK.Muslimana s bastinama 40,neozenjenih 3.Nemuslimana s bastinama 4
Radic:Muslimana s bastinama 75,neozenjen 1
Kamenica:Muslimana s bastinama 60,neozenjenih 8
Svitlina:Muslimana s bastinama 50,neozenjenih 8



98%+ Istocne Bosne i Podrinja je na popisu 1604 imalo Muslimansku vecinu.Pravoslavno stanovnistvo nije postojalo.Ono je tek kasnije naseljeno ili iz Vlaske ili iz Crne Gore.Bosnjaci su originalni starosjedioci Istocne Bosne, kao i cijele Bosne, dok je pravoslavno stanovnistvo, preteca danasnjih Srba, doseljeno u intervalu tek pocev od 1720 tih godina.Do tada pravoslavnih i nema u Istocnoj Bosni!.Njih su najvise doseljavali Bosnjacke age i begovi Borca.Sramota.Bosnjaci kao preteca i najstarija nacija na Balkanu i originalni Iliri, su zahvaljujuci svojom gluposti od etnicki ciste Istocne Bosne, stvarali neka nova nakmecena pravoslavna sela

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Historija Rogatice 12 years 4 weeks ago #23980

TEKIJSKA DŽAMIJA U ROGATICI

BEHAR - Dvomjesečni bošnjački ČASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA
GODINA XIX • 2010. • BROJ 95
Nakladnik: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske PREPOROD
Derviške institucije u Bosni I Hercegovini I Sarajevu
TEKIJE U BOSNI I HERCEGOVINI


Tekijska džamija je, po svoj prilici, bila najstarija džamija u Rogatici. Nalazila se na lijevoj obali rijeke Rakitnice. Na tom je mjestu još u prvim decenijama desetog/šesnaestog stoljeća podigao svoju džamiju Sinan-vojvoda kao prvu dža- miju u naselju oko koje se razvila i istoimena mahala. Vre- menom je džamija dotrajala pa je na njenim temeljima neki Džafer-paša podigao novu, a godine 1870. iz temelja je obnovio Šejhu’l islamMehmed Refik-efendija Hadžiabdić. Nakon što je stradala 1943. nikad je niko nije obnavljao. Natpis u stihovima na turskom jeziku isklesan je na kamenoj ploči i ispisan lijepim talik pismom, podloga natpisa je zelena, a slova pozlaćena, “Šejhu’l islam, Mevlana Refik, lijepih osobina, danonoćno se zalagao u vršenju dobročinstva. Ova bogomolja bijaše do temelja oronula, a koja je poznata kao Tekijska džamija, iz poštovanja prema rodnoj grudi svojih predaka, uloži trud i obnovi ovu džamiju. Istiniti mu je omogućio i olakšao njeno dovršenje, i Tako postigao lijepe dove odličnika i puka. Fadil joj distihom izreče kronogram, bivši muftija sagradio je lijepu bogomolju. Godina 1287./1870.”

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 11 years 10 months ago #25046

Glasni Zemaljskog muzeja
Sarajevo 1889.g.
Epigrafske crtice iz BiH
Fiala









Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 11 years 10 months ago #25090

Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1879.g.
Kotar Rogatica












Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 11 years 10 months ago #25123

OPŠIRNI POPIS BOSANSKOG SANDŽAKA IZ 1604 SV.3

Nahija Borac u Bosanskom sandžaku
(Popis sela nahije Borac)

www.box.net/shared/4tva9z497p

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 11 years 10 months ago #25311

OPŠIRNI POPIS BOSANSKOG SANDŽAKA IZ 1604 DEFTER SV. 2

Nahija Vratar u Bosanskom sandžaku
(Popis sela nahije Vratar)

www.box.net/shared/q48qojt880

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Historija Rogatice 11 years 10 months ago #25515

"GLOBUS"-Geografski list
novembar 2010.g.



Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Historija Rogatice 11 years 10 months ago #25516

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.
Moderators: Mustafawebmaster
Time to create page: 0.053 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version