Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me
  • Stranica:
  • 1
  • 2

TOPIC:

Odgovor:KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA 14 years 10 sati ago #5116

  • purak
  • purak's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Senior Member
  • Senior Member
  • Objave: 481
  • Thank you received: 0
Tomislav Ladan

Hrvatsi knizevnik

POSTOJI LI BOSNJACKI JEZIK?

Od 1945. pa do nasih dana moglo bi se reci da se najmanje spominjao "bosanski" ili "bosnjaski" jezik. To je na neki nacin bio jedan od smrtnih grijeha ili, ako hocete, nesto vrlo neuljudno, kao kozjak na rodjendanskoj torti. Ali, u onoj godini dana prije ovoga velikog rata, poceli su se javljati ljudi koji su s punom ozbiljnoscu i dobrim poznavanjem stanja poceli govoriti i o bosanskom ili bosnjackom jeziku. Dakako, to nije posve novo. Moram reci da to i nije tako jednostavno, jer upotreba rijeci Bosnjak ili Bosanac, koliko god bile casne ili primjerene, gotovo da su bile izbjegavane od cjelokupnog pucanstva. Razlog je tome najvecim dijelom velikosrpska i unitaristicka promicba. Nitko u Bosni nece da bude Bosnjak. To sto neko hoce da bude Srbin, pa to je kao doktorat, ili neka akademska titula po rodjenju...Malo je tko i govorio da je Hrvat, osim onih najtvrdoglavijih s naseg kamena bosanskohercegovackog, jer to je opet bila losa preporuka za drzavnu sluzbu i u Hrvatskoj, a nekamoli u BiH. Ostalo je, naravno, da bi Muslimani mogli naj prirodnije i s najvise prava govoriti o bosanstvu, bosnjakluku i o bosanskom jeziku, medjutim, ni oni to nisu cinili. Vjerojatno je razlog tome bio sto ako bi se upotrijebilo ime ...onda bi se pitalo - tko u Bosni moze biti Bosnjak? Srbi u Bosni od toga su vazda bjezali. Tko je lud da bude Bosnjak kad je Srbin? Hrvati opet kazu: ako bismo mi rekli da smo Bosnjaci, onda se mi otkidamo od jednoga od mjesta u koje smo vazda gledali. Jer, mi smo vazda gledali jednim okom na Rim, a drugim na Zagreb, pa smo svi ofrljavili od toga. Onda radije cuti, radije reci da si nas, da si neopredjeljen, ali ne reci da si Bosnjak. Sto se tice Muslimana, meni je jasno ovo. Iako su osjecali, osobito muslimanski duhovnici, da je za ljude iz Bosne tisucu godina najcasnije i najprimjerenije ime Bosnjak, da za stanovnike ili pucanine bosanskohercegovackog vilajeta nema casnijeg imena od imena Bosnjak. I za jezik nema casnijeg imena od bosanski ili bosnjacki jezik, pojavilo se pitanje: Sto ce biti s ovima oko nas, hoce li oni od pravoslavnog vjerozakona, ili od katolickog vjerozakona, htjeti ici s nama ili ne. Ako nece, Bosna se cijepa vec na jeziku! Cini mi se: ono sto je u Kalajevo (Kallay) vrijeme bilo nerjesivo, pokazalo mi se u danasnje vrijeme jos nerjesivijim. Prema tome, bilo mi je jasno, cim je pocela ta rasprava ili prepirka oko bosanskog jezika da nitko opet nece htjeti, iako je iz Bosne, iako je Bosnjak, da prihvati bosnjacki jezik... Ako jos uvijek postoji drzava Bosna Hercegoviona, ako je ta drzava medjunarodno priznata i ako se dogodi da veliki Allah dade da ona opstane kao drzava, kao samostalna, kao civilna ne vidim nista prirodnije nego da se jezik Bosnjaka zove bosnjacki ili bosanski. To je ono Sto ja mislim; niti ja to preporucujem, niti ja to namecem, to samo mislim i trazim minimalno pravo ne da budem u pravu, nego da budem u krivu. I ako hocete sada moj bosnjacki odgovor na vrlo jednostavno pitanje postoji li bosanski jezik? Ne postoji, i postoji, a trebalo bi da postoji! (Dio izlaganja na simpoziju "Povratak iskonu" odrzanom u Zagrebu od 10. do 12. prosinca/decembra)

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA 13 years 11 months ago #5119

  • purak
  • purak's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Senior Member
  • Senior Member
  • Objave: 481
  • Thank you received: 0
AGRARNI STATUS U BiH


Austrijska monarhija je malo ucinila na poboljsanju polozaja bosasnkog stanovnistva. Preko 80 hiljada bosnjackih seljackih porodica, vise od 6 hiljada kmetova i nalazilo se u ekstremno zapostavljenom polozaju. U evropskom smislu, Bosnjaci koji su ostali na pradjedovskoj zemlji, postepeno su siromasili. Po popisu iz 1910.godine Bosnjaci su bili vlasnici najveceg dijela zemlje u BiH. Od ukupno 10,463 zemljoposjednika sa kmetovima, muslimana je bilo 9.537 , sto je u procentima izrazeno 91,15%, pravoslavaca 633 ili 6,05%, katolika 267 ili 2,55% . I medju zemljoposjednicima bez kmetova muslimani su bili najbrojniji 3,023 sto iznosi 70,62% , zatim pravoslavni 760 ili 17,75% I katolici 458 ili 10,70% .Zemlja je Bosnjacima oduzimana bez ikakve osnove. Austrijska vlast je mnoge sume koje bile oko 300 godina bosnjacke, proglasila carskim. Od popisa 10.oktobra 1910.godine pa do 1.januara 1920.godine smanjio se broj zemljoposjednika od 10,463 na 9,230. To znaci da je smanjenje u toku samo jedne godine iznosilo 7,233 ili 11,8%. Bosanski jezik je bio u sluzbenoj upotrebi u doba austro-ugarske uprave od 1878 do 1907., dakle, 29 godina. Tek 1907. Godine, pod neprestanim pritiscima veliko-srba i
veliko-hrvata, negatora bosnjaka i bosanskoga jezika, Bosne kao zemlje, domovine I drzave, Austro-ugarska carevina je donijela zakon o povlacenju bosanskog jezika iz sluzbene upotrebe. Narod kome se ne priznaje jezik, ne priznaje kultura, bastina I tradicija, osudjen je na propast.

Bosnjak ima svoju posebnu kulturnu orjenaciju: jezik, proslost, folklor, narodne obicaje-sve objektivne elemente koje ga cine nacijom. Bez kulture u evropskoj tradiciji ni jedna nacija ne moze imati nacionalni karakter, a bez karaktera nema ni nacije, bez jezika nijedan narod nema kulture, bez jezika I kulture nema ni nacije, a ko nema naciju, ne moze imati drzavu. Dosta jednostavna racunica. Nacija koja nema drzave nema svoje historije, ni svoje proslosti, ni buducnosti, ni prava na postojanje.

Bosnjacima se od 1907. porice pravo na jezik, naciju, zemlju, domovinu i drzavu. Bosanski jezik je 4 stoljeca bio sluzbeni jezik Turske u BiH, a 27god. u doba Austrougarske. Pisalo se na tri pisma, a mnogi Bosnjaci su govorili po cetiri jezika. Njima se u XX stoljecu, i to jedinim u Evropi, porice elementarno pravo sloboder: ravnopravnosti na jezik i naciju. Jedini su narod u Evropi koji je od drugih bio prisiljavan da se izjasnjava onim sto nije: kao Srbiun, Hrvat, Crnogorac, Jugosloven ili neopredjeljen, umjesto da bude ono sto jest-Bosnjak.

Kroz citavu historiju Bosne, uvijek se znalo ko su Bosnjaci i sta je bosanski jezik. Postoji u Bosnjaku jedan poseban duh, osebujan mentalitet, pogled na svijet i zivot, koji je izgradjivan stoljetnim historijskim iskustvom. Taj duh je u svojoj biti plemenit, on je iskren i otvoren bez licemjerstva i laznih primjesa. On je uvijek na braniku pravde koju je malo ko kroz historiju osjecao, a za kojom se vjecito zudjelo. Istina i postenje prozimaju taj duh. On je za slobodu, jer najbolje zna i osjeca kako je bez slobode zivjeti. On zna iz historijskog iskustva i njegovog specificnog kulturnog naslijedja da sloboda ide rame uz rame, sa disciplinom, redom i radom. Kukavicluk i strah su uvijek bili stranBosnjaku. Svaki kutak i grumen nase Bosne zaliven je krvlju Bosnjaka. To je velika drama puna tragedija I suza.

U unutrasnjem zivotu zemlje Bosne, Bosnjastvo je doslo do izrazaja krajem XIX vijeka. Pokrenut je list "Bosnjak". Izdavaci su bili Mehmed-beg kapetanovic-Ljubusak, Jusuf-beg Filipovic i njegov sin Esref. Dabome, njegovom pojavom dolazi do otvaranja zucnih polemika u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Prvi broj Bosnjaka izasao je 2. Juna 1891. List je naglasavao program prosvjecivanja naroda i njegove lojalnosti domovini i narodnosti. Direktan stav o nacionalnom pitanju BiH iznio je list Bosnjak kroz pjesmu "Bosnjaku", koju je napisao Safet Basagic, tadasnji srednjoskolac.


Znas, Bosnjace, nije davno bilo,
Sveg' mi svijeta, nema petn'est ljeta,
Kad u nasoj Bosni ponosnoj
I junackoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do brodskih vrata
Nije bilo Srba ni Hrvata,
A danas se kroz svoje hire
Oba stranca ko u svome sire.
Oba su nas gosta saletila
Da nam otmu najsv'jetlije blago,
Nase ime ponosno I drago.

Ovim stihovima nije se htjelo naglasiti da u BiH nije bilo Hrvata i Srba, nego da nije bilo hrvatskog i srpskog nacionalnog imena. Uistinu, cinjenica je da Bosna do 1870 nije bila nacionalno podijeljena. Propaganda iz Srbije i Hrvatske je uporno naturala srpsko, odnosno hrvatsko ime Bosnjaku. Upotreba naziva bosanski jezik podrzana je u austrijskom carevinskom vijecu. U BiH je zvanicno 1883. godine uveden fonetski pravopis, a kako je jezik priznat i nazivan bosanskim jezikom, gramatika bosanskog jezika dozivjela je vise izdanja na latinici i cirilici. Nas bosnjacki kult podupirale su novine Bosnjak (1891-1910), Behar (1900-1911), Biser (1912-1918), te mostarske novine I druge. U mnogima od njih objavljena je I ova Basagiceva pjesma


Djeca bez skole-sirocad gola,
a nama novog oruzja treba,
zanata, znanja da cuvat znamo
slavu i ponos vremena davnih,
noc i gospodstvo djedova slavnih,
prosvjete nam treba k'o hljeba.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA 13 years 11 months ago #5125

  • purak
  • purak's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Senior Member
  • Senior Member
  • Objave: 481
  • Thank you received: 0
SKOLSTVO

Austro-ugarska okupacija je zatekla u Bosni 917. osnovnih skola (mekteba), 43 medrese i 28 reformiranih nizih i srednjih skola (ruzdija). U Sarajevu su djelovale jos i vojna i trgovacka skola, te zavod za obrazovanje muallima (mektebskih ucitelja). Seriatsko-sudacka skola je otvorena u Sarajevu 1918., a od 1909. Pohadjanje mekteba je bilo obavezno. U gimnaziji je bio slobodan izbor jezika (arapskog ili latinskog). U BiH po dolasku Turske pisalo se bosanskim jezikom sa arapsko-turskim pismom, zvana arebica. Padom BiH pod austrijsku vlast preslo se na novo pismo: latinicu I cirilicu. Pocelo se od tako poznatih arapskih slova, da bi se preslo na do tada nepoznatu latinicu I cirilicu.

U Sarajevu je 1908. Islamsko-dionicka stamparija radila s ciljem da doprinese opismenjavanju Bosnjaka u BiH. Gajret je na omotnim stranicama svoga casopisa objavljivao uporedo arapsku, latinicnu i cirilicnu abecedu. Glavna medresa u BiH bila je Gazi Husrev-begova medresa, osnovana 1537.godine. Nastavni plan i program medrese odredio je plemeniti utemeljitelj u vakufnami napisanoj jos 10. Januara 1534.godine. Gazi Husrev-beg je u svojoj ostavstini odredio da se njegovoj medresi predaje “…sve sto budu zahtijevale potreba i interesi bosnjacki…”. Ovom odredbom Gazi Husrev-beg je utvrdio platformu prema kojoj Medresa treba da bude u svim vremenima obrazovna institucija koja ce odgovarati savremenim potrebama I zahtjevima. Ugledu ove medrese doprinosilo je sto su na mjesto muderisa (profesora) redovno dolazili najobrazovaniji ljudi.

O njenoj reputaciji dovoljno govore rijeci historicara profesora Hamdije Kresevljakovica, koji je i sam bio jedan od predavaca, napisane jos daleke 1930 da je "Gazi Husrev-begova medresa bila ne samo najrenomiranija islamska institucija vec i teoloski fakultet." Gazijino ime zabiljezeno je zlatnim slovima u historji Bosne I Bosnjaka.

Po ocu Ferhat-begu, Gazi Husrev-beg je bio nase gore list. Za njegovog vremena Sarajevo je dozivjelo pravi procvat.
Kad je dosao u Sarajevo 1521. godine, ovaj dobrotvor je, pored mnogih privatnih kuca i zgrada, zatekao i 16 dzamija, dvije musafirhane (konacista), dva imareta (kuhinja za putnike i siromahe), jednu medresu i vise mekteba, te dva velika hana, cetiri javna kupatila, jednu apoteku, a uz to je cvjetala trgovina i obrti, a sam grad je djelovao vrlo lijepo i privlacno. Gazi Husrev-beg je vladao 20 godina Sarajevom, sve do svoje smrti maja 18.1541.
Po dolasku u Sarajevo,Gazi Hustref-beg se dao na podizanje monumentalnih zgrada i bogomolja, te institucija za prosvjetne i zdravstvene svrhe, a nije zaboravio ni one koje sluze obrtu i trgovini. Podigao je od nekad male kasabe sjajni Seher-Sarajevo. Sagradio je dzamiju 1530, najmonumentalniju gradjevinu iz turskog perioda ne samo u Bosni nego i na cijelom Balkanu. Historicar Dr. Ciro Truhelka pise "Svaka zemlja ima svoj kolorit, svaki grad svoje posebno obiljezje, svoj licni spomenik. Ko ce si, na primjer, zamisliti Atenu bez Akropole, Pariz bez Luvra, Zagreb bez Svetog Kralja i Sarajevo bez Begove dzamije."

Begova dzamija daje Sarajevu njegovo pravo gradsko obilejzje. Ona je srediste od koga se i nize i razvija sav grad. Bez Begove dzamije Sarajevo ne bi bilo ono sto jeste. U julu 1878. harem Begove dzamije bio je srediste organizacije otpora protiv ulaska austrijske okupacione vojske u nasu zemlju i tu su donesene mnoge vazne odluke. Pored dzamije veliki dobrotvor je sagradio i Imaret (kuhinju za putnike), musafirhanu, mekteb, medresu, banju, veliki han-bezistan, 60 ducana I vise kuca, doveo vodu iz daljine od 7 kilometara . Sarajevo je dobilo vodovod 148 godina prije Londona a 370 prije Beca. Kursumlija medresa je sagradjena 1537. u orjentalnom stilu. Nju je Husrev-beg podigao u ime svoje majke Seldzuke, a Kursumlijom je prozvana jer je pokrivena olovom (na turskom kursum).

Za izdrzavanje svojih zaduzbina ostavio je gazija ogroman pokretni i nepokretni imetak u Bosni i Rumeliji. Veliki dio tog vakufa je opljackan za vrijeme kraljevine Jugoslavije i komunisticke Jugoslavije. Svojim velikim hajratima stekao je Gazi Husrev-beg ogromne zasluge za razvitak grada Sarajeva, te kulturni razvoj muslimana i svih stanovnika diljem nase BiH.

Njegove zasluge na bojnom polju nisu bile nista manje impresivne, sto je, sa njegovim spomenutim hajratima ovjekovjecilo njegovo ime u Bosni. On nije sprijecavao napredak drugih konfesija u BiH. Bas u njegovom vremenu obnovljeni su Franjevacki samostani u Visokom i Fojnici. Njemu pripisuju i postojanje pravoslavne crkve u Sarajevu u blizini njegove dzamije, te stampariju u Gorazdu, koja nije u to vrijeme postojala ni u pravoslavnoj Moskvi.

Gazi Husrev-begova biblioteka osnovana je 1537.godine, te predstavlja najstariju i najbogatiju riznicu orjentalnih rukopisa u zemlji pa i na Balkanu. Ona sadrzi 15 hiljada svezaka na arapskom, turskom, perzijskom, bosanskom, njemackom, francuskom I drugim jezicima. U njoj ima preko 6 hiljada knjiga na orjentalnim jezicima. Na istocna djela otpada 4.500 kodeksa, a ostatak su evropska djela. Biblioteka poimenice obuhvata veliki broj casopisa, posebno bosanskih, te arhivskog materijala.
Dok postoji Sarajevo, zivjece ime Gazi Husrev-bega.

1759. otvorena je prva javna biblioteka-knjizara u Sarajevu. Osnivac biblioteke-knjizare, Osman Sehdija Bjelopoljac otvorio je novu stranicu u historiji bosanskohercegovacke kulturne tradicije. U pocetku rada biblioteka je raspolagala velikim brojem dijela koja su se mogla naci samo u vrhunskim evropskim bibiliotekama. Posebno mjesto zauzimalo je 180 skupocjenih rukopisa, koji su se bavili istorigrafsko-kulturoloskim temama iz Bosne. Ovaj izvanredni kulturni monument srusen je 1810 pod udarcima austrijskog cekica i krampa, sto je u historiji Bosne zabiljezeno kao do tad najveci vandalski zahvat nanesen bosanskom kulturnom i historijskom bicu .

Sarajevo je u drugoj polovini 18. i pocetkom 19. vijeka imalo 5 javnih i oko 20 privatnih biblioteka. Valja spomenuti kolekciju Safet-bega Basagica, koja se sada nalazi u sastavu univerzitetske biblioteke u Bratislavi, gdje je dospjela ova bogata kolekcija. Nerzumni postupci potomaka doveli su do velikog rasijavanja ovokulturnog blaga sirom svijeta, pa nije ni cudo sto se mnogo rukopisa danas moze naci po bibliotekama u Becu, Bolonji, Parizu, Londonu, Berlinu, Karlsruheu. Veliki dio rukopisnog blaga u Bosni stradao je usljed cestih ratova i pozara, a i cetnickog paljenja od 1992-1995.

Bosna i Hercegovina su dale osmanlisjokom carstvu oko 300 knjizevnika koji su pisali na turskom, arapskom, perzijskom, njemackom, francuskom, engleskom i drugim jezicima.
Dr. Smail Balic u svom djelu Kultura Bosnjaka, Bec 1973. pise o konkretnom primjeru Safeta Basagica i Ive Andrica. Andric je govorio srpskim i njemackim pa je i pisao na ta dva pisma. Kada je Basagic otisao u Bec da doktorira, on je uz svoj maternji bosanski jezik govorio i perzijski, arapski, turski, njemacki, francuski i engleski, pisuci na arapskom, cirilici, latinici, arebici i bosancici.
Safet-beg je doktorirao u Becu, a Ivo Andric u Gracu 1923.
Dobitnik Nobelove nagrade Ivo Andric daje svoje postavke o intelektualnoj i moralnoj zaostalosti "bosanskih Turaka" - muslimana. U svojoj doktorskoj disertaciji, koju je 1923g. podnio grckom sveucilistu obrusio se na bosanske muslimane kao i samu Bosnu. Svoja “filozofska” razglabanja o Bosni razradio je u citavom nizu kvazi historijskih prica i romana iz Bosanskog zivota. Najpoznatija Andriceva djela su ‘Na Drini Cuprija’ i ‘Travnicka kronika’, koja su po svojoj strukturi mijesavina fikcije I nicim argumentovane hronike. Na zalost ova djela pisana briljantnim stilom, u mnogocemu su zamutila sliku o stvarnom zivotu u Bosni. U svom beskrupuloznom sakacenju bosanskog duha Andric je dosao i do samo vrhuca tvrdeci u svojoj prici ”Pismo iz 1920” da je Bosna zemlja mrznje. Ocigledno je da su mu mnogi povjerovali
. Kritika se u komunistickoj Jugoslaviji veoma pohvalno izrazila o djelima Ive Andrica. Bilo je, medjutim, I suprotnih glasova, ali su se takvi jedva culi u razumljivom zanosu odusevljenja cinjenicom da je Ivo Andric kao prvi Jugosloven dobivanjem Nobelove nagrade podigao ugled nacije u kulturnom svijetu Evrope. U kritikama mu je najvise zamjeravano drzanje prema muslimanima. Tako mu knjizevnik Djordje Jovanovic predbacuje "iskrivljavanje historije, izmisljanje stvari koje vecinom pokazuju samo ono sto je nenormalno, bolesno i bizarno kod muslimana." Zamjeravajuci Andricu sto nije pisao aktualnim temama stradanja Srba za vrijeme II Svjetskog rata, Jovanovic dalje pise:

Andric se okrenuo davnoj proslosti da ovekoveci svojim perom nabijanje na kolac jednog Srbina i tako zabelezi za trajna vremenena daleki greh nase muslimanske brace . Je li to bilo potrebno? Je li korisno nama-Srbima? Hoce li Andriceva dela posluziti nasoj buducnosti!"
Jedan drugi istaknuti srpski intelektualac-kriticar H. Stupica, u Fribourg-u marta 1962. pise:

"Upravo u ovome grehu nabijanja na kolac, opisanom po do jezivih pojedinosti, Ivo andric se posluzio jezivom sudbinom sirijskog borca za slobodu Sulejman Y. al-Kalabi-ja, 1915. Pa gdje je objektivnost i humanost dodjeljivaca Nobelove nagrade", pita se Stupica.

Mostarska biblioteka "Karadzozbegova" osnovana nesto prije 1570. uzivala je takodje veliki ugled. Tokom vremena je popunjavana darovima preminulih intelektualaca. Godine 1950 njezin fond je prikljucen Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

Biblioteka "Elci Ibrahim-pase" u Travniku obuhvatala je prilikom osnivanja 1705. godine 103 rukopisna djela. Taj fond je poslije znatno prosiren. Godine 1941. 300 rukopisa iz ove biblioteke preneseno je u Gazi Husrev-begovu biublioteku u Sarajevu, a ostatak je zadrzan u Travniku.

Banja Luka je imala vise biblioteka. Prva biblioteka javnog karaktera u Banja Luki osnovana je 1630. sa znacajnim brojem knjiga i svezaka. Osnivac jedne od biblioteka bila je Mevla Usmudina. Na to se opsirnije osvrnuo Glasnik Islamskog Starjesinstva januara 1977.
Zgrada u kojoj smjestena biblioteka u Gradaccu nalazi se pokraj dzamije Husejin-kapetana Gradascevica. Osnovana je 1857g. od strane Kajmekam Fadil-pase Serifije. Posjedovala vise starijih knjiznih fondova, te je prosirena u vecu biblioteku. U Gradaccu se spominju dvije biblioteke u sastavu Ahmed-pasine dzamije i Pervane dzamije.
Kukavicina medresa u Foci, kao i Medresa u Visokom imale su takodje dobre biblioteke. U Foci je krajem 16. Vijeka djelovao i skriptorij, a knjige su se prepisivale organizirano. Posao je finansirao odredjen broj vakifa. Mnoga prepisana djela isticala su se kaligrafskom umjetnoscu.
Stari sudski popisi zaostavstine nalaze se cesto i u privatnim bibliotekama. Tako je godine 1730 u ostavstini muderisa Hazi Ibrahim-efendija iz Livna nadjeno 127 kodeksa, dok je malo kasnije Abdurahman efendije Muftic iz istog mjesta ostavio svojim nasljednicima 127 rukom pisanih knjiga, od kojih je vecina nasla mjesto u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Sa razvojem bibliotekarstva u Bosni se razvijao i knjigovezacki zanat. Sredista ovog, mozemo slobodno reci umjetnickog stvaralastva bila su u Mostaru, Sarajevu i Banjoj Luci. Kod izrade i ukrasavanja uveza primjenjivana je turska, ali pokatkad (kao u Mostaru na pr.) i sjeverno-africka knjigovezacka tehnika).

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA 13 years 11 months ago #5134

  • purak
  • purak's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Senior Member
  • Senior Member
  • Objave: 481
  • Thank you received: 0
USTAV I POLITICKI ODNOS U BIH

Aneksija BiH austrougarskoj monarhiji nije pokrenula znacajnija politicka pomijeranja, pa je 1910g. nova vlast pocela pripreme za donosenje ustava. Vec 17. Ferbruara 1910 car Franjo Josip sankcionirao je novi ustav i pratece zakone, a 20 Feb.1910 ustav je svecano proglasen u velikoj dvorani zemaljske vlade.

Muslimanska narodna organizacija koju je predvodio Firdus Karabeg je bila posebno odlucna u zahtjevu za uvodjenje punog parlamentarizma kao i za drzavno-pravnu autonomiju BiH. Hrvatska politika, koja je i dalje ostala pri svojim zahtjevima za preuredjenjem monarhije i prikljucenje BiH Hrvatskoj, prihvatila je to rjesenje u ubjedjenju da ako vec ne moze drugacije, povoljnije je da BiH ostane zasebna, sto ce,vjerovali su, olaksati realizaciju zeljene politike buducim generacijama.

U relativno mirnu debatu metez je unio dr. Ivan Saric, nadbiskupski zupnik izjavom da je za autonomiju Bosne, ali u okviru Hrvatske drzave, kao i da Hrvatska koalicijska stranka ne moze priznati na teritoriji svog kraljevstva ikoje drugo ime, ikoji drugi narod i nikakve druge ambleme osim hrvatske. Ove izjave su u pocetku docekane burnim protestom muslimanskih i srpskih izaslanika. Protestiranje protiv takve drskosti, ma sa koje strane ona dolazila, izrazio je narocito Dervis-beg Miralem:
“… Bosnjacima se ne mogu drzati lekcije kojoj narodnosti pripadaju, niti se moze dopustiti da se BiH sjedini sa Hrvatskom ili ma kojom drugom pokrajinom ili drzavom. Nase je geslo, istakao je Miralem Dervis-beg, "Bosna Bosancima".
Tako je vec ova rasprava pokazala da u BiH, zbog srpskih i hrvatskih nacionalistickih aspiracija, skoro svako politicko pitanje dobija nacionalno-politicki karakter, sto se ,na zalost odrzalo i do danasnjih dana.

Dr. Nikola Stojadinovic u ime svih srpskih poslanika prigovorio je predlogu vlade da se za predsjednika parlameta imenuje Firdus Karabeg. Bosanska stampa je ovo komentarisala isticucu da “…protestiraju samo oni koji su uvijek isticali i isticu principe nacionaliteta, dok im je vjera, navodno, privatna i sporedna stvar. Protest dolazi od ljudi koji godinama govore da su oni samo Srbi i da ih neiteresuje nista drugo, neprestano prigovarajuci Bosnjacima njihovu borbu na religijskoj osnovi zbog koje ,navodno, ne sagledavaju prednosti modernijih ideja nacionalnosti. Ovo je utoliko cudnije sto protesti dolaze od ljudi koji su se uvijek voljeli hvaliti svojim napretkom i kulturom. Ta ista gospoda bi protestirala protiv imenovanja Firdusa, cak i kad bi on bio osvjedoceni i veci Srbin nego sto je bio Avdo Karabegovic.
Oni bi protestirali samo zato sto je Firdus Bosnjak a nije pravoslavni Srbin.

Sa srpske strane ponudjen je Bosnjacima jedan projekat agrarnog zakona koji je izradio dr. Nikola Stojadinovic. Osnovna ideja ovog programa je osiguranje stalnosti
kmeta na posjedu i ukidanje prava bega da kmeta koji ne izvrsava svoje obaveze odtsrani sa svog zemljista. Ovaj program je formalno stajao na stanovistu fakultativnog otkupa, ali je istovremeno pruzao mogucnost i kmetu, odnosno zakupcu zemljista, da se postepeno, fakticki, pretvori u slobodnog vlasnika. Za protuuslugu Bosnjacima ako podrze ovaj program, srpske stranke su nudile glasove za vecu pomoc iz budzetskih sredstava za obrazovanje gradskog bosnjackog i aginskog podmlatka u srednjim i zanatskim skolama. Ovaj program, za bosnjacko vodstvo je bio neprihvatljiv. Svaka stalnost kmeta, kao zakupca na posjedu, vodi u krajnjoj liniji lisavanju age njegovog posjeda i njegovih prava-isticali su bosnjacki lideri.

Seljacki pokret poznat kao "strajk u Bosanskoj krajini i Posavini" u ljeto i jesen 1910., zaplasio je bosnjacke zemljoposjednike. Za njih je taj strajk znacio cin protiv prava vlasnistva, kao najuzvisenijeg prava slobode. Bosanska stampa je pisala da se bune upravo oni koji su gladni i goli primljeni od ovih zemljoposjednika i ove zemlje.
Smatralo se da seljacki pokret nije nastao spontano, nego agitacijom Petra Kocica, kao saborskog poslanika i njegovih suradnika. Cjelokupna Bosanska stampa smatrala je da je uskracivanjem zakonite trecine zemljoposjednicima pocetak terora kojim pravoslavni srbi misle otjerati Bosnjake sa njihovog imanja.

Srpska je stampa 13. Augusta 1910. priznala da pokret nije potekao iz same seljacke sredine nego da je namjerno izazvan djelovanjem srpskih itelektualaca. Srspki politicari su smatrali da je pokret nedovoljno organiziran i da je poceo u nezgodan politicki momenat, pa su napravili prijedlog Zakonaske osnove i podnijeli ga Parlamanetu. Sustina prijedloga je bila da otkupljivanaje moze uslijediti samo na temelju dobrovoljnog sporazuma izmedju vlasnika zemlje i kmeta, s tom razlikom sto je u slucaju sporazuma izmedju vlasnika i kmeta drzava osiguravala potrebna sredstva za to. Vlada je bila duzna pozajmiti kmetu cijelu otkupnu sumu uz povoljnu kamatnu stopu. Poslije glasanja ovog zakona 31. 3. 1911.

Hrvatske politicke partije su izjavile da nece glasati za predlozeni agrarni zakon, ako ce Bosnjaci podrzati Mandicevu jezicku osnovu, po kojoj se jezik u Bosni mora zvanicno nazivati hrvatskim. Bosnjacki lideri u Saboru su ostro reagirali na ovu izdaju, jer priznavanje hrvatskog jezika znacilo bi pripojiti Bosnu Hrvatskoj. Hrvati su smatrali da je ovaj cin vazan korak prema kroatizaciji Bosnjaka, ali su se razocarali.
Srpske stranke su stajale na stanovistu da rjesenje jezickog pitanja prema Ustavu pripada Saboru, te to pitanje imaju pravo rijesavati i rijesiti samo Srbi i Hrvati medjusobnim sporazumom. Sto se Bosnjaka tice, smatrale su srpske stranke, oni nemaju prava da se u to pitanje mijesaju dok se nacionalno ne izjasne da li su Srbi ili Hrvati. Oni su licno pozvali Serifa Arnautovica, lidera Ujedinjene Muslimanske Organizacije (koalicije) da se izjasni je li Srbin ili Hrvat, pa se onda po pitanju jezika moze zauzeti konacan stav. Arnautovic im je odgovorio: "Ja vise prava na jezik imam od vas koji ste dosli ovamo!"

Bilo kakav kompromis sa Hrvatima i Srbima bio je nemoguc. Svi Bosnjaci bili su za autonomiju BiH, jer je autonomija predstavljala optimalno drzavno pravno rjesenje, koje je stojalo iznad politickih i ekonomskih interesa. Na to jasno ukazuje insistiranje bosanskog politickog vocstva na autonomiji BiH, bez obzira na ustavni sklop Habzburske monarhije. Moze se reci da je Bosnjacko politicko vocstvo uspjelo u agrarnoj debati i opcenito u Saboru i javnom politickom zivotu odrzati i sacuvati samostalnost BiH.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA 13 years 11 months ago #5196

  • purak
  • purak's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Senior Member
  • Senior Member
  • Objave: 481
  • Thank you received: 0
KRAJ AUSTRO-UGARSKE VLADAVINE I BALKANSKI RATOVI

U vrijeme vladavine austrougarske monarhije u BiH idustrijski kapaciteti i obrt bili su u velikom procentu u drzavnim austrijskim rukama. Zbog duboko osmisljenje strategije borbe protiv svih koji ne pripadaju krscanskom religijskom korpusu, u obrtu je radilo je svega 2.088 Bosnjaka. To je dovelo do procesa osirimasenja i gradskog i zemljo-posjednickog bosnjackog stanovnistva. U novonastalim teskocama mnoge bosnjacke familije su trasile rjesenje u izseljavanju, a mnogi Bosnjaci prilazili tadasnjem radnickom i socijalistickom pokretu, nadajuci se pravdi, demokratiji i slobodi.

Napetost u nasim krajevima i kompletnom Balkanskom poluostrvu dozivjece svoj vrhunac u jesen 1912.g. kad, uvijek za rat spremna, Srbija, Bugarska, Grcka i Crna Gora, kao clanice balkanskog saveza objavljuju rat protiv Turske, u cilju osvajanja i podjele preostalih osmanskih posjeda na Balkanu. Izbijanje Prvog balkanskog rata ubrzano je i pobunom Albanaca u ljeto 1912., koja je kulminirala ulaskom albanskih ustanika pod komandom Ise Boljetnica u Skoplje. Mlado-turci su pristali na pregovore sa albanskim komitetom nacionalnog ujedinjenja o uspostavljanju autonomne Albanije, koja bi obuhvatila vilajete: Skadar, Kosovo, Bitolj i Janjinu.

Da bi sprijecili uspostavljanje autonomije Albanije u njenim etnickim granicama, balkanske drzave-saveznici su zaratili protiv Turske vec pocetkom oktobra 1912. U ovom ratu Turska je porazena, a balkanski saveznici su medjusobno podijelili Makedoniju, Kosovo, Metohiju, te Sandzak i Albaniju. Prvi Balkanski rat izazvao je medju pravoslavcima i srbima u BiH talas velikog ohrabrenja i nade. Srpsko gradjanstvo je svakodnevno pratilo izvjestaje sa ratista. Sakupljali su se prilozi za srpski i crnogorski crveni krst, a mnogi su tajno prelazili granicu i pridruzivali se kao dobrovoljci srpsko-crnogorskoj vojsci.
U to vrijeme dolazi do priblizavanja Srba i Hrvata. Hrvatska stampa daje podrsku balkanskim saveznicima. Kada je srpska vojska izbila na Jadransko more kod Draca u Albaniji, jedna veca grupa srba i hrvata priredila je 16. 11. 1912. manifestacije na sarajevskim ulicama, kao znak podrske balkanskim saveznicima.

Bugarska je bila nezadovoljna plijenom koji je dobila u Makedoniji, ciji je najveci dio sa Solunom uzela Grcka, a zatim Srbija, kojoj je pripalo Skoplje i Bitolj.
Bugarska je, iznenada, 29. I 30. 6. 1913. napala spske i grcke trupe u Makedoniji, cime je zapoceo II Balkanski rat. U ovome ratu Srbiji i Grckoj pridruzila se i Rumunija, koja je zauzela bugarski dio Dobrudze. Turska je iskoristila kriticnu situaciju u kojoj se nasla Bugarska i 15. 07. 1913. presla sa svojim trupama liniju Enis-Midia i za samo sedam dana usla u Edirne (Jedrene).

Mirovnim ugovorom zakljucenim 10.08.1913. u Bukurestu, Bugarska se odrekla svih svojih teritorijalnih aspiracija u korist Srbije i Grcke. Turska je zadrzala Edirne (Jedrene) i istocnu Trakiju i tako ipak uspjela ostati na dijelu Rumelije i zadrzati status evropske zemlje.

Nakon poraza Turske, Sandzak je podijeljen izmedju Srbije i C. Gore. U sandzaku u koji je usla crnogorska vojska, uslijedio je zlocinacki obracun sa bosnjackim stanovnistvom. Od muslimana je prvo na podmukao nacin oduzeto oruzje, a zatim se prislo silovanju, klanju i ubijanju golorukog i bespomocnog stanovnistva. Pljacke, ubijstva i silovanja bila su posebno teska u Bijelom Polju, Sjenici i Pesteru, pod vodstvom komandanta Avra Cemovica. Njegovi ljudi su pljackali i palili kuce, otimali stoku, vrsili silovanja nad muslimankama i ubijali nevine ljude. Nakon toga u Plavu i Gusinju, su pristupili nasilnom pokrstavanju bosnjackog stanovnistva.

Pop iz Gusinja Dzordje Sekularac samo za nekoliko dana prisilno je pokrstio preko 12 hiljada muslimana. Tako je Milorad Ekmedzic napisao u studiji "Ratni ciljevi Srbije", Beograd 1973. da je rat na Balkanu, pa samim tim i u Bosni, ustvari vjerski rat, vulgarno receno - istrebljenje Turaka-muslimana. Medju sandzackim Bosnjacima sacuvala se tradicija da je neznani junak, ciji spomenik stoji na Avali, zapravo Sandzaklija, Sulejman Balic, koji se istakao hrabroscu, poginuvsi u borbi protiv Austro-ugarske. Cak ni hrabro i lojalno drzanje Bosnjaka Sandzaka u toku I Svj. Rata nije ih spasilo u novonastaloj ”Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca” od stradanja, otvorenog neprijateljstva i raznih vidovima genocida.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA 13 years 11 months ago #5299

  • purak
  • purak's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Senior Member
  • Senior Member
  • Objave: 481
  • Thank you received: 0
Pop iz Gusinja Dzordze Sekularac za nekoliko dana prislino je pokrstio preko 12 hiljada muslimana. Tako je Milorad Ekmedzic napisao u studiji "Ratni ciljevi Srbije", Beograd 1973. da je rat na Balkanu, pa tim i u Bosni ustvari vjerski rat, vulgarno receno istrebljenje Turaka-muslimana. Medju sandzackim Bosnjacima sacuvala se tradicija da je neznani junak, ciji spomenik stoji na Avali, zapravo Sandzaklija, Sulejman Balic, koji se istakao hrabroscu, poginuvsi u borbi protiv Austro-ugarske. Hrabro I lojalno drzanje Bosnjaka Sandzaka u toku I Svj. Rata nije ih spasilo da nakon stvaranja kraljevina Srba, Hrvata I Slovenaca budu izlozeni raznim vidovima genocida.

I SVJETSKI RAT
Ubijstvo asutrijskog prestolonasljednika Ferdinanda, koji je 28. 06. 1914 pocinio Gavrilo Princip u Sarajevu, djelo je grupe nacionalno-revolucionarnih, tacnije nacionalisticki orjentiranih srpskih omladinaca poznatih pod imenom "Mlada Bosna". Vlada Kraljevine Srbije optuzena je za atentat. Austrija je uputila 23. 07.1914 ultimatum u 10 tacak, trazeci da srpska vlada sprijeci svaku anti-austrijsku propagandu. Da se odmah pohapse svi ucesnici zavjere a nalaze se na teritoriji Srbije, te da u istrazi protiv njih sluzbeno ucestvuju I austrijski organi. Vlada Srbije prihvatila je sve zahtjeve osim neposrednog ucesca austrijskih organa u istrazi koja bi se vrsila na njenoj dzravnoj teritoriji. Takvim odgovorom na austrijski ultimatum rat je postao neizbjezan. Vlada Austrije objavila je 28. 07. 1914 rat Srbiji. U rat su se umijesale I tadasnje velike sile, Njemacka, Francuska, Rusija, a vremenom I druge, ukljucujuci SAD-e. Vec prvih dana izbijanja rata nastupila su u cijeloj zemlji teska vremena. Doslo je do sudskih progona I internirana srpskog stanovnistva. Protiv takve olitike I postupaka medju prvima se javno oglasio reis ulema Dzemaludin Causevic. On je uputio apel Bosnjacima (muslimanima) savjetujuci svakom bratu u vjeri da budu obazrivi I promisljeni, te da ne cine nikakve provokacije zbog kojih bi se poslije mogli kajati. Mi zivimo s drugim nemuslimanskim narodima u nasoj domovina, s kojima smo se izrodili I s kojima cemo zivjeti I umrijeti. Zato ne treba nikad smetnuti s uma da bi svaki nas hrdzav postupak prema njima mogao donijeti sa sobom vrlo ruzne posljedice. Bitka na granici BiH I Srbije pocela je prvom austrijskom ofanzivom 12.08.1914. Nakon bitke na Ceru srpska vojska je porazila Austrijance I natjerala je da se povuce preko Drine. Potom je odmah I sama presla Drinu I usla u istocnu Bosnu. U svim tim akcijama srspka I crnogorska vojska pocinile su vise zlocina I pljkacke nad civilnim muslimanskium stanovnistvom. Posebno su stradali srezovi focanski, cajnicki, visegradski, rogaticki, bijeljinski, gatacki, bilecki, trebinjski u istocnoj Hercegovini.
U proljece 1915 Austrija je uz podrsku Njemacke napala Srbiju I za samo nekoliko dana zauzela Beograd, Smederevo, Pozarevac I neka druga mjesta. Za nepuni mjesec dana Srbija je u cijelosti bila okupirana. Slomom Srbije i C.Gore Bosna je prestala biti neposredno ratno popriste, ali brojni bosnjaci, mobilizirani u austrijske regimente ginu I stradaju na tim dalekim frontovima Galicije, Italije itd.
Bosnjacke regimente ubrajane su elitne austrijske trupe, ciji je dolazak protivniku ulijevao strah I trepet. Dok su Bosnjaci nemilice ginuli za cara I kralja, dotle su ih becki I zagrebacki purgeri, koji fronta nisu ni vidjeli, aplaudirali I skandirali "Bosnjaci dolaze!"
Posljedice usmjeravanja privrede na ratne ciljeve bile su stalne otimacine od bosnjackog stanovnistva za ratne potrebe, kao u prvom redu zaprezna stoka I hrana, pa se u cijeloj zemlji osjetila bijed, neimastina I glad. Razvoj situacije na bojistu tokom septembra 19118 ukazivao je da ce se austrijska monarhija ubrzo raspasti. Vec 20. 12. 1918. Organizovana je prva vlada kraljevine Srba, Hrvata I Slovenaca, a stvarnu vlast imao je iskljucivo kralj Aleksandar. ON se oslanjao na srpsku vojsku kao jedinu stvarnu oruzanu silu na teritoriji nove drzave. Kralj je imenovao prvu vladu nove drzave, u koju su usli predstavnici svih vaznijih politickih stranaka, te istaknute licnosti iz skoro svih krajeva zemlje. Tako je predsjednik vlada postao iskusni velikosrbin, radikalski lider Stojan Protic, a podpredsjednik Dr. Anton Korosec. Hrvat, Ante Trumbic imenovan je za ministra vanjskih poslova. Izuzetno vazan resor I polozaj ministra unutrasnjih poslova je povjerio Svetozaru Pribicevicu, covjeku svog osobitog povjerenja. Lider Demokratske stranke Ljubomir Davidovic postao je ministar prosvjete, a socijalista Vitomir Korac ministar socijalne politike. Tako je Hrvat, dr. Tugomir Alaupovic postao ministar vjera, a srbin dr. Uros Krulj ministar narodnog zdravlja. Jedini Bosnjak u toj vladi bio je dr. Mehmed Spaho, kome je povjeren resor ministra suma I ruda. Stvaranjem jugoslavenske drzave Kraljevine Srba, Hrvata I Slovenaca nastavljena je izaostrena genocidna politika prema Bosnjacima-muslimanima, kako u Sandzaku I na Kosovu, tako I u BiH.
Svakovrsni napadi na zivote I imovinu Bosnjaka I patoloska sikaniranja stalnim povicima upoucenim muslimanima "Idite u Aziju. Selite se tamo odakle ste dosli!" Nije ih htjela ni pokusavala sprijetiti drzavna policija niti armija Stepe Stepanovica.
Pozvana je takodje I policija novembra 1918. da u BiH zavede mir, red I poredak. Reis ulema Causevic uputio je apel predsjedniku zemaljske vlade Atanasiju da je Bosna zapala pod teror kakav ne pamti. Na udaru su se prvo nasli Bosnjaci zemljoiposjednici, kojima su srpski seljaci sirom Bosne palili kuce I otimali zemlju. Zapaljeno je oko 630 bosnjackih seoskih zadruga, ubijeno nekoliko hiljada muslimana. Nekoliko hiljada bosnjackih porodica koje su se radi spasenja glog zivota iselile u Tursku, ostavljajuci pri tom svu svoju imovinu, bez ikakve zastite I naknade.
Sve je to radjeno sistematski, sa pradjedovskim povikom I namjerom osvecivanja Kosova, a sa ciljem da se po primjeru Srbije XiX vijeka iz Bosne istjeraju vulgarno receno "Turci" (Bosnjaci-muslimani), jer za njih nema druge kazne nego pobiti ili istrijebiti. Kakv je bio polozaj muslimana-Bosnjaka mozemo ocijeniti iz reagovanja Svetozara Pribicevica, ministra unutrasnjih poslova. Telegram upucen 1918. Zemaljskoj vladi u Sarajevu, a u telegramu doslovce pise: "Ako bi se produzilo genocidno proganjanje muslimana od strane pravoslavnih Srba, to moze vrlo hrdjavo I kobno djelovati na unutrasnje odnose u zemlji I polozaj u inostranstvu." Upucena je protestna rezolucija kralju Aleksandru od strane Pribicevica sa slijedecim sadrzajem: "Po cijeloj zemlji i I samom gradu Sarajevu ucestali su otvoreni zlocinacki napadi na licnu slobodu I imovinu golorukih muslimana, u takvoj mjeri, da covjek nije vise siguran ni po bijelom danu kretati se. Vapaji iz cijele zemlje mnoze se I traze pomoc od narodne vlade, ali te zastite nema, pa su stoga muslimani gotovo poceli gubiti povjerenje u volju nasih vlasti tim vise sto se ova nasilja vrse jedino nad muslimanima, dok sve ostale vjere, pa I sami tudjinci nesmetano uzivaju tekovine novostecene slobode. Obracam se vasem velicanstvu da se zauzmete za ovu stvar, te da licno poduzmete shodne mjere da se cim prije sprijeci o nemoguci vrsenje ovakvih sramotnih djela. Da se svi krivci pronadju I najstrozije kazne a oteti imeci vlasnicima vrate te stete namire."

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA 13 years 11 months ago #5388

  • purak
  • purak's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Senior Member
  • Senior Member
  • Objave: 481
  • Thank you received: 0
Na skupstini ministra suma I ruda prve jugoslavenske vlade Dr. Mehmed Spaho govorio je kako je vjerovao kada je posao u Beograd na duznost ministra da ce napadi na licnu imovinu I sigurnost muslimana prestati, ali sam se u svome ocekivanju strasno razocarao, kaze Spaho. Izbori za Ustavotvornu skupstinu kraljevine Srba, Hrvata I Slovenaca raspisani su za 28. 11. 1920. Godine. Prema izbornom zakonu pravo glasanja su imali muskarci sa navrsenom 21 godinom starosti, dok zene nisu mogle glasati. U predizbornoj kampanji ucestvovali su u cijeloj kraljevini 22 politicke stranke. Biralo se ukupno 419 poslanika. Najveci broj glasova I time poslanickih mjesta dobila je demokratska stranka (92), a odmah do njih narodna radikalna stranka sa 91 poslanikom. Trece mjesto zauzela je Komunisticka partija Jugoslavije sa 58 mjesta, a na cetvrtom hrvatska pucka ili republikanska seljacka stranka Stjepana Radica sa 50 mjesta, te savez zemljoradnika sa 39 poslanika, pa slovenska ljudska stranka sa 14 poslanika, dzem'ijjet (nacionalna turska organizacija) sa osam mjesta. U BiH najveci je broj glasova dobila Jugoslovenska muslimanska organizacija na celu sa Spahom (24 poslanicka mjesta), radikalna stranka 11, hrvatska tezacka stranka 7 poslanika, savez zemljoradnika 12 poslanika, hrvatska seljacka stranka 3 poslanika, demokratska stranka 2 poslanika I komunisticka 4 poslanika. Tako je jugoslovenska muslimanska stranka iz izbora za Ustavotvornu skupstinu BiH 28. 11. 1920. Izasla kao najjaca I najuticajnija BiH politicka stranka.
Ona je glasovima goleme vecine Bosnjaka svih slojeva uspjela osigurati politicko predstavljanje bosnjackog naroda u kraljevini. U svoje glavne zadatke JMO je ubrajala: ocuvanje licne imovine I sigurnosti Bosnjaka, zastitu agrarnih interesa bosnjackih zemljoposjednika I ocuvanje muslimanske vjerske I vakufsko-mearifske autonomije. Ona je nastojala svojom organizacijom obuhvatiti I Bosnjake izvan BiH, ali su to tadasnji vladajuci srpski krugovi svim sredstvima surovo onemogucavali. JMO je na prvom mjestu borila se za nedejeljivost I autonomiju BiH, koja je za nju predstavljala osnovni okvir politickog djelovanja.
Izborno odmjeravanje politickih snaga pokazalo je da je uticaj komunista porastao u Srbiji I Hrvatskoj u tolikoj mjeri da su se vidjele I prepoznavale sa obe strane (I Srba I Hrvata) da je leglo komunizma bila BiH. Cetiri poslanika komunista iz BiH je uistinu pravi I siguran dokaz zanemarujuceg prisustva komunista na tlu BiH. Vlada kraljevine SHS je krajem decembra 1920. donijela poznatu "Obznanu" kojom se zabranjuje svaka komunisticka aktivnost. Poslije donosenja zakona KPJ je morala preci u ilegalu I tako djelovati sve do rata 1941. godine. U medjuvremenu s kraljem se razisao jedan od najvatrenijih pobornika drzavnog centralizma Svetozar Pribicevic. Vodja samostalne demokratske stranke sklopio je sa Radicem politicki savze poznat pod imenom seljacko- demokratska koalicija (SDK). Oslanjajuci se na snazan uticaj u narodu SDK je stalno pojacavala pritisak na rezim, narocito osudjujuci u narodnoj skupstini bezakonje I korupciju. Sve rasprave u skupstini vodjene su u veoma zapaljivoj atmosferi, sto je stvaralo odredjenu psiholosku pozadinu za ubijstvo, do kojega je stvarno I doslo 20.06.1928. godine. Tog dana radikalski poslanika Punisa Racic ubio je u narodnoj skupstini usred ostrih napada opozicije na vladu zbog korupcije, poslanike hrvatske seljacke stranke Pavla Radica, Djuru Basiriceka, ranio Stjepana Radica, Ivana Pernara I Ivana Grandzu. Od dobijenih rana Stjepan radic je preminuo 8.8. 1928. Godine. Radica na polozaju vodje HSS je naslijedio Vlatko Macek. Od tragicnih pogibija u skupstini koje su zaprepastile domacu I stranu javnost kralj Aleksandar je vukao poteze koji su vodili samo daljnjem kompromitiranju politickih stranaka, cime je u narednih 6 mjeseci pripremio teren za ukidanje ustava I zavodjenje rezima diktature, odnosne licne kraljeve vlasti.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA 13 years 11 months ago #5424

  • purak
  • purak's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Senior Member
  • Senior Member
  • Objave: 481
  • Thank you received: 0
SESTOJANUARSKA DIKTATURA

Proklamacijom "mome dragom narodu", svim Srbima, Hrvatima I Slovencima, objavljenom 6.januara 1929. Kralj Aleksandar karadordjevic ukinuo je Vidovdanski ustav I parlament, te uveo diktaturu. U proklamaciji se istice da su zalosni dogadjaji u narodnoj skupstini pokolebali kod naroda vjeru I korisnost te ustanove, dok su sporazumi izmedju stranaka I ljudi postali apsolutno nemoguci. Zbog toga kralj smatra da je nastupio momenat, kad izmedju naroda I kralja ne moze I ne smije vise biti posrednika,
Pa je rijesio da Ustav donesen 28. Maja 1921. postane vazecim. Tim zakonom utvrdjeno je da je Kraljevina SHS nasljedna monarhija, I da je kralj nosilac cjelokupne vlasti u zemlji, jer on donosi i proglasava zakone. Tadasnji jedan troimeni narod SHS dekretom je trebalo da postane jedan jedinstven jugoslavenski narod. Da bi se ostvarila ta doktrina integranog jugoslavenstva, kralj je smatrao da je nuzno promijeniti sluzbeni naziv drzave I izvrsiti njeno unutrasnje administravitvno-teritorijalno preuredjenje.
Tako je rezim pripremio, 3. Oktobra 1929. I proglasio jedan zakon koji je skoro u cijelosti izmijenio upravnu strukturu zemlje. Taj zakon nije imao za cilj samo daljnju centralizaciju drzavne uprave, nego je trebalo da bude pravna osnova za potpuno razbijanje tradicionalnih nacionalno-historijskih pokrajina I oformljenje drzavnog I nacionalnog jedinstva. To je bio zakon o nazivu I podjeli kraljevine na upravna podrucja. Clanom #1 tog zakona Kraljevina SHS dobila je novi sluzbeni naziv "Kraljevina Jugoslavija".
Umjesto dotadasnje podjele na 33 oblasti, drzava je podijeljena na 9 banovina, koje su dobile nazive po rijekama da se ni imenom ne bi podsjecalo na historijske ili nacionalne odlike. Podjelom zemlje na banovine razbijena je Bosna I Hercegovina kao historijska cjelina. Njena teritorija I stanovnistvo usli su u sastav 4 banovine koje su se uklapale u hrvatska, crnogorska I srpska drzavno-pravna I etnicka podrucja. Teritorije BiH podijeljena je izmedju drinske, vrbaske, primorske I zetske banovine. Uspostavljanjem banovina, kad je BiH u pitanju, muslimani su svuda bili manjina. Potpunu vecinu u svakoj osim primorske imala je srpska strana, a u primorskoj su dominirali Hrvati. Muslimani su u ovim banovinama bili svjesno isparcani I usmjereni ka teritorijama izvan BiH, kako bi se u njima zatrla svijest o sopstvenoj posebnosti kao naroda, pa I o tradiciji bosanske drzavnosti I autonomnosti.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA 13 years 10 months ago #6477

  • purak
  • purak's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Senior Member
  • Senior Member
  • Objave: 481
  • Thank you received: 0
AGRARNO PITANJE


Nizom zakona, do same jeseni 1929., a narocito od 1931. rezim je propisivao nacin likvidacije agrarne reforme, posebno za svaku od banovina, koje su njom bile zahvacene. BiH je u odnosu na druge banovine najgore prosla. Ona je bila okosnica I glavna meta agrarne reforme, kojom nisu ostvarivani samo socijalno-ekonomski, nego prije svega nacionalno-politicki ciljevi. Trebalo je potpuno socijalno-ekonomski unistiti bosnjacke zemljoposjednike, a Bosnjake u cijelosti nacionalno-politicki razoriti I podjarmiti. Odsteta za jedan hektar oduzete zemlje u BiH bila je svega 290 dinara, a posto je u to vrijeme papirni dinar na medjunarodnoj berzi vrijedio samo 4 do 5 santima (para), to je stvarno bila vise milostinja nego odsteta. To nije iuznosilo ni punih 30 dinara po jednom dunumu. Dalmatinskim posjednicima placana je naknada 233 puta vise po hektaru nego u Bosni. Otkud tako nesrazmjerna odsteta gradjanima iste drzave? Znajuci da su posjednici u Dalmaciji Hrvati ili Srbi, a u Bosni muslimani. Drzava se obavezala da ce oduzetu zemlju u BiH isplatiti vlasnicima, tako sto ce im polovinu dati u gotovini, a polovinu u obveznicama sa 6% kamate na nominalni iznost, I to u roku od 40 godina. Isplata je pocela 1936. I trebala da se okonca 1975. Godine. Do pocetka rata, 1941. Isplacena su svega cetiri kupona ili samo 10% od predvidjene naknade. Drzava je ostala duzna vlasnicima jos skoro polovinu predvidjene naknade. Nije bilo dosta sto je Bosnjacima-muslimanima jednim potezom pera oduzet citav kmetski posjed. Kraljevsko-Srpska klika se pobojala da ce u bosnjackim rukama ostati jos dosta zemlje, pa je zato donesen specijalni zakon, tzv. "beglucka uredba", prema kome je svaki kmet imao pravu da potrazuje tudju zemlju, samo ako ju je obradjivao neprekidno od 1908. do 1918, zapravo do 1914., jer se ratne godine ne racunaju. Na ovaj je nacin od muslimana oduzeto najmanje jos onoliko zemlje koliko su kmetovi drzali pod zakup. Sve je trebalo isplatiti u obveznicama sa 6% kamate u roku od 43 godine. Kako je poceo rat 1941., izdato je 13 od ukupno 50 predvidjenih kupona. Drzava je ostala duzna vlasnicima preko 50% predvidjene naknade. U stvarnosti, agrarna reforma je posluzila kao sredstvo za jednostrano obezvlascenje bosnjaka-muslimana I postizanje odredjenih nacionalno-politickih ciljeva.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA 8 years 9 months ago #35705

  • pasa
  • pasa's Avatar
  • Offline
  • Junior Member
  • Junior Member
  • Objave: 198
  • Thank you received: 26

Please Prijava to join the conversation.

  • Stranica:
  • 1
  • 2
Moderators: Mustafawebmaster
Time to create page: 0.050 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version