Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Istina o nestanku dr. Adila Mehica 1992. godine u Rogatici.

Cudne su sudbine ljudi a jos cudnije kako svaka prica nadje svoj put  do javnosti. Vrlo cesto slucajno, ali istina uvijek izadje na vidjelo. Ovom prilikom cu vam ispricati pricu o nestanku dr. Adila Mehica u Rogatici te ratne 1992. godine, koju mi je prilikom slucajnog susreta na Ilidzi ispricao njegov brat Kasim Mehic, dugogodisnji prijeratni vozac u Tehnotransu a sada privatni autoprevoznik u Sarajevu. Iako napisah da sam pricu slucajno saznao, na ovom svijetu se nista ne desava slucajno.

Porodica Mehic je porijeklom sa Duba koji je pripadao opstini Rogatica. Prilozene slike je sacuvala sada vec rahmetli Adilova i Kasimova majka koja je usljed ratnog vihora morala bjezati u Gorazde.

 

 

 

Tu je i ostala do kraja rata. Slike su malo ostecene ali dovoljno jasne da argumentuju ovu pricu. Slike su uglavnom sa Adilovog vjencanja na kome mu je vjencani kum bio njegov radni kolega i prijatelj dr Radan Bojovic. Zivot pise romane a iskustvo nam sve vise govori da se u zivotu vise ne smije vjerovati niti kumovima koji eto u nekakvim promijenjenim okolnostima postaju saucesnici u ubstvima. Tesko je mogao rahmetli Adil povjerovati da ce mu Radan doci glave pa se postavlja pitanje je li se tu radilo o naivnosti ili o monstruoznosti onih kojima se eto u takvim prilikama ipak vjerovalo. Ova prica je nauk za sve one koji jos uvijek ne vjeruju da je tako nesto moguce. Ali eto, ova nam prica kaze da je sve moguce.

 

Da li grize savjest Radana da Adilova djeca nisu zapamtila svoga oca. Da li pomisli kada miluje svoju djecu da Adilova djeca nemaju oca koji im je sada najpotrebniji. Taj odgovor cemo tesko dobiti. To zna samo on i neka mu je Bog na pomoci. 

 

Kasim pocinje sa svojom potresnom pricom: 

 

“Moj brat Adil je studirao i zavrsio medicinu u Sarajevu gdje je poslije studija obavio i obavezno staziranje. Poslije toga se zaposljava u Rogatici gdje radi kao ljekar opste prakse. Tu zasniva i porodicu a onda se priprema za specijalizaciju. To se sve  desavalo od 1988 godine pa nadalje. Dakle predratno stanje na ovim prostorima. Neposredno pred sami rat Adil odluci da svoju porodicu evakuise na selo u rodni Dub. Suprugu koja je bila u drugom stanju i sina koji je navrsio godinu dana je smjestio Adil kod svojih u Dubu. Supruga Sena se osjecala nesigurno i stalno je insistirala da se vrate u Rogaticu jer je tamo po njenom misljenju bilo sigurnije. Nakon odredjenog vremena Adil se sa porodicom vraca u Rogaticu.

 

U medjuvremenu Radan saznaje da je Adil u Rogatici, nalazi ga i ponudi se da ga on skloni kod sebe. Vjerujuci da ce mu vjencani kum pomoci da se skloni na sigurno, Adil odlazi sa porodicom , puncem i punicom Radanovoj kuci. Odmah iza  toga Radan odlazi u grad a samo pola sata kasnije su cetnici opkolili kucu vicuci: “Mehicu predaj se”. Nije bilo drugog izbora i morali su se predati. Adila i njegovog punca su cetnici odveli sa sobom, a Sena je sokirana ostala sa majkom i djetetom u kuci. 

 

Dan poslije toga su od dr. Mehica cetnici zahtijevali da ukaze prvu pomoc jednoj ranjenoj zeni. Posto je on bio zarobljenik, Adil je zahtijevao da mu dovedu zenu i dijete pa ce tek onda uciniti ono sto od njega traze. Doveli su ih i Adil je uspio krijuci Seni dodati 4000 DM. Poslije toga su muskarce potrpali u transporeter i od tada se gubi svaki trag odvedenim zarobljenicima. 

 

Sena je sa majkom i djetetom ostala jos 5-6 dana u crkvenom domu u stalnom strahu da je ne pronadje Duca Lalovic koji joj je prijetio jos u mirno doba zbog njegove suspenzije u Tehnotransu. Naime Sena je bila pravnik i zastupala je interese firme u tom sporu. Da je Duca saznao da je ona tu, vjerovatno ni ona sada ne bi bila medju zivima.

 

Ubrzo nakon toga je nastupila razmjena nasih zarobljenih za mrtve cetnike koji su nastradali u borbama oko Zepe. Poslije jedne uspjesne akcije nasih boraca u Zepi, bilo je mnogo mrtvih cetnika. Sena sa majkom i djetetom biva razmjenjena i prebacena u Zepu gdje su je prihvatili Adilovi prijatelj i kolege Dr. Heljic i Dr. Beno pa i ostali. Tu je Sena rodila i drugog sina. Poslije izvjesnog vremena se vrsi ponovo razmjena pa Senu sa djecom prebacuju u Visoko a zatim u Brezu gdje biva smjestena kod Adilovog kolege i prijatelja sa fakulteta, Ismeta. On ih prima kod sebe i brine se o njima do kraja rata. Poslije rata Sena sa djecom prelazi u Sarajevo , tu se zaposljava, kupuje stan u Vogosci i dan danas tu zivi.

 

Kasim dalje nastavlja svoju potresnu pricu: 

 

  „Ja se nisam mirio sa tim da ne mogu pronaci bar njegovo tijelo i nastavio sam za potragom i poslije rata. Bio sam cak spreman dati i novac za informaciju ali cak ni tako nije islo. Ubrzo poslije rata saznajem da je uspostavljena telefonska veza sa Rogaticom i odlucim da pokusam dobiti Radana bar na telefon. Pronadjem neke stare telefonske imenike i nadjem broj telefona Veljka Bojovica. Okrenem par puta i dobijem vezu. Na telofon se javi Radanova majka. Rekoh da hitno trebam Radana, a ona mi rece da ga ona upravo pokusava dobiti. Pitao sam mogu li dobiti njegov broj telefona. Ona upita ko sam ja, a ja na brzinu slagah da sam Miso iz Brckog i da ga hitno trebam. Dade mi broj i ja nastavih sa okretanjem sada vec broja koji je u Uzicu. Poslije vise neuspjelih pokusaja konacno uspostavih vezu i na telefon mi se javi njegovo dijete. Upitah je li Radan tu i djete ne uspijede nista reci a Radan se vec javi na Telefon.

On pita odmah ko je a ja velim: 

„ Ovdje Kasim Mehic, Adilov brat.“

 On se zbunio i ne umije ni da progovori.

Pita me:

„ Gdje si, sta si , kako mi zivis“.

Ja velim:“ Ma nikako jarane, nego reci mi bolan sta mi je sa Adilom „. 

On se poce pravdati da je u Rogatici ludnica i da je i on iz nje pobjegao i da nista ne zna. A onda je poceo da laze. Kaze, cuo je da je on otisao vani.

„Ma kakvi vani Radane, pusti suplju pricu, pa sve se zna.

Onda mu ja ispricam da sve znam i da su ga cetnici iz njegove kuce odveli samo poslije pola sata kad je on izasao.

Snaha je ziva i ona je svjedok i zna sve sta se desavalo.

 

A onda se poceo vaditi.” Znas, ja cu za Novu godinu ici kod mame pa cu ja to sve ispitati pa cemo se cuti.” Uzeo je moj broj kao da me nazove . Poslije Nove godine ja okreto da ga ponovo dobijem ali nikad nisam mogao jer je vjerovatno odmah promijenio broj telefona. 

 

Kasnije sam cuo da i dalje zivi u Uzici i da dolazi u posjetu majci u Rogaticu. I nakon toga nikada vise nisam uspio stupiti u kontakt sa njim. 

 

Svi smo dali krv za DNA analizu pa ako se slucajno pronadje grobnica nadam se da cemo ga bar moci sahraniti dostojno kao i svako ljudsko bice. Bar da mu se zna gdje mu je grob da mu djeca mogu Fatihu prouciti.  

 

Ja i dalje tragam za istinom o mome bratu i nadam se  da ce se nekad nesto pronaci i da ce zlocinci dobiti zasluzenu kaznu.

 


Adil i Sena sa kumovima Radanom i Senom (frizerkom)

 


 

Adil i Sena sa kumovima Radanom i Senom (frizerkom)

 


 

 


 

 


 

Sena sa sinovima Adelom i Alemom 

 

 
 

Sena sa sinovima Adelom i Alemom

 

 

 

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version