Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Dan kada je Rogatica umirala 7


Sto prizdiste Tekiju!? Sto, komso, Gracanicu i Holuc?? Sto Pohrid i Poljun, susjedu nas.!? Pa Kruscicu, Trg, Pticijak? Rudo!!!?Sto to Upaliste nam nasu Rogaticu?! Svu je zazdiste! Svu, bez Donjeg Polja i Karanfil Mahale.

Sto nas ovo drzite u skoli i mucite nas? Sto nam ne date dihati i jesti? Pa, ako smo i u zatvoru mi bismo kuci. Kako smo dosad!? Sto nam nejac zlostavljate i cvilite nam duse? Pa helac uciniste nizasta.!


 


Jos jedna prica autora koji je 19.06.1992. godine bio sa kompletnom porodicom u Srednjoskolskom centru.
Iz svake recenice njegove price izvire bol za pobijenim Rogaticanima, za izgorijelom mahalom, Tekijom, za izgorjelom Rogaticom. Od svega je ipak najvece razocarenje u ljude u koje je on vjerovao. Sa njima je proveo citav zivot druzeci se kroz sport i zabavu. Na kraju je od tih ljudi dozivio najveca ponizenja od kojih ce se ipak oni sami stiditi a ne autor ove price.
Prezivio je svasta i danas je teska srca napisao ovih par redaka. Prica ga je vratila u ta teska vremena i takla u jos nezarasle rane. I suza je kanula.

Ali mora se smoci snage i pisati. Radi istine, jer istina i sjecanja , kako na kraju rece autor, nikad ne umiru.


 




Sjećanje na izgorjele duše

Bio sam haman i zakucio,al stade prst u zraku i osta da visi.Osta nijem i garav od palezi i izranjavan vatrom i kamom.Skvrcen. Modar.Htio bih podijeliti ljepotu male mahale, okicenu kucercima ,mirisnim avlijama,nabujalim zelenilom bascama i zivotima.Zapjevo bih sevdalinku u aksam.Pustio bih da me omamljena drzi to osjecanje ne cineci nista sto bi ga moglo prekinuti.Zacujem i avaze sto zovu na podnevnu kahvu u nekoj od komsijskih avlija, na siltetu i uz jastuke sa heklanjem.I mir je. Cuju se djecji glasovi, cvrkuti ptica. Odnekud dopire i bosanska pjesma. Nanule i cesma. Ibrik.


Pero,komsija zove na Musalu da igramo lopte. Slavko bi da zajedno pisemo zadacu. Zdravko, zagovara da se igramo dzandara i lopova.Doso Aco i Zoran i zovu da pecemo halvu u Donjem Polju, u Zaganovicima. Duce skupio mladjariju i trazi pomoc starijih da gone patke komsijske niz rijeku pa ispod Klanice u glinu. Na vatru. Cere bi s vrata :-Teta, joj sto pita mirise!Rajko doso s ocem. Veljko i Miso sjedise haman do svitanja.


Sve to u Tekiji.


Pa sto , bolan , komsija!?


Sto prizdiste Tekiju!? Sto,komso ,Gracanicu i Holuc?? Sto Pohrid i Poljun, susjedu nas.!? Pa Kruscicu, Trg, Pticijak? Rudo!!!?Sto to Upaliste nam nasu Rogaticu?! Svu je zazdiste! Svu, bez Donjeg Polja i Karanfil Mahale.

Sto nas ovo drzite u skoli i mucite nas? Sto nam ne date dihati i jesti? Pa, ako smo i u zatvoru mi bismo kuci. Kako smo dosad!? Sto nam nejac zlostavljate i cvilite nam duse? Pa helac uciniste nizasta.!


Prst skvrcen, visi. Dusa suplja i kroz nju promaha svira.Tijelo slomljeno i skrseno pa se nadvilo nad provaliju i samo ceka kad ce strmoglaviti u bezdan mracni koji ste nam otkad i otkad spremali.


Sto to , bolan, Zlaja,Mirko i Danko zensku celjad nam odvodite? Sto Nocas? Pa sve gori!Pustite nam curice da su uz majke. Boli vatra mladu kožu zesce neg nasu , stariju!Ne cinite blud!


To je pomama!Imate i vi sestre i majke.


Sto,bolan Sveto ne prekines igru vampirsku? Sto mi , bolan majci bio,kaziva da cete nam svima dohakati smrcu,progonom i krstom!? Sto Mubera ociju izvaljenih iz duplje pita samu sebe: Jel mi majka uspjela izaci iz kuce?

Pa, Vlado! Baja! Pero! Momcilo. Pa sta smo to godina i godina zajedno medovine pili, i zuci, iz pehara.

Ne suj Vlado majke i ne sibaj. Pa dje ce ti dusa.


Kako si ,bolan Cera mogo zapaliti!?Samo je hto biti uz majku i oca.


Kako ste, komsije, samo jednom sahatu, preko trista nejaci mogli pobiti i zapaliti po Holucu i Gracanici?Svi bijahu civili!Stari,djeca i zene.

U ime cega?

U cije ime?

Za Sta?
Prst vise ne visi.
Mi , komsije nase , svi polako umiremo.Neko sa patnjom i u mukama, a neko nako. Kako je ko zaradio.. Ali,... Sjecanja nikad ne umiru.

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version