Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Slucajni susret

Jos jedna vrlo interesantna Zambijeva prica. Jos jedan susret Rogaticana u Rogatici. Nasi clanovi vec poznaju Maidu Lihic koja je putem nase stranice ostvarila prvi put kontakt sa svojom bracom nakon rata. Ona sada zeli pronaci tijela svojih roditelja i obaviti ukop kako to dolikuje. Zeli obnoviti  roditeljsko imanje u Podljunu. Evo  Zambijeve price o tom slucajnom susretu.

 

Srijeda 30.04.2008 10:00h 

Gledam iz portirnice opstine i vidim kroz prozor ljudsku gromadu, poznati osmijeh. Ide Šana i nesto objasnjava svom babi Sabriji. Nasmijah se od radosti. Srce mi zaigra. Ulazi u Opstinu pa razvukao osmijeh kao Tereza Kesovija i vice:Gdje si ti Zambi ,je li vrijeme za tu kahvu majku mu.

. Svakako Šana bez toga ne moze proci, izadjem i pozdravimo se. Stari Sabrija se pozdravlja. Gledam tu starinu oronulog zdravlja, slika se vraca nekad u 80. god proslog vjeka. Gledam ga kako hitro ide kroz krug Rotexa, knjiga i olovka uvijek u ruci a vaga se mora slagati u jedan gram. Bio je takav, principijelan, dosjedan sebi i ljudskim normama koje ga i danas krase.

Šana kao i uvijek sa svojim manirima, smijeh i njegovo hahaha, dodjosmo u hotel i sjedosmo.Cim smo sijeli a stari Sabro mi vec daje zadatke koje ja zdusno primam k`znanju uz cvrsto obecanje da ce sve biti onako kako to zeli.  

Dok govori stari Sabrija, vidim u hol hotela ulazi meni drago lice.Usla je Maida Lihic kcerka rahmetli Lambe. Sa osmijehom i velikom srdacnoscu se pozdravismo. Potekose suze radosnice. Je li moguce da smo se sreli nakon toliko godina. Skoro 20 godina se nismo vidjeli, rece Maida. Pa bas tako rekoh. Upoznaje me Maida sa suprugom Lalom, sinom Acom i prijateljem njene porodice Milisavom ,covjekom koji je bio na nasoj staroj stranici pod nikom Mikajlo.Pozdravlja se Šana i Sabro. Ushicenje i radost nakon slucajnog susreta.

 Pije se kahva ,vracamo se na prijasnje dane na nase djetrinstvo,nasu mladost ,nas pogrom. Slusaju to Maidini a Milislav je gleda sa sjetom. Iz njegovog pogleda se vidi divljenje na cvrstini i jacini nase Maide. Prica Maida, prica Šana ,  prica Sabro a ja sa ostalim slusam. U neka doba Maida pomenu svoje iz Podljuna , rahmetli babu Lambu ,rahmetli majku Ðulu , rahmetli amidzu Lilu.

Tajac.

Samo se cuje jecaj. Gledam u te krupne suze koje teku niz lijepo njegovano lice , teske suze,tezak teret na njenoj dusi. Ja bespomocan u tom momentu da joj pomognem, niti ja niti bilo ko drugi. Mozda neki tamo sto su sjedili u hotelu znaju gdje su, mozda joj mogu pomoci,  ali???

Da nam je dozivjeti da ih dostojno sahranimo rece zet Lala. Lakse bi mi bilo Maidi ,a i nama svima. Svjesni smo cinjenica, to je gorka istina, ali tu smo nemocni, izgovara rogaticki zet. Vidi se po crtama njegovog lica ljudskost, da saosjeca bol svoje supruge i punih usta predaje rahmet njenim roditeljima.

Šana prekide ove teske trenutke :”Zambi sta je sa tvojim dolaskom na prvomajsko druzenje sa nasom rajom pored Rimskog mosta”. Vidjecu da nadjem nacina i da se vidim sa rajom ,i tako skrenusmo pricu u drugom pravcu .

Ovoga puta Maida je dosla da podnese zahtjev za ciscenje rusevine i povadi dokumenta da aplicira za rekonstrukciju kuce. Sto je naumila to je i ucinila. Njen zivotni san je da vidi kucu u Podljunu u Podljunskoj 33. Ja cu uciniti sve da joj se taj san ostvari.

Ovo je drugi konkretan primjer zelje za povratkom iz tudjine.  Prvi je rogaticki behar -Keva a druga je Maida Lihic.

Ko je slijedeci?

Bujrum!!

Ode Šana sa babom u Osovo koje ja od milja zovem Kruskoberije ,a Šanu zovem mozete predpostaviti , Krusko. Maida ode sa svojom porodicom za Cacak ,uz obecanje da cemo se ponovo ubrzo vidjeti    

Evo par slika sa tog susreta:

 

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version