Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Kod nane Mule na Pasic Kuli

Ponedjeljak 19 maj 2008 godine. Odavno sam se spremao da odem na Pasic Kulu i posjetim jednu povratnicu u tom selu ,vremesnu staricu Cavcic Mulu.

 

Kao i uvjek sa mnom krecu moja djeca ali nikako bez unuka Imana . Ne moze ga covjek ostaviti vec je omudro i malo, malo pa zove deda. I eto tako igrajuci se sa njim u autu brzo se popesmo na Kulu .

 

Dragi boze, ljepota, lijepo vrijeme. Sve ozelenilo. Cista hava ,gledam cesmu iz 1937 godine. Stali putnici namjernici da piju vode a iznad cesme ......

 

 _

 

 

 

Vrati mi se slika iz 60-ih nekako s proljeca sto rece Kemal Monteno u svojoj pjesmi .Iznad cesme je kuca Salihage Bajica, babe naseg mesara Omera -Omerice .

 

Kako rekoh nekako s proljeca razvedose mi se babo i majka. 1965 godine dovede me babo rahmetli zajedno sa bratom Kasimom kod Salihage i Salihaginice Hasibe, bogme da nas cuvaju, goje i paze. Ti meni dragi ljudi dadose sve od sebe da se ja i moj Kasim osjecamo udobno.

Stvarno su nas pazili i cuvali kao svoju najrodjeniju djecu i to bjese 1967 god dok se babo ne ozeni po drugi put. Eto gledam sad, slika ispred mene koja dominira, rusevina. Ociscena, temelji cisti i oni svjedoce o jednom vremenu o velicini ljudske duse. Nema vise kuce, nema Salihage. Nema Salihaginice ali ima mene i mog brata Kasima. Mi smo ti koji necemo dati da se zaborave nasi dobrotvori, da im proucimo fatihu i da ih pomenemo kao rodjena djeca i to sjecanje prenesemo na svoju djecu i unucad .

 

Maknuh se od cesme i okrenuh se prema carsiji. Odozdo ide auto i blica. Zastade , ja se nageh da vidim ko je, kad ono nasmijano lice koje je nama poznato. Ramiz Alajbegovic nazva selam. Odgovorih mu. Dragi boze tog insana nisam dugo vidio, bas mi bi drago zbog slucajnog susreta a jos mi bi draza informacija da je posao u svoje Kopjevice kucu da pravi. Pomislih prvo sala, kad on veli pa evo ide i kamijon sa materijalom za mnom . Kad stvarno teretna Zastava naidje pa je uspjeh i slikati .Poselamismo se sa Ramizom. On ode svojim poslom a mi prema kuci nane Mule.

 

Gledam prva kuca sa lijeve strane napravljena i na njoj pise prodaje se i broj telefona .Nije mi milo ni drago sto ovo vidjeh,nego sto prije je prodjem i odem u avliju jednog velikog covjeka, Nurbega Karica Samira, koji gradi kucu od svojih sredstava. Obidjoh oko nje da vidim sta je sve uradio i govorim svojima, mashallah, da ga dragi Allah dz.s nagradi,i hoce inshallah, neda beg svoje. Vidim iz njegove avlije nasu nenu Mulu kako pred kucnim pragom stoji sa komsinicom. Aparat u ruci i odmah zabiljezim taj momenat. Poznade me nena Mula pa rece onoj koni:” Vidis li ga, ovo djete se odgojilo ovdje na kuli, govori ta prkosna i hrabra starica dok ja stojim na avlijskim vratima.

Bujrum sine,dobro dosao,mashallah omladine s tobom da su ti zivi i zdravi govori nana Mula. Posto smo se ispitali  i sjeli nena bi da devera oko kahve ,ja joj ne dadoh nego joj rekoh sto sam dosao, kojim nijetom. Ta skromna,hrabra zena rece mi:” sine ja ti ne znam pricati to vase gradjanski, ja umijem ono seljacki pa ako ti odgovara:” Ma neno samo ti pricaj razumijem ja tebe, nego reci mi kada si se vratila na Kulu, Boga mi sine 2001godine i to sama. Pa kako zivis, Dobro sucur bogu. Imam  penziju, djeca mi redovno dolaze. Sin Munib i scer Sefika iz Sarajeva, a druga scer Hanka iz Gorazda. Pa reci mi kako je na Kuli  danas? Evo vidis sine, nemam struje ali bice. Vidis i Nurbeg Karic pravi kucu, Tu je i on ,ali je morao nesta  u Sarajevo. Naka posla obaviti,eno tamo kad se krene prema Kozicima ima Enver Kozadra. Nije bilo lahko do sad, sama ti ja budem na Kuli zimi. Ljeti ima naroda , ali ta nasa ljeta kratka i brzo prodju i narod ode u Sarajevo,Gorazde,pa znas sine kako je nekad bilo  lijepo na Kuli, Kako se zivjelo a vidi sad.

 

Na kuli su zivjeli Bajici, Osmanovici, Cavcici, Sivice, Otajagici, Karici, Kozadre, ma nemere sve da mi naum padne, kaka je Pasic kula bila. Eto su je u pjesmi opjevali. Nema vise sine ni mladosti a boga mi ni starosti, mnogi u ratu izginuse a i ovo sto preosta poslije rata polahko nestaje, jedno po jedno. Nema porodice na kuli da nije izgubila nekoga. Ja izgubih  svoga muza Mesu i sina Adema, neka im je vjeciti rahmet, Krenuse suze niz izborano i umorno lice nane Mule.

 

Neno Mulo bili su ti ovi sa NTV HAYATA ,skrenuh pricu na drugu stranu . Jesu sine, sami dosli i snimali. Fala im, je li te jos ko obilazio?Nije vala niko da ja znam ,jes jedne prilike dolazio onaj Pejo (Josip Pejakovic), ali ja nisam bila kod kuce cuvala hajvan tamo na kraju sela .Vidim posijala si : Jasta nego posijala djeces biti na selu a da ne posijes krumpir ,  luk, buraniju i tako to. Na sve ti ja stignem i u njivu i oko hajvana i oko kuce . Kako se slazes sa komsijama ?Ja bogami dobro. Dodje ljudi na cesmu pa svrate na kahvu ,progovorimo.  Pitaju trebal mi sta pomoci, ako zatreba ucine mi premda moja djeca meni obezbjedjuju sve sto mi treba pa tako se mnogo i ne molim .Neno Mulo sta bi porucila nasem narodu u dunjaluku .Ja him sine zelim sve najbolje, sve sto zelim svojoj djeci zelim i njima, da ih dragi Allah sacuva i sakloni svakog zla

 

 

 

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version