Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Ko to kuca halkom na vratima, halka mu se od glavu slomila

Nastavljamo dalje sa pricama iz Rogatice. Sa pricama o ljudima i njihovim zivotima. Kroz price o zivotima rogatickih legendi pricamo pricu o Rogatici. Pricamo pricu o onoj Rogatici koje vise nema a koju nikako ne zelimo zaboraviti. Jedino takva zasluzuje da se o njoj prica i da se pamti. Pisemo da se ne bi zaboravilo, da ostane trag, jer kad ne bude bilo vise rogatickih legendi koje ce o njoj pricati, ostace zapisi. Generacije koje dolaze ce imati bar priliku da procitaju i u svojim mislima pokusaju stvoriti sliku i predstavu o mjestu u kojem su rodjeni njihovi ocevi, djedovi, pradjedovi.Ovaj put nam Zambi predstavlja jos jednu rogaticku legendu, Abdulaha-Avdu Muftica, Maceta, rogaticanina koji i pored svih teskoca, svoje staracke , penzionerske dane provodi u Rogatici.

Evo price o nasem Macetu.

 

 

 

Ko to kuca halkom na vratima halka mu se od glavu slomila

 

 

Tako je pocinjala svaka proba,javni nastup, a tako se zavrsavalo,pocinje pricu o jednom vremenu, jednom zivotu legenda rogatickog KUD-a Slavisa Vajner Cica, Abdulah-Avdo Muftic Mace.


Mace je rodjen 22.11.1934 godine u Rogatici,kao peto dijete u porodici Muftic.Ovo je nekako karakteristicna generacija po mnogo cemu. Prezivili su drugi svjetski rat, tako im je proteklo tesko djetinjstvo ali iz svih ti nedaca izasli su kao pobjednici i stasali u veoma dobre ljude i velike sportiste, umjetnike kao i velike radnike.

Na pocetku II svjetskog rata porodica Muftic se sklanja u Sarajevo-Bistrik u vremenu do oslobodjenja Sarajeva. Poslije oslobodjenja Sarajeva porodica Muftic se vraca u porusenu Rogaticu. Obnavljaju se poruseni domovi,porusena zemlja.

1947 godine Mace ide na zanat i uspjesno ga zavrsava i dobija zvanje masinskog stolara. Kasnije ce se pokazati  kao izuzetan majstor odnosno rukovodilac u rogatickoj pilani gdje je zaradio penziju.


Od malih nogu Mace je clan KUD-a Slavisa Vajner Cica. Posto pokazuje afinitet prema sviranju, pocinje svirati vise instrumenata i to: Berde, bubanj i bugariju.

Prvi ucitelji za sviranje su bili Avdo Kirem a zatim Nikola Juricevic.

Generacija koja je svirala zajedno sa Macetom su bili:


Muharem Koro violina

Nezir Krajina bugarija

Ahmed Salan

Alija Fejzic

Ahmed Borovac

Mensur Ajanovic

Ibrahim Kokot

Mehmed Cohodar-Braco

Alija Isakovic i mnogi drugi.

 

 

U okviru KUD-a djelovale su sekcije: Folklorna, dramska i muzicka. U to vrijeme koreografi u folklornoj sekciji bili su Huso Babic i Huso Hodzic. Prva harmonika bio je Miroslav Urosevic-Argos,zatim Alija Isakovic i Ibrahim Kokot.

Rukovodilac dramske sekcije bio je Hasim Kapo a predsjednik drustva bio je Hurem Ibrahim.
Prvi nastup Mace je imao daleke 1948 godine u Rogatici a posljednji nastup u Tuzli na smotri folklora krajem 70-tih godina proslog vijeka.


Lijepo je slusati ovog starog asa koji govori o svome drustvu, o svojoj carsiji sa toliko pieteta i ljubavi a sa velikim postovanjem. Zeli svakom rjecju da da sto bolji i vjerodostojniji pecat jednog druzenja, jednog zivota, jednog vremena.
Rijedak je rogaticanin ili rogaticanka da nije prosao ili prosla kroz jednu od sekcija KUD-a.

Imao je Mace prilike da se pokaze i kao glumac muzicar ,zajedno sa vrlim jaranom Alijom Fejzicem u drami Hasanaginca.

 

Hasanagu je igrao Hasim Kapo a hasanaginicu sestra od Fahre Mehmedovica-Sokola. Sa Hasanagincom su obisli cijelu bivsu SFRJ. Veliki entuzijazam je krasio ove ljude. Mnogo su putovali, nastupali, predstavljali svoju Rogaticu a cesto puta i drzavu SFRJ  na mnogim medjunarodnim festivalima amaterskog folklora. Koreografi Huso Babic i Huso Hodzic dali su poseban pecat u razvoju folklora ne samo  u Rogatici vec na svjetskom nivou.

Nastupali smo pred mnogim suverenima svjetskih drzava ali nekako u sjecanju su ostali nastupi pred Sadatom, Gadafijem i Titom i mnogim licnostima toga doba. Posebna su bila gostovanja u Bugarskoj, Libiji, Egiptu, sirom Evrope, igrala se Rogaticka treha uz koreografiju velikog Huse Hodzica.


Svako gostovanje imalo je svoju draz, svoju pricu ali na svakom gostovanju ili festivalima smo bili dobro docekani i uvijek smo bili glavna raja. Oko nas se sve vrtilo. Ondasnja Medjurepublicka zajednica Pljevlja gdje je god trebalo predstavljati bivsu SFRJ na medjunarodnom nivou slala je upravo nas zato sto smo bili najjaci i najbolji u svemu.

Cesto su sa nama nastupali Asovi ondasnje estrade: Bora Spuzic-Kvaka, Usnija Redzepova, Boki Milosevic, Jovica Petkovic, Jozo Penava, Zaim Imamovic, Beba Selimovic, Ljubica Berak i mnogi drugi.

Cesto je nas orkestar bio angazovan na turnejama da prati asove sevdaha. Posebno mi je ostalo u pamcenju gostovanje u Bugarskoj 1964 godine, Nacin na koji smo docekani i vrijeme provedeno na festivalu a bogami i dobar plasman. Za svoj predani rad KUD Slavisa Vajner Cica mnogo puta nagradjivan sa visokim odlikovanjima bivse drzave.

 

Kako pomenuh Bugarsku na um mi pade gostovanje u Cajnicu, pa evo jedna anegdota sa toga gostovanja:


Zavrsili mi koncert u Cajnicu pa se malo sjelo gore na Cicelju u hotelu. Bogami bjese dobar aksamluk  ali nekako dodje fajront u 24.oo. Izadjemo iz hotela i polahko pjeske prema Cajnicu. Bogami se ucejfilo. Kroz svirku i pjesmu dodjosmo u Cajnice. Sviramo i pjevamo “Ko to kuca halkom na vratima ,halka mu se od glavu slomila”.Vidi nas milicioner i skloni se sa ulice, a prozori se redom otvaraju a raja aplaudira.  Eto kaki smo bili, narodu ne dadosmo tu noc zaspati.

Tako smo ti mi zivili druzili se i uvijek bili omiljeni i postovani i rado docekivani.

 

Zbilja  je kroz nase drustvo prodefilovalo mnogo izuzetnih ljudi, ljudi o kojima bi se moglo pricati nadugo i nasiroko. Dugo godina sam bio u uzem rukovodstvu drustva pa skoro do pred rat.

 

Prozivio sam, dozivio sam, vidio sam i sretan sam zbog svega toga. I sada sa svoje 74 godine volim zapjevati, volim vidjeti raju kada svira, igra, plese i meni tako srce igra ama brate svaki damar. Sta ces to je jace od mene. Razalosti me kad pogledam prema prostorijama KUD-a,ne cuje se muzika. Nema vise drustva ali sta ces. Valjda taki vakat pa nikome nije do igara pjesme i druzenja. Porucio bih ovoj danasnjoj mladosti ako hoce da nauce da sviraju , igraju, plesu, glume da se jave u prvi KUD na koji naidju. Tu nece samo nauciti da sviraju,igraju plesu vec ce nauciti ZIVOT.


Nas Mace se po drugi put vratio u svoju Rogaticu 11 maja 2003 godine. Kako je zivot satkan od uspona i padova, dobrih i ruznih dogadjaja tako  ove cinjenice nisu zaobisle ni naseg Maceta. 03.06.2000 godine umire njegova zivotna saputnica Sutka. To je njemu bio najtezi dan u zivotu. Da je Sutka ziva mnogo bi mu bilo lakse ali Bozija je preca. Nekako 6-ti mjesec u kalendarskoj godini Macetu nije bas naklonjen. 6 godina nakon Sutkine smrti,06.06.2006 godine nasao se u bolnici Abdulah Nakas u Sarajevu gdje mu je amputirana noga. Prebolio je i to stari as, dobio je protezu u donaciji od Catic Smaje koji je rodjen u Medjedji kod Visegrada. I Mace ovom prilikom zeli da se zahvali ovom covjeku na njegovoj humanosti,da mu pozeli sve najbolje u zivotu, njemu i njegovoj porodici.


Uspio je Mace rekonstruisati kucu, sinovi Naim i Edin vode racuna o svom ocu. Redovno ga obilaze sa svojim porodicama. Trenutno sa Macetom zivi Sutkina sestra Sevala koja svakodnevno vodi racuna da legendi sta ne zafali. Svaki petak Mace je u dzamiji na Dzuma namazu.

Bude prilike kada Mace ne moze sa stakama da dodje do dzamije ali tu je njegov komsija Nenad Kosoric koji ga odveze i doveze iz dzamije.


Danas Mace zivi svoje staracke dane u svojoj kuci iznad Kosarke. I danas kucaju halkom na vratima njegovi prijatelji, sugradjani. Rijedak je rogaticanin koji zivi negdje u inostranstvu,da ne pokuca na Macetova vrata da ga vidi i sa njim  porazgovara.
 

Bio je to kratak osvrt na generaciju 1934 godine, prvo Kaloperovic a sada Mace. Ima ih jos. 

 

Sledeci put cu vam se obratiti sa jos jednom legendom iz generacije, sa jos jednim biserom iz KUD-a.

 

U dzamiji u Rogatici


 

Kod jarana, Mehmeda.


 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version