Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Kod tete Munire u Podhridu

Rogatica 25 jul 2009 godine.
Da zivot nije nimalo jednostavan, da je insan stavljen stalno na neka iskusenja, da stalno nailazi na prepreke, da ga stalno prate neke nedace, da su stalno prisutni neki izazovi, da je to tako potvrdjuje i ova prica iz Podhrida sa tetom Munirom Tantula rodj.Smajovic.

Sto je sela oko Rogatice najljepse su moje Kukavice

Sto je sela oko Rogatice,najljepse su moje Kukavice, govori teta Munira i nastavlja: „Rodjena sam 1943 godine u Kukavicama kao osmo dijete mojih rahmetli roditelja, babe Osmana i majke Rabije. Rodila se u nezgodno vrijeme, po pricama mojih rahmetli roditelja. U vremenu kad je rat bijesnio ovim nasim prostorima, pa smo u to vrijeme bili u muhadzerluku u nekom selu pored Bijeljine. U Kukavice smo se vratili 1946 godine na svoje."

 

Tesko djetinjstvo i odrastanje su obiljezili veci dio mog zivota. Odrastanje u tom vaktu i vaspitanje mi je ostalo duboko u meni i ono sto se imalo bilo je tako vrijedno i slatko, bilo je vrijeme postovanja i strogog vaspitanja. Sve se znalo gdje je kome mjesto a danas Bogami je vrlo tesko vaspitavati i blizu kako je to bilo nekad. Rasla sam i stasavala u djevojku i nekako taj vakat je ostao duboko urezan u moju dusu. Evo sad su ljetna doba pa se sjecam kako je to nekad bilo, kosilo se , kupilo, kopalo u njivama ali se naslo i vremena da se ode na teferice.Kaki su to samo teferici bili u Kukavicama, Zupcicima, Burati, Vragolovi, Dub, Novakovici, Brcigovo. Pa kad cujes harmonika da svira, svaki djelic tijela ti odmah zaigra. Igralo se u kolu, kolalo, pjevalo i asikovalo. Mnoge su se djevojke sa teferica i udavale a to su i bili posebni i obicaji. Poslije teferica, obavezno je bilo sijelo u selu gdje je bio teferic. E tada bi se cure uhvatile u kolo i kolale a momci bi pjevali i to onu nasu ravnu romanijsku. Tada su se javljale simpatije, iz tih kola se asikovalo, pa ako si osto na konaku u tom selu momci bi dolazili na pendzer ,pa bi se pendzeralo do samog sabaha, a bogme po ustajanju taj dan se dobro moralo raditi da bi se stigle obaveze koje su pomjerene taj dan zbog teferica. Jos su mi u sjecanju ti lijepi momenti. Ja ih se rado sjecam i ta sjecanja podijelim sa svojim unucadima,kad him pricam oni se od srca nasmiju,jer je to za njih sve novo. I eto tako sve do 1961 godine,decembra mjeseca dok se nisam udala za svog Omera a.r.. Dodjoh iz Kukavica u Podhrid tada i do dan danas evo me u Podhridu.

Period od 1961 god. pa do danas proveo me je kroz sito i reseto.Pecetak novog zivota, nijedan pocetak nije lahak i jednostavan, ali eto uz Allahovu pomoc zivilo se i prozivilo i dobra i zla.Rodila sam dvoje djece, moju Suadu i sina Suada a.r. Vaspitavala ih i skolovala,gradila porodicu i domacinstvo ali dodjose ponovo pasija i olujna vremena koja mi zadadose tezak bol. Izgubih sina jedinca, moga Suada, koji je bio tesko ranjen 16.06.1995 godine i do sedam dana je podlegao ranama 23.06.1995 godine. Tih sedam dana sam bila uz svoje dijete i evo danas postujem njegov amanet, da cuvam njegovu babovinu i uspomenu na njega.U Rogaticu sam se vratila 2003 godine,obnovila svoju kucu i avliju, danas se u mojoj avliji igraju moja unucad, unuk Anel i unuka Anela i daju mi volju za zivotom. Kcerka Suada me redovno obilazi, brine o meni. Pokusava da mi udovolji, da me razgovori jer ona zna dobro koliko nam je nas Sutko a.r. bio vazan i koliko smo nas dvije bile vezane za njega. Bio je mali kad je ostao bez babe Omera a.r koji je umro 1989 godine. Sutko a.r. nam je bio sve i danas kad je fizicki odvojen od nas ,on je sa nama i u nasim srcima. Svi su ga voljeli  i bio je zastitni znak nase mahale.

Eto ja malo ispricah dio mog zivota i kako insan mora da osaburi, da zivi. Cijeli zivot mi prodje ne znam ni kako, kao ruzan san, ali sta ces tako je insanu propisano i tako mora da preturi sve preko svoje glave ma kojiko to tesko bilo, Samo vjera u dragog Allaha insana moze razgovoriti i voditi pravim putem.

Teta Munira danas zivi u svom Podhridu postujuci amanet rahmetli sina Suada, sa vjerom u dragog Allaha,  sa casnim Kuranom u ruci, sa pet vakata namaza. Zivi svoje staracke dane, siri pozitivnu energiju medju nama mladjim, dijeli nam dobronamjerne savjete, zivi sa svojim komsilukom u dobrim odnosima, postovana od strane svih u Podhridu.

Bio je to jedan kratak osvrt iz zivota ovoga skromnog i nenametljivog insana. Ja joj zelim dug zivot i lahku starost. Amin

Mahsuz selami i pozdravi za sve Rogaticane sirom dunjaluka ma gdje bili.  

 

Munira Tantula

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version