Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Slika iz djetinjstva

Da se u jednoj slici mogu naći tolike priče, sjećanja i uspomene ni sam nisam mogo zamisliti. Kad ugledah ovu sliku prije neki dan evo jos uvijek buljim u nju po nekoliko puta dnevno i vraćam se do četrdeset i koju godinu unazad.

Slika sama po sebi i nije od onih najstarijih jer se ja sjećam i vremenaa kada nije bilo puno štošta a što se na ovoj vidi... 

 

 

 

Raskrsce na Holucu, tacno ono gdje se put odvaja za Biljinovac i vodi dalje prema raznim selima od kojih je najudaljenije Novakovici, mescin. Do tamo ima vjerovatno i vise od petnaestak kilometara. A prelazio sam taj put pjeske jos od najranijeg djetinjstva kada bi isli u Sljedovice kod babinog amidze rahmetli Omerbega Cengica. Razlog, posjeta fameliliji a i teferic, pa velika radost nas djece.

Isli smo cesto i do naseg imanja na Biljinovcu koje se nalazi preko puta Vatresa kuca. Sjecam se i porodicnih prvomajskih uranaka, jupija, cocte i telecih raznjica koje nam je babo rahmetli pravio. Milina nam bilo djeljati mladice od siblja. Tu poce i moje jaranstvo sa Chikom Mujcinom koje i danas traje...

 

Na slici je moj komsija i jedno kratko vrijeme radni kolega Asimaga Zagorica. Kad se ja ono zaposlih u TPR, on donekolko ode u penziju. Sada svoje staracke dane Asimaga provodi u svojoj kuci gore na Kromolju u Sarajevu. Vidi se da je jesen il rano proljece kada su tekli veliki potoci od kisa koje su padale danima ili od istopljenog snijega poslije iznenadne jugovine. Tekli su onako nabujali, tako da ni propusti ispod ceste nisu mogli osvojiti veliku kolicinu vode pa bi se ona razlijevala po cesti. Propusti su bili sa obadvije strane Biljinovacke ceste. Ovdje preko puta Biljinovacke ceste imadose kucu Konakovici. Negdje oko 1973-e odose za Njemacku a kucu kupio rahmetli babo od rahmetli Fajke Kahvedzica. Tu je Fajko drzo podrum pica...

 

Vidim asfalt po cesti i to propo poprilicno a ja se sjecam vremena i kad je makadam bio. Pa onako na sve cetiri strane raskrsca iznad propusta bili okrugli drveni branici, ili ivicnjaci, kako bi ih nazvo. Bilo ih je i citavom duzinom ceste prema Seljanima i to sve na odstojanju od nekih pedesetak, stotinu metara, nesjecam se vise. Okrugli i povisoki tako da smo ih mi djeca preskakali igravsi se kozlicha. A na ovim na samom raskrscu igrali bi se: Gdje su ruse makase. Svak bi sjedi na po jedan od ovih branika a jedno od djece ne bi imalo branik. Onda bi ovaj pitaj nekoga: Gdje su ruse makase, i on bi ga uputi na nekoga. Onda bi on moro doci do njega i upitati ga: Gdje su ruse makase. Ovaj bi ga opet uputi nekome i tako. I dok bi on iso prema nekome ostali bi morali trceci promijeniti branik. I tako, ako ovaj ugrabi neciji branik mijenja ga onaj koji je osto bez branika. Tako satima a kad naleti balvanas onda se sklonimo i cekamo da se slegne prasina od koje se haman nista ne vidi. A kad bi dodji kuci onda nam je slijedilo kompletno kupanje u banjici, onako i nama i svoj garderobi. Vecera, mlijeko i spavanje u behutu. Nerijetko su nam majke iz okolnih kuca namazale po krisku marmeladom il kajmakom. Onako velike kriske od okruglog, pomalo zagorelog, domaceg hljeba. Nemogu a da nespomenem rahmetli Nuru, hanumu rahmetli Rusidbega Ajanovica...

 

A kad bi u proljece procvjeto maslacak onda bi uzimali komad suplje stabljike, koja nosi sam cvijet, i drzeci je u lijevoj ruci polako udarali, gore dole, kaziprstom desne ruke govoreci: pisti pisti pistalo ako neces pistati ja cu tebe sikirom po glavi na Holucu gdje se mravi tucu.

Sjecam se i kad su jednom: moj burazer Kava, Muma i mescin Amir Homeini, pusili cigare iza plasta sijena pa zapalili sijeno tako da je citav plast izgorio. I vatrogasci dolazili...

 

Na ovi slici se vidi i nasa staza za kuletanje niz Gracanicu. U stvari kuletarica je isla skroz odozgo iz Zlatnog Dola, niz Biljinovac pa onda ovdje niz Gracanicu ili tamo lijevo niz Holuc. U to vrijeme, kad sam ja bio mali, sjecam se da je jednom na kuletima rahmetli Hamdo Vatres, Vata proletio velikom brzinom ispod kamiona balvanasa i ni okrzno se nije. Koja je to sreca u nesreci bila...

 

Ovdje na ovom cosku s desne strane smo pred rat iskopali i izlili i temelje za dzamiju. Toliko se naroda bilo naselilo u ovom dijelu grada da je dzamija stvarno bila potrebna. Tu je bilo i staro muslimansko groblje. Ovdje desno ispod puta vidi se i ozidana kuca od cigle. To je u avliji moga tetica rahmetli Huse Babica. O Husi se ima toliko toga napisati da cu jednom jednu pricu posvetiti samo njemu. Hele, ovu kucu zapocese birvaktile moja teticna, a Husina sestra rahmetli Kadra sa svojim muzem visegradlijom Nurifom Lagumdzijom. Imali sinove Harisa i Rusmira. Harisa ce se sjetiti ljubitelji kosarke jer je u vise navrata igro protiv nase KK Mladosti i dosta koseva dao a Rusmira sam spominjo isto nekad kad smo ono burazovu kalabardicu ucili plivati u potoku koji je teko nekad kroz nase basce.

Ko dijete se sjecam kad je jednom ujutro rano zazvonio telefon i kad je javljeno da je poginula Kadra u saobracajnoj nesreci. S obzirom da je kuca bila zapoceta na, ili blizu mezarja, tako je i zaustavljena njena gradnja. Medjutim poslije ove zadnje agresije vidim da je neko zavrsio kucu i zivi u njoj. Vjerovatno neki srbin pa me bas interesuje da li mu se pricinjava stagod nocu i da li moze mirno spavati...

 

A ova kuca sa desne strane sa bijelom fasadom je kuca rahmetli Nazifage Hodzica. Odmah ispod nje je kuca sinova mu: Sacira i rahmetli Zejnila, Zende pa onda kuca Bahta, rahmetli Alije i sinova mu Ismeta i Izeta. Dole dalje na cosku bijase kuca rahmetli Ibrahimage Dzananovica i ona je imala zatvorenu avliju koja je izlazila u ulicu Ragiba Nalbantica. Dok je ovo gornji dio moje ulice, Mice Sokolovica i ona mota dole lijevo. S lijeve strane ne vidi se kuca Hrustema Medosevica. Izgorjela u ratu isto ko i vecina kuca koje sam, i koje cu jos, spomenuti ovdje. Hrustemu je kuca obnovljena i on sad zivi u njoj, ko povratnik, svoju duboku starost. Ispod nje se vide stara i nova kuca rahmetli Ismetage Sejtarije i sinova mu: Juse i rahmetli Dzevada. Odmah ispod je kuca Asimage Zagorice i sinova mu: Muje i Muaza. Odmah ispod njihove avlije mota ulica ulijevo nanize. A izmedju moje ulice i ulice Ragiba Nalbantica bijase kuca brace rahmetli Naila i rahmetli Safeta Hadzibulica. Nailovi imase avliju u mojoj ulici a Safetovi na ovu drugu ulicu. Nail pogide davno ko vozac kamiona gore kod Ajnijine kuce a Safet umrije poslije ove zadnje agresije. Dole na samom dnu vidi se kuca rahmetli Causevica i sinova mu; Senada, Zuje i rahmetli Juke. Do nje kuca rahmetli Bece Causevica i sinova mu: Mustafe i Mirsada.

Cetnici u ovoj zadnjoj agresiji ovdje ubise : Hodzic Edhema i sinove mu: Envera i Edina, Zijada Brankovica, Nazifagu Hodzica, Ismetagu Sejtariju, Hameda Kurtu, Sariju i Agu Bicu, Becu Causevica, Ahmeda Nalbantica i sina mu Bakira, mog babu Sejdaliju Cengica i jos mnoge druge...

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version