Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Posjeta rodnom gradu

Rogatica: petak 07 maja 2010

Dogovor je pao već ranije tako da u Rogaticu ide skoro komplet ekipa. Ja, moja Esma, naša Sumeja, punac Mumin, svastika Dina, badžo Kemo i njihov najmladji sin Alis. Esma i Sumeja su bile sa mnom još prosle godine u Rogatici a ostali su bili zadnji put u ovom kraju nekad prije četničke agresije na našu lijepu Bosnu. S obzirom da je malom Alisu tek 11 godina znači ovo mu je prvi put u životu da prelazi Romaniju.

Isplaniro sam sve lijepo i ovaj put nema nikakve trke iako cemo popodne skoknuti do Gorazda, onda na veceru kod naseg Pede na Bijele Vode i onda dalje preko Prace, Pala i Sarajeva nazad za Hadzice...
Bas me interesuju njihovi komentari o Rogatici, a i napravicu opet jedan video zapis...

Pocetak turneje ide po planu i pije se kahva vec u pola devet ujutro.
U devet sjedamo u auto i polazimo. Zafira ima i dva sjedista koja rasklapam nazad tako da nikome od nas sedmero nije tijesno. Raspolozenje, a i uzbudjenje, je na visini i uskoro prolazimo kroz Sarajevo i kod Vijecnice krecemo put Rogatice odnosno Istocne Bosne. Vec od Han Dervente cujem komentare mojih saputnika kako je sve pustahija i nekako jadno i cemerno. Ti komentari ce potrajati gotovo cijeli dan odnosno do onog momenta dok nebudemo ulazili u Gorazde gdje je sve nekako ljepse uredjeno a tome svemu naravno doprinosi i zivost odnosno velika naseljenost ovog naseg lijepog grada na Drini. Dok je Rogatica gotovo pusta.
Kad postavim video zapis: Niz Rogaticu 2, to ce te moci cuti i od samih mojih saputnika...

Stizemo u Rogaticu i pravimo snimak niz grad i gore dalje preko Rakitnice uz Holuc do samog Biljinovca. Idemo uz Biljinovac do na sami vrh gdje se okrecemo i zaustavljamo dole na mom imanju. Prohodamo imanjem, proucimo Fatihu na gradskom i na nasem porodicnom mezarju i onda zovem Rosica, koji zivi preko puta, da se dogovorimo za travu.
Poslije idemo nazad i preko Suplje Gromile ulazimo u Gracanicu. Zaustavljamo se na mjestu gdje su nam kuce bile. Poslije niz mahalu pa na Pticijak. Sve nekako prazno i tuzno, nigdi nikoga sresti. Pravimo nekoliko slika i vracamo se pa u Tekiju. Kod novoizgradjene kuce u Tekiji zaticemo moje rodjake Irfu i babu mu Ahmu. Provedemo neko vrijeme sa njima i idemo na Toplik u Irfinu rostiljnicu da jedemo prije dzumme. Treba ogladniti da bi popodne vecerali kod Pede na Bijelim Vodama. Rucasmo i utome vrijeme Dzumi pa muski dio ide prema dzamiji a zenski dio sa djecom ode prohodati po carsiji.
Pri samom prilasku dzamiji fata me ponovo lijepi osjecaj koji me bio napustio jos u ranim satima. Srecemo se i selamimo sa poznatim i dragim osobama od kojih vecinu nisam vidio jos od proslogodisnjeg boravka u Rogatici. U dzamiji nas je otprilike cetrdesetak. Poznajem skoro sviju a za par kojih nepoznajem pitam i saznadoh da su i to nasi sugradjani.
S obzirom da konkurs za novog efendiju jos nije zavrsen dzumu predvodi i klanja Omer efendija Kadric. Poslije drzi vaaz i na kraju poziva, sa moje strane, dzematlije da se pocastimo kod Irfe u rostiljnicu. Bujrum ko hoce kahvu, sok, cevape, sudjukice...
Dosta nas se okupilo u rostiljnici i trudim se da sa dzematlijama za svakim stolom malo promuhabetim.
Tu su i razni pozivi i prijedlozi a izdvojicu ovaj od Dzeme Dzananovica sa Mejtefa da nekad navratim kod njega. Hocu ako ce mi ostaviti koju kilu domaceg pravog meda jer sam cuo da on i brat mu drze i nesto kosnica pcela...

Hadzi Sabitbeg Ajanovic me pita isto ko i prosle godine sta smo naumili sa imanjem na Biljinovcu. Kazem mu da se ne sikira i da makar dok smo ja i moj brat Nijaz zivi nece biti prodano. Lahnulo mu je ponovo a znam i zasto. Boji se da ne prodamo jer mu je majkin mezar u nasem famelijarnom mezarju na nasem imanju.
U tih par sati srecem se i srdacno selamim i sa dosta onih koji su dosli na dzumu u Rogaticu: Hadzija Nazif Zimic, Huso Zivalj ( koji je pokreno akciju da se uvede grijanje u dzamiju), Ibrahim Osmanovic (novi predsjednik MIZ Rogatica), kao i drugi.
Sa nasim Zambijem sam odletio zacas do Pohrida po materijal...
Kako je lijep osjecaj viditi ovoliko rogaticana na jednom mjestu, radosne i u veselu muhabetu.
Zato bi moj prijedlog bio svima koji dodju u Rogaticu da ucine jedno ovako lijepo druzenje.
Nekosta puno a u Rogatici se makar na par sati osjeti ona nekadasnja atmosfera koja nam svima nedostaje...

Dragi moji do sledeceg druzenja u Rogatici, Allahimanet...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version