Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Kuća

Stojim i gledam prazan prostor gdje je bila moja kuca.. Gdje su bile sve moje drage uspomene, moja sjecanja na lijepe dane.
Gledam ne bi li nesto vidjela da me podsjeti na moj dom, ali nema nista. Osim cigli koje su poredane. U soku sam. Bez rijeci. Naj radije bih vristala, ali i taj krik stoji mi u grlu.

 

 

 

Kuća


Stojim i nijemo gledam.
Pred necim sto je bilo moje, nase, sveto.

Stojim i gledam prazan prostor gdje je bila moja kuca..
Gdje su bile sve moje drage uspomene, moja sjecanja na lijepe dane.
Gledam ne bi li nesto vidjela da me podsjeti na moj dom, ali nema nista. Osim cigli koje su poredane.

U soku sam. Bez rijeci. Naj radije bih vristala, ali i taj krik stoji mi u grlu.

Gledam okolo, nista, sve same rusevine. Tuga me obuzima,
teska je. Dolazim do kuce naseg Midhe r., ne bi li mi probudile trun sjecanja.

Gledam sadrvan, djeluje mi tuzno jer nema nikoga.
Gledam bastu, ne nije to ista basta kao mog komsije, jer je kod njeg bilo sve pod konac. Okrecem se s ocima punim suza.

Kuca Izeta Piljevica oronula od dugih godina. Otuzno je sve zaraslo, jedino kuca Zike Lihica kao da prkosi tom vremenu.

Pokusavam naci one nase sokake, ne vidis nista osim zarasle trave koju niko ne cupa, niri cisti. Boze gledam i ne vjerujem.

Idem do Mejdana da pogledam kamen gdje je bilo nase okupljaliste, i tu mi je sok. Taj dio je neko skroz zabetoniro, zabetonirane nase uspomene na one lijepe dane. Livada na kojoj smo sjedili
Nezirahamnino groblje, gledam i ne vjerujem neko je tako nespretno zasijao nesto, trava zarasla, kao da gledam horor film. Nigdje one nase mahale, ma nista da bi mi probudilo sjecanje, i te kuce sto su ostale odisu tugom.

Tako sam ih ja dozivjela. Ne razumijem da ljudi mogu zivjeti u tom haosu od korova. Kako mogu bitisati na tom prostoru gdje ne mozes vidjeti lijep prizor, zar su to zeljeli da od nasih mahala naprave jedno ruiste, da zive u takvom haosu.

N e shvatam.

Opet odlazim do svoje nazovi kuce i oprastam se sa suzama u ocima. Nikada,ama nikada im necu oprostiti sto mi unistise prvo ljude koje sam voljela, sto od lijepe carsije napravise tamni vilajet, gdje nema smijeha, djulber ruza, gdje nema nas.

Pusto vam bilo i pusto vam ostalo.

A moja dusa je tuzna, pretuzna.

Bena

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version